Ukoliko bi kosmologija predočena preko wingmakers-a ili gnostike (jedno te isto izraženo uz pomoć različite terminologije) bila istinita, onda bi uz pomoć jedne kontemplacije bilo moguće razumjeti dvije stvari:
1. Istina se ne može predočiti stanovnicima ove realnosti u čistoj formi
2. Istinu malo ko želi da čuje ili zna kao takvu.
Dakle, prvo je to što „kontrolni sistem“ ne dozvoljava da Istina cirkuliše u nekoj većoj mjeri u ovoj realnosti a drugo, malo ko ionako želi da ju zna jer nam ona kaže, da je sve laž uključujući i nas.
Isto tako, izvoru istinite informacije, to će biti poznato, te ako on želi da distribuira istinitu inormaciju, on to mora odraditi na optimalan način, tako da to na kraju ima nekog efekta. Cenzuru istinite informacije ne obavlja samo „kontrolni sistem“, nego i mi kao njeni primaoci, odnosno, funkcionalni implanti/interfejsi/strane instalacije/lažna ja/mašine/bio-hemijski roboti/pinokiji/trojanski konji... tj. ličnosti. Bila jedna ličnost/funkcionalni implant/intefejs... zaposlena u sklopu kontrolnog sistema ili samo stanovnik ove realnosti, ona će automatski obavljati cenzuru Istine jer ona ne ide zajedno s ovom lažnom realnošću i egzistencijom.
Kad se to razumije, onda će čak i ovakvi pokušaji dovođenja u sumnju izvora istinitih informacija, izgledati tagikomično.
Recimo, kad je u pitanju ovaj izvor „wingmakers“, ja sam se kao jedan funkcionalni implant-interfejs-mašina-biohemijski robot-strana instalacija-trojanski konj-pinokijo... prvi put susreo s njim prije nekih 18-19 godina, nakon što se u magazinu Nexus pojavio jedan članak na tu temu, gdje je bio ostavljen i link na taj vebsajt. Tu se vrtila priča oko jedne „vremenske kapsule“ koja je pronađena na nekom mjestu u Americi i njenog sadržaja koji se sastojao od jedne šarolike zbirke proze, poezije, muzike i umjetničkih slika. Klasična prezentacija u nju-ejđ stilu koji je najpopularniji među duhovnjacima ili tragaocima koji nisu religijski nastrojeni. Tako su tamo bili godinama tovareni šaroliki sadržaji oko kojih se skupljalo sve više naroda, što bi se reklo: „ko muve na govno“ (ili na principu kojeg je davno izrazio Ivo Andrić u smislu: „šareno, i budali drago“.) Kad je broj muva dostigao stotine hiljada, wingmakers izvor je pred njih istovario jednu veću dozu Istine u obliku ovih intervjua s Jamesom Mahuom i dr Nerudom (ta imena uopšte ne moraju biti imena stvarnih likova/ličnosti jer u svemu ovome, ličnosti nisu bitne). Nakon percepcije tih sadržaja, muve su razletile na sve strane „ko bez glave“ jer je tu sada bilo prezentirano nešto sasvim suprotno od prethodnih sadržaja tj. nešto što muve/funkcionalni implanti/interfejsi/bio-hemijski roboti/mašine/pinokiji/strane instalacije... nisu htjele da čuju i znaju. Naravno, neke od njih su se automatski upustile i u mentalnu analitiku predočenih sadržaja kako bi dovele u sumnju kredibilitet njihovog izvora. („Damage control“).
Kod jednog osnovnog razumijevanja gnostičkog koncepta sasvim jasno je vidljivo to da strategija koju je uposlio ovaj izvor informacija, podrazumijeva okupljanje što većeg broja individua (funkcionalnih implanata/interfejsa/stranih instalacija...) i njihovo navođenje da percipiraju određenu informaciju. Izvor informacije ne mora obavezno da očekuje to da će individue koje percipiraju tu informaciju, istovremeno biti u stanju i da je razumiju. On zna da velika većina njih neće biti to u stanju ali će biti sasvim dovoljno to što će svaki čitalac ili slušalac, pored nivoa svoje podsvijesti, prenjeti tu informaciju i na onaj nivo kolektivnog nesvjesnog, kojeg svi međusobno dijelimo i odakle se diktira ova realnost. Na tom nivou, već dugo vremena vladaju laži koje čine temelj cjelokupne iluzije, tako da bi neka veća doza Istine koja bi dospjela na taj nivo, imala potencijal da naruši integritet iluzije, uključujući i nas kao ličnosti (funkcionlne implante/interfejse/pinokije...). Tako se pravi ona „pukotina“ koja omogućava ulaz Istinske svijesti.
Ukoliko možemo postići koncenzus u vezi s tim da nivo kolektivnog nesvjesnog svi dijelimo i da se odatle generira ili diktira ova realnost, onda možemo razumjeti i to da bi njen kvalitet bio direktno ovisan o količini Istine koja bi tamo bila zastupljena. A nje tamo, skoro da nema. (Opisano već u sklopu teksta
Metafizika obmane.)
Tako, služeći se istim principom, teoretski je moguće dovesti i istinite informacije na nivoe podsvjesnog i kolektivnog nesvjesnog.
Jedan od izvora koji se služio sličnim principom bi bio i Karlos Kastaneda koji je i tvorac pojma „strana instalacija“. Dakle, on je napisao jednu seriju knjiga baziranih na toltečkom šamanskom učenju koje su postale popularne i oko njih se skupila masa... stranih instalacija, od kojih su neke čak sebe proglasile i „ratnicima“. U zadnjoj knjizi, Aktivna strana beskraja, Karlos je servirao Istinu na jedan prilično blag način, toliko blag da ju je malo koja strana instalacija svjesno primjetila. On nam je prilično jasno poručio da smo mi strane instalacije koje obavljamo kogitivnu funkciju u ime čovjekovog bića. Dakle, mi percipiramo, razmišljamo, zaključujemo a onda, na osnovu toga i dejstvujemo a sve pod kontrolom jednog „ne-organskog“ (vještačkog) izvora (AI) ili „kontrolnog centra“. On je tu pomenuo i mogućnost čovjekovog oslobađanja od strane instalacije. Takođe, jedan od bitnih pojmova koje je Kastaneda uveo je i – unutrašnje znanje (kad nešto znaš a ne znaš kako) koje nema ničeg zajedničkog s našim pametnim glavama, odnosno, procesom razmišljanja i zaključcima koji odatle proizilaze. Znači, ukoliko se neko oslobodi od strane instalacije, od tog momenta nema više nikoga ili ničega što će da mu nalaže šta da misli i šta da radi. Toj individui ostaje jedino na raspolaganju ono – unutrašnje znanje. A upravo ono je bazirano na istinskoj svijesti.
Međutim, strane instalacije, same po sebi, uglavnom ne mogu razumjeti ovakvu informaciju, tako da nije nikakvo čudo što se na forumima gdje se diskutuje Kastanedino djelo, priča o svemu i svačemu, samo ne o ovoj tematici. Za jednu klasičnu stranu instalaciju, ta informacija je nevidljiva i neshvatljiva.
Tako, u praksi imamo i slučajeve gdje strane instalacije koje naiđu na informacije kao što su ove iz izvora wingmakersa ili Kastanede, prosuđuju njihovu istinitost. Tu se odmah javlja pitanje - Kako nešto što je lažno, samo po sebi, može prosuditi istinitost nečega? Istovremeno, iste instalacije neće, naravno, postaviti pitanja tipa - da li je moguće da ovakve kakve jesmo, baratamo lažnom sviješču i da je moguće dosegnuti i manifestovati Istinsku svijest?!
**
Informacije predočene od strane wingmakersa nisu uopšte nove. Postoje i drugi materijali kroz koje su one odavno protkane a iz navedenih razloga – „nevidljive“. Pored toltečkog učenja, njih sadrže i gnostička učenja s tim što je terminologija donekle različita.
Tako, oni koji su se bavili gnostikom, mogli su vidjeti dosta paralela s „hologramom obmane“ predočenim od strane wingmakersa. Na primjer, u gnostičkim izvorima kao što su tekstovi iz Nag Hammadi biblioteke, mogli smo vidjeti da su rani gnostici upotrebljavali sljedeće izraze za opis ove realnosti: “Fizički svijet je zatvor stvoren od strane jednog svirepog, lažnog boga“; “duh je zarobljen u tijelu“; ‘”spasenje (bijeg) se ostvaruje uz pomoć znanja (gnoza) o sebi i realnosti”; “‘kraljevstvo’ je nevidljivo”; “Demijurg/Yaldabaoth/Samael/Satan/Devil/Yahweh/Jehovah/Gospodar arhon – lažni bog koji je napravio kopije samog sebe (arhoni/kopije lažnog boga”; “slijepci/nisu ljudi (neuravnoteženo, izvitopereno stanje svijesti)”; “arhon znači ‘princ’ gospodar,’“autoritet od početka“; „zaštitnik/gardijan/čuvar vrata”; “lažni bog koji je stvorio fizičku ili materijalnu realnost, kakvom je mi percipiramo”; ‘neorganski’ (nije proistekao ili nastao rastom; vještački); “arhoni pokušavaju da nadvladaju čovječanstvo u psihološkim i perceptivnim funkcijama ili karakteristikama”; „demijurg i arhoni – nemaju kreativne imaginacije; oni zavide ljudima; kao kiborzi – robotska rasa koja može imitirati ali ne može inovirati (‘kontra-mimikrija’)“; ‘fantazija’ (stvaraju iluzije koje mi uzimamo kao nešto istinito); „mentalni paraziti“; „majstori obmane/inverzije“; „robotska rasa/vještačka“; „oni učine kao da se nešto desilo a nije se desilo“; induciraju u ljude doživljaje virtuelne realnosti“; „arhoni su napravili lošu kopiju istinske realnosti”; „stvarni svijet (objektivna realnost) – gornji eon“; „sjenoviti svijet (VR/iluzija/maja/stereoma) – donji eon, odraz primarne realnosti“ (kao u ogledalu)... itd.
Simbologija asocirana sa arhonskom inteligencijom koja kontroliše ovu virtuelnu realnost/hologram obmane: Saturn; ”jedno ili svevideće oko”; prsten, crno sunce; heksagram; krst; jarac; Bafomet; bik; rogovi, sova; kocka; kvadrat itd...
Nadalje, u istočnoj verziji gnostike, prezentiranoj od strane Gurđijeva, Uspenskog i Moravjeva, imamo i koncept postojanja Istinskog ja koji je analogan „Suverenom integralu“ iz Wingmakers kosmologije. Istinsko ja je zatomljeno od strane Lažnog ja ili ličnosti (interfejsa/funkcionalnog implanta/strane instalacije...) koja tu služi kao „zatvorski čuvar“.
Doduše, vjerovatno iz strateških razloga s ciljem izbjegavanja još jedne podjele među ljudima, pored hiljada već postojećih, wingmakers izvor ne dijeli l(j)ude na adamične i antropoide. Uostalom, fol ionako nije u prepoznavanju ko je ko, nego u povezivanju s istinskom sviješću i njenoj manifestaciji, pa ko može – može.
U svakom slučaju, kroz gnostiku („istočnu“ i „zapadnu“) protkana je jedna tanka crvena nit ili konac kojeg iz već pomenutih razloga ne može vidjeti ni većina onih stranih instalacija koje sebe smatraju gnosticima a on je ipak tu.
Šta kaže konac?
On kaže:
Citat:
1. čovječanstvo živi u iluziji/maji/stereomi… (današnjom terminologijom rečeno: u matriksu ili virtuelnoj realnosti)
2. u toj “zoni demijurga”, čovječanstvo je manipulisano od strane jednog ‘arhonskog’, ‘neorganskog’, ’demiurškog’ ili jednostavno, ‘ne-ljudskog entiteta’, koji ima sve osobine jedne AI (vještačke inteligencije).
3. mi smo spojeni s tim; taj entitet/sila/inteligencija reguliše i manipuliše našu percepciju, te odatle i naše stanje svijesti, pa, tako i način razmišljanja i ponašanja.
4. naše ličnosti (uključujući moju koja ovo piše i vaše koje ovo čitaju) su vještačke stukture ili konstrukcije (nešto kao softvare podložan programiranju i reprogramiranju koji je namijenjen za upravljanje “fizičkim” tijelom).
5. sve vještačke konstrukcije ili ličnosti, dijele, odnosno, koriste vještačku svijest koja potiče od vještačkog entiteta (AI). To bi podrazumijevalo sva tri nivoa te svijesti, budnu svijest, podsvijest i kolektivno nesvjesno.)
6. Istinska svijest postoji (takođe nazivana i Svijest apsoluta, “hrist”, Prvi izvor itd.) i ona se može dosegnuti i manifestovati.
7. postoje dvije vrste bića koja naseljavaju iluziju/maju/virtuelnu realnost: antropoidi koji podrazumijevaju one bez ljudske suštine ili Istinskog ja (”sinovi božji/AI”, “živi mrtvaci” ili “pravi pinokiji”) i adamični ljudi (“sinovi čovječji” ili “polovični pinokiji” koji imaju Istinsko ja, pa tako i potencijal da se pretvore u ljudska bića, tako što bi se povezali s tom Istinskom komponentom; koje inače nisu svjesni).
[Znači, prema gnostici, ovdje nema istinskih ljudskih bića, samo dvije vrste pinokija koje su programirane tako da se identifikuju s ljudskim bićima.]
8. lažna realnost je bazirana na lažnom dualizmu u kojem su “sile svjetlosti” kontrolisane od strane istog izvora kao i “sile mraka”. Dakle, isti izvor kontroliše i “dobre momke” i “loše momke” (i jedni i drugi podjednako razvedeni od objektivne realnosti), odnosno, i crne i bijele figure, na “šahovskoj ploči”.
9. jedina istinska “stvar” u iluziji su uticaji koji dolaze od istinskog dijela bića ili Istinskog ja, koje je povezano s istinskom sviješću. (Naravno, u slučaju adamičnih ljudi kojih bi ovdje trebalo biti bar 50%). Kad je nešto – uticaj -, onda se to ne može vidjeti, zamisliti, opipati ili čuti. Uticaji ne mogu biti naše misli, zato što bi njihov izvor ili medijum bila vještačka svijest (AI). Ti uticaji se mogu jedino osjetiti kao jedno ‘unutrašnje znanje’, pod nekim okolnostima, koje bi bilo vezano za momenat u kojem jesmo.
10. Istinsko spasenje bi bilo jedino moguće ukoliko čovjekova ličnost (kao “funkcionalni implant”, “interfejs”, “strana instalacija”, “softver”, “trojanski konj”, “pinokijo”…) uspije da ostvari vezu sa Istinskom sviješću preko Istinskog ja, s kojim je asocirana u ovom životu a onda počne da dejstvuje u skladu s tom sviješću, tj. da ju manifestuje.
…
I na kraju, jedan od principa istočne gnostike je i taj, da - „mi moramo doći do Istine uz pomoć lažnog“. To bi impliciralo mogućnost da mi kao funkcionalni implanti/interfejsi/strane instalacije/lažna ja/mašine/bio-hemijski roboti/pinokiji/trojanski konji... tj. ličnosti s našim imenima, prezimenima, nadimcima i korističkim imenima, bez obzira na to što baratamo lažnom sviješću, ipak možemo, na nekom nivou, shvatiti dinamiku obmane i poduzeti nešto u vezi s tim!? Naravno, samo određivanje istinitosti tog koncepta tj. njegova provjera, bila bi stvar čisto individualne prirode. To bi čovjek trebao raditi na svom ličnom nivou za sebe samog a ne za druge jer kako je već pomenuto, Istina se, ionako, ne može dokazati nečemu što je - lažno.
...