jedno razmisljanje...

osjecaj mi se pojavljivao mjesecno po nekoliko puta, no prestao je do prije par godina. razmisljam da li je prestao zato (ako pretpostavimo da je taj osjecaj imao veze sa necim duhovnim) jer je moj ego, zbog vjezbanja i nabacivanja misicne mase (bio sam mrsav i visok te sam tezio da mi naraste (lazno) samopouzdanje, dok sam sada ok u tjelesnoj masi) sada porastao i izbacio taj osjecaj...

inace, u pitanju je osjecaj kao da imam nekako drugi uvid. kao da se na tren probudim tokom dana, ali to budjenje u meni nije neko "another point of view" nego doslovno kao da se nesto probudi u meni (drugo "ja"?) i ja onda ovaj svijet gledam drugim ocima. nije nista da je lipse ili da sve svjetluca nego sam jednostavno cudno, cak bi rekao i zbunjen, jer se pitam tko (sta) je sad to? iako sam istovremeno svjestan i svog prvog "ja". uglavnom zbunjujuci su osjecaji jer kao da se ispreplecu iako prevladava ovaj zbunjujuci osjecaj drugog (novog) "ja"...

ovo prvo "ja" kao da bude na tih par minuta zakljucan (iako sam svjestan da se pita(m) sto je ovo), a ja sa ovim drugim "ja" koji se pojavio, posmatram nekako cudno ovaj svijet. ne zbunjeno, nego nekako kao da se pitam sto je sad ovo. neznam kako bi opisao taj osjecaj, ali je jako, jako cudan osjecaj. nebih to nazvao nikakvim budjenjem, nego kao da je nesto novo u meni i to novo "ja" kao da je zbunjeno svojom pojavom (eto to bi bio najblizi/najbolji opis)...

moje prvo "ja" kuzi sta se dogadja i pita se sto je sada ovo, ali prevladava osjecaj od ovog drugog "ja" (novo) stanje kojem ovo sve izgleda cudno i u skladu toga se i ja ponasam tako. ne cudno, ali sa tim "novim" umom promatram sve nekako drugacije, rutinski obavljam poslove koje inace radim (setam, pricam, radim,...), dok sam posve usredotocen na taj novi (zbinjeni, cudni) osjecaj unutar mene.

dakle posve sam svjestan tog novog stanja (valjda je to prvo "ja" svijesno toga) i kao da vidim neke stvari iz neutralnog kuta, posmatram.

uh, sad sam ga izneredio, ali jednostavno neznam kako taj osjecaj rijecima opisati. da sam pjesnik, mozda bi bilo bolje...

inace (nesjecam se tocno da li je to tako), ali cini mi se da je ovom osjecaju prethodilo neko (kratko) zujanje u usima...

onda se nakon svega pitam se da li je to predznak i shizofrenije?

bad.ass ne trebaš da se brineš , to su samo početki znakovi ludila
hehehehe:P

nadam se da se salis

btw, moze li mi netko malom opsirinije objasniti sta bi ovo moglo biti?

jebiga, ako i imam mogucnost da poludim, sta cu sada. ionako ovaj svit vise nije normalan, tako da jos jedan ludjak nije na odmet. another one bust to dust

meni je isto prije znalo zujit u ušima , ali više ne

hmm. kako vrime odmice pitam se da li je uopce zujanje prethodilo mom osjecaju... cini mi se kao da bi se taj osjecaj pojavio odjednom...

takav uvid se zno i meni dešavat,kod mene je to bio više osjećaj kao da sanjam svijet, ali sad se jedva i sječam tog osjećaja:S

I meni... No -isto -više ne!

Jedino mi se želudac okreće kad slušam ljude oko mene kaj pričaju..

Podsvjesni poremećaj ličnosti??

Mora da je to!!
Šta si ti pametan!

Pokušao sam definirati termin kratko i jednostavno prema njegovoj priči, što ne znači da je točno, niti sam napisao da je točno, niti sam rekao da sam pametan, a ti ako misliš da je točno, onda super!

Šta se objašnjavaš odmah! ?
Tko te hoće?!

Ne mislim više ništa!

Ma ne objašnjavam se, samo nek rasprava ide normalnim tijekom, da ne spamamo..
Misliš, dakle jesi!

imamo slichan "problem"

Ja sam svojim "ja" dao nadimke. "dobrog" sam nazvao "jazensan" a drugi je "killa kart"... i prije sam ih imao, samo ih nisam razlikovao, al kroz godine su postali nezavisniji i sada ih je naravno teze kontrolisat zato jer su se odvojili.

U pocetku sam pokusao ignorisat "killa karta" , jednostavno ga stavljat na stranu, al sam shvatio da to uopce nije dobro... sad se jednostavno prepustim slucaju, naravno sve ima svoju granicu, al ja na to gledam kao ... neko jacanje pravog ja... kad covjek dodje do te tacke ultimativne sebichnosti, jednostavno se taj ego svijet rasprshi, i tada dolazi do "prave stvari"... do pocetka puta ka "budjenju".


samo se prepusti osjecajima i lichnostima, al sve ima svoju granicu.. ne valja ni biti predobar al the time =)

Ti si svestan svega što ti se događa, znači TI uvek postojiš, uvek si tu, a Ja se smenjuju. Samo budi ti ono što uvek jesi, a Ja neka se smenjuju koliko hoće. Što si ti više onaj koji uvek jesi, to će se manje razlićita Ja smenjivati.
Ovo može da znači da ti se daje na znanje mogućnost da se zaista probudiš, to je korisno iskustvo.
Problem je što ti se javlja zujanje u ušima. To može da bude pouzdan znak da imaš čip u glavi zbog koga ti se javlja zujanje, a ako ga imaš to znači da si programiran. A svako porogramiran ima promene ličnosti, zato je i porgramiran, samo je neobično da ih se sećaš. To bi moglo da znači da nešto s tvojim programiranjem nije u redu, a to je još više neobično jer oni koji to rade obično ne greše toliko. Mada verovatno ima škartova i kod njih

U svakom slučaju mislim da možeš ovo dobro da iskoristiš za nalaženje onog što ti uvek jesi, jer uvek i postojiš, i kada ti uporište uvek bude jedino u njemu, tada ćeš biti zaista uvek budan - ma šta se smenjivalo u tvom umu.

hmm... mislis da je zujanje od cipova? neznam bas (mozda zato sta nisam upoznat sa tim stvarima i zbog toga sumnjam da se te iste nalaze mene (u mojoj glavi)), cak sam u poruci posli rekao da se ne spominjem bas tocno je li uopce zujanje prethodilo tome ("budjenju")...

kazes da je neobicno da ih se sjecam. opcenito mi zna zazujati u usima svakih 5-6 dana na minutu-dvi (nevezano uz budjenje). pocne ono "standardno" zujanje koje nakon par desetaka sekundi oslabi i nestane. nisam nikada to pridavao nekim chipovima u mojoj glavi nego vise necemu sta se desava normalno...

moram priznati da recimo na livu stranu uha bolje cujem od ove na desnoj te kada je sve tiho osjecam shum koji je konstantan vec deset-petnaest godina. e sad, posto mi pricas o tim chipovima (ne zelim da se misli da sam nesto poseban ), ali da si mi misliti. je li taj sum, te zujanje koje imam svako nekoliko vremena moguce povezati sa chipovima. ako jeste kako se moze vidjeti (pronaci) taj chip?

istina, ovo je mozda jako vazno, ali imao sam kao klinac operaciju na uhu (mislim livom) gdje su mi stavili "cijev" u oba uha (valjda za svaki clucaj u oba) jer je bubnjic bio zacrvenjen. inace dijagnoza je bila: OTITIS SSEROSA BILAT. HYPOACUSIS CONDUCTIVA BILAT te oboljenje eustahijeve tube...

da li je mozda to zujanje nesto sasvim normalno sto se desava ljudima ili?

eto, hvala ljudi

p.s. samo da kazem panteliji da mi je to "budjenje" prestalo prije nekih par godina i neznam kako da ga "vratim" natrag. siguran sam da bi sa ovim znanjem koje imam sada znao bar donekle razmisljati drugacije i postaviti se prema istom tako... ali neznam kako da vratim taj osjecaj natrag

vidis, ja nemam zlocestog i dobrog, nego ovaj sta se probudi je nekako objektivniji, realniji, ne potpada pod utjecaje ovog svijeta nego sve gleda nekako smireno, a istovremeno i zbunjeno jer se prvo "ja" pita sta je sad ovo? tko je ovaj sta se probudio? dakle ja se onda pitam, ali prevladava osjecaj ovog novog stanja. nazalost, to mi se zadnji put desilo prije par godina i neznam sta da napravim da mi se (po)vrati taj isti osjecaj. siguran sam da bih sada (donekle) znao sta sa njim raditi

Ako si imao tu operaciju onda verovatno od toga imaš i zujanje. Ono ima razne uzroke, a jedan je od ćipa.
Ne možeš da ga nađeš i izvadiš. Nije to naša tehnologija.
U svakom slućaju dobro je imati iskustvo promene ličnosti jer ti to pomaže da bolje uvidiš ono nepromenljivo koje ti uvek jesi.

interesantno, jer sam bas nedavno kupio casopis "nexus" i ima jedna tema "sumnjivi izvanzemaljski implatantni pod mikroskopom" gdje dr roger leir (njegov sajt www.alienscalepl.com) pise kako je imao 15-ak operacija gdje je vadio implatante

poz

p.s. evo bas sam vidio da mu sajt vise nije on-line pa evo odite na google cache: http://66.102.9.104/search?q=cache:Y3qH ... =firefox-a