Oh, hvala vam svima na odgovorima. Na zalost nisam se prije javljala, toliko sam izgubljena da nekako nemam ni volje za nista.
Vasi odgovori mi djeluju jako logicno i daju odgovore na moja pitanja.
U medjuvremenu sam pocela i u snu kontaktirati s njom, tj. ona kontaktira sa mnom. Dakle sanjala sam ju jedno vece, kao ja sjedim u dnevnoj sobi i placem i najednom iza ledja mi dolazi ona. Pita me: "dobro zasto sad places?" Ja kazem: "Pa kako zasto placem, zao mi je!" Ona mi kaze "dodji sa mnom"....Ali kako da vam opisem, ja ju vidim i ne vidim, i cujem, al bez glasa.
Krenem za njom i najednom to nije vise moja soba, vec neki "medjuprostor"....i tu stoji jedna kao, nazovimo "dvorisna zgrada".....i na njoj dvoja vrata. Ona mi kaze da otvorim desna vrata, ja ih otvorim, a tu mala sobica, krevet i na krevetu ona. Ziva, al nepomicna, samo gleda, izoblicena i neka zena koju ne poznam sjedi pored nje, njeguje ju.
U tome mi ona kaze:"Vidis, da sam ostala ziva, tako bi bila, zatvori sad ta vrata!" Ja zatvorim. Pokaze mi lijeva vrata, kaze: "Otvori!" ja otvorim i ne vidim nista, samo osjetim neki mir, nesto lijepo....ona kaze:"Tu sam ja....idi sad brzo nazad i nemoj vise plakati!"
Ja nemam pojma, dal je to moja masta iscenirala taj san íli sam stvarno imala priliku to od nje saznati
Drugu noc sam sanjala, ali doslovno cijelu noc, jer sam se puno puta budila tu noc, pa cak i ujutro mi je sat zvonio i ja sam ga ugasila, pa ponovno zaspala da sam kod nje u kuci, da je sve ok, lezala sam pored nje u krevetu kao nekada, milovala ju po licu i cudila se kako nikakvih tragova nema od mozdanog, kako je sve dobro proslo. Pile smo kavu zajedno za stolom, sestra je bila isto tu, mnogo toga....jer pocelo je od navece i trajalo je do ujutro.
Da kazem da strah nemam i time ujedno i odgovorim na pitanja koja su mi neki od vas postavili. Po stanu mi se ne desava nista "posebno", osim sto cesto cujem u jednom kutu sobe, gdje mi stoji jedan veliki cvijet i stolica na kojoj je ona sjedila uvijek kad je bila kod mene lagano kuckanje/krckanje kao u listove cvijeta (cvijet ima debele listove). To je cuo i moj muz i djeca. Zajedno smo trazili da nije neka buba ili nesto, al nije.
I mozda ce sad zvucati glupo....jer i samoj sebi zvucim glupo, nema mi kosulje koju sam nosila na njenoj sahrani...jednostavno je nema. Pretrazila sam cijeli stan, sve ormare, kcerka je trazila, muz je trazio, nema je. Inace sam jako uredna osoba, ormari su mi "pod spagu" slozeni, sve je previdno, al te kosulje nema
Sto se osjecanja tice, imala sam neko vrijeme kao malo manje intenzivno je bilo, medjutim neku vecer, sam dosla s posla, otisla pod tus, legla i kao da mi je netko strijelu zabio u mene, najednom BUM.....ponovno scena ispred kuce....ponovno kosmar, njen strah, borba....
Osjecam ju da je tu, pored mene, al ne koci me u nicemu, niti mi unosi strah....jednino taj nemir, kosmar misli i osjecaja.
Sto se osmice tice, definitivno je dobra ideja, al ako me mozete razumiti, ja nisam sigurna da li zelim prekinuti tu vezu....ostala sam je zeljna kao i ona mene
