Iz AutobiografijeObjave ‘Unutarnje Riječi’ dobijam i zapisujem od dana 15. Lipnja 1937. godine.
Rođena sam 1. Travnja 1891. godine u Liegnitzu u Šleziji, današnja Poljska, kao druga kći jednog umjetničkog slikara. Djetinjstvo sam proživjela harmonično u svom roditeljskom domu uz svojih šest sestara. Egzistencijalne nevolje sam upoznala vrlo rano...
Moji roditelji su bili različitih vjeroispovijesti. Otac je bio protestant, a majka katolkinja. Mi djeca smo bili odgajani u katoličkoj vjeri, ali na nas nitko nije vršio pritisak ili nas pak prisiljavao da slijedimo crkvene običaje, tako da je kasnije svatko od nas mogao sam za sebe i u potpunoj slobodi odlučivati o svojoj vjerskoj pripadnosti...
Ja osobno sam bila religiozna, ali doktrinu katoličkog sustava nisam mogla prihvatiti, iako sam poštivala crkvu. Jednostavno nisam mogla na van zastupati nešto što moja unutrašnja savjest nije prihvaćala s potpunim uvjerenjem. Tako sam prestala odlaziti u crkvu, od propovijedi sam čula samo malo, i nisam imala nikakvo poznavanje Biblije. Nisam čitala nikakvu religijsku ili pak naučnu literaturu i nisam se priključila nekoj drugoj grupi ili religijskoj sekti.
Tko poznaje katolički oblik vjere, zna u kakve sve nevolje zapadne čovjek sa svojom savjesti ako je se želi osloboditi. Ja također od toga nisam bila pošteđena. Ali u meni je ostalo pitanje: što i gdje je ono što je ispravno (ili ‘što je Istina, i gdje je čovjek može pronaći?’).
... 15. lipnja 1937. godine. Molila sam se tiho i osluškivala svoju unutrašnjost – bila sam skroz mirna – u takvom stanju sam se često nalazila, jer me za vrijeme toga uvijek obuzimao čudesan mir, i misli koje su mi pritom dolazile – u predjelu srca, ne u glavi –pružale su mi utjehu i davale snagu.
Još nisam znala da su mi te misli bile ´dane´, sve dok u jednom čudnom snu nisam doživjela nešto, što se kasnije ispostavilo kao Istina, što me ponukalo zapisivati te `misli’.
Tako mi je jednog određenog dana, dok sam osluškivala svoju unutrašnjost, jasno i glasno došao niz riječi, koje sam zapisala. To je bila prva poruka koju sam zapisala i ona je započinjala ovako: ‘U početku bijaše Riječ! Te Deum (početna riječ himne ‘Te Deum laudamus’, tj. ‘Tebe Bože slavimo’) Stvoritelju Neba i Zemlje!’
A onda su se pojavile sumnje: ‘Jesi li to sama od sebe napisala?’ – Ukratko, hrvala sam se, molila se i vodila mnoge unutarnje borbe, ali uvijek su riječi iznova nadolazile poput rijeke, poput velikog toka mudrosti pred kojim sam drhtala. – A onda me Sam Bog oslobodio sumnji, On mi je odgovorio i prepoznala sam Njega u Njegovoj Riječi kao našeg Oca. Moja vjera je rasla, sumnje su postajale sve manje, a ja sam primala i zapisivala svakodnevno.
Sadržaj zapisanog je prelazio moje znanje. Izrazi, koje nisam nikad čula, ili pak o njima čitala, čudni pojmovi na stranom jeziku, naučni pojmovi kao i upute nezaustavljivo su mi pritjecali. A povrh svega, ljubavne izjave Oca Nebeskog kakve još nikad nisam čula, a koje, na kraju krajeva, daju utočište i objašnjavaju sva pitanja o našim životima i smislu našeg postojanja.
Te ‘Riječi’ mi dolaze na sljedeći način: nakon unutarnje molitve i kratke koncentracije, osluškujem prema unutra. Tamo se tada javljaju jasno izražene misli, a riječi, jedna po jedna, jasno teku – uvijek tri ili četiri odjednom, slično radijskom priopćenju ili meteorološkom izvještaju, i to polako tako da s lakoćom mogu pratiti i zapisivati jedan dio rečenice za drugim...
Izričito bih naglasila da taj proces ne nastaje kao proizvod bilo kakvog pritiska, tj. prisile, niti se događa u ekstatičnom stanju. Sve se to događa trezveno i jednostavno, bez ikakvog uzbuđenja ili utjecaja moje vlastite volje. U bilo koje doba mogu prekinuti Objavu te je nakon deset sati ili dana usred prekinute rečenice jednostavno nastaviti. Bez da sam ranije mi dano pročitala, Objava mi ponovno biva tečno diktirana u pero.
Volja mi je, dakle, oslobođena od bilo kakve prisile – ono što ja želim, je služiti Bogu i činiti ono što Njegova Sveta Volja zahtijeva od mene.
Tek godinama poslije pronašla sam potvrdu onog što sam primila... Tek tada sam doznala da je i drugim ljudima bila dana Riječ Gospodnja, da je Bog, Gospod, u svim razdobljima pričao Svojoj djeci i da će i ubuduće nastaviti pričati, jer beskrajna Očeva Ljubav i milost ni ne može drugačije.
Često nisam razumjela Riječ koja bi mi došla, međutim, Nebeski Otac mi je u Svojoj Ljubavi davao i objašnjenja. Bilo je i čudesnih događaja, koje je pojedinačno sada nemoguće navesti, ali koji svjedoče o nezamislivoj poniznosti i Očinskoj blagosti. U nedostatku sveukupnog obrazovanja, uvijek sam se smatrala neispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena sprječavali su me da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uvečer. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.
Baš moje nepoznavanje Biblije i katoličke doktrine mi je omogućilo da prihvatim Riječ Odozgo bez ikakva otpora. Moje iskustvo me uči da je ozbiljan katolik ili protestant, čije je znanje ukorijenjeno u dogmatskim teorijama, previše vezan za njihovu dogmu da bi prihvatio i prigrlio Božanske Objave bez otpora...
Ali, svakome je ostavljeno na slobodu da prihvati ili pak ne prihvati u svoje srce Gospodnju Riječ. Ali onome koji je razumio duh tih Očevih Riječi, a ne djeluje u skladu s njima, taj samo povećava razmak između sebe i našeg Oca Nebeskog. Kada ne slijedi riječi opomene Ljubavi, on se time neizbježno postavlja pod zakon. A u istoj toj mjeri, u kojoj ne bude poštovao Božje zapovijedi Ljubavi, izgubit će i Božju Milost.
Božjom milošću se ljudima iznova daje Evanđelje, i prilično ozbiljno im je skrenuta pozornost na svrhu i cilj ljudskog postojanja. Jer milostiva Ljubav Božja želi spasiti sve one koji se još mogu spasiti prije nego što dođe preokret – a on sigurno dolazi! Vrijeme koje su svi vidovnjaci i proroci svih vremena najavljivali – Posljednje vrijeme – sada je ovdje!
Prema mojim zapisima, Gospod ne pravi razliku među Svojom djecom – ‘Priđite Mi svi’ (Matej 11:28) – glasi Njegov poziv. Blago onome koji sluša Njegove Riječi i koji Ga slijedi. Bog ljubi Svoju djecu, On ih sve želi usrećiti – pa čak i ako ona ne žele znati išta o Njemu.
Zapisano: 22. 11. 1953. Potpisano: Bertha Dudde
____________
Odabrane objave kompilirane u knjigu BOG JE LJUBAV zainteresirani čitatelj može dalje i puno detaljnije čitati
_ovdje_.