Ako ovo nije interesantno ili ako nije za Metafiziku,neka ga neko od moderatora pomeri.Mislim da je zanimljivo pa ako je jos neko nesto slicno osetio moze da prokomentarise.

Od malih nogu imam jako cudan osecaj o vremenu i ljudima,ne o vremenu kao klimi i ne osecaj u obliku neke emocije,vec vise kao utisak dojam ili atmosfera o dogadjajima i ljudima.

Naprimer,tamo negde u obdanistu ili na pocetku osnovne skole imao sam
razlicite "osecaje ili atmosfere" za sve dane u nedelji,tako da kad bi me pitali:

-"sine ,kako ti je bilo u skoli u ponedeljak?"

Nisam morao da se prisecam,nego bih jednostavno sebi docarao utisak za ponedeljak i bio bih u tom ponedeljku.

Takodje mi je svaki dogadjaj koliko god da traje,i bez obzira sta je;imao svoju atmosferu,bez obzira dali se radi o gledanju filma na televiziji ili bilo cemu drugom.Tako da ako bih zeleo da se prisetim dogadjaja ne bih razmisljao "aha,taj je rekao to i to,a taj to i to" nego bih jednostavno ponovio taj osecaj vezan za taj dogadjaj.

Naravno i svakog coveka koga bih upoznao nisam pamtio po liku ni po onome sto prica,nego po tom osecaju,a svi ljudi imaju razlicit,osim sto ga neki nisu imali (takodje interesantno)Tako da ako bih zeleo da se setim coveka,nisam morao da gledam njegovu sliku,vec bih ga osecao,kao da je opet pored mene.

I kako sam rastao izgleda da sam zaboravio na sve to,al eto od skora mi i ti "osecaji" (nema odgovarajuce reci stvarno) opet idu lakse i bolje.

A i ja svasta pricam.......

Ne. Shvacam te skroz.




Da. Kao da je u njima tamo gdje trebaju biti "osjecaji" neka rupa? Praznina? Nista?



Da. Imas i ti osjecaj da to sve "osjecas" negdje u tvom "solar plexusu"?
Kao da se "kopije" tih ljudi za kratko vrijeme "usele" u tebe dok ne deshifriras "tko su" i onda te spoznaje "pohranis", da bi ih opet "izvukao" kad ti trebaju da se sjetis ili da usporedis?

Pa ne bas,tesko da bi bilo bilo kakvih osecaja ( i emocija) u necemu cega nema,jednostavno covek ko fotografija,nema,prazno......




Moguce je i da je tako,iako ja nikad nisam nista fizicki osecao po telu sto se tih "osecaja,utisaka ili sta su vec" tice, to je jednostavno "atmosfera" toga coveka,nisam ih nikada ni desifrovao,to je jednostavno taj covek i to je to.Da....sada vidim da je stvarno teze objasniti nego sto sam i mislio,al' naprimer:

Sedim ja u kaficu i atmosfera je zuta,kad eto je udje Tina a Tina je zelena,malo kasnije eto ti Jacka koji je plav.

Kasnije kada bih zeleo jednostavno da sebi docaram nase druzenje u kaficu,ponovo bih to sve "osetio" znaci: Zelena,Plavi i ja sedimo u kaficu i super nam je zuto,i na neki nacin bih kroz taj osecao ponovo bio tamo i izgledalo bi mi mnogo autenticnije nego da moram da prepricavam nas razgovor naprimer.

Samim tim "osecajem" ili "utiskom" kojim imam "vidim" coveka i to je to,nemam potrebu da ga analiziram ili desifrujem.

E sad,pretpostavljam da bi nekakvim vezbama to moglo i da se usavrsi (ako icega i ima) al' za to ne bi trebalo biti ovoliko lenj covek kakav sam ja

AL da li ponekad osjetiš neku vrstu nostalgije vezano za neke događaje ili ljude kad te nešto navede da osjetiš tu "atmosferu"?

Mislim da je ta atmosfera o kojoj govoriš neka vrsta "frekvencije" tog specifičnog trenutka, momenta, događaja ili bilo čega drugog. Znači to bi moglo biti vezano za dešavanja, a vezano za ljude ono što opisuješ bi moglo biti neka tvoja percepcija ljudske aure.
Ovo me je sad podsjetilo na jedan događaj iz mog djetinjstva kad pojma nisam imao o mnogim normalnim a kamoli "paranormalnim" stvarima i pojavama. Naime, već tada sam primjetio da svakog čovjeka na neki način "prati" neka vrsta energije ili nekog "omotača" koji je karakterisitičan samo za tog čovjeka (s tim što nikad nisam vidio tu energiju ili omotač već sam jednostavno osjećao da to postoji). I sjećam se jako dobro da mi je u glavi baš "sinulo" da se to zove aura (a prije nisam nikad čuo za tu riječ). I baš po toj auri ja sam, na jedan neobičan način raspoznavao i percipirao ljude, tako da mi je to i dan danas jako bitno u svakodnevnom životu, tj. ako mi nečija aura "ne sjedne" ne mogu sa tom osobom, ma koliko se trudio, uspostaviti neki "prisniji" kontakt a da mi ona ništa i ni na koji način nije loše učinila.

I što se tiče raznih događaja i ja nešto slično oduvijek osjećam. Često mi se desi da neki "vanjski" poticaj (a često i neki unutrašnji) u vidu nekog mirisa, okruženja, melodije i sl. upali neki unutrašnji receptor koji počinje onda da zrači tom istom frekvencijom i atmosferom koja je tada, u to vrijeme zračila, i kao da se za trenutak vratim u to vrijeme i u taj događaj i onda ga percipiram na jedan nevjerovatno "dubok" i temeljan način, kao da osjećam samu srž te pojave.
Ma i meni je kao i tebi jako teško običnim riječima opisati takva stanja ali vrijedi barem pokušati.

E bas tako, tacno kao da se upali i kao da si opet tamo i prozivljavas to opet na neki nacin,odlicno si to opisao,jedino sto ne mora samo trenutak ponekad taj osecaj moze da traje iako sam svestan da to nije "ovde i sada". Al mi je to mnogo znacajnije nego da cisto prepricavam dogadjaj naprimer. Steta sto sve mora recima da se opisuje zamisli kako bi bilo da te neko pita napprimer:

"I kako ste se proveli na koncertu u subotu?"

I umesto da mu pricas "tako i tako,svirao je taj i taj" samo mu nekako das taj osecaj pa i sam da dozivi,e to bi bila milina,a da nepricam da bi nesporazumi u komunikaciji bili nemoguci

I za ljude i za dogadjaje kao da sam bio osetljiviji u detinjstvu,pa sam nekako to i zaboravio,al izgleda da se vraca polako,a sasvim je moguce da su to ljudske aure,odnosno meni je nekako draze "duse" ali sta onda sa onima koji to bas i nisu imali?
Ili ja samo nisam bio bas toliko osetljiv na sve to....

Eh, da. Oh, Boze, kad bi se to ikako moglo.
U vezi s tim na pamet mi pada meni sjajan film "Strange Days"
http://www.imdb.com/title/tt0114558/


I meni.


OPi mozda?

Jako lepo. Kao secanje kako smo ili mozda kako u nekom drugom kada-gde komuniciramo.
Evo, od mene jedan utisak/dozivljaj/osecaj sirokog spektra boja

Vidiš, to što govoriš za djetinjstvo i tu "čistotu" emocija i doživljaja koje samo dječija duša može spoznati, je nešto što ja tretiram pod "izgubljenim blagom". Ali bukvalno tako. Da mi je samo da na jedan trenutak osjetim onu besprijekornu jednostavnost, preciznost i jasnoću svake pojave i događaja koju sam kao dijete percipirao, pa ne znam šta bih dao...

Sjećam se kako sam u djetinjstvu osjećao dane vikenda, tj. subotu i nedjelju. Naime bio sam uvjeren kako boje pri zalasku Sunca u subotu i nedjelju nisu bile iste. Subotom bi boje bile kao i svakog drugog dana u tjednu a nedjeljom su te boje bile drugačije. Vizualno su te boje sigurno izgledale isto svakog dana no nedjeljom bi ih drugačije osjećao. Sada to više ne primjećujem no ponekad se, iako rijetko, to opet dogodi.
Također sam do nedavno većinu jednoznamenkastih brojeva poistovjećivao sa nekim bojama. Sad se ne mogu točno sjetiti koja je boja išla uz koji broj jer mi se to više ne događa.
U svakom slučaju tema je zanimljiva.

Ko zna,mozda ce moci,mislim ako ste me vec shvatili sta hocu da kazem a i Fingolfin oseca slicno,znaci sto da ne,samo jos da saznamo kako




Pa nije bas kao secanje,secanje je nekako preprican dozivljaj a ovo bi pre bilo ponovljen dozivljaj ili vracanje dozivljaja,iskustva.Znaci ti ne bi ni morala da ides na koncert,ja odem i samo ti ga donesem takoreci ili obrnuto ako ti se bas ide... odes,odslusas i pokazes mi atmosferu na koncertu i kako si se ti osecala tamo,a sve preciznije jer nije opisno nego recimo "dozivljajno" i nekako protok vremena ne bi bio vazan,znaci koncert bi mogao da bude bilo kada,sve dok ga ti osecas i sve dok mozes ponovo da ga prozivis.


E da,boje i dani.....meni je kao detetu svaki dan imao osim te neke atmosfere i svoju boju....utorak je bio svetlo plav,za ostale se vise ne secam.....

Jedino sto ti "poticaji" kako je rekao Fingolfin mogu da vrate i "osecaj" odnosno "utisak,atmosferu" nekog mracnijeg dogadjaja ili mozda nekog coveka koji mi bas nije prijao,al se isplati cak i sa tim.

Arbitrium, mislim da je to o čemu ti govoriš sinestezija. To može biti da te miris vrati u točno određeni trenutak u prošlosti i da se u sadašnjosti osjećaš jednako kao tada u tom trenutku u prošlosti. Kod mene je, osim toga, slučaj da određene boje stvaraju u meni glazbu, vidim boju i čujem točno određenu melodiju ili čujem neku glazbu i asocira me na točno određenu boju ili spektar boja. U književnosti, prvi je spominje Marcel Proust u Putu k Swanu kada, zagrižavši madeleine kolačić, vraća se u djetinjstvo i sjeća se svakog trena i svakog osjećaja, a to su također koristili i pjesnici avangarde, kao primjerice Verlaine ili Rimbaud. Sve u svemu, zanimljiva pojava, meni svakako čini život zanimljivijim i ljepšim, a mislim i da je ta osobina svojstvena senzibilnim dušicama

Hm, stvarno bi bilo vrijeme da poradim na svojoj nestrpljivosti zbog koje letimično čitam postove pa većinu ni ne pročitam. Tako mi je promaknula i ova rečenica. Da, sinestezija definitivno. Tako ja doživljavam sve, ili u boji ili u glazbi. Kao dijete, vrlo sam slabe ocjene dobivala iz likovnog zato što sam slikala prema onom kako sam doživljavala, pa su slike bile shvatljive samo meni. Kužim i za prazne ljude, ja ih zovem ljudima bez boje i mirisa. a da ne govorim što sve pričam kad me netko pita: Kako ti se čini taj i taj? onda ja također bojama objašnjavam... To ti je super, super stvar, samo ne znam zašto ti ta vrlina slabi. Baviš li se možda nekom umjetnosti? Ako ne, toplo bih ti preporučila da kreneš

Da,moguce je da je ta sinestezija,ali to sa zutim kaficem i zelenom Tinom je primer,pa sam zato uzeo boje.

Boje,zvuk,mirisi,ustvari ne moraju da budu vazni,nisu mi ljudi bili stvarno plavi,ali u nemogucnosti da to opisem eto boja bi bila najednostavnija,Radi se jednostavno o najbribliznija rec bi bila "utisku" o necemu ili osecanju atmosfere necega,bas zato se i ne moze opisati,pa cak i sa bojama zvukovima i slicnim tesko ide.

Boje,mirisi,zvukovi mogu da budu "trigeri" kao sto rece Fingolfin ali su i nepotrebni jednostavno mogu da pozelim ili da osetim neku nostalgiju pa sad i bez neke narocite koncentracije i da to osetim,a opet se sam taj osecaj ne moze povezati ni sa bojama posebno ni sa zvukovima.

Rekao sam da je utorak bio svetlo plav,evo jos jednog pokusaja objasnjavanja,Kada bih pomislio utorak,pomislio bih svetlo plavo,ali kada bih hteo da se setim nekog dogadjaja koji se desio u utorak boja ne bi igrala nikakvu ulogu,jednostavno bih bio u utorku,uuuufff

Da,zato sam i rekao da je tesko objasniti,kada ne postoji rec za to.
Zvucim mozda malo arogantno ali ipak sam ja:

vrlo često u bojama osjećam osjećaje, u bijeloj veliku tugu, u plavoj boje različka zaljubljenost dok sam bila dijete i sl.

tako je, ne mora biti "triger", ali ne mora biti ni boja, zvuk ili nešto slično u pitanju. Može biti brojka, geometrijski oblici i miliju n drugih stvari. Hm, a možda i nije sinestezija u pitanju. Nadam se da je.....................

Ne znam,moguce,al nekako ne mogu da povezem.....









Ali cini mi se da ta Fingolfinova recenica najvise odgovara onome sto bih hteo da kazem,tako da mi pade na pamet,da ako svaki dogadjaj ima svoju frekvenciju i odnosno "atmosferu" zasto mi vreme vidimo tako linearno?

Odnosno,zasto merimo vreme od jednog dogadjaja do drugog u jednostavnoj liniji,jer ako svaki dogadja koji primetimo ima svoju frekvenciju,znacilo bi otprilike da bismo mogli jednostavno da biramo frekvencije i samim tim dogadjaje,cime samim pravolinijsko shvatanje vremena vise nema vaznosti.

Ne bismo isli od tacke A do tacke B jer ne bi bilo potrebe,mogli bismo da biramo tacku koju god zelimo,odnosno da prozivimo one dogadjaje koje odaberemo,odnosno kad im se nastelamo na frekvenciju.

Asocijacija me dovede,do toga da bi to izgledalo kao nekakva multislojevita paukova mreza.Evo jos jednog glupavog primera:

Fingolfin i ja se sretnemo negde (ali,interesantno ne i nekada,odnosno vise "zauvek" ili u nekakvom nultom vremenu) na toj mrezi i kaze on meni:

-Ej,idi do tacke "P" neki punkeri sviraju,odlican je provod u Londonu 1978.

A ja njemu:

-Znam bio sam (tamo sam,bicu,jer je svejedno,nije linearno),Idem sad da ucestvujem u desantu na Normandiju 1944.

Sta li sam ja sada rekao...............

Odlično si rekao, to je baš tako. Nije mi se jednom desilo da nakon što percipiram (na način da čitam o tome, gledam neki film ili sl.) neki događaj iz istorije i da nakon toga osjetim baš snažno "frekvenciju" tog događaja, kao da sam nekada tu i bio, bez obzira o kom se vremenu radilo, znači može biti nešto iz srednjeg vijeka ili iz bliže prošlosti, ja kao da sam nekada tu nekako pripadao, ali ne baš bukvalno pripadao već jedna mogućnost doživljaja tog nekog specifičnog momenta ili srži tog zbivanja u određenom vremenu/prostoru. Takođe, različiti geografski predjeli u nekim slučajevima bude u meni neke osjećaje "prepoznavanja" i spoznaje nekog specifičnog momenta koji je vezan za tu lokaciju.

AL mislim da mi je jasno o čemu govoriš.

Stvarno mi je drago ako je tako

Nego pade mi jos nesto na pamet u vezi mog prethodnog posta

Ako bi smo mogli da menjamo,odnosno osecamo razlicite frekvencije i da tako prozivljavamo dogadjaje koje odaberemo,pa ih jos posle u vidu "utisaka" dozivljaja prenosimo jedni drugima.Znaci da bismo ustvari mogli da osecamo sve te frekvencije,jer je na kraju svejedno da li to osecam ja ili Fingolfin ili Smagda,jer bismo ih ionako razmenjivali izmedju sebe.

Ispada da je svejedno ko je gde bio i ko je sta osetio,jer bi smo na kraju svi osecali isto,pa cak nije vazno ni kada prozivljavamo neki dogadjaj,jer bi smo simultano svi sve te dogadjaje osecali,pa na kraju nebi bilo vazno ni ko je ko,jer bi svi videli i osecali iste stvari.

Upravo mi pade na pamet da bismo bili jedno bice,sastavljeno od mnogo bica, koje prozivljava sve to u jednom jedinom trenutku koji se ne zavrsava.

uuu zezanje

Ja se IZVINJAVAM ali vidim da kako sam pisao ovo izgleda kao da pricam sam sa sobom,ali to je donekle i istina jer mi sve pada na pamet usput.


od sada nosim kisobran u duginim bojama,da se zastitim od nezeljenih padavina po pameti.