Ajde lijepo molim nazad na denzitete, kako spojiti sedam svijetova sa denzitetima ili idemo u rezervat.
Evo za inspiraciju:
Citat:
»Novi vidovnjaci nisu više morali da brinu o sa
vršenoj kopiji tela; u stvari, njih više uopšte ne inte-
resuje da kopiraju telo. Ali, oni su zadržali naziv sa
njajuće telo da označi osećanje, talas energije koji se
prenosi pomeranjem skupne tačke na bilo koje mesto
na ovom svetu, ili na bilo koje mesto u sedam svetova
raspoloživih čoveku.«
...
»Jedina sila koja može privremeno da poništi cen-
triranost jeste centriranost«, nastavio je. »Ti ćeš morati
da poništiš centriranost zbog koje opažaš svet svako
dnevnih zbivanja. Nameravajući nov položaj svoje sku
pne tačke i nameravajući da tamo ostane dovoljno du
go učvršćena, centriraćeš drugi svet i izvući ćeš se iz
ovog.
»Stari vidovnjaci do današnjeg dana prkose smrti
jer rade baš to, nameravaju svoje skupne tačke tako
da ostanu učvršćene u položajima koji ih smeštaju u
bilo koji od sedam svetova.«
»Šta će se desiti ako uspem da centriram drugi
svet?« pitao sam.
»Otići ćeš u njega«, odgovorio je. »Kao što je He-
naro otišao jedne noći na ovom istom mestu, kada ti
je pokazivao tajnu centriranja.«
»Gde ću se naći, don Huane?«
»U drugom svetu, naravno. Gde drugde?«
»A šta je sa ljudima oko mene, i sa zgradama, i
planinama, i sa svim ostalim?«
»Bićeš od svega toga razdvojen istom onom pre
prekom koju si probio; preprekom opažanja. I baš kao
vidovnjaci koji su se zakopali da bi prkosili smrti, ti
nećeš biti u ovom svetu.«
Kada sam čuo njegove izjave, u meni se povela
borba. Jedan deo mene je galamio da je don Huanovo
gledište neodrživo, dok je drugi deo znao da je on izvan
svake sumnje u pravu.
Pitao sam ga šta će da se desi ako svoju skupnu
tačku pokrenem dok sam na ulici, usred saobraćaja u
Los Anđelesu.
»Los Anđeles će nestati kao dašak vetra« odgovorio
je ozbiljna izraza. »Ali ti ćeš ostati.«
»To je misterija koju sam pokušavao da ti obja
snim. Ti si je iskusio, mada je još uvek nisi razumeo,
ali danas hoćeš.«
Rekao je da ja još uvek ne mogu da se koristim
podrškom zemlje da bih se pomerio na drugi veliki
pojas zračenja, ali pošto imam potrebu koja mi zapo-
veda da se pomerim, ta će mi potreba poslužiti kao
lansirni uređaj.
...
U trenutku kad sam to video, suočio sam se sa
crnim svetom. Nisam mislio da kažem da je bio mra-
čan kao što je noć mračna. Pre bi se moglo reći da je
sve oko mene bilo potpuno crno. Pogledao sam u nebo
i nigde nisam nalazio svetlost. Nebo je takođe bilo crno
i doslovce prekriveno linijama i nepravilnim krugovima
različitog stepena crnila. Nebo je izgledalo kao crn ko
mad drveta. Videli su se tragovi godova.
Pogledao sam zemlju. Bila je paperjasta. Izgledalo
je kao da se sastoji od pahuljica agar-agara; nisu to
bile pahuljice tupog sjaja, ali nisu bile ni sjajne. Bilo
je to nešto između, što nikad u životu nisam video:
crni agar-agar.
Začuo sam glas viđenja. Rekao je da je moja sku
pna tačka sakupila čitav svet sa drugim velikim poja-
sevima zračenja: crni svet.
Želeo sam da upijem svaku reč koju sam čuo; da
bih to uradio, morao sam da razbijem usredsređenost.
Glas je utihnuo; oči su mi ponovo došle u žižu. Stajao
sam sa don Huanom samo nekoliko blokova od trga.
Odmah sam osetio da nemam vremena za odmor,
da bi bilo beskorisno prepuštati se šoku. Prikupio sam
svu svoju snagu i upitao don Huana da li sam uradio
ono što je očekivao.
»Uradio si tačno ono što se od tebe očekivalo da
uradiš«, rekao je ubedljivo. »Hajdemo nazad do trga
da se još jednom prošetamo oko njega, poslednji put
na ovom svetu.«
Odbio sam da razmišljam o odlasku don Huana,
pa sam ga upitao o crnom svetu. Maglovito sam se se-
ćao da sam ga i ranije video.
»To je najlakši svet za skupljanje«, rekao je. »I
od svega što si iskusio, samo je crni svet vredan pažnje.
On je jedina prava centriranost drugog velikog pojasa
koju si ikad napravio. Sve ostalo je bilo bočno pome-
ranje duž čovekovog pojasa, ali još uvek unutar istog
velikog pojasa. Zid od magle, ravnica sa žutim dinama,
svet utvara — sve su to bočne centriranosti koje naše
skupne tačke prave dok se približavaju presudnom
položaju.«
Dok smo se vraćali na trg, objasnio je da je jedna
od čudnih osobina crnog sveta da nema ista zračenja
koja se u našem svetu tiču vremena. To su različita
zračenja koja daju drukčije rezultate. Vidovnjaci koji
putuju u crni svet osećaju da su u njemu boravili či
tavu večnost, ali u našem svetu to traje jedan tren.
»Crni svet je užasan jer u njemu telo stari«, rekao
je nedvosmisleno.
Zamolio sam ga da razjasni to što je izjavio. Uspo
rio je hod i pogledao me. Podsetio me je da je Henaro,
na svoj neposredan način, jednom pokušao da mi ukaže
na to, kada mi je rekao da smo se mi vukli kroz pakao
čitavu večnost, dok u svetu koji mi znamo nije prošao
čak ni minut.