galaksija je napisao/la:
Pored svega ovoga, neki izvori tvrde čak i to da se mi, ovakvi kakvi jesmo, možemo i probuditi!? Znači, nije samo da imamo mogućnost da možemo postati uskrsnuti majstori, anđeli, bogovi itd. i kao takvi, otići odavdje negdje drugo; nije samo da ne moramo postati oni, da bi dospjeli do raja a svi znamo da je tamo super jer tako piše u “svetim knjigama”; nije samo da imamo mogućnost da čekamo na službene spasioce tipa Isusa, Kalkija, Mahdija itd. koji, kako nam kažu službeni religijski izvori, samo što nisu stigli a mi sve što trebamo, to je da im uskočimo u krilo; nije samo da možemo da čekamo na tzv. Talas, koji takođe dolazi u pomoć, tako što će nas prenjeti u više zone; nego, imamo mogućnost i da se probudimo ovdje gdje jesmo, pa da onda, napokon, počnemo da živimo u budnom stanju, onako, svjesno, kao normalni ljudi, ovdje… gdje… jesmo... Hm, pitanje je da li bi normalan čovjek uopšte htjeo živjeti ovdje a takođe imamo slučaj da ne poznajemo nikoga ko je ostvario tako nešto, tj. postao normalan. Jedino što možemo, to je da slušamo od drugih “stranih instalacija” o tome i da im vjerujemo na riječ. Znači, opet… vjerovanje?! Tako, kako god okrenemo, dupe nam dođe otpozada.
Dobro, s obzirom da nisam nimalo impresioniran ovima koji nam se od davnina predstavljaju kao uzašli majstori, duhovni vodiči, anđeli, arhanđeli, bog/bogovi… itd., zamisliću da postajem - Istinsko ljudsko biće. Dakle, normalan čovjek, što bi se reklo. Prema nekim mojim shvatanjima, on bi trebao da bude:
1. Nezavisan od bilo kakvih tuđih kosmologija, ideologija, učenja itd.
2. Nezavisan od bilo kog “autoriteta”, “odozgo” ili odozdo; dakle, on kao jedno individualno ljudsko biće, ne može biti ničiji sljedbenik, niti može imati svoje sljedbenike.
3. Human i savjestan, po samoj svojoj suštini (što isključuje svaku manipulaciju i povređivanje drugih ljudskih bića)
…dovoljno za početak...!?
..
Nekom ces morat vjerovat, da li ce to biti Isus ili ti sam, netko ce morat biti, makar ja mislim da se tu ne radi u vjerovanju u Isusa ili nekoga takvog. To ti je ko kad ubodes neku rijec od Gurdijeva pa ga znas malo malo spomenut, po meni si ocito cuo nesto u njegovim rijecima, za sto znas da je istina i ta istina kod njega te je osvojila, isto tako da u ovo doba dode neki probudeni lik, znao bi sto prica i to nesto bi se u tebi probudilo. Neznam sto se u tebi prilikom citanja npr. Gurdijeva desilo ili sto ti se otvorilo, ali u meni se probudilo nesto sto nemam rijeci za opisat. A privlaci me i dalje.
Ovo pod tockom 2 vrijedi ona da moras imati ucitelja, ali ga jednoga dana moras i napustiti i biti ajmo reci "svoj".