piskavac je napisao/la:
sen-sei je napisao/la:
Dragi moj piskavac,
šta ako si došao iz nečega takvog? Tamo si čitao te brojne knjige i svitke... i pronašao priče o ovoj ovdje zemlji...
Moj izvorni dm je onkraj ovog Univerzuma. Ako je Planeta Zemlja toliko važna i jedinstvena kao što neki govore, zašto je nebo nad nama zatvoreno? Zašto boičan čovjek ne može sretati Vanzemaljce barem recimo svakih par godina. To bi povečalo vjeru čovječanstva u reinkarnaciju. S time bi imali svjetiljku vodilj za ispravno djelovanje (ako ispravno djelujem otići ću npr. Plejarenima, Taygetancima komeliveć.
A šta sad da ti kažem. Imamo ovdje i dijelom paradigmatsku blokadu, zid između nas, između onoga kako ti misliš da je i onoga što bih ti rekla. Onoga što znam i odiznutra, direktno, svak to zna i da mu nitko ne kaže. Samo se treba udubiti u to, u dubine sebe pogonjen žudnjom za istinom.
Svejedno ću reći...
Nebo nije zatvoreno. Nisu stvari tako postavljene. Nešto drugo je tu zatvoreno, i dobro za mnoge ljude da je tako. Ali već jedno vrijeme (povijesno gledano) horde i jazbine rade na tome da puste s lanca - ne te zatvorene zloduhe, jer njih same ne mogu, već - da ljudima toliko zavrte glavama da kao zvrkovi više ne znaju gdje je lijevo, a gdje desno, šta je gore, a šta dolje... Ne želim se raspisivati, nije niti presudno.
Ne treba mi nikakva vjera u reinkarnaciju. Biološki hranidbeni lanac. Možda i ne posve biološki, jer za sve mora postojati duhovna sfera. Čovjek - ne samo tjelesno, već i mentalno - je od "praha zemaljskog", a Predator se hrani upravo time. JEDNOM JE DOVOLJNO. I IMA dalje.
Zato gotovo sve iole autentične nauke ukazuju na potrebu izdizanja nad to jer IMA VIŠE, IMA DALJE, IMA BOLJE. I dostupno je. Sada, u ovom životu. Ima samo jedan "piskavac" u cijelom ovom svijetu, u svim njegovim vremenima. Samo jedan, jedini i autentičan.
Osjetiti u sebi tu iskru, - makar povjerovati da je ona tamo, MORA biti tamo - tu srž DOBRA i jedino na tome raditi, ići tim putem, držati ga se kao pijan plota. I kad tu otvoriš oči - vidjet ćeš da nebesa za nas nisu zatvorena. Naprotiv. I ne mogu nam ništa - mogu jedino ubiti tijelo, organ, tkiva, stanice, razboljeti nas ili doslovce ubiti tijelo. Ali nema u nama straha od toga. Jer nebesa su nam otvorena - i tebi su otvorena i bila su i prije nego što si se rodio ovdje i još uvijek su.
Šta bi bili izrazi tog dobra - pružena ruka, hrabrost, odvažnost da se ide dan po dan, čas po čas, da se bude svjestan svakog metka ispaljenog u tebe, svakog metka: zastrašivanja, malodušnosti, osvetoljublja, okrivljavanja...
Čast i pravica, a ne korica kruga i nogometna utakmica.
Pjesma i duboko unutarnja radost koja nije zluradost, već djetinje povjerenje u snagu i moć sveg tog dobra koje svi znamo šta je.
Kao što netko reče: okej, nogometna utakmica, ali nogometna utakmica koja je radost nogometanja, a ne ovaj zvjerinjak u koji je to pretvoreno.
Svijet ti može govoriti da si promašaj, ali Bog će ti reći, čak pokazati da uspijevaš.
Svijet će ti govoriti da nemaš nikakav kreativni talent, ali Bog će ti pokazati sve one specifične nadarenosti i talente koje je skrio u tebi.
Svijet će ti govoriti da nikome do tebe nije stalo, pa ni svemiru pustom. Duh Božji će ti pokazati i vidjet ćeš da se sva nebesa raduju i tvom najmanjem i najsićušnijem postignuću.
Svijet ti govori da te je nemoguće voljeti. Bog će ti reći - spoznat ćeš to i doživjeti - da te je On uvijek i oduvijek volio, od samoga početka i nikad te neće prestati voljeti. Živa istina.
Svijet će ti reći da će te možda prihvatiti dok god se ponašaš na njemu prihvatljiv način. Bog želi da znaš da nikakve pogreške ili promašaji s tvoje strane nikad neće umanjiti Njegovu ljubav za tebe.
Svijet će te uvjeravati da stojiš sam, sam protiv svih. Bog će ti reći - i možda baš tebi osobno pokazati sve one stotine anđela koji su oko tebe i neprekidno ti pomažu na ovom putu božanske sudbine po kojemu hodiš.