Vidim piše "To je krađa intelektualne imovine",pa poslije toga "Onaj koji to čini postaje nepoštena osoba,lopov.A krađa prlja i opterećuje karmu."
Na ovo mogu samo
Ako uzmemo u obzir da je Slavinski došao do određenih znanja iz knjiga koje je sam kupio možemo doći do toga da on isto krade tuđu intelektualnu imovinu uzimajući tuđe.Njegove knjige u velikom postotku sadrže tuđu intelektualnu imovinu koju je on iskoristio tako da je samo nadodao neke svoje ideje i upakiro ih u svoje knjige.Naravno on zarađuje prodajući svoje knjige,pa je normalno da će mašina reagirati na ovakav način
Citat:
To je krađa intelektualne imovine.Onaj koji to čini postaje nepoštena osoba,lopov.A krađa prlja i opterećuje karmu.
Ispada da je on taj koji koristi druge autore u svoje svrhe kao i svi mi npr, ja čitam i koristim tuđi intelekt da bi razvio svoj,koristim tuđe ideje o određenim stvarima da bi percipirao što je bolje moguće,bez drugih intelektualnih dostignuća Slavinski nebi napisao niti jednu knjigu jel nebi imao o čemu pisati,ličnost se mora nečime hraniti.
Sve što on zna je uzeto u gotovom obliku od tuđeg intelekta,a taj tuđi je uzeo od intelekta koji je živio prije njega i tako unedogled.
Jedina razlika između njega koji kupuje knjige i čovjeka koji čita pdf verzije doma i skida to besplatno je gotovo pa nikakva,razlika je iluzorne prirode.Naravno ništa se ne dobiva besplatno,pogotovo što se duhovnosti tiče,jel tamo žrtvuješ sve ono što misliš da jesi,a nisi.Duhovnost ne zahtijeva novac,ali opet nije besplatna i tamo se mora platiti,ali način plaćanja je ništa drugo doli čovjek sam.Čovjek može potrošiti na tisuće i tisuće na tečajeve meditacije,razne govore od danas popularnih autora tipa E.Tolle,neki new age miting,hodočašće,duhovnu obnovu,neki religisjki susret itd.Ali jedan čovjek koji je pao,koji pati,koji je uvidio svoju ništavnost je više platio u smislu "novaca" nego svi ti silni ljudi zajedno koji troše novce na duhovnost,jel on nije platio običnim papirom,već samim sobom.
Reći da "krađa intelektualne imovine" opterećuje karmu,a to se tiče famoznog copyright problema i to čak odvesti u sfere duhovnog je jednostavno blesavo.Svi se mi koristimo tuđim materijalom,tuđim intelektom (knjigama).Pa tako se ličnost razvija.
Zrel je autor onaj koji koristi materijal od drugih ljudi odnosno koristi se njihovim idejama,pogledima,razmišljanjima,a kao takav makar i kupio knjige od određenih autora on svejedno takoreči krade tuđu intelektualnu imovinu jel koristi tuđi intelekt na svoj način.Primjerom mogu biti razni svećenici,svi oni govore o moralu,a o tome su naučili od stare škole "moralnog stada" i oni koriste tuđe ideje od tog intelektualnog stada,sve što znaju o moralu su bila tuđa intelektualna dostignuća i oni su ta dostigunuća digli na višu razinu.Samo problem je taj što opasna ideja (moralo ponašanje) dođe u krive ruke (nezrel um) i sve što od nje poslije nastane je samo smrdljivo govno koje nagriza i oči i nos.I tako oni pokušavaju smrad prekriti smradom.
Čitati neke autore i upotrijebljavati njihove ideje nije krađa,razlika je ta što jedni kupe knjigu,a drugi tu istu knjigu čitaju besplatno,razlika je čisto financijske prirode.Tu nebi trebao uopće postojati problem,problem je u ljudima.
Čovjek koji kupi knjigu i onaj koji je ne kupi,a čita je doma u pdf verziji,koriste tuđu intelektualnu imovinu bez obzira što je jedan kupio,a drugi nije.I jedni i drugi upijaju informacije od raznih autora i formiraju svoje vlastito gledište o nekoj stvari pomoću tih autora i ideja iznijetih u knjizi,što znači koriste se tuđim intelektualnim materijalom.
Zašto praviti razliku i reći da onaj koji kupi knjigu ne opterećuje svoju karmu dok onaj koji čita pdf verziju opterećuje?
Jedini problem oko svega toga ima svoj korijen u novcu koji pak ima svoj korijen u jednom sistemu koji vlada svijetom već stotinama tisuća godina (OPS sistem).I u tome je srž problema,a ne u tome da čovjek koji čita besplatno opterećuje svoju karmu,dok onaj koji kupuje knjige ne opterećuje.
Svi mi koristimo tuđa znanja,nitko od nas nije izmislio nešta novo,a da to već ne postoji u knjigama,naša mišljenja su formirana tuđim intelektualnim materijalom i od toga materijala mi formiramo naše vlastito i u tome nema ništa krivoga.Takva je ličnost,a za suštinu se ne usudim govoriti,jel ono što je potrebno ličnosti nije suštini.
Ako je umjetniku jedina motivacija novac ili profit onda to niti nije umjetnik već samo bijedna kopija umjetnika.
Svi se mi koristimo tuđim intelektualnim materijalom ili imovinom.I zbog toga ovo
Citat:
To je krađa intelektualne imovine.Onaj koji to čini postaje nepoštena osoba,lopov.A krađa prlja i opterećuje karmu.
nema nikakvog smisla.