Kao mala sam pricala roditeljima o svom proslom zivotu. Secam se svega pre nego da pocnem da pricam i posle toga ali se ne secam sta sam pricala. Proslo je puno vremena kada mi je majka rekla neke stvari. Do tada nije htela nista da mi kaze jer su joj neki ljudi koji su se bavili reinkarnacijom rekli da to uradi jedino ako u zivotu budem imala neki problem koji ima bilo kakve veze sa mojom pricom, jedino bi tada trebala da se obratim nekom strucnjaku za hipnozu ili nesto slicno. Pre sest godina majka mi je rekla da sam joj, kad me je pitala kako sam umrla u tom proslom zivotu, odgovorila de me je udario motor i pokazala joj na levu nogu (negde izmedju kolena i stopala). Majka mi je to rekla zato sto je u to vreme iz cista mira pocela da me boli noga na tom mestu. To jos uvek traje, ali me boli sve cesce. Nekad ne mogu mesecima da potrcim. Bila sam kod lekara i sve je u redu. Da bi stvari bile interesantnije u svom proslom zivotu, kako sam pricala, zivela sam u istom gradu kao i u ovom zivotu Pricala sam majci o nekim ljudima koje je ona poznavala, a koji su umrli ili bili veoma stari, znala sam sve o njima i tvrdila sam da ih poznajem odavno. Sta mislite da li da idem na regresiju? Koliko je to opasno? Koje su nezeljene posledice? Da li uopste ima pravih strucnjaka na prostoru SCG?

Electra,

Mnoga djeca se sjećaju događaja iz prošlog života, pa čak se smatra da imaju i noćne more u vezi s nekim od tih događaja.

Što se tiče regresivne terapije, ona se preporučuje kod zaostataka tj. tzv. rezidua iz prošlih života, kao što je slučaj s tvojom nogom, koja je vjerovatno loše prošla prilikom tvoje pogibije u prošlom životu. Znači, ukoliko se to jače manifestuje u smislu bola ili nemogućnosti kretanja, onda ne bi bilo loše otići na regresiju, međutim, problem je taj što treba naći dobrog terapeuta jer njih nema mnogo na području Balkana, tj. bar ja za sada ne znam ni jednog.

Neželjenih posljedica ne bi trebalo biti ukoliko je terapeut imalo stručan a pogotovo ukoliko ne koristi hipnozu, nego se služi drugim tehnikama koje su pomenute u tekstu Regresivna terapija.


Pozdrav!

Electra, dobrodošla!

Rješi to regresijom. Pitaj Organskog Portala Osobnog, mislim da on zna neke dobre terapeute. A možda bi ti i Arwen Dor mogla pomoći... možda to i ona radi. Isto pitaj.

A ako netko još hoće informacije o REGRESIJI i hipnozi, neka ide ovdje:

http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=91

Hvala na savetima

Slažem se s GALAKSIJOM.

Tebi E preporučam da se kloniš čorava posla, to ti je jedno veliko sranje.

Bolje poradi na samospoznaji i bit će ti bolje, neće ti nikakva regresija pomoći ako si ne pomogneš sama...

Osim toga lijepo je znati što je netko od nas bio u prošlome životu, ali prava je stvar shvatiti to, a da ti nitko ne kaže niti uz pomoć regresije...

Meni je to uspjelo i nadam se da će i drugima to uspjeti...

Znam mnoge primjere gdje se problem baš tako riješio, regresijom.

Od kad znam za sebe osjećala sam bolove u leđima, ispod lopatice. To sam pripisivala krivom položaju pri sjedenju, lošem madracu i sl. Tijekom jedne regresije, spomenula sam to učitelju i on je odstranio uzrok boli-povredu iz poršlog života. Bol je trenutno nestala.
Moje dijete je kao malo patilo od bolova u nogama. Također smo to riješili "intervencijom" u jedan od prošlih života.
Imala sam slučaj da su odnosi između dvoje u obitelji bilo toliko napeti da su doveli do fizičkih oboljenja. također je uzrok bio u vezi to dvoje ljudi u prošlom životu. Kad je napravljena "intervencija" odnosi i bolesti su nesali doslovno preko noći.

Predlažem da potražiš nekog. Ima ljudi koji to dobro rade.
Efekti takvih postupaka fantastični. Mene osobno svaki put nanovo fasciniraju.

Nešto slično kao De-Ja-Vu... Ovako sječanja, boli i sve ostalo iz prošlog života rješavaju se ovako - potrebna ti je kontrola podsvijesti - npr. ja sam imao tikove, stalno sam radio neka sranja s očima, brzo žmirkao..., jednog dana sam zaspao (kao i uvijek), u snu sam radio te tikove - ali kao i uvijek počeo sam mjesečariti, sve sam znao šta se događa, ali ipak sam spavao, pri tom mjesečarenju imao sam dovoljno energije da se vratim u prošli život i riješim probleme - koncentracijom energije i kontrolom podsvijesti vratio sam se u prošli život (to je bilo jako čudno, stajao sam na pola sobe i gledao u postere, kada mi sam počeo raditi tikove, osjetio sam neku energiju i koncentracijom sam se pokušao vratiti u prošli život da ispravim pogrješku, odjedanput soba je nestala i vrijeme se vračalo u nazad ... nisam dobro vidjeo kako sa izgledao i koliko sam shavtio živjeo sam u 16. st, po nekim slikama... bio sam bogat - to sam primjetio po odjeći i zlatu na sebi, vratio sam se u prošli život trenutak prije smrti - neka osoba me je napala i pokušala mi prst zabiti u oko ali sam se oduprijeo i ostao živ, pobiijedio sam smrt u prošlom životu, kada sam pomislio da se nikada neću vratiti u ovaj život, jer pobijedio sam smrt u prošlom, netko me ubio iz pištolja - probudio sam se i više nisam imao tikove s okom) To je jedini način da se isprave pogriješke iz prošlog života...

Izzo, riješio si problem na zanimljiv način.....

Izzo, ovaj san samo potvrdjuje da trebamo napravit ono sto sam ja predlozio na matematici
(naravno nikome nemoj reci o cemu )

Zanimljiv je i fenomen buducih zivota.

http://www.drbrucegoldberg.com/at_domains_index.html

Na gornjem linku ima vise o tome.

Čitajući materijale vezano za prošle živote i reinkarnacije možemo najčešće naići na tvrdnje da se, uglavnom, mala djeca najviše sjećaju nekih detalja iz prošlih života, zbog toga što još uvijek nisu uronila u sistem socijalizacije 3D materijalnog svijeta i svega onog što on donosi.
Prije par dana me je nešto potaklo da se sjetim jednog zanimljivog događaja iz perioda kad sam tek krenuo u OŠ. Naime, u to vrijeme sam znao često boraviti kod jedne starije žene koja je bila naša komšinica i nadasve jedna vrlo zanimljiva ličnost (bila je teški invalid jer je u mladosti pala i slomila par pršljena te je ostala jako niska i grbava). Ta žena je unatoč svom fizičkom hendikepu proživila jedan izuzetno bogat i uzbudljiv život i potpunosti je, sve do svoje smrti prije par godina, zadržala jedan razuman i nadasve vedar pogled na svijet.
Meni je bila strahovito zanimljiva jer je mnogo proputovala po cijelom svijetu i sa tih putovanja je uvijek donosila neke egzotične i zanimljive suvenire kojih se ja, bukvalno, nisam mogao nagledati a njenih priča sa tih putovanja naslušati.
I zaista, skoro da sam to i zaboravio, sjetih se kako sam joj jednom prilikom pričao neke detalje, pa sad mogu sa sigurnošću da kažem, iz svog prošlog života, pričao sam joj neke stvari koje nikad nikome nisam, ni svojim roditeljima, ni dedi i babi sa kojima sam takođe bio blizak u ono vrijeme, jednostavno nikome a ne sjećam se da sam o tome i uopšte razmišljao, dok ne bih došao kod svoje komšinice.
Sjećam se da sam pominjao tačno mjesto gdje sam živio, da sam bio oženjen, da sam imao nekoliko djece (mislim da sam čak navodio i njihova imena), opisivao sam kuću u kojoj smo živjeli i još mnoge druge detalje kojih se sad sjećam samo kao kroz maglu.
Znam da se ona nikad nije sa tim ismijavala ili nešto slično, čak ni mojim roditeljima nije o tome mnogo govorila, jednostavno puštajući mojoj mašti (ili nečemu drugome) da se izrazi do kraja.
Mislim da su ove moje priče trajale samo jedno kratko vrijeme, odnosno dok me u punom zamahu nisu pristigle i obuhvatile sve obaveze i problemi koje donosi početak školovanja kod jednog (zbunjenog ) djeteta, a sjećanje na ove čudne događaje skoro i nestalo.

Ja sam imao jedan čudan i lud način regresije, prvo je počelo u djetinjstvu jer užasno sam se palio na Indijance i sve što ide uz njih. Posebno me palio legendarni poglavica Bik Koji Sjedi (Totanka Yotanka). Pomalo sam došao do nekih zaključaka, a onda su me u 14. godini odveli kod nekog čudnog bića za kojeg sam ja mislio da je dinosaur, a on je rekao da je zmaj iz Biblije, da se zove Hwarang i da je on moj gospodar a ja da sam njemu rob. Nabrajao mi je neke povijesne likove i da ih moram zaboraviti, te da moram vjerovati u crkveni nauk da reinkarnacija ne postoji. Rekao mi je da moram zaboraviti ime Sarguel, iako se to ime meni od malena vrtilo u glavi. Još mi je rekao da sam jako problematičan jer da sam dosad ubio sve svoje gospodare. Ja baš nisam imao pojma šta taj koji me podsjećao na Godzilu priča, ali bio sam siguran da u svojih 14. godina nisam nikoga ubio. Pričao je još da moram zaboraviti neke stare civilizacije posebno nešto kao Tuatha De Danaan koja je bila na Antarktici i Atlantidu i da ja moram misliti da to nije nikad ni postojalo. Naravno, rekao je da moram zaboraviti i njega samog. I ja ništa od toga nisam zaboravio. Lik ne zna kako se stavljaju mentalne blokade ili je nešto drugo u pitanju Haugh

Evo, Endzi, preselila sam nas, da nam se Jack ne sekira.
Hej, dobar topic. Sad sam videla OP-ov link o secanjima na buduce zivote. Tacno! Koliko smo samo navikli da razmisljamo linearno
Uostalom, gde je taj OP? ?



Da li je to intuitivni osecaj, ili postoji neki konkretan razlog na osnovu onoga sto pisem? Mozda tako mislis zbog feminizma (cuj, ja veoma volim malkice da provociram, hehe, mada zaista i cenim taj pokret). Imam naglasen osecaj za sve marginalizovane grupe. E, sad, da li je razlog za to inkarnacijski na ovaj ili onaj nacin ili posledica kretanja u odredjenjim krugovima gde je to bila tema, zaista ne znam.

Moguce je da si u pravu, jer imam izvesne fleseve iz perioda koji bi mozda mogao da odgovara, ali u njima sam muskarac, odnosno mladic, veoma bled, crnokos, osetljiv, sa repom i jasem. Pored mene je plavokos mladic, koji je otvoren i pun zivota.
Inace, jasem kao da sam ceo zivot provela na konju (doduse veoma retko – steta). Jos se secam tog prvog puta – potpuno prirodno zauzimanje polozaja, kao da mi je tu mesto. To je jedan od mojih neupotrebljivih talenata.

Ali ako to i jeste neko inkarnacijsko secanje, nekako nije tema za ovaj zivot. Postoji nesto drugo: izvesne sposobnosti koje ne smem da koristim. Da moram nekim drugim putem. Da li sam ih jednom na neki nacin zloupotrebila, ne znam. Verovatno bi mi se to na neprijatniji nacin obilo o glavu. Odnosno, od skoro, da treba da ih osvojim na nekom drugacijem nivou. A sta taj drugaciji nivo znaci i na sta se sve to odnosi, to samo slutim. Taj je osecaj veoma intenzivan.
U vezi sa tim: pre otprilike godinu, godinu i po dana sam na sluzbenom putu u Budimpesti upoznala jednu zenu. Vec je i email-prepiska perfektno funkcionisala, posao smo zavrsile u super rekordnom roku uz izuzetno uzajamno zadovoljstvo ali i veoma brzo dosle do pravih tema. Pazi, sretala sam ljude sa kojima mi se vibracije izuzetno poklapaju, za koje sam sigurna da sam ih poznavala, na ovoj listi u prilicnom broju, ali ovo je bilo potpuno neverovatno. Sedele smo jedna preko puta druge i gledale se ne verujuci. Zavrsavale recenice jedna drugoj, bukvalno citale jedna drugoj misli, pricale potpuno istu pricu. Pricale pricu jedna drugoj, ona pocne, ja nastavim. To je bilo ne kao da sam srela nekoga sa kim sam bila jako povezana, to je bilo kao da sam srela neki aspekt sebe same. Potpuno neverovatno. I isti osecaj, tako telepatski prenet, da je taj susret poklon Univerzuma, ali da moramo svaka na svoju stranu. Da prosto nije „predvidjeno“ da budemo prijateljice i u stalnom kontaktu u ovom zivotu. Ona je recimo imala taj isti osecaj o „zabrani“ koriscenja izvesnih sposobnosti.

Nije mi bilo preterano interesantno inkarnacijsko secanje, nisam se oko toga ni trudila. Bila mi je bitna misija, taj intenzivan osecaj da nesto treba da uradim. „Poruka“ onih mudrijih „mene“ je uglavnom da je sve ok i da ce doci, da ce se sve jednostavno sumirati. A mozda je vreme da pocnem da se secam.

Kako to kod tebe izgleda?



Cuj, to je zezanje sa nekog od susednih topica, ali znas kako kazu, u svakoj sali ... A kod tebe?

Prvo o tvom susretu sa tom ženom iz Mađarske: čisti školski primjer susreta svoje "soul group" a u okviru nje - susret sa jednim/jednom od svojih soul-mate-a. E, sad šta mi to sve znači što napisah?
Nedavno sam radila temu o soul-mates i twin flames za jedan časopis, i moram ti reći da sam prešpartala stotinjak webstranica ovog materijala, ali sam to na kraju iskristalisala u nekoliko tekstova. Upravo takav jedan susret mogao bi se okarakterisati kao susret soul-mates jer tvoj soul-mate nije samo osoba suprotnog pola, već i netko jako blizak iz prošlih života, a s kojim ili kojom u ovom životu, trebaš proživjeti jedan sat, dan ili čitav život...ovisi kako ste se ranije dogovorili/le.

Kad je u pitanju Lemurija - DA,
zmajevi - definitivno DA,
Lotosi - ne shvatam aluziju, u ovom kontekstu, ali veže me za hindusku tradiciju, pa i na to kažem - DA - dva tri života u Indiji, od kojih jedan prije 800 godina.
A o ostalim - pet-šest u Egiptu, ovom i posebnom onom "predpotopnom" dva-tri kao Indijanac, jednom seljak u Francuskoj u 17. vijeku, najmanje dva puta Atlantida - jednom kraljica, drugi put - žrtva nečijeg horor iživljavanja, čarobnjak, više puta bila muško nego žensko, itd, itd...
No, najljepša i najsvežija su mi sjećanja na prvotno vrijeme - prije svega stvorenog na ovoj Zemlji. Vrijeme kad smo bili sejači života i kad je samo postojao primordijalni okean...
No, o tom drugi put, možda večeras, dok pripremim ovu svoju malu pametnicu za sutrašnji prvi dan škole...

Pusa.
A.

da mi nisu rekli da nije primjereno govoriti o vlastitim prošlim životima, sad bih vam ispričala svoju priču. ali, neću.
ono što sam naučila je da mi imamo stalno jedan te isti zadatak, jedu te istu priču u raznim varijantama na temu. karma nije kazna, svemir ne kažnjava. karma je neneučena lekcija koju treba naučiti. u svakoj inkarnaciji pokušavamo riješiti osnovni problem svoje duše na neki drugačiji način, dok ga ne riješimo na onaj koji je jedino u skladu s istinom.
karmu smo mnogi dobili u doba razaranja Atlantide. Neki su bili svjedoci, neki su pokušavali spriječiti, neki su se prodali, neki su pokušavali nešto dobit ispod pulta, neki su podmitili, neki bili podmićeni, neki nasjeli na trikove, bili zavedeni, prevareni, osramoćeni, neki su žrtvovali sebe, neki su žrtvovali svoje najmilije da bi spasili ostale, neki su se združili s razaračima, pomiješali krv, srodili se, neki su kukavički pobjegli, nekis su bježali s opravdanjem i poslanjem spasioca ostataka..
ako krenemo rješavati oklope oko svojeg ega, ako krenemo rješavati strahove i zapretene osjećaje, svoje sitne životne drame i male i velike probleme, kad-tad ćemo doći do korijena problema i vjerujem da ćemo se naći u istom povijesnom razdoblju, kad je sve to počelo, kad se srušilo sve...
kasniji životi su većinom pokušaj u stilu "ovaj put ću drugačije"...

možda to zvuči pomalo izvan pameti...ali, baš me briga..

Meni svašta pada na pamet.Ludi snovi itd.
Kako da budem sigurna što je što.
Kako prepoznati sječanje iz prošlih života od mašte ili ne znam čega već.

Marin, ništa nije sigurno, a pogotovo ne u našem 3. denzitetu. Što je niže, nesigurnost je veća. I obratno.

Možda se ne treba previše zamarati s tim što je mašta, a što sjećanje iz nekog prošlog života... jer možda i mašta čini neku manifestaciju iz nekog prošlog života...

Ma samo plovi tokom... pusti nek misli idu. Kasnije kad mnogo toga vidiš, nekako dobiješ iskustvo da intuitivno osjetiš što je što.

Kao kad mladi i stari ribar idu ribariti... mladom se sve sjene u moru čine kao da je riba, ali stari lukavi ribar ZNA ( intuitivno ili iskustvom ) gdje bi moglo biti ribe. Ali na kraju - niti on ne može biti 100% siguran, ali ipak... šanse su veće.

Al mislim da je i sve to nekako povezano i ništa nije slučajno, pa niti najmanja naša "maštarija". Sve ima svoje "mjesto" u veeeeeelikom mozaiku. Samo treba polako slagat kockice...

Da, Andjela, otprilike je to bila i moja ideja.

arwen, ne samo da ne mislim da zvuci “izvan pameti”, kako rece, nego si u mom konkretnom slucaju pogodila pravo u centar!! Vec izvesno vreme imam taj neodoljiv osecaj dvosmernog proticanja vremena, samo uz slutnju sta bi to moglo da znaci, a onda jedan za drugim stize tvoj mejl, Andjelin o svesnom upravljanju vremenom , omov o negativnom vremenu, Jet Lee-ov san, OP-ov o prisecanju buducih zivota. I deo dogadjaja van liste koji su sve to tematizirali na upravo neverovatan nacin.

Kazu, pitaj, pa ce ti se reci. Ja pitala i odgovori su stigli. Od vas, jednostavno ste dodali svako po jednu puzlu. Tako mi se dopadaju te “koincidencije”.

Imam utisak rastegnutog vremena koje se pruza ka buducnosti i od skoro taj utisak da se korak po korak, dramu po dramu vracam unazad do tog, kako si nazvala, korijena, kljucne tacke u linearnoj proslosti. A to se “vreme” zgusnjava.

Ovako:


Kao da “zivimo/sanjamo” tu dramu/drame koje nas vode do tog inicijalnog nadrazaja.

I verovatno se moja grupa za podrsku vec pitala “kako vec jednom ne ukapira”, pa mi je “poslala” i ovaj tvoj mejl:



da! A i prica se nazire. Jedino mi se cini da ispod tog dela koji se nazire ima jos jedan koji mi nece biti ni najmanje prijatan.

veliki pozdrav sa ruba
ja

Arja ...ovo sto si napisala




meni se vec neko vrijeme dogadja, ja o necemu razmisljam, kad dodjem ovdje i vidim to vec netko napisao.
Mislila sam , to je samo koincidencija , ali nesto je bilo suvise puno tih koincidencija , pa drago mi je da je to vec netko primjetio.
Sto se tice proslih zivota, stvarno ne bih znala gdje pocinje masta, gdje se hvataju misli ili isjechci necijih tudjih zivota ili manifestacija negdje zabiljezenih u nekom realitetu a sto je od toga doista samo moje.
Mozda je bolje staviti fokus na rjesavanje ovih sadasnjih drama jer ako hoce covjek biti iskren prema sebi i iznjeti ih sve na svjetlo dana imao bi poprilicno posla sa njima a da i ne misli o proslim.
Cak i ako one imaju neke veze sa nekim proslim , vjerujem da iz razumijevanja ovog sada i ovdje se mogu razrijesiti.
Zato nam je i data prilika da u ovom zivotu sa ovim kapacitetom razumijevanja i okruzenja skupimo svoja razbacana ja u to jedno Ja.
Pozdrav.