Izvaci iz članka Energy Shift (negdje s
http://www.awakening-healing.com )
[...]
Naše Sunce nije nuklearna "pećnica"
Istraživanja pokazuju da je Sunce poput rupe koja se pojavila u energetskom polju Galaksije, dozvoljavajući energiji da istječe u dato područje; stoga ga i vidimo kao blještavu svijetleću kuglu.
Već je dokazano da se "tamo gore" ne odvija nikakva nuklearna reakcija. Količina neutrina koja dolazi sa sunca je preniska a da bi bila nusproizvod neke nuklearne reakcije. Postoje nedostajuća neutrina. To se zna već preko 30 godina, i problem još nije riješen – neutrina nedostaju jednostavno (op.prev.: stoga što) ne postoje!
Znači, Sunce nije nuklearni reaktor. Sunce, temeljno, predstavlja kozmičku energiju, istinsku energiju Stvaranja.
To jednostavno znači da je Sunce poput rupe u prostoru iz koje istječe energija.
I pri višim razinama vibracije, vidite puno više od ove rupe Sunca; vidite sve vibracije koje ga okružuju. One se pojavljuju kao koncentrični krugovi (kugle) energije, poput mreškanja na površini vode (kad u nju bacimo kamen, op.prev.), koje povezuje spiralna zavojnica/namotaj energije koja se širi prema van i poganja (služi kao pogon, op.prev.) orbite i rotacije planeta i mjeseca. Sve se vrlo precizno međusobno prožima poput nekog gigantskog uređaja. Ova spiralna zavojnica sa Sunca proučavana je i mjerena. NASA ju spominje pod nazivom "Parkerova spirala".
Ova polja možemo sada detektirati instrumentima kao oblik magnetske energije.
"Kada se poveća energija koju Sunce proizvodi, zapravo se proširi i val spiralne zavojnice, gurajući planete u sfere energije koje održavaju veću frekvenciju vibracije.
"Kako se galaksija razvija (evoluira), šireće sfere energije nastavljaju obujmljivati zvijezde u toj galaksiji sve višim i višim razinama vibracije. To sada uzrokuje da intergalaktički prostor oko našeg sunčevog sustava/sistema postaje sve više i više nabijen. Taj naboj upija Sunce i ono ga isijava "natrag" kroz cijeli sunčev sustav. Ovaj "pomak" je zaista jedinstveni događaj za sve oblike vibracijskog života u našem području galaksije, ne samo za one na Zemlji.
"Svjedočimo sunčevoj aktivnosti koja nikad prije nije bila uočena — bar ne u zapisanoj povijesti. Aktivnost sunčevih pjega je intenzivnija nego ikad prije. Prisutne su emisije zračenja (radijacije), emisije protona i drugi anomalni izljevi energije. Svi oni se pojavljuju s frekventnošću koja nikad prije nije bila viđena.
"Prostor između planeta zapravo bolje provodi energiju.
Značenje ovoga je, zapravo, posve jednostavno: Sunce otpušta nabijene, radioaktivne čestice, kao što su energizirani protoni. NASA je imala vrlo prikladne znanstvene modele koji pokazuju koliko će dugo trebati takvim protonima da doputuju do Zemlje. Sada, u nekim od slučajeva, ovi protoni putuju i do 400 posto brže nego što su ti modeli očekivali.
Događa se to da se, zapravo, samo Sunce mijenja. Njegovo magnetsko polje postaje veće. Njegova energija se mijenja. Mijenja se energija među planetama, brže provodeši sunčevu energiju. Čestice se brže kreću kroz prostor. Vidljiva energija plazme u svemiru – prostoru između planeta, postaje svijetlija.
"Same planete se mijenjaju. Prisutne su promjene u njihovim atmosferama. Na primjer, Marsova atmosfera postaje vidljivo gušća nego što je bila prije. Marsova promatračka sonda (probe) je 1997. godine izgubila jedno od svojih ogledala, zbog čega se srušila jer je atmosfera bila duplo gušća nego što su pokazali proračuni i vjetrovi su toliko snažno puhali na malo ogledalo da su ga doslovce otkinuli s uređaja.
Također, na Mjesecu se stvara atmosfera načinjena od sastojka koji Dmitriev naziva "natrij". Dmitriev kaže da se oko Mjeseca nalazi 6000 kilometara debeo sloj Natrija kojega tamo prije nije bilo. (Dr. Alexey Dmitriev iz Ruske Nacionalne Akademije Znanosti.)
Na višim razinama Zemljine atmosfere također su prisutne promjene: stvara se plin HO koji prije tamo nije bio; jednostavno ga nije bilo u količinama u kojima je sada prisutan. To nije ni u kakvoj vezi s globalnim zagrijavanjem i nije povezanos emisijama CFC ili klorofluorougljika, niti bilo koje druge takve stvari. Jednostavno se pojavljuje.
Magnetna polja i svjetlina planeta se mijenjaju.
Uočljive su promjene ukupne svjetline planeta. Venera, na primjer, pokazuje naglašeno povećanje ukupne osvjetljenosti. Jupiter je zadobio toliko snažan (visoki) energetski naboj, da se može uočiti vidljiva tuba ionizirajućeg zračenja koja se oblikovala između Jupitera i njegovog mjeseca, Ia. Na nedavnijim fotografija možete zaista i vidjeti tu debelu zraku blještave energije.
Mijenjaju se i magnetska polja planeta.
Magnetska polja postaju snažnija. Magnetno polje Jupitera i više se nego udvostručilo. Magnetno polje Urana se mijenja. Neptunovo magnetno polje se povećava. Te planete postaju svjetlije.Snaga njihovih magnetnih polja se povećava. Njihove atmosferske odlike se mijenjaju.
Izgleda da su Uran i Neptun nedavno "doživjeli" promjenu polova.
Kada je svemirska sonda Voyager 2 prošla pored Urana i Neptuna, sjeverni i južni magnetski polovi su bili poprilično pomaknuti od rotacijskih polova tih planeta. U jednom slučaju, odmak je bio 50 stupnjeva, a u drugom oko 40 stupnjeva, što su prilično velike promjene.
Općenito, promjene se mogu podijeliti na tri kategorije: Promjene energetskog polja, promjene osvjetljenosti, i atmosferske promjene.
Ukupna vulkanska aktivnost povećala se za 500 % od 1975. godine.
Na Zemlji promjene vidimo potpunije. Na primjer, Michael Mandeville je svojem istraživanju pokazao da je ukupna vulkanska aktivnost na Zemlji od 1875. godine povećana oko 500 %. Ukupan broj zemljotresa povećan je za 400 % samo od 1973.
Broj prirodnih katastrofa je povećan za 410 % u razdoblju od 1963. do 1993.
Dr.Dmitriev je napravio vrlo opsežnu kalkulaciju prirodnih katastrofa koja je pokazala da ako usporedite godine od 1963 do 1993, ukupan broj prirodnih katastrofa raznoraznih vrsta – bilo da je riječ o uraganima, tajfunima, klizanjima blata, plimnih valova, bilo čega – se povećao za 410 % (op.prev. koliko li je tek to povećanje ako se uzme u obzir i razdoblje od 1993. do 2007.)
Sunčevo magnetsko polje se povećalo za 230 % od 1901.
Dr. Mike Lockwood, znanstvenik iz Rutherford Appleton Nacionalog Laboratorija u Kaliforniji, istraživao je Sunce. U svojoj je studiji predočio da je od 1901. godine, ukupno magnetsko polje Sunca postalo 230 % snažnije nego što je bilo prije.
U pitanju je više od "samo" Zemljinih Promjena
Sve u svemu, u pitanju je puno više od "pukih" promjena koje možemo nazvati Zemaljske Promjene. Određeni pojedinci su došli do ideje da je ovdje riječ i o međudjelovanju između Zemlje i Sunca. Vrlo, vrlo malo ljudi je upoznato s radom Ruske Nacionalne Akademije Znanosti u Sibiru, točnije u Novosibirsku, gdje se obavljaju istraživanja. Ti znanstvenici su došli do zaključka da je jedini mogući uzrok ovih energetskih promjena koje se javljaju unutar cijelog Sunčevog sustava njegov ulazak u područje drukčije energije – više (op.prev. nabijenije) energije.
Volumen sjajne plazme na prednjem rubu našeg Sunčevog sustava nedavno se povećao za 1000%.
Samo sunce posjeduje svoje magnetsko polje /op.prev. kao i Zemlja/ i to magnetsko polje stvara jajoliki oblik oko sunčevog sustava, poznat pod nazivom heliosfera. Heliosfera, zapravo, ima oblik kapljice suze, čiji je duži i kraći kraj usmjeren suprotno od smjera u kojemu putujemo. Nalikuje na kometu čiji rep uvijek pokazuje suprotno od Sunca.
Ruski znanstvenici su promatrali zaobljeni rub ove heliosfere i uočili su postojanje sjajne uzburkane energije plazme. Ta energija plazme bila je debljine 10AJ (astronomskih jedinica) – 1 astronomska jedinica je udaljenost od Zemlje do Sunca, oko 148 800 000 kilometara. Deset astronomskih jedinica predstavlja normalnu debljinu ove blještave energije koja se mogla vidjeti na prednjem kraju Sunčevog sustava.
Danas je ta sjajna plazma narsla na 100 astronomskih jedinica. Iako Dmitrievov tekst ne naznačava točan vremenski period, možemo pretpostaviti da se ovo povećanje dogodilo u istom razdoblju od 1963 do 1993 u kojemu je otkrio i povećanje broja prirodnih katastrofa (disasters). Kad god da se to zbilo, u pitanju je tisuću-postotno povećanje cjelokupne svjetline energije na prednjem rubu Sunčevog sustava.
To znači da se Sunčev sustav kreće prema području više nabijene energije. Ta visoko-nabijena energija pobuđuje plazmu i uzrokuje stvaranje više plazme, a posljedica svega je više luminiscencije, više svjetlosti. Ta energija utječe i u Sunce, koje tada isijava energiju i rasprostire ju duž svoje ekvatorijalne ravni (ekliptike). Posljedično, javlja se zasićenje međuplanetarnog prostora energijom, što uzrokuje da solarne emisije (isijavanja) putuju brže i povećavaju naboj energije na planetama.
[...]
Prijava
FAQ
Pretraživač
heheh... Ice Age ...aaa 
