Evo linka, Jack:
http://www2.serbiancafe.com/lat/transliterator
Transliterarisala sam ga, ne ovako lepo podeljenog kao Sophia, vec u paketu. Hebiga
Osnovna obelezja po kojima se jedna organizacija ili grupa prepoznaju i obelezavaju kao sekta/kult jesu sledeca:
Sredisnje mesto u tim grupama zauzima ucenje. Ono, po pravilu, sadrzi princip spasenja i tezi iskljucivosti. Sastavni deo tih ucenja jesu suprotstavljenosti “unutra/grupa=dobro” prema “spolja/svet=zlo”. Ovim uproscenim crno-belim vidjenjem sveta iskljucuje se slozenost stvarnosti i covek biva oslobodjen razlicitih sukoba sa svetom. Ucenje je jedan zatvoren sistem koji ne dopusta nikakvu sumnju. U razradjenom sistemu cenzure i samocenzure kritikovanje ucenja i ponasanja vrednuje se kao izraz vezanosti za “spolja”, to jest za zlo, Satanu i slicno, odnosno kao nedostatak svesnosti/razvoja. Shodno tome, sumnjicavac se nalazi na najnizoj stepenici na putu ka spasenju. Kao pomoc pri iskljucivanju sumnje primenjuju se metode i sredstva za ismenu svesti.
Grupe se odlikuju strogom organizacionom strukturom koja je obelezena jakim principom vodje. Vodja (guru ili slicno) jeste, po pravilu, osnivac ili sledbenik osnivaca, neko koga je osnivac imenovao ili ko je uspeo da pobedi u borbi za prevlast vodjenoj posle osnivaceve smrti. Postoje i grupe u kojima vodja ima samo reprezentativnu i ujedinjavajucu (identifikujucu) ulogu, a prava moc je u rukama drugih osoba koje se u javnosti pojavljuju vrlo retko ili se uopste ne pojavljuju. Totalno potcinjavanje vodji predstavlja se kao sredstvo za postizanje spasenja, pri cemu se vodji u pojedinim grupama pripisuju bozanska svojstva. U skladu sa ovim, odluke i kriterijumi po kojima se one donose jesu za obicnog clana potpuno nepoznati. Sledece obelezje slepog principa vodje jesu vertikalno usmereni odnosi koji stvaraju veliku zavisnosti mnogih osoba od jedne osobe. Ti odnosi ostaju jednosmerni, posto vodja nije sposoban za odgovarajuci povratni odgovor. Umesto kulturnog zajednistva, odnos ucenika i ucitelja sveden je u tim grupama na formu bez sadrzaja. Horizontalni odnosi izmedju clanova u drugom su planu. Ukoliko se u grupama nude terapeutske tehnike, onda se obavezno mora ispitati strucnost tih terapeuta.
Svakodnevni zivot clanova strogo je regulisan. To se odnosi na odevanje, ishranu, molitve, partnere i raspored vremena. Svakodnevica clanova cesto je isplanirana do granica njihove psihicke i fizicke izdrzljivosti. Pri tome pojedinac nema mogucnost da izgradi distancu prema svojoj situaciji i da o njoj razmisli. Isplaniranoscu vremena i lisavanjem sna ciljano se snizavaju sposobnost koncentracije i kriticnost. Tako se, korak po korak, sprovodi dezindividualizacija, odnosno uniformisanje svesti, sto se ispoljava u spoljnom izgledu, a pre svega u misljenju, i sto moze dovesti do samounistenja. Ovakvo postupno menjanje dotadasnjeg identiteta i stvaranje novog naziva se “tehnikom kuvane zabe”: Ako se ziva zaba stavi u vodu zagrejanu na 100 stepeni – odmah ce iskociti. Ako li se zaba, medjutim, stavi u hladnu vodu, i ako se voda tada postepeno zagreva do 100 stepeni, zaba ce biti skuvana, a da to nije ni osetila!
Da bi se prikazalo jedinstvo grupe i da bi se narocito istakla razlicitost od spoljnog sveta, u mnogim grupama razvijaju se osoben jezik i pojmovni sistem. Pritom ne samo da se stvaraju nove kovanice, vec se izvesnim pojmovima oduzima njihovo pravo znacenje kojeg imaju u nasoj normalnoj jezickoj upotrebi i svakodnevici i daje im se novi znacenjski sadrzaj. Tako se kontrolni mehanizmi jezicke svesti stavljaju van snage. Grupi svojstveni jezik i pojmovni sistem cesto su prilicno neobicni, tako da to izvan grupe stvara teskoce u komunikaciji i dovodi tako do jedne vrste izolacije. Ima li se jos u vidu da osoben jezicki svet uslovljava i osobeni misaoni svet, onda se moze pretpostaviti da ce se u clana koji hoce da napusti grupu pojaviti nesigrunosti i dezorijentisanost.
Svest da se pripada eliti izabranih i spasenih samo se uslovno moze smatrati olaksanjem, buduci da snazan misionarski pritisak moze za clanove biti opterecenje, sto je narocito irazeno u eshatoloskim grupama (onima koje predvidjaju skoru propast sveta), jer je navodni kraj sveta sve blizi.
Proces vrbovanja i uvlacenja u kult, koji pocinje posle prvog obracanja i pobudjuvanja interesovanja, odvija se u tri faze:
1. Faza ostavljanja utiska, fasciniranja, razaranja licne sigurnosti i odvajanja. Kod osobe koja se vrbuje dovode se u pitanje i remete njen dotadasnji religijski stav i/ili pogled na svet. Pri tome ulogu igraju sugestivni elementi i stvaranje, odnosno pojacavanje strahova.
2. Faza menjanja i izgradnje novog identiteta. Tako nastali vakuum ispunjava se novim nacinima razmisljanja i ponasanja te novim emocijama. Cesto sugestivno izazvani dozivljaji i isplanirane slucajnosti pomazu da se izmene sopstvena shvatanja. Psiholoski uticaj grupe tu igra vaznu ulogu. Ljudi se za kratko vreme i istovremeno izgrade novi identitet.
3. Faza stabilizacije i ucvrscivanja novog identiteta. Promena i nova orijentacija moraju biti stabilizovane i usvrscene. Cilj je da nova ubedjenja i nove vrednosti budu tako usvojeni da ih clan i izvan grupe nepokolebivo zastupa i brani te vrbuje za njih nove clanove.
Pri sticanju i ucvrscivanju novog identiteta zajednica grupe igra sustinsku ulogu. Ova zajednica deluje na interesenta ponekad pozitivno, utoliko sto u njoj naizgled postoji istinit odnos zajednistva. U stvari se ta “zajednica” svodi na jaku socijalnu kontrolu. Pri tome se koriste sledece metode kontrole:
- Kontrola ponasanja: Nacin zivota cesto je strogo normiran. To znaci delimicno ili potpuno propisanu ishranu, odevanje ili odgovarajuca uputstva za obrede i meditacije. Individualni zivotni prostor tako se sve vise suzava. Dok se razmisljanje i ponasanje u skladu sa sistemom nagradjuju, “otpadnicko” ponasanje moze doneti kaznu. Ko aktivno ucestvuje u svom kaznjavanju najcesce i sam veruje da je zasluzio te kazne.
- Kontrola misljenja: Novi clanovi cesto nekriticki i nepromisljeno prihvataju novo ucenje i novu terminologiju. Poslusnost naredjenjima odozgo ocigledno je vazna lekcija koju je potrebno nauciti: “Ti si niko i nista, ucitelj je sve!”; “Totalna sloboda zahteva totalnu poslusnost”. Vodje, doduse, ne mogu pripisati licna razmisljanja, ali emocije i razum u normalnim slucajevima slede ponasanje.
- Kontrola osecanja: Stvaranjem osecanja krivice i straha pokusava se da se clan veze za grupu. Za to su narocito prijemcivi osetljivi, idealisticki nastrojeni ljudi. Posto se kriticki stavovi cesto tumace kao nedovoljna ubedjenost u ucenje, “krivac” mora da se oduzi kroz, na primer, vise rada, meditacije, ucenja i slicno. Ovo se u nekim grupama pojacava izvestajima o ponasanju u kojima pojedinac mora dati svakodnevan izvestaj o svojim svakodnevnim pogreskama. Pri tome nastaje neizreciv pritisak da se ostvaruju visoka postignuca u skladu sa ucenjem te organizacije. Posledice mogu biti stalna iscrpljenost ili osecanja krivice i nize vrednosti.
- Kontrola informacija i okruzenja: Tamo gde su mogucnosti informisanja kontrolisane, tu je mogucnost kritickog i samostalnog delanja bitno smanjena. Sto je pristup masmedijima i obrazovanju manji, to je vece vezivanje za ucenje i praksu odgovarajuce grupe. Jedan od oblika kontrole informacija jeste u praksa da se ucenje zainteresovanima predaje malo po malo.
Pomenute tri faze, skupa sa metodama kontrole ponasanja i misljenja, mogu se kratko oznaciti kao “unfreezing” (“odmrzavanje”), “changing” (“menjanje”) i “refreezing” (“ponovno zamrzavanje”), a ceo proces izmene naziva se psihomutacijom.
Posle opisa osnovnih obelezja sekti/kultova moze se dati definicija pojma sekta/kult koja bi trebalo da olaksa prepoznavanje da li je u slucaju neke greupe ili organizacije rec o sekti/kultu ili nije.
SEKTA/KULT jeste grupa koja
a) prema nekoj osobi, nekoj ideji ili nekom predmetu ispoljava veliko postovanje ili im pridaje preteran znacaj;
b) koristi program izmene misljenja da bi clanove ubedjivala da prihvate ideje te grupe, da bi clanovima upravljala i da bi ih socijalizovala, to jest integrisala u osobeni obrazac odnosa, verovanja, vrednosti i postupaka unutar grupe;
c) u clanovima sistematski stvara stanja psiholoske zavisnosti;
d) iskoriscava clanove da bi ostvarila ciljeve vodja;
e) clanovima, njihovim porodicama i njihovom socijalnom okruzanju nanosi psihicka ostecenja;
Sekte/kultovi mozemo podeliti prema sadrzaju njihovih ucenja na:
- verske
- psiho(terapeutske)
- politicka
- komercijalne
Pored ovih navedenih obelezja potrebno je reci i to da su sve sekte/kultovi prema unutrasnjem ustrojstvu i unutrasnjim odnosima totalitarne grupe, a prema posledicama svojega delovanja destruktivne grupe. Otuda je potpuno pogresno i vrlo neozbiljno pominjati totalitarne i destruktivne sekte/kultove, posto se u tom slucaju moze zakljuciti kako postoje sekte/kultovi koje/koji nisu totalitarne i destruktivne organizacije, a sto nije tacno. Atributi “totalitarno” i “destruktivno” spadaju u obim i sadrzinu pojma sekta/kult, samo sto se, od grupe do grupe, ispoljavaju u razlicitoj meri.
Programi i pojavni oblici delovanja sekti najvece posledice ostavljaju na pojedinca, to jest na njegovo zdravlje. Iako je covekovo zdravlje celina fizickog i mentalnog zdravlja, ovde ce ta dva dela biti posmatrana razdvojeno, uz navodjenje posledica koje mogu nastati.
OBLICI UGROZAVANjA FIZICKOG ZDRAVLjA I POSLEDICE
Prelazak na izmenjen nacin ishrane – vegetarijanstvo ili gladovanje – bez savetovanja sa dijetologom ili nutricionistom moze dovesti do slabljenja organizma ili pogorsavanja vec postojeceg oboljenja.
Zbog krajnje napornog nacina zivota, dugotrajne fizicke i mentalne preopterecenosti ili programa prociscavanja gladovanjem i visokim dozama vitaminskih preparata javljaju se stanja iscrpljenosti ili razna oboljenja i drugi poremecaji, ne primer hipervitaminoza.
Neodgovarajuca terapija telesnih oboljenja, koja u pojedinim slucajevima moze dovesti do smrtnog ishoda, a zbog toga sto se ne zeli ili ne sme potraziti pomoc lekara ili se lecenje sprovodi po programu sekte/kulta, odnosno kod lekara koje odredi sekta/kult. Tako pokret za transcendentalnu meditaciju (u daljem tekstu: TM) ima i svoj ogranak za medicinu, pod nazivom “Maharisijeva ajur veda” (u daljem tekstu: MAV). Na plakatima kojima je bio oglasen “interdisciplinarni sastanak” kojeg su 01.03.96. bili odrzali Sekcija za akupunkturu SLD i Savez za TM Srbije pisalo je da “Svetska Zdravstvena Organizacija (WHO) priznaje Ajurvedu kao efikasnu tradicionalnu nauku o zdravlju”, sto je potpuno tacno. Zvrcka je u tome sto SZO (WHO) ne priznaje Maharisijevu ajurvedu, vec samo klasicnu indijsku ajurvedu. Razlika izmedju ovih dvaju pojmova je samo ta sto klasicna ajurveda postoji vec 3.500 godina i sto se danas izucava u trajanju od 9 semestara na oko 50 fakulteta u Indiji, dok je Maharisijevoj ajurvedi tek oko 15 godina i mogucno ju je, navodno, izuciti na jednonedeljnom kursu. U Srbiji je MAV prisutna preko firme “Maharisi Ajurveda produkti d.o.o.”, koja, prema katalogu proizvoda iz 1996, nudi 168 proizvoda, razvrstanih u 10 grupa. Cene svih proizvoda date su u nemackim markama. Nigde nisu navedeni poreklo i sastav tih proizvoda.
Takodje nije poznato da li su bili ispitani u nekoj od odgovarajucih referentnih ustanova, kao ni to da li imaju odobrenje odgovarajuce drzavne komisije za lekove. Konacno, o MAV govori i sledece: Britanski “Guardian” od 15.07.91. i “Times” od 16.07.91. doneli su vest o postupku za iskljucenje dvojice britanskih lekara iz opste lekarske komore. Njima je na teret stavljeno 13 slucajeva u kojima su na pacijentima, od kojih su neki umrli, primenjivali MAV. Posle ispitivanja pokazalo se da skupi lek (jedna mesecna doza kostala je 500 am. dolara) nema nikakvo virostaticko dejstvo (sto je bitno, buduci da su leceni pacijenti bili zarazeni virusom AIDS-a) i da se sastoji od biljnih ekstrakata. Neke tablete sadrzavale su izmet. Sastavni deo terapije bilo je i uobicajeno uvodjenje u TM, sa sluzenjem pudje (uvodne ceremonije).
Veoma opasan jeste i slucaj sarlatanskih ponuda samoizlecenja. Na jednom kursu “Silva metoda kontrole uma” predstavljen je metod po kojem pacijente koji imaju kamen u bubregu uce da zamisle ispred sebe kamen i u mislima snazno po njemu udaraju cekicem, pa ce se na taj nacin izleciti. Za samo jednu ovakvu “terapiju” uzimano je i po 200 nemackih maraka.
Nepristajanje pacijenata na medicinsku intervenciju zbog verskih pobuda narocito je izrazeno u Jehovinih svedoka, kojih u nas ima oko 7.000. Lekari su duzni da po svaku cenu spasu ugrozen ljudski zivot, ali ih, s druge strane, u tome sprecava zakon, odnosno pravo pacijenta da lekarsku intervenciju prihvati ili odbije. Ljudski zivot jeste najvece licno dobro, ali je i najvece drzavno dobro, pa zbog toga drzava ne bi smela da u ovakvim slucajevima stoji po strani. Pojave odbijanja lekarske intervencije zbog verskih pobuda najizrazenije su u Jehovinih svedoka, koji odbijaju transfuziju. Odbijanje transfuzije moze se javiti u cetiri pojavna oblika, gledano iz ugla pacijenta koji odbija takvu intervenciju:
1. Kada pacijent koji je punoletno lice u svesnom stanju odbije transfuziju;
2. Kada je rec o punoletnom pacijentu u nesvesnom stanju;
3. Kada je rec o trudnicama;
4. Kada je rec o deci.
Ako punoletan pacijent u svesnom stanju odbije transfuziju lekaru ostaje samo da ukaze na mogucne posledice odbijanja i da postuje pacijentovu volju. U slucaju punoletnog pacijenta u besvesnom stanju kod kojeg je potrebno hitno intervenisati postupa se na razlicite nacine, u zavisnosti od toga o kojoj zemlji je rec. U nekim zemljama zivot takvih pacijenata spasava se odmah i bez pogovora, a negde se odlucuje na osnovu procene da li pacijentov zivot moze biti spasen bez transfuzije. U slucaju da je pacijent trudnica, i to u svesnom stanju, ona donosi odluku o dva zivota: svom i onom nerodjenog deteta. Kada je pacijent dete, a ono ne donosi samostalno odluku o prihvatanju ili odbijanju lekarske intervencije, onda u detetovo ime odlucuju roditelji. Po Zakonu o braku i porodicnim odnosima roditelji su duzni da se staraju o zivotu i zdravlju svoje dece, ali njihova odluka ne sme biti protivna interesima dece. Lekar je, kada su u pitanju hitni slucajevi, duzan da se oglusi o nerazumnu odluku roditelja ukoliko oni iz verskih pobuda ne dozvoljavaju da se detetu ukaze pomoc. Tu ne bi trebalo da bude nikakvih teskoca i nedoumica, pogotovo zbog toga sto roditelji ne da imaju pravo, vec su duzni da se brinu o deci, a ta obaveza podrazumeva i vecu odgovornost.
Neki kultovi imaju svoje programe za lecenje bolesti zavisnosti. Ti programi nisu zasnovani na osnovama vazecih medicinskih doktrina o lecenju bolesti zavisnosti, te posledice mogu biti pogorsanje stanja pacijenta i zamena jednog oblika zavisnosti drugim oblikom. Najpoznatiji primer takvog programa jeste program za lecenje narkomana “Narkonon”, kojeg primenjuje Sajentoloska organizacija.
Meditativne tehnike uticu na rad hipofize i tako remete stfaranje endorfina te se stvara fizicka zavisnost od meditacije. U normalnim stanjima endorfini se stvaraju u situacijama na cije nastajanje covek ne moze uticati. U slucaju meditacija covek po tacno propisanom programu, to jest sa odredjenom ucestaloscu i odredjenim trajanjem, ulazi u meditaciju, koja utice na stvaranje endorfina, sto znaci da meditant sam utice na lucenje tog peptida. Takvo ponasanje dovodi tokom vremena do nastanka ne samo psihicke, vec i fizicke zavisnosti.
U satanistickim verskim sektama praktikuju se obredi u kojime clanovi unose ljudsku ili zivotinjsku krv, ekskremente ljudi ili zivotinja i sirovo zivotinjsko meso. Ovi obredi nose sa sobom veliku opasnost od zarazavanja i oboljevanja od razlicitih bolesti, narocito zoonoza.
Obrasci ponasanja u pojedinim kultovima, narocito satanistickim, podrazumevaju koriscenje droga i alkohola, kao i promiskuitetno ponasanje, sve do obrednih orgija. Takvo ponasanje povecava mogucnost oboljevanja od narkomanije, alkoholizma i polnih bolesti, kao i od zarazavanja virusom AIDS-a (HIV-om).
Zbog primene psihomanipulativnih tehnika i mentalnih poremecaja nastalih zbog pripadnosti sekti/kultu kao posledice mogu se javiti nanosenje povreda sebi (samoosakacivanje) i drugim osobama, izvrsenje ubistva ili samoubistva.
OBLICI UGROZAVANjA MENTALNOG ZDRAVLjA I POSLEDICE
Bivsi clanovi sekte/kultova opisuju velike smetnje u misaonom i emocionalnom zivotu koje su trajale mesecima i godinama posto su bili napustili kult.
Istrazivanja otkrivaju smetnje u vezi sa moci opazanja, pamcenjem i sposobnoscu za druge procese obrade informacija. 40% imalo je nocne more. Preko 30% govorilo je da nije u stranju da prekine mentalne aktivnosti poput pevanja, meditiranja ili golosolalije. Jedan deo govorio je o gubitku pamcenja, a neki i o halucinacijama koje su se javljale cak osam godina posle izlaska iz sekte/kulta.
Porodice su cesto zbog pripadanja nekog svog clana sekti/kultu toliko poremecene da je neophodno podvrgnuti ih psiholoskom i psihijatrijskom tretmanu.
Jasni i ubedljivi koncepti sekti/kultova dovode do snizavanja racionalne moci rasudjivanja i kritickog razmisljanja kao i do razgradjivanja kognitivne sposobnosti razlikovanja i time od ugrozavanja pojedinca prelaze u drustvenu opasnost. Opasnosti po zdrav licni razvoj sve do teskih psihickih ostecenja pridonose razlicite, sistematski primenjivane tehnike sekti/kultova, koje se, zahvaljujuci autoritarnoj, magijsko- kauzalnoj slici sveta mogu primenjivati bez prethodnog promisljanja.
Tvrdnje da u sektama/kultovima nastaju ostecenja moze, na prvi pogled izgledati paradoksalno, buduci da mnoge takve grupe tvrde da imaju cak terapeutsko dejstvo. To je, na primer, prisutno kod TM ili Sajentoloske organizacije i njenog programa “Narkonon” za izlecenje narkomana. Same grupe, kada se pomenu ocigledne psihicke smetnje, samoubistva ili slicno, tvrde da je u tim slucajevima rec o netipicnim osobama koje vec pre pristupanja grupi nisu bile normalne, odnosno zdrave, i koje su se pokazale kao neizlecive ili rezistentne na lekovite moci grupe.
Teskoce da se opisu ostecenja izazvana delovanjem grupa leze u tome sto je samo jedan deo ostecenih obuhvacen psihijatrijskim tretmanom ili na neki drugi nacin, na primer – obradom u savetovalistima. Mogucno je i da ponasanje sa izrazito patoloskim crtama bude od strane grupe ne samo tolerisano i prihvaceno, vec moze cak obezbediti i visi status u grupi.
Izvesno je da postoji jedna grupa vec bolesnih osoba kod kojih sekte/kultovi deluju patoplasticno. Kod jedne mnogo vece grupe psihoticna iskliznuca javljaju se tek po ulasku u sektu/kult. Otuda se moze zakljuciti da pripadanje jednoj sekti/kultu ima karakter patogene situacije, takodje i kada je rec o preshizofrenima. Polazne situacije preshizofrenih jesu, izmedju ostalog: bazalna slabost konstitucije Ja, nesigurnost identiteta u pogledu polne uloge, introvertnost, slabosti u kontaktima, dinamicka insuficijencija i perzistirajuci simbioticki primarni odnosi. Sekta/kult naizgled nudi pomoc u racionalizaciji i sistematizaciji koja izgleda pogodno da upravo izadje u susret shizofrenima ili preshizofrenima i da im ponudi oslonac. Zbog toga nije cudno da se u sektama/kultovima isprva moze ustanoviti poboljsanje, ali kasnije ipak svi ti slucajevi postaju psihoticni. Zato se pripadanje sekti/kultu smatra inicijalnom situacijom za psihoze, posto se prve manifestacije, kao recidivi, ne smatraju slucajnima, vec situaciono uslovljenima. Upravo su vec opisane polazne situacije te koje izazivaju ranjivost na sistematsku primenu sugestivnih tehnika u sektama/kultovima, a to su, na primer: lisavanje sna; dugotrajna predavanja; ucaurivanje, odnosno izolovanje od okoline; meditacija; post, odnosno izgladnjivanje. Pokusaji individuacije ne samo kod labilnih preshizofrenih, vec i kod ostalih adolescenata u kojih izgradnja identiteta nije okoncana, bivaju ugrozeni i ometeni kada zbog primenjivanih psihotehnika pada granica izmedju Ja i okoline i kada se dozivljava “opste stanje”.
Ne postoji samo kod labilnih osoba opasnost od takvih dusevnih iskliznuca koja vode do razvoja ludila koje se vise ne moze kompenzovati, vec, na primer, uopste kod svih osoba koje su se pre svoje 25. godine intenzivno bavile meditacijom mogu nastati teski lomovi u razvoju licnosti. Cak i kod nesto starijih i zrelijih mogu nastati smetnje u vegetativnoj regulaciji.
Koliko delovanje sekti/kultova moze biti opasno po mentalno vec obolele ljude pokazuje i slucaj jednog spisa za internu upotrebu u satanistickoj organizaciji “Ordo Templi Orientis – O.T.O.”Tekst tog dokumenta prenet je ovde u punom obimu:
POSEBNO NAGLASAVAM STROGU ZABRANU OSOBAMA LIJECENIM OD PSIHOZA I EPILEPSIJE.
Zasto se osobama lijecenim od psihoticnih epizoda (npr. kod shizofrenije) ne preporucuje rad ovakvog oblika?
ZATO sto je cilj psihijatrijskog lijecenja da kod ovih pacijenata ojaca barijeru SVJESNO-NESVJESNO i u skladu s tim svede na najmanju mogucu mjeru psihoticne epizode (posebno zvucne i vizuelne halucinacije) koje su (pored raznih drugih manija) izuzetno ceste kod ovih pacijenata. CILj hermetickog treninga je upravu suprotno: KONTROLIRANO SLABLjENjE BARIJERE SVJESNO- NESVJESNO sto za posledicu ima veoma znacajne spiritualne uvide SAMO kod PSIHOLOSKI INTEGRIRANE (ZDRAVE) JEDINKE. TREBA DA BUDE JASNO da osobe lijecene od psihoza NE MOGU NI U KOM SLUCAJU kontrolirano slabiti barijeru SVJESNO- NESVJESNO kad je ona kod njih vec maksimalno oslabljena i to potpuno nokontrolirano.
ZASTO se hermeticki rad NI U KOM SLUCAJU ne preporucuje i NE DOZVOLjAVA osobama koje boluju od EPILEPSIJE?
Epilepsiju karakterizira nekontrolirana, prekomjerna aktivnost nekog dijela zivcanog sistema ili pak cijelog zivcanog sistema. Covjek koji je sklon epilepsiji imat ce napade kad mu se osnovna razina podrazljivosti zivcanog sistema podigne iznad kriticnog praga. Hermeticki trening upravo podrazuje odgovarajuca podrucja mozga i SAMO ZDRAVA OSOBA kao posledicu ima znacajne spiritualne uvide.
(H i p e rventilacija (POJACANO DISANjE) kratkotrajno podise PH arterijske krvi sa normalne vrijednosti 7,4 na oko 7,8, sto cesto dovodi do cerebralnih grceva usled povecane razdrazljivosti nervnih stanica – neurona. Ovo kod epilepticnog bolesnika moze izazvati epilepticni napad. Ovo je i razlog sto se oboljelim od epilepsije ne preporucuju nikakve vjezbe koje uvjetuju hiperventilaciju pluca).
POZNATO mi je na osnovu visegodisnjeg kontakta sa osobama koje se interesuju za hermetizam, da jedan broj tih interesenata ima sledece probleme:
1. NAMETNUTE MISLI (Posledica je nesposobnost koncentracije za rad)
2. VELIKA NEODREDjENA SLUTNjA (Osjecaj da ce se dogoditi neka nesreca, a za to nema nikakve realne osnove)
3. VELIKI NEODREDjENI STRAH (Uobrazilja da neko djeluje na tu osobu, ili strah bez realne osnove)
4. NEREALNE MISTICNE IDEJE (Osoba misli da je predodredjena da bude prorok i sl. Nejasnocu narstitih misli proglasava narocitim saznanjem)
Ukoliko imate sva cetiri problema, a niste psihicki lijeceni, onda treba IZUZETNO PAZLjIVO da praktikujete vjezbe hermetskog sistema (mada bi bilo mudrije da nista ne radite). Ukoliko imate samo neke elemente, onda treba da ste svjesni da su to elementi vase licnosti kojih se trebate osloboditi ako zelite uspjeh u hermet. radu.
----<kraj dokumenta>----
Kao posledice izmene licnosti mogu se utvrditi:
- Apsolutno novo usmeravanje egzistencije prema do tada nepoznatim ili neprimenjivanim nacelima;
- Potpuna promena ponasanja prema okruzenju koje se vise ne smatra mestom sopstvenog postojanja, vec neprijateljskim svetom kojeg je potrebno izmeniti ili od kojeg je potrebno dici ruke;
- Radikalizacija svih postupaka u zivotu;
- Potpuno potcinjavanje sopstvene volje rasudjivanja nekom drugom autoritetu;
- Jedna vrsta kompleksa fiksacije utoliko sto se iskljucivo zeli da se bude u blizini istomisljenika;
- Cvrsto vezivanje, sve do poslusnosti, za jednog vodju, od kojeg se preuzimaju pogled na svet i modeli ponasanja;
- Ogranicavanje licnosti na mali broj oblasti zanimanja, koja u javnom ili privatnom zivotu ne sluze nicemu (mantranje, narociti oblici meditacije i sl.);
- Pojava paranoidnih predstava;
- Nerealan osecaj svemoci;
- Nastajanje narkomanske zavisnosti od “posebnih iskustava” i droga koje se pri tome stvaraju u organizmu;
- Nastajanje zavisnosti od jasnih i na prvi pogled korisnih pravila o zivotu i od pomoci pri donosenju odluke koje priza sekta/kult;
- Gubljenje radne i poslovne sposobnosti;
- Gubljenje samostalnosti i, kao posledica toga, sve veca nesposobnost da se zivi normalnim zivotom. Sto vise duhovnih kapaciteta sekta/kult veze za sebe, to manje preostaje za ucesce u tradicionanom zivotu i drustvu;
- Gubljenje sopstvene licnosti u korist tudje ili grupne licnosti;
- Slabljenje emocionalnih veza sa porodicom i prijateljima;
- Strah od razdvajanja, odnosno bol pri razdvajanju. Posle izlaska (jednog) roditelja deca ostaju u vlasti sekte/kulta;
- Poremeceno socijalno ponasanje, odnosno socijalna nekompetentnost, sto se izrazava kao: gubitak sposobnosti za stvaranje emocionalnih veza, smanjena kriticnost i potcinjavanje “ljudskosti” apstraktnim idejama;
- Fanaticnost;
- Opsta regresija;
- Osecanja krivice i stida koja mogu nastati i zbog nedovoljnog prihvatanja nekog dela sopstvene proslosti od strane sekte/kulta;
- Nesposobnost koncentracije i gubljenje/smanjivanje inteligencije;
- Sugestivno izazvanom promenom u razmeni transmitera moze se objasniti i natprosecna ucestalost psihoza u kultovima. Pri tome nije rec o funkcionalnim, vec reaktivnim psihozama. Poremecaj razmene materija je isti, ali je izazivac u prvom slucaju endogen, a u drugom egzogen. U kultovima primenjivanje metode deprivacije, kao sto su lisavanje sna ili odmora, propisi o ishrani, slaba ishrana te narocito u pseudohinduistickim sektama/kultovima propisane visesatne meditacije dovode do izmena u razmeni transmitera.
Poseban oblik ugrozavanja zdravlja, narocito mentalnog, predstavlja upraznjavanje razlicitih oblika meditacije, to jest primena meditativnih tehnika. Zbog toga ce posledice primene tih tehnika biti obradjene zasebno.
Meditativne tehnike izazivaju promenu mozdanih funkcija. Kod meditanata sa duzim stazom javljaju se epilepticni obrasci kao i stanja sa pojavom grcenja kod ucitelja TM. Istrajno nadrazivanje pojedinih oblasti mozga ponavljanom stimulacijom (na primer – mantrom, kao u TM) moze dovesti do nastupanja epilepticnih obrazaca. Takvi obrasci mogu biti povezani i sa javljanjem psihickih ili psihoticnih tegoba, kao sto su simptomi anksioznosti ili osecanja depersonalizovanosti. Dugotrajna meditacija moze imati znacajan uticaj na mozdanu aktivnost. Ovo moze biti narocito opasno ako je rec o deci i adolescentima, ciji je mozak jos u razvoju, ili o psihicki labilnim i psihicki bolesnim osobama, kod kojih bez daljeg moze doci do patoloskih promena mozdanih funkcija.
Kod upraznjavanja meditacija mogu nastati sledece opasnosti i nuspojave:
- Ponovna pojava teskih psihosomatskih simptoma posle pocetka meditacije;
- Zabelezeno je nekoliko slucajeva pokuzaja samoubistva;
- Teske depresije;
- Pojava teske psihoticne epizode posle dobijanja instrukcija o TM, narocito posle duzeg meditiranja (duze od 20 min. na dan), izmedju ostalog kod osoba sa anamnezom shizofrenije;
- Helucinacije i emocionalne smetnje posle proguzenog meditiranja;
- (Hronicno recidivirajuce) pojave depersonalizacije u trajanju do 1 sata;
- Osecaj izmenjene stvarnosti u budnom stanju (cesto se takav osecaj javlja u prisustvu ucitelja meditacije);
- Pojacavanje anksioznosti;
- Slozeni epilepticni fenomeni (vibracije, zvucne halucinacije – narocito u vezi sa licnim imenom, pojacano dozivljavanje proze, poezije i religijskih pojava);
- Epilepticni obrasci EEG-a kod onih koji duze meditiraju;
- Nagla akutna stanja anksioznosti i fles-bek ranijih traumaticnih iskustava;
- Ispitivanje o intimnim stvarima neke osobe moze biti olaksano kada se kod stanja ogranicene svesti paznja fokusira na odredjena pitanja, a istovremeno se zadrzava sposobnost reagovanja;
- Kod 46-48% svih meditanata koji duze od godinu i po upraznjavaju transcendentalnu meditaciju zabelezene su nezeljene pojave, kao sto su: asocijalno ponasanje (13,5%), anksioznost (9%), rasejanost (7,2%), depresije (8,1%), emocionalna nestabilnost (4,5%), frustracije (9%), telesna i duhovna napetost (8,1%), nedostatak odlucnosti (7,2%), motoricki nemir (9%), nepoverljivost (6,3%), netolerantnost prema drugima (4,5%) i socijalna izolovanost (7,2%).
Mladi koji pristupaju grupama kao sto je TM imaju natprosecne sanse da obole psihijatrijski. Na osnovu odgovarajuce literature kao i na osnovu poznatih slucajeva mogucno je izvesti zakljucke o tome koji patogeni uticaj sekte/kultovi/pokreti za meditaciju imaju na razvoj licnosti kod mladih. U sirokom rasponu posledica delovanja izdvajaju se vezivanje za vodju, bezuslovno prihvatanje ucenja o postizanju savrsenstva/spasenja i totalna integracija u grupu. Ovi faktori mogu dovesti do teskih psihickih posledica. Izmedju ostalih, to su depresivno-suicidalne krize i psihoticna oboljenja. Po napustanju sekte/kulta/pokreta za meditaciju javljaju se duboki poremecaji identiteta i orijentacije, koji zahtevaju terapijsku obradu.
Fiziolosko dejstvo meditativnih tehnika ima teziste u uticanju na kortikalne procese. Posredstvom rezultata u merenju promena EEG-a dokazani su uticaji na habituaciju (navikavanje na ponovljenu draz). Promene centralnih fenomena habituacije u smislu povecanja habituacije kriju i opasnost manipulacije. U takvim slucajevima mogucno je povecano usmeravanje paznje na naknadno prezentovane sadrzaje. Promene u smislu smanjenja habituacije mogu izazvati povecanu razdrazljivost. Takodje su zabelezeni i slucajevi da posle nekih oblika dugotrajne meditacije pojacana spremnost da se reaguje na spoljasnju draz nastavlja da postoji i posle aktivne meditacije. Ova povecana spremnost moze se zaustaviti samo ponovnim ulaskom u meditaciju.
Posle obrade nekih slucajeva psihoza u osoba koje su bile ucestvovale na razlicitim vezbama meditacije nastavljeno je pitanje, da li je dopustivo govoriti o specijalnoj meditativnoj psihozi. Obrada opisa simptoma govori da postoji jedan specijalan sindrom, izazvan manipulacijom svescu. Centralna pojava jeste specijalna aktivnost autonomnog nervnog sistema. Ona sadrzi aktiviranje i opterecivanje kognitivno-emocionalnih funkcija koje u predisponiranih osoba mogu izazvati jedan, cesto dugotrajan psihotican proces.
Posledice TM narocito po adolescente koji meditiraju:
- Poremecen odnos prema roditeljima, prijateljima i poznanicima;
- Napustanje dotadasnjih aktivnosti i hobija;
- Zanemarivanje obaveza u skoli, na studijama ili na radnom mestu, sve do potpunog prekida bavljenja time;
- Jednostrani, sterilni razgovori koji se odnose samo na TM;
- Nadmenost i fanaticno zastupanje ucenja TM.
Kurs za ucitelja TM najcesce dovodi do ociglednih promena licnosti. Dolazi do okretanja od stvarnog sveta. Uz potcenjivanje svih materijalnih vrednosti i sigurnosti tezi se kosmicko-bozanskoj svesti. Ovu promenu ponasanja pojacava ucenje da svako dovodjenje nekog novog clana uvecava sposobnost da se dostigne kosmicka svest.
Dalekoezne do katastrofalne jesu posledice nastavljenog pohadjanja kurseva. One se javljaju pre svega kod onih adolescenata koji se TM-om bave intenzivno, jer oni traze neki zivotni cilj vredan zalaganja. Oni su cesto idealisticki nastrojeni i drustveno angazovani. Takvi mladi ljudi izlozeni su bez zastite delovanju sekte i ne primecuju kako se njihov predjasnji odnos prema stvarnosti lagano razgradjuje. Njihovu savest omeksavaju i oni, korak po korak, preuzimaju norme i vrednosti sekte/kulta. Ti mladi ljudi pod uticajem sekte/kulta potpuno napustaju svoj normalni zivot, postaju pokorni sekti/kultu i nesposobni da se staraju o sebi.
U velikom broju slucajeva roditelji su naveli sledece posledice:
- Promena normalnog dnevnog rasporeda sa znacajno smanjenom sposobnoscu podnosenja svakodnevnih obaveza. Dan zapocinje tek oko podneva, posle intenzivne jutarnje meditacije;
- Preosetljivost na stres i buku;
- Zahtevi nemeditanata shvataju se odmah kao tutorisanje i ostro se odbacuju;
- Osecanje licne nesposobnosti i samoizolacija;
- Nadmenost i cesto nepravicnost.
Programi izmene misljenja druge generacije teze tome da razore odbrambeni sistem clanova tako sto ih izlazu vezbama i iskustvima koji clanove preplavljuju emocijama ili koji diraju njihovu savest. Intenzivno i brzo zasipanje osecanjima nezadovoljstva i vezbama koje dovode do disocijacija mogu cesto izazvati psiholosku dekompenzaciju i citav niz psihijatrijskih sindroma.
Posledice primene programa izmene misljenja u sektama/kultovima spadaju obicno u jednu od 6 grupa.
Prva, i najveca, jeste ona reakcija vecine. One su nezavisne od toga koliko dugo je neko bio u grupi. Karakterisu ih osecanja otudjenostii pometenosti izazvana gubitkom ili slabljenjem ranije vazecih normi, ideala i ciljeva. Nappistanje grupe i povratak normalnom drustvu stvara jednu vrstu kulturnog soka. Da bi se uspesno prilagodili, bivsi clanovi moraju svoje prekultno Ja pomiriti sa “otcepljenim Ja iz grupe i sada nastalim poslesektaskim/poslekultnim Ja.
Ostalih pet tipova psiholoskih reakcija jesu razliciti oblici indukovane psihopatologije. Iako se prethodno postojeca psihopatologija pogorsava delovanjem programa izmene misljenja, najveci broj pojedinaca imao je pre sekte/kulta normalnu psiholosku predistoriju.
Tih pet ostalih tipova jesu:
Reaktivne psihoze slicne shizoafektivnim: Shizoafektivne smetnje u vidu duboke depresije ili manicnog sindroma sa istovremenom pojavom psihoticnih simptoma, na primer – halucinacija, u trajanju od najmanje dve sedmice, bez prisustva upadljivih efektivnih simptoma. Pri tome su iskljuceni shizofrenija i organski uzroci.
Sto se tice programa izmene misljenja, ove i srodne psihoticne pojave tipicno su izazvane stresnim iskustvima koja nastaju prilikom grupnih treninga svesti. Afektivne komponente, obicno hipomanicne ili manicne, koje se ocigledno odnose na ponasanje i stavove koji su zastupljeni u grupi, razvijaju se neposredno pre ili posle dekompenzacije. Izgleda da su depresivne reakcije u nekih osoba posledica interakcije licne psiholoske istorije sa situativno uslovljenim osobenostima grupe.
Posttraumatska opterecenja: Ova opterecenja imaju pet osnovnih obelezja:
a) Osoba je dozivela neki dogadjaj koji se nalazi izvan uobicajenog ljudskog iskustva i koji bi za skoro svakoga bio veoma opterecujuci;
b) Traumatski dogadjaj stalno se ponovo dozivljava na razlicite nacine, na primer u snovima ili u secanjima koja stalno naviru;
c) Stalno izbegavanje drazi koje su u vezi sa traumom ili ogranicavanje opste reagibilnosti;
d) Stalni simptomi povisenog nivoa nadrazljivosti, ukljucujuci najmanje dva od sledecih obelezja: poremecaje u spavanju, razdrazljivost ili izlive besa, teskoce u koncentraciji, hipervigilantnost, preterane reakcije straha, fizioloske reakcije pri dogadjajima koji lice na traumu ili je simbolizuju;
e) Trajanje od najmanje jedan mesec.
Takve smetnje mogu se kod zrtava primene programa izmene misljenja opaziti kao posledice seksualne zloupotrebe, finansijske propasti izazvane delovanjem vodje grupe, smrti deteta zbog zapostavljanja nege deteta te teske i dugotrajne psiholoske zloupotrebe koja bitno razara samopostovanja doticne osobe.
Blize neoznacene disocijativne smetnje: To su smetnje cije je pretezno obelezje jedan disocijativni simptom, to jest ugrozavanje ili izmena normalnih integrativnih funkcija, identiteta, pamcenja ili svesti, koji ne ispunjava kriterijume za jednu specijalnu disocijativnu smetnju. Medju ovim navedenim primerima nalazi se i slucaj osoba koje su bile izlozene dugom i intenzivnom procesu mera prinude sa ciljem menjanja stavova, kao sto je proces pranja mozga ili indoktrinacije za vreme zarobljenistva kod terorista ili prilikom boravka u sekti/kultu. Zbog osobine programa izmene misljenja druge generacije da primenjuju tehnike za uvodjenje u trans, na primer – pomocu meditacije, ali i glosolalije, hipnoze (direktne ili indirektne) ili mantranja, blize neoznacene disocijativne smetnje jesu jedna od najcesce postavljenih dijagnoza za bivse clanove sekti/kultova i zrtve drugih programa izmene svesti.
Anksioznost izazvana opustanjem: Neke osobe pokazuju atipicne reakcije na programe opustanja i meditacije tako sto postaju anksiozne i upadaju cak u psihoticna stanja. Za sada nije poznato zasto se to desava, iako postoje pretpostavke da vezbe opustanja ili meditacija, buduci da uopste umiruju svest, smanjuju i sposobnost pruzanja slabog psiholoskog otpora teskim nesvesnim konfliktima. Osobe posebno podlozne gubljenju granica Ja mogu negativno reagovati na hipnoticke vezbe, koje, pokusavajuci da indukuju misticna iskustva, zapravo razaraju Ja.
Razlicite reakcije: Ove reakcije obuhvataju sledece:
a) Kombinaciju straha i kognitivnih smetnji, to jest teskoce u koncentraciji, ugrozavanje paznje i pamcenja, a narocito kratkotrajnog pamcenja;
b) Samoosakacivanje;
c) Fobije;
d) Samoubistvo i ubistvo;
e) Psiholoske faktore koji uticu na pojavu telesnih oboljenja kao sto su mozdani udar, cir na zelucu i infarkt srca.