Za sada, nisam zainteresovan iz nekoliko razloga a glavni bi bio taj da slika koju sam sklopio i predstavio na vebsajtu galaksija.com, u sklopu ovog „gnostičkog karavana“...
Metafizika obmane >
Jeb’la Mara bumbara >
Prvi izvor >
Hiper-dimenzionalni napadi i buđenje ljudskih bića >
Važno obavještenje >
Slika >
Intervju: James Mahu >
Talas III >
Zatvorski čuvari >
Zatvor i sudnji dan >
Iz praktične gnostike >
Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića >
...još uvijek nije kompletna. Dakle, ima tu još dosta stvari s kojima nisam načisto a neko njeno krpljenje nagađanjima ne bi imalo smisla. Nadalje, sam „istočno-gnostički“ koncept ove realnosti i našeg položaja u njoj, kojeg uglavnom predstavljam jer se uveliko uklapa s mojim opservacijama, nije nimalo popularan. U zadnjem periodu sam primjetio jedan „fenomen“ da čak i oni koji se bave proučavanjem gnostike (zapadne i istočne varijante) nisu normalno u stanju sami da vide „tanku crvenu nit“ koja je protkana kroz gnostičke materijale (što sam u obliku članka predstavio na mom blogu, na engleskom jeziku –
OVDJE).
Međutim, kad im u diskusiji navedem pažnju na to i kažem gdje se koji segment „crvenog konca“ može naći (uzimajući u obzir obje varijante gnostike), tek onda ga mogu uočiti, odnosno, podsjetiti se na sadržaje koji ukazuju na to, međutim, nakon njegovog uočavanja, oni naprasno gube svaku volju za nekom daljom diskusijom. Znači, čak i oni koji se bave gnostikom i dalje sude na principu „sviđa mi se-ne sviđa mi se“, „volim-ne volim“, „pozitivno-negativno“, umjesto pokušavanja da se koliko je moguće objektivno odredi - šta jeste a šta nije (pa, kako god to izgledalo jer kako optimizirati našu interakciju s ovom realnošću ako je nismo u stanju objektivno vidjeti?!). Dakle, ni oni koji sebe nazivaju gnostičarima ne žele da vide Istinu a kako ju onda predočavati tzv. „normalnim ljudima“ koji pogotovo ne žele da ju vide? (Doduše, Gurđijev je to još davno primjetio –
LINK)
Kako predočiti to da se nalazimo u sklopu jedne kompjuterizovane farme gdje mi nismo ti koji su farmeri tj. gdje našu ulogu ne bi bilo toliko teško odrediti a programirani smo tako da igramo tu ulogu? Otvoreno ne možemo pričati o tome dok neko umotavanje tih stvari u celofan, nema svrhe. Istovremeno, pričati o problemu a ne prezentirati i njegovo moguće rješenje, takođe nema svrhe a za sada, u stanju sam da vidim dobar dio problema, praktično i teoretski a rješenje samo - teoretski. S tim u vezi, kad ili ako budem u stanju da rješenje vidim ili znam praktično, tada ću biti i u situaciji da o ovome mogu otvoreno govoriti.
Sam gnostički koncept realnosti se u osnovi svodi na to da mi živimo u iluziji koja se ovisno od izvora označava i pojmovima kao što su stereoma, maja, matriks ili virtuelna realnost. U suštini, iluzija je – laž. Ta lažna realnost ne može biti nastanjena istinskim entitetima, dakle, može samo lažnim, što bi bile ove naše ličnosti s našim imenima i prezimenima, pa tako i moja. Kako u jednoj realnosti koja je zasnovana na lažima pričati o Istini? Ova realnost zajedno s našim ličnostima ima i „osigurače“, odnosno, „Sistem za zaštitu od Istine“ jer bi Istina u nekoj većoj dozi narušila njen integritet, odnosno, dovela do njenog raspada. Odatle je razumljivo zašto ličnosti (bile one na strani „sila svjetlosti“ ili „sila mraka“) ne žele da znaju Istinu, uključujući i one koje se nalaze u potrazi za njom, pa čak i one koje sebe smatraju „ekspertima za gnostiku“. U tom kontekstu, mi možemo jedino da se međusobno varakamo, učvršćujući jedni drugima našu iluzornu egzistenciju i iluziju uopšte, lažući sami sebe i druge, svjesno ili nesvjesno. A meni je, već nekako, dosta svega toga i ne mogu još i javno učestvovati u tome.
Kako pričati o nečemu što ide protiv skoro svega onoga u šta 99% ljudi na ovoj planeti vjeruje a da te oni razumiju?
Ono što jedino mogu u takvoj jednoj situaciji, to je da svoje opservacije podijelim s drugima, na način kako to već odavno i radim, uz pomoć članaka koje sam davno prestao da potpisujem jer moja iluzorna ličnost tu uopšte nije bitna a svaka popularnost u vezi s ovom tematikom mi je nepoželjna. Na taj način, ti sadržaji mogu biti od pomoći nekima od onih koje interesuje ta tematika.
Nadalje, par intervjua koje sam davno dao za neke balkanske časopise u vezi s ovom tematikom bili su prilično cenzurisani u skladu s urednikovim mišljenjem šta narod treba da čuje a šta ne, tako da sam saradnju s drugim medijima prekinuo. Tu sam postao načisto s tim da je urednicima komercijalni aspekt na prvom mjestu dok bi tu neke istinite informacije bile od sekundarnog značaja.
I na kraju, s obzirom da sam podaleko od Balkana jer živim u Australiji, mislim da ne bi bilo ni lako organizovati neki susret u četiri oka.
U svakom slučaju, zahvaljujem se na ponudi.
..