Upravo tako, ako mene pitate. Strah ne mozemo pobediti, jer je on sastavni deo mehanizma materijalne iluzije u kojoj se trenutno nalazimo, odnosno matrice. Mi cemo ga u odredjenim situacijama uvek osecati u nekom obliku. Jedino sto mozemo jeste da ga svedemo na najmanju mogucu meru, i to pre svega cini mi se njegovim razumskim analiziranjem.

I uvek treba imati na umu da je bitisanje nase duse vecno, pa nas mozda nista ne treba ni brinuti.

Pozdrav

strah je emocija koja pomaže u preživljavanju. Kad mozak prepozna opasnost, osjećamo strah, taka se pojača lučenje adrenalina, ubrza rad srca i disanje, izoštri se vid, pojača sluh, mišići su napeti i spremni za akciju., i čovjek reagira bolje, djelotvornije i brže nego kad ne bi bio pod strahom. Strah je koristan.
OSim korisnog postoji i "nekoristan" strah.
Naročito je nekorsitan potisnuti strah, onaj kojeg smo bili svjesni ali smo ga pokušali negirati i progutati. Obično to nije strah od smrti nego strahovi kojis u izvedeni od tog primarnog straha.
Taj potisnuti srah se gomila u energetskim blokadama, i te se blokade mogu riješiti, dakle, takvog se straha možemo riješiti.
Možemo se riješiti i svih onih oblika strahova koji su izvedeni iz osnovnog, onog od uništenja, a takvi su uglavnom izazvani slično kao uvjetovani refleksi, pa se tako i pojavljuju kad se desi neka situacija koja nas samo podsjeća na proživljenu opasnost, ali to u biti nije.
U vezi sa strhom ima dosta gradiva..treba razlikovati strah od panike, anksioznaost, i blabla..drugi put..
Takvi se strahovi također mogu riješiti.

Osnovni trah od smrti, neki uspiju riješiti predajom i visokim stupnjem svijesti. Bar se tako priča..
ali mi ovdje ćemo još dugo imati posla sa strahovima, raznim. Ipak , šti ih manje ima, to jeza nas bolje.
Potisnuti srahovi se rješavaju tako da ih osvijestimo i racionaliziramo. Ima i drugih tehnika, npr. reiki i srodne tehnike koje rješavaju energetski protok, gdje se potisnuti strahovi rješavaju i sa i bez direktnog osvještavanja, tj. bez dovođenja u svijest.

Osim toga, strah, kad se desi, ne treba pobjeđivati. Stah treba proživjeti (bez straha). Svaka emocija je koncentrirana informacija o realnosti i našim odnosima. Treba informaciju iskoristiti.

Postovi Kuronje su rijesavali blokade

Ma ljudi, ja sam se nagledao cvijeca i ruzica, no to nije stvarnost... Vise nasa zelja. - Izdvajanje bilo cega iz stvarnosti...

Sto se tice straha, nemam vise bas sta za dodati. Jos jedan post koji ce se prilicno slagati na ovo gore? No...

Arwen je dobro objasnila o energetskoj strani straha koji je nagomilan u energetskim centrima ili sa druge strane duboko zakopan u nasoj podsvijesti ili nesvjesnim dijelovima licnosti. Stvar je da taj dio nas je vrlo nisko razvijen i kao takav utice na svjestan Um kome je cesto potpuno jasno da nesto nema smisla ali ga ipak ti strahovi iz podsvijesnog tresu.
Covjek misleci da je to njegovo pravo ja se identifikuje sa tim sto vremenom prelazi u naviku.
Te energije se nakupljaju tokom zivota iz razloga o kojima smo vec pricali pa u nekim slucajevima ako se pod nekim okolnostima kod nekih osoba oslobode dolazi do napada panike ili ako stalno te energije pomalo teku i do konstantne aneksioznosti, tako da i panika i ankesioznost ima svoje korjene u strahu kao i mnoge druge stvari koje se desavaju ljudima svakodnevno i preko cega ih se kontrolira.
Prevazici svjesnost o materijalnom postojanju kao jedinom se ne desava preko noci i dobro je sto je tako jer bi bilo jako traumaticno za nekoga se suociti sa kolicinom energije straha koju trenutno negdje u sebi posjeduje. Postepenim radom ili odredjeni metodi mogu svakako pomoci da te energije izadju na sunce da se bice suoci sa njihovom iluzornoscu i postepeno ih prevazici.
Svjesno ne pridavanje znacaja tim modelima straha koji pokusavaju da se manifestuju u svakodnevnom zivotu doprinose da se ne nakupljaju nove lose energije.
Jedno je slusati bajku od strane nekoga da postoji tamo neka zemlja u kojoj dusa zivi u harmoniji i gdje straha nema a jedno je zivjeti to u sebi ili pak graditi neki svoj vlastiti put ka tome .
Ako i neko zivi u toj harmoniji onda je najmanje sto bi se ocekivalo od te osobe da moze kontrolirati svoj jezik. Svatko mora dozivjeti svoje vlastito "raspece" da bi bio u stanju "uskrsnuti".

Strah je posljedica osjecaja odvojenosti od okoline. Dakle ega koji nam to omogucuje - da budemo odvojeni. Dakle kad covjek zivi unutar svoga ega, prirodno je da se boji jer tamo vani su nepoznate i strasne stvari koje mogu prekinuti ili ugroziti njegovu egzistenciju. A primaran vodic ega je odrzavanje egzistencije. Dakle kad nestane ega, dode osjecaj cijelovitosti i tu vise nema mjesta za strah.

Nikakav, a kamoli osjecaj straha za nase bliznje. Ovo nasi bliznji je cisti odraz ega. sta to znaci? Da ovi drugi nisu toliko bliski?
Na sustinskom nivou cijeli svemir je dio nas pa nema razloga da se bojimo ako se i bojimo za neke dijelove vise, za neke manje a za neke nikako. To je licemjerje ega.

Medutim u stanju cjelovitosti nema razloga za strah. Tu je i spoznaja o nasoj neunistivosti i povezanosti sa ostakom. Kao da se bojimo panicno nase desne ruke da ce nas zadaviti.

Slazem se sa OP, jedino se spoznajom o nasoj celovitosti mozemo pribliziti totalnom prevazilazenju ega tj. straha, samo verujem da su to postepene lekcije i da se licemerje ega moze smatrati kao jedna od karika u procesu samospoznaje.

Na primer: Prvo osecate strah za sebe, pa onda za svoje najblize, pa za bliske prijatelje, zatim za siri krug pa tako dalje. Spoznajom vlastite istovetnosti sa drugim ljudima pa i univerzumom, polako se oslobadjamo ega pa i samog straha.

Da bi smo na kraju dosli na:



Pozdrav

Pozdrav ekipi prvi put se javljam na ovom forumu i želio bih da ovakvih foruma ima što više a konkretno vezano uz pitanje kako prevladati,pobijediti strah moje je mišljenje sljedeće.Strah postoji zbog nedostatka znanja o onome što nam uzrokuje strah.Npr svi mi koji trenurno smo fokusirani na ovaj život o smrti samo nagađamo kao takvoj slušamo čitamo i sl.ali dok nismo osjetili zagrljaj smrti dok nismo stvarno mi nismo saznali kako je sa one strane ili s ove kako vam drago mi to nemožemo znati zato se bojimo i osječamo taj strah.Možda bi trebali jadnostavno prestati obračati toliku pažnju na strah jednostavno ga zanemariti i fokusirati pažnju na nešto drugo biti svjesni da on postoji
ali mu ne davati značaj jer onda se on još jače hrani i raste u nama.
Kad se ne obaziremo na strah on nestaje jednostavno može postojati ali on neće onda utjecati na nas.Strah nastaje iz vizualizacije u našim glavama on kao da nam je usađen u naše misli i kao strano tijelo kao neki parazit obitava u našim glavama što više učimo zapažamo i sami sebe više upoznajemo tada on slabi zato na kraju ovog mog razmišljanja zaključak bi bio slušajmo čitajmo i učimo jedni od drugih i strah će slabiti dok jednog dana svjetlost se ne rasprši u svaki kutak naših soba straha i
strah sam po sebi ne nestane.Za prvo javljanje toliko-veliki pozdrav

Ja bih još dodala na ovo...

Ego se gradi upravo zbog postojanja straha. Ego nastao zbog straha, da se moramo riješiti straha da bi se riješili ega. Pojam ega je nešto širi, ono o čemu mi ovdje zapravo raspravljamo je lažni ego i njegove obrane.
Osnovni strah je strah od smrti, svi ostali oblici straha su odraz i izvedenice iz tog primarnog. Strah od gladi, strah od pada i povreda, od neimaštine itd. Fobije su iracionalni strahovi koji su prenešeni vid nekog dubljeg kompleksa, na predmet ili pojavu koja nema direktne veze s time. Npr. Fobija od zatvorenog prostora, od kukaca, od visine itd.
Anksioznost je dugotrajno stanje plahosti, stalne strepnje, iako samoj osobi često sam razlog strepnje nije baš jasan.
Strah koji se javlja u konkretnoj opasnosti podiže aktivnost, motiviranost i djelotvornost, a akcija je izbor između dvije opcije: bori se i porazi protivnika ili bježi.
Panika je stanje prejakog straha koji blokira osobu i ometa djelotvornost akcije.

Zbog straha da neće dobiti ono što mu je nužno za preživljavanje, zbog neugodnih iskustava u slučajevima kad nije dobilo ono što mu je potrebno (hranu, toplinu, dodir, suhe pelene, zrak, i t.d.) malo dijete gradi mehanizme kojima nalazi načine kako će dobiti to što mu treba, kako će privući pažnju na sebe, jer je na osnovu iskustva spoznalo da to što mu treba ne dolazi samo od sebe. (Takvom djetetu je potreban dodatni napor da svoju majku dozove i dodatni trud da joj svojim jezikom objasni što bi ona sad njemu trebala pružiti, a baš joj se ne da sad da se diže i priprema bočicu ili bi pak mogla biti gruba ako je dijete ometa svojim potrebama …)

Ljubav je energija koja podržava život. U širem smislu, ljubav je toplina, svjetlost, voda, hrana, zrak, pozitivan odgovor na naše poruke u komunikaciji s drugima, pozitivna emocionalna podrška (poruka "važno mi je što postojiš, stalo mi je da tebi bude dobro") i onaj koji nam to pruža, pruža nam ljubav.
NEdostatak ljubavi (u širem smislu) izaziva strah. Neprisustvo ljubavi je strah.
Vratimo se na malo dijete i nastajanje ego obrana. Dakle, zbog frustracije, malo dijete nalazi načina kako da se obrani od tog neugodnog osjećaja. POčinje graditi čitav sustav kao će od okoline dobiti zadovoljenje svoje primarne potreba za ljubavlju, dakle, za preživljavanjem. Gradeći tako obrane od straha da neće preživjeti, oko tog primarnog straha gradi razne varijante na temu, koji naoko uopće ne izgledaju kao manifestacija straha, nego upravo suprotno. Tako se gradi maska, ljuštura, oklop, oko ranjivog dijela bića koje se bori za opstanak.
U taj oklop se ugrađuju razne (negativne) osobine ličnosti (obično ih smatramo manama), koje biće razvija da bi se održalo. N.pr. ponos, taština, častohleplje, požrtvovnost, pohlepa, bahatost, destruktivna agresivnost, sebičnost, škrtost, rasipništvo, hazarderstvo, ovisnost (o ljudima, stvarima, novcu, opijatima, alkoholu...) i t.d.
Te ego-obrane se po definiciji dijele na četiri osnovna tipa, pa prema tome, postoje četiri osnovna tipa karaktera i razne varijante i kombinacije tih osnovnih tipova.
Suština ego-obrana je obraniti ego i priskrbiti mu što mu treba. Devijacije budu to veće što su frustracije bile veće u rano doba života (ili u prošlim životima).
NPR.: česta ego-obrana je uloga žrtve. Takve osobe svojim govorom, postupcima, mimikom, govorom tijela, nastoje od drugi izazvati sažaljenje, i to sažaljenje za njih predstavlja energiju kojom hrane svoj ego, čime još više učvršćuju svoju ego-obranu. Nekad davno (možda kao bebe) pokušali su izazvati sažaljenje i to ime je pošlo od ruke, pa su dobili ono što su tražili. (Ili ih je netko naveo da tako nauče iznuđivati energiju, odgovornost nije samo njihova). Nakon svega par uspješnih pokušaja, ta im je uloga postala osnovni način funkcioniranja. Osnovna energija kojom se hrane postala je osjećaj sažaljenja kojeg izazivaju u drugima, jer su taj osjećaj poistovjetili s ljubavi. Oni po navici izazivaju sažaljenje i kad im ništa konkretno ne treba, sam osjećaj im je dovoljan.

U podlozi te ego-obrane je strah da neće dobiti ono što im treba i što zaslužuju, jer vjeruju da nisu za to sposobni ili zaslužni. Dobit će samo ako se prave da su jadni, i da nisu nisu nimalo opasni. Također, ta uloga u sebi skriva i mržnju prema onome pred kim se uloga igra. "Ja sam jada, ne boj se, neću ti ništa (iako bih to htio, ali te se bojim više nego ti mene)
Da bi osoba izašla iz svoje ego-obrane, prvo je mora prepoznati, a zatim suočiti se sa strahom koji je podloga te ego-obrane.

I dalje..osjećaj straha i brige za naše bližnje uopće nije odraz naše ljubavi prema njima. Naprotiv, pokazuje da su tu prikriveni osjećaji sasvim suprotne prirode od ljubavi. U pitanju je potreba za kontrolom, a kontrola nije odraz ljubavi. Kontroliranjem drugog bića mi ne podržavamo njegovo postojanje, nego mu nastojimo nametnuti svoje postojanje kroz nametanje svojih principa postojanja (života). Nametanjem svojih principa, negiramo njegove. Negiranjem njegovih principa, negiramo njegovo postojanje. Podržavanje postojanja=ljubav, negiranje postojanja=mržnja (ubilački nagon se jako često manifestira kao "ubiti u pojam". Ta vrst ubojstva viđa se svakodnevno, svugdje, i provodi se nekažnjeno)


>Astrolanout,
ne bih se složila s tvojom tvrdnjom da strah nestane kad se na njega ne obaziremo. Sa strahom se treba suočiti, oči u oči. Prepoznati ga, skinuti mu maske, zagrepsti duboko, dok se ne dođe do njegovog najdubljeg korijena. To je dugotrajan posao, u početku pomalo neugodan dok se prve ego-obrane i oklopi ne skinu, a kasnije ide lakše. Radi se na raznim razinama, kao glavica luka, kad oljuštiš jedan sloj, pokaže se dublji. Ako hoćeš do kraja riješiti strah, možda će, između ostalog, trebati zagrepsti i u prošle živote.


Pozdrav.

Možda nije odraz ali i te kako može biti poslijedica (ukoliko to nije isto!).
Kada čovjek dobije dijete, u njegovom životu se događa drastična promjena upravo u vezi sa egom! Dakle iz osobnog iskustva znam da sam do tada sama sebi bila najbitnija! Međutim od kada sam mama postoji nešto za što bih se odrekla sebe, a to je moje dijete i ne bih to čak ni nazvala žrtvom, niti bih tražila nešto zauzvrat!To mi je totalno prirodno.Svjesna sam da ovo mogu razumjeti samo roditelji, jer da mi je to netko prije pričao, mahnula bih rukom i rekla glupost, što si ova umišlja!?

Nadalje, ako postavim stvari ovako - najgore što se meni i mojim bližnjima može dogoditi je da promjenimo prostorno vremensku stvarnost!- biti će mi mnogo lakše, tj. možda bih se mogla dovesti u stanje da ukoliko moje dijete umre ja si to objasnim na prethodni način i prihvatim bez straha!Ali to ne znaći da me i dalje nebi užasavao bilo koji vid njegove patnje zbog empatije koju svi u većoj ili manjoj mjeri osjećamo.E sada pitanje za vas- da li to znači da oni koji su suosjećajniji imaju više ega pa zato i više brinu?Ne bih rekla.
Da li to znaći da je na našem nivou trenutno ne moguća empatija bez zebnje?Apsolutno - to je moje mišljenje.
OSJETLJIVOST NA BILO KOJI VID TUĐE PATNJE - zar to ima veze sa egom?
Zar bez ega ne bih osjećala zebnju kao svjedok tuđe patnje, nego bih uživala u pogledu na npr. ono gladno dijete u Africi što puže prema hrani koju su mu bacili iz aviona?

Teorija je jedno, a život uživo nešto drugo.

Primjećujem da nitko ovdje nije striktno napisao da je oslobođen straha, ali od nekog tko ne osjeća empatiju a totalni je egoist, ali kuži da smrt nije kraj, ne bi me uopće iznenadilo da se ničega ne boji!!!

Empatija nema nikakve veze sa strahom a tema je strah.
Svojevremno su me dosta zanimali zivoti nekih indijskih guru-a, sad da ih ne nabrajam pa sam citao razne knjige na tu temu. Ono sta je bilo po mojim ocekivanjima a i sta se moglo tamo procitati je njihova osobina da su jednaki i u "nesreci" i "sreci". I naravno odsustvo straha kao uzrok ili ako hocete, posljedica.

Oni su bili empaticni u smislu povezanosti sa svim pa tako i "zrtvom" u tom trenu. Medutim treba naglasiti da tu bol koja je zrtva dozivljavala nisu samu po sebi smatrali losom nego vise kao alkemijski proces prociscavanja bica i njegovu vlastitu odluku. I bol je iskustvo a mi smo tu radi iskustva ponajvise. Ko bi bio ako okrutan uskratiti nam cijeli spektar iskustva?

Tu nema nikakvog straha, cak stavise....
Ako zbilja osjecamo da je istina da smo svi potekli iz istog izvora koji nas spaja, ako to nije samo intelektualna cinjenica nego nesto usadeno u naš sustav vrijednosti i razmisljanja, kako onda da ne osjecamo cak i prema djetetu, postovanje, znajuci da je on vjecna, neunistiva dusa ogromne spoznaje koja se sigurno ovdje nije zatekla slucajno nego sa dobrim razlogom, bilo zbog patnje ili radosti.

Ionako je i jedno i drugo privid.

Dakle ne zelim previse o tome ali samo ukratko razmisljanje....

Bojimo se izgubiti nekoga -> ego.

Bojimo se da netko pati jer ga volimo -> ego. Uostalom ako nije istina zasto ne placemo 24 sata dnevno zbog losih uvjeta u kojima zive djeca u Ruandi? Zivotinje u klaonicama? Makar mozemo plakat ako nam ugojena macka umre? Jednostavno -> ego. Moze biti malen i moze biti velik ali je ego.

Ne, nego misliti cinjenicu je jedno, a zivjeti cinjenicu je drugo.

Sta se tice ovog dijela sa egoistima koji znaju da je smrt nije kraj, tu mogu govoriti iz vlastitog iskustva heheh.
Egoist ce uvijek jacajuci svoj ego, biti vezaniji za njegove akcije i samim tim jacanjem ega jaca strah od gubitka priznanja i plodova koji izviru iz njegovog ega.

Dakle netko dobija recimo akademska priznanja i razvije ego na tu šemu, e taj ce osjecat panicni strah od gubitka polozaja i pocinjanja iznova. Tako da ga cak ni uz cinjenicu da zna da ce sve pocet ponovo biti u strahu. U straha da ponovo nece dobijat paznju koju smatra da svojim kvalitetima zasluzuje i da nece imati cime hraniti ego.

Ego nije samo tu tek tako, to je poprilcno komplicirana struktura koja zahtijeva puno njege i hrane. I sa svakim hranjenjem postaje jos veci i trazi jos vise hrane i njege.

To je obaveza za cijeli zivot....i svaki put kad se poveca, ulog je veci, nagrada treba biti veca, a strah da je nece dobiti takoder tada raste.

Ma da, zamisli samo koliki bi bili zakinuti za jedan cijeli spektar iskustava, da npr. Hitler i ostali velikani nisu postojali?!
A indijski guru (naravno mrtav hladan, jer mu je sve ravno) bi logorašima mahao preko ograde, klicajući: učite, ljudi učite, i zahvalite ovim velikanima što su vam omogućili ovu važnu lekciju! A da nije bilo i onih koji su mislili malo drugaćije, još uvijek bi mi učili...s one strane žice, i trebam li reći - bez interneta!

A kakve veze ovo ima sa strahom?

Taj guru mi izgleda kao netko tko je u potpunosti raskrstio sa svojim emocijama, pa između ostalog vjerojatno i sa strahom.

Da li mi je on uzor? Ne, nije! Najlakše je otići u šumu, odreći se svega što budi bilo koju emociju i meditirati u beskraj, tj baviti se sobom do kraja života!Takvi su mi najdraži! Ako to nije OPS, pa što onda je!
Da, voljela bih da se nikada ne bojim, ali da usput ostanem i čovjek!

Ovo je samo moje mišljenje!

Ako postoji veza izmedju ljudi i ako jedan trazi pomoc ili u bilo kojoj situaciji mu ovaj moze pomoci, naravno da mu nece biti svejedno, pogotovo ako mu je pomogao, a ovaj je zbog toga u mukama?!

Halo ljudi?! Pa ocito je da razvoj nije bez emocije i da sve ide samo nekakvim prirodnim tokom.

Guru bi se vjerojatno i poceo bojati, kada bi se sjetio da je mogao pomoc na bolji nacin, ha?!

Dakle, OPO, ovdje tako olako pricas o necemu o cemu u najmanju ruku nemas pojma i usudjes se sa sigurnoscu govoriti iz perspektive patke koja nije jos ni poletjela o tome kako je gore na kilometar visine. Plus, ja tebi ne vjerujem previse.

Dakle, sad netko opet moze rec, pa taj strah je isto prirodan tok.

Ne, ako taj "guru" moze jos uvijek pomoc, na pravi nacin. Tada je taj strah opravdan i vjerojatno razvojan. To nije ista vrsta straha kao i onaj koji cesto osjetimo.

I o tom strahu smo ovdje u pocetku pricali dok se nisu ubacile price o egu...

Tko je ikada ovdje spomenuo gubitak osobe?!

A sto se tice majcinstva, iako to znaju najvise oni koji su to prosli, roditelji preuzimaju (to je Prirodom izgleda tako) svoju odgovornost nad djetetom do neke 18 godine. Zapravo, kod muskih je do 18, a kod zena do neke 13 ili tako nesto (dakle, o ovome i Gurdjieff govori, vidjeti nisam siguran u ovaj podatak!) To je jednostavno tako, po mom misljenju. Dakle, prilicno ovisno o kvaliteti odgoja djeteta, ovisi njegov daljni zivot... (ali ne treba mijesati sa samom smrti, nad tim stvarima moze potpunu odgovornost (i kontrolu) imati Zakon i taj strah, kada je neopravdan, je vrlo vjerojatno suvisan).

Mrzim prepotentnost!

Pa ja smatram da bi bili zakinuti. Da ti takoder tako ne smatras valjda ne bi bila ovdje u ovom vremenu. Materijalni zivot je zivot dvojnosti i tu naravno primjecujemo stvari kao dobre za nas i lose za nas. Ali to nije apsolutna kategorija. Ako ti to tako zelis gledati nemam prigovor mada imam misljenje o tome.



Ne nuzno.



Ovo je vec stvar informiranosti. Ista militaristicka klika koja je u 2 svjetskom ratu zakuhala cijelu frku je ossovala internet. ARPANET je prethodnica interneta kakvog ga danas znamo. Danasnji sateliti su dosli tamo gdje jesu zahvaljujuci raketnom pogonu razvijenom od nacista u 2 svjetskom ratu za rakete V2 koje su razvijane za bombardiranje Londona. Primjeri utjecaja vojne industrije na danasnji svijet su presiroki da bi ih ovdje ukratko spomenuo. A ko im je na celu? E pa nije sestra Tereza.
Dakle vecina civlizacije i strukture koju danas imamo se nije razvila uprkos Hitleru i slicnima nego upravo zahvaljujuci takvima. Ukini vojsku i doci ce do trenutne propasti ekonomije kakvu znamo danas. Malo offtopic ali tek toliko da spomenemo i to.




To je covjek koji stavlja stvari u pravi kontekst.



Pa zasto bi imala uzor. Ja ga nemam recimo....
U silnom bavljenju drugima (izmedu ostaloga djecom i slicnim) doticni Indijci vide opterecenje i gubitak fokusa sa duhovnog razvoja. Brahmacaryja podrazumijeva zivot u odvojenosti od svakodnevnice.
Vidim da si brzo usvojila OPS i OPD pricu.
To je stvar vezanosti i nevezanosti. Vecina ljudi je vezana za one koje vole. Dakle u tome ima traga sebicnosti. Izvorna ljubav ne poznaje takav osjecaj. Ako se covjek zeli rijesiti vezanosti onda se nece trest nad svakim dogadajem puni straha za ostatak svijeta.

Dakle zamijenjujes gubitak emocija sa vezanoscu.

To je moje misljenje.

Vezanost je ograničenje. A strah emocija, koja je opet - ograničenje. U spektru vibracijskih frekvencija. U percepcijama okoline. U načinima razmišljnja. Kad smo u strahu, razmišljamo drugačije od onda kad nismo.

Nijedna emocija nije ograničenje. Iz svake emocije možemo puno toga naučiti. Ako već živimo u 3D onda bi bilo lijepo da se naučimo živjeti sa emocijama jer su one sastavni dio naših života.

Slažem se Moonlight. Samo sam mislio da je određena emocija ipak ograničen spektar vibracijskih frekvencija. U tom smislu ograničenje.

Dakako, treba SVE proživjeti i iskusiti... onda se može sve kompletirati.

Postoje ljudi koji gospodare svojim emocijama i postoje ljudi cije emocije gospodare njima.
To su dve sustinske razlicite kategorije.
Izmedu postoje sve nijanse istoga.