johnny je napisao/la:
Nitko ne zna sto ce se zaista dogoditi kada se LHC upali u svibnju ove godine.
>>> 8 mlrd. E, a sto ne dodju u Srbiju da vide kako crna rupa izgleda "live"...
Arja,
pa rece ti ja koliko juce da su srbi u ovom trenutku vremena i prostora nosioci vatre...
al tad nisam mislio na ovu vatru koja moze sve da nas proguta...
mada... mozda su tu i da nesto gore sprece...
http://www.blic.co.yu/svet.php?id=36041
Nove žrtve u Iraku. Američki finansijski sistem u krizi. Skaču cene pirinča.
Nijedan od ovih novinskih naslova neće imati značaja ako se ispostavi da su dvojica muškaraca, koji pokreću sudsku parnicu na Havajima, u pravu.
Oni smatraju da se može desiti da džinovski akcelerator čestica, u kome će ovog leta početi sudaranje protona, napraviti crnu rupu koja će uništiti Zemlju, a možda i ceo univerzum.
...
Tunel dugačak 27 kilometara je završen, a poslednje delove mašinerije montirali su krajem februara naučnici iz Instituta za fiziku u Beogradu.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=518093
U prvi mah, Srbija je dobila skroman zadatak – da na detektoru ECAL u okviru CMS-a postavi sonde za kontrolu temperature.
Kako se projekat razvijao, grupa je pohvaljena više puta i dobila je još nekoliko nimalo jednostavnih zadataka, tako da sada svi kontrolni sistemi "idu kroz našu kutiju", kako skromno kažu.
http://www.nadlanu.com/Dynamic/News,int ... tyID,.html
Šta je CERN
CERN je Evropska organizacija za nuklearna istraživanja, koja je osnovana 1954. godine, a danas ga čini 20 evropskih zemalja članica koje ga zajednički finansiraju: Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Finska, Francuska, Nemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Holandija, Norveška, Poljska, Slovačka, Španija, Švedska, Švajcarska i Velika Britanija. Deo sredstava stiže i iz zemalja koje nisu punopravni članovi, pa tako CERN okuplja 500 univerziteta iz celog sveta i više od 80 nacija. U njegovim laboratorijama zaposleno je 3000 ljudi najrazličitijih zanimanja, a pored njih u CERN-u periodično boravi 6500 gostujućih naučnika.
Šta je LHC
Veliki sudarač hadrona, LHC, najmoćniji je akcelerator na svetu i najveće superprovodno postrojenje napravljeno dosad. Obim LHC-a je 27 kilometara tunela koji je smešten 100 metara pod zemljom, a magneti su postavljeni na 24 kilometra tunela. U svakoj sekundi će se dogoditi 800 miliona sudara na LHC-u, a u sudaru dva snopa protona ubrzanih na LHC-u oslobađaće se energija od 14 TeV.
Čemu služi LHC
Standardni model predviđa da se svet sastoji od 12 elementarnih čestica – od šest leptona i šest kvarkova. U leptone, pored miona i taona, spadaju elektroni, i tri njihova neutrina, dok kvarkovi grade sve hadrone, teške čestice kao što su protoni. Standardni model predviđa četiri interakcije: jaku, slabu, elektromagnetnu i gravitacionu, od kojih svaka ima svog prenosioca. Potvrđen u mnogim istraživanjima, ovaj model sadrži i neka suštinska pitanja koja nisu rešena, a koja će verovatno odgonetnuti LHC. Neka od najvažnijih su:
- Da li postoji Higsov bozon, "prenosilac" gravitacione interakcije koji je bio nevidljiv na nižim energijama?
- Da li su sve četiri interakcije bile ujedinjene u prvim trenucima posle Velikog praska, kad je Univerzum bio na temperaturi koja odgovara energiji koju LHC može da postigne?
- Da li je tačna teorija supersimetrija?
- Zašto svet nije načinjen od antimaterije, već od materije, iako je ona samo njena "refleksija?"
ISPOD ZEMLJE: Najzanimljivije na akcelaratoru su, naravno, tačke sudara. Tu su postavljeni specijalno konstruisani detektori. Na LHC-u se vodi šest eksperimenata, a dva od njih su vezana za detektore CMS i ATLAS, koji su sami po sebi neviđena tehnološka čuda. Oni su smešteni na raznim stranama kruga akceleratora i u njima će se loviti sve što nastane pri sudarima protona.
CMS je skraćenica od Kompaktni mionski solenoid (Compact Muon Solenoid). Komora u koju je smešten nalazi se na rastojanju od 15 kilometara od ulaza u CERN, ispod pomenutog naselja Cessy. Ovaj detektor je u obliku cilindra dugog 21,5 metara čiji je prečnik 15 metara. Pošto ga je bilo nemoguće izgraditi odjednom pod zemljom, on je sastavljen od pet vertikalnih prstenova crveno-bele boje, od kojih je svaki težak 1500 tona i koji su jedan po jedan spušteni do kanala akceleratora.
CMS je je verovatno najkomplikovaniji uređaj koji je čovek ikad napravio. U cilindričnim slojevima su razmešteni razni, međusobno obloženi detektorski sistemi – traker, ECAL, HCAL, solenoid, kao mionske komore sa magnetnom vezom. Ceo detektor radi u ogromnom polju od četiri Tesle, a osnovna ideja je da svaki od slojeva lovi određenu vrstu čestica koje nastaju u raspadu. Detektor je toliko masivan zbog mionskih komora na spoljnoj oblozi koje treba da uhvate ove izuzetno brze čestice.
Jedan od glavnih ciljeva CMS-a je lov na Higsov bozon, koji je poznat i kao Božja čestica, a koji će potvrditi ili opovrgnuti ideju da je ceo svemir ispunjen Higsovim poljem koje "daje" masu svim telima. Pri raspadu jednog Higsa, po teoriji nastaju četiri miona. Kad sva četiri budu uočena pod zadanim uslovima među milijardu drugih događaja i istovremeno budu uhvaćena u CMS detektoru, to će biti dokaz da Higsov bozon postoji.
Detektor ATLAS se nalazi sa suprotne strane akceleratora. Do njega se takođe stiže podzemnim liftom, ali se njegova konstrukcija, pa čak i boje znatno razlikuju. Po dimenzijama, ovo je najveći detektor na svetu, dug 46 i visok 25 metara. Njegova namena je vrlo slična – ATLAS je još jedan lovac na Higsov bozon.
Postavlja se pitanje čemu dva slična detektora za jednu česticu. Osnovni koncept je da ova dva eksperimenta, CMS i ATLAS vode različite kolaboracije, kako bi jedna drugoj uzajamno potvrdile nalaze eksperimenta. Oba detektora se grade odmah pošto bi se inače decenijama čekalo na neki novi instrument i na potvrdu rezultata zbog sredstava koja su potrebna. Na pitanje koja će kolaboracija prva uloviti Božju česticu, jedan od fizičara na ATLAS-u sa osmehom odgovara da je "verovatnoća podjednaka", mada se obe grupe nadaju da će one biti prve.