Imaš pravo, ja sa sigurnošću ne mogu reći kako se vrabac osjeća, tek učim o pticama (ne znam jesi li zamijetio moj post o tome da ptice jedno vrijeme nisu pjevale u šumarku blizu moje kuće? Nadala sam se da će se javiti netko tko zna malo više o pticama i životinjama da mi pomogne da shvatim u čemu je problem, ali nije se nitko javio). Cijeli život imam kućne ljubimce , nedresirane, nikad nisam uspjela da ih naučim ni obične komande tipa "daj šapu" "sjedni", "dodji". Ali imam neko drugo razumijavanje s njima. Na neki način se razumijemo. Osjećam kad su veseli ili kad su nezadovoljni. Oni osjećaju što je meni a ja što je njima. ali to nije isti način razmišljanja kao kod ljudi. Oni ne misle riječima. Oni imaju cjelovite slike, koncepte i znanje koje je nedefinrano na način na kojega mi ljudi definiramo svoje koncepte (spoj misli, osjećaja, spoznaja, uvida u situaciju, shvaćanje situacije i plana akcije - to ono kad ti dođe "aha!" ali još ne znaš kako bi to objasnio, nemaš riječ za to ali znaš šta je to , trebaš malo stati da bi to mogao objasniti prvo sam sebi pa onda i ostalima) Mi ljudi ne razumijemo njih a da oni razumiju nas i čest nam pokušavaju reći ali mi ne kopčamo. Sličnu pojavu se može uočiti kod beba . Sasvim male bebe, od prvog trenutka rođenja pa dok ne počnu stvarati glasove, misle na sličan način kao životinje, u cjelovitim slikama i cjelovitim konceptima, i pokušavaju reći ali mi odrasli ne razumijemo. A mogli bi razumijeti. Upravo o tom prvom reklo bi se rudimentarnom razumijevanju između bebe i njezinih njegovatelja ovisi jako puno toga, razvoj inteligencije i razvoj osobnosti. Ja i moje životinje se razumijemo ali ne stalno, to su tu i tamo neke epizode, rekla bih, bljeskovi. Kad sam trebala roditi, a istovremeno i moja mačka, bila sam jako uznemirena, plašila sam se. Moja mačka me prvo morala natjerati da shvatim da hoće da je slijedim (a ne da pita hranu ni da traži da je mazim-što sam ja prvo pomislila) zatim me povela do svog "gnijezda" i natjerala me da čučim kraj nje i gledam kako se rađa. Nije dozvolila da je diram, držala je noktima moju ruku i natjerala me da čekam. Na kraju me pogledala ravno u oči vrlo rječito kao da hoće reči "evo, tako se to radi".... Kasnije joj je kujica stalno uzimala to mače i nosila u svoje "gnijezdo" i htjela ga dojiti kao da je njezini, pa bi mačka dolazila po mene u kuću. Stala bi pred mene i izvodila neke zvukove, pokazivala uzmenirenost, i hvatala me noktima za hlače i povlačila hlače, zatim bi krenula dva tri koraka i osvrtala se da vidi da li je slijedim. Prvo sam mislila da hoe hranu pa bih joj davala ali ova bi ljutito frktatala , lupala me šapom po ruci kad sam je htela podragati, ponavaljala čupanje hlača i izvodila svakave mačje tonove. Povela bi me u dvorište do sigurne udaljenosti od kujice i i tu bi stala, pa gledala u mene i u kuju i opet izvodila valjda sve što mačke mogu izveti svojim glasom. Uzela bih mače, vikala bih na kujicu "sram te bilo, zašto si ukrala mače" i odnijela mače u mačkim brlog, ali bi sutradan bi kuja opet otela mače i priča ide ispočetka , s tim da sam ja drugi put brže shvatila što se od mene traži. I tako smo se "igrale"spašavanja mačeta nekih desetak dana. Komedija. Sama sebi nisam vjerovala da se sve to događa.
Kasnije je ta ista mačka imala tri mačeta. Gledala sam je kako ih poučava da se penju na stalažu s cvijeće u dvorištu (na vrhu stalaže je bilo gušterica) . Prvi i drugi mačić bi domah ponovili što im je mačka pokazala ali treći koji je vjerojatno imao neku falinku i nije shvaćao što se od njega očekuje. Mačka se vraćala, ponavljala pokrete i provjeravala da li mali gleda i da li ide za njom. Zatim bi čekala na gornoj polici, mrmljala, mijaukala, ali mali kao da nije kužio. Ostajao bi na tlu, igrao se sam sa sobom, hvatao svoj rep umjesto da slijedi majku. Par puta bi mu pokazala što hoće od njega, sišla bi pa ga gurala odozdo, pa bi se popela pa ga povlačila šapom odozgo, a a na kraju bi na njega režala i istukla šapama po glavi i otišla s drugim mačićima . Na mački se moglo uočiti promjena izraza lica i pogleda, moglo se vidjeti iznenađenje, zabrinutost, nestrpljenje, ljutnja. Po tome što bi zastala i svaki put na drugačiji način nastojala zadobiti pažnju tog retardirang mačića moglo se zaključiti da smišlja plan ili da se pokšava dosjetiti što bi sad napravila, na neki način, da misli.
Upravo čitam knjigu Marka Pogačnika: Elementarna bića. Opisuje bića koja znamo iz bajki: gnomi, faunovi, vile, elementarna bića ( poznati u slavenskoj mitologiji kao "domaći" , a to bi bila živa čestica u vatri, poznati još kao salamanderi, a svaki element ima elementarna bića koja ga sačinjavaju .....npr vjerovanje u Domaće se održalo u našem kraju kao običaj da se za Božiš na ognište stavi poseban veliki panj hrastovine i da taj panj "časti" tj. zalijeva vinom i da se na njega baca hrana)... elementarna bića su nastanjena u biljkama, životinjama i mineralima, s njima možemo ostvariti komunikaciju.
Prema onome što je pisao Rudolf Steiner, životinje imaju grupnu dušu, pa se s tom grupnom dušom može komunicirati. Npr. možeš se dogovoriti s grupnom dušom komaraca da ne prilaze u tvoju blizinu. Ili se možeš dogovoriti puževima što ja nikako ne uspijevam jer se stalno vraćaju iz šume. Znam d azvuči bedasto ali stvarno se vraćaju iz šume. Ja ih skupim i odnesem tamo a oni se vrate. Pokušala sam to fotografirati ali su slie jako nejasne jer se na morkoj zemlji teško uočava rijeka puževa koji prelaze iz šume preko livade prema mojem dvorištu. Baš mojem a ne susjedvom koje ima je bliže. Biodinamička poljoprivreda se zasniva na tom principu da postoji svijest u biljkama i životinjama. Ne kao naša svijest nego drugačija, ali je svijest!
Bića se u hijerarhiji razlikuju po stupnju razvoja svijest i slobodne volje. Neka bića imaju svijest ali nemaju svoju slobodnu volju a razlikuju se po stupnju razvoja svjesnosti i stupnju slobodne volje kojom su ovladali.
dakle..kakve to veze ima s temom o samoubistvu?
Jer postoji jedan cijeli svijet koji funkcionira prema svojim vlastitim zakonitostima, ima svoj vlastiti jezik i kojeg mi ne možemo razumijeti "običnim" čulima kojima razumijemo druge ljude, i,
jer tu postoji prča o elementarnim bićima koja nastanjuju svijet minerala, biljaka, životinja, i ljudi i ta bića bi mogla biti odgovorna za nastajanje ideje o "napuštanju pozornice". Ako ih poslušamo i napustimo pozornicu neće nastupiti olakšanje nego napritiv napetost će se pojačati i nastaviti i u sljedećim reinkarnacijama. A osim toga će se nakupljena negativna emocija i enegija negativnih misli (tzv misaono energetske forme) i čestice ideja (tzv. meme) ostati u okolinu i ometati život ljudi koji su s nama povezani, ometati će nihove sudbine i po ekoliko pokoljenja u budućnost. Također, moguće da je nešto što smo mi pokupili iz podsvijesti naših predaka odgovorno za nastajanje ideje o samoubistvu. Postoje metode i tehnike kojima se takvi problemi mogu riješiti, ali, u svakom slučaju, nije dobro pustiti ideji o odlasku s pozornice da se razvija. Treba otkriti odtuda takva ideja i treba otkloniti uzrok i ideju.
Moram priznati da sam lagala u prvoj rečenici na ovoj temi: nije da ne znam što kaže metafizika o toj temi...Bila je to stilska figura kojom sam htjela da naglasim da samubistvo bez obzira na metafiziku ima jako teške posljedice na okolinu, još teže nego na osobu koja je otišla .
A sa strane metafizike također nema pozitive, osim kao učenje lekcije na teži (kukavički ili očajnički) način.
_________________ Bitno je očima nevidljivo
|