SREĆA



Sreća je naše prirodno stanje, sreća se nalazi u nama, a ne izvan nas, tako da traženje sreće u događajima, okolini, posjedovanju određenih stvari, novcu, partneru ....jest udaljavanje od sreće.

Kako nešto što je u nama, pronaći izvan nas?
Sve što današnje čovječanstvo radi, svaka osoba na ovoj planeti, čini s ciljem postizanja stanja sreće. Bilo da ide na posao, bavi se sportom, raznim hobijima, sve radimo s istim ciljem: da budemo sretni. Idemo na posao da bismo zaradili novac, kad zaradimo novac kupujemo stvari koje smo željeli, ispunjavanjem želje, odnosno posjedovanjem stvari koju smo željeli, postižemo stanje sreće.

No, gdje se rađa ta sreća, gdje je osjećamo, dali je osjećamo u novom kompjutoru, autu, partneru, novoj kući ... ili je osjećamo u nama? Kako smo već prije ukazali, sve što radimo, radimo s istim krajnjim ciljem, ciljem postizanja stanja sreće. No kako smo izmanipulirani, kontrolirani strahovima, sreću koja se nalazi u nama, tražimo izvan nas: tražimo je u događajima, postignućima, stvarima, itd. No zaboravljamo, pronašli mi sreću, odnosno postigli mi stanje sreće novim i bolje plaćenim poslom, autom, osvojenom medaljom ..... sreću ćemo uvijek osjećati u nama, a ne u postignućima ili stvarima koje ćemo posjedovati.

Za sreću treba jako malo, odnosno ništa, no kako smo izmanipulirani, dostizanje stanja sreće za većinu ljudi je noćna mora. Neki rade dva, pa čak tri i više posla kako bi zarađenim novcem, ispunjavanjem normi,želja ( novi auto, kuća, vikendica, plazma, mobitel...) postigli stanje sreće. No to je čista iluzija, ganjanje sjenki. Trendovi se iz dana u dan mijenjaju, novi ljepši automobili, kuća sa bazenom, veća jahta, 3D TV ....... Naši apetiti sve više i više rastu, treba nam sve više kako bismo postigli stanje sreće, odnosno moramo raditi sve više da bismo zaradili što više a zatim sa tim novcem kupili stvari koje nas čine sretnima. Odnosno kupili stvari pomoću kojih ćemo postići stanje sreće, sreće koja se nalazi u nama a ne u stvarima.

Tražimo sreću u stvarima koje nemamo, umjesto da je nađemo u onom što imamo.

Koje li nam koristi od ispunjavanja normi, uvjeta, posjedovanja određenih stvari, ako nanovo tražimo sreću u onom što nemamo umjesto da je nađemo u onom što imamo. Što mi vrijedi novi auto, ako ću i dalje tražiti sreću u onom što nemam, a ne u onom što imam (autu). Ali i to je još jedna varka, iluzija stvorena ograničavanjem, uvjerenjam kako je sreća u postizanju, ispunjavanju normi, posjedovanju određenih stvari. Sreća nije tamo negdje, u nekom ili nečem, već u nama, ne nađemo li je u nama samima, nećemo je pronaći niti u ispunjenim normama, uvjetima ... ali ako i vjerujemo da smo je pronašli u nekim od normi ili uvjeta, varamo se, samo smo na trenutak probudili, oslobodili onu sreću koja se nalazi u nama, koja nam je uvijek neograničeno dostupna u svakome trenutku ukoliko odbacimo okove ograničenosti normi, uvjeta, vjerovanja, uvjerenja..........

Ali moramo još biti svjesni nečega: sve što nas usrećuje, može nas i unesrećiti.

Novi automobil nas može usrećiti, ali kad se nešto potrga, razbijemo ga, ili nam ga ukradu, može nas i jako unesrećiti. Tako je sa svime, bilo da se radi o auto, mobitelu, kući, djevojci/dečku .... Auto možemo razbiti, mobitel možemo izgubiti, kuća nam se može zapaliti, djevojka/dečko, muž/žena nas može prevariti, ostaviti....
Traženje sreće van nas samih, je patnja. Patimo zbog ne imanja auta, patimo zbog potrganog auta. Patimo zbog toga što nemamo partnera, patimo zbog toga što nas je partner ostavio. Ili jednostavno rečeno, patimo zbog ne postignutih, nametnutih normi. A kad ih postignemo, onda patimo zbog njihova gubitka.

Jedna od najvažnijih stvari u postizanju stalnog stanja sreće, jest SADAŠNJI TRENUTAK. SADA. Ne možemo biti sretni jučer ili sutra, sretni možemo biti samo SADA, jer SADA je jedino što i postoji. Sve što nam se dogodilo i sve što će nam se dogoditi, dogodilo se, odnosno dogodit će se SADA. Sadašnji trenutak je vječno sada, sada u kojem mi živimo.
No većina ljudi, odnosno čitavo čovječanstvo, živi sve samo ne sadašnji trenutak. Sada, ne postoje problemi. Problemi, odnosno negativne misli, postoje samo ako živimo okrenuti prema onom što je bilo ili što bude. Pošto većina ljudi živi u onom što je bilo, ili što bude, jedini način za postizanje sreće pronalaze u materijalnom, u onom što su postigli/kupili, odnosno što će postići/kupiti.

Kad živimo u onom što je bilo, ili što bude, živimo u iluziji vjerovanja, no najstrašnije je to što nas te iluzije najčešće i povrijede. Kad se stvari ne dese na način na koji smo ih mi predvidjeli, a predvidjeli smo ih na temelju iluzija prošlosti, tada ne postižemo stanje sreće, već razočarani ne postizanjem određenog cilja, normi, usmjereni na ono što je bilo ili što bude, odaljeni od sadašnjeg trenutka postižemo stanje razočarenja, depresije.
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz straha, iz poistovjećivanja sa mislima, iz poistovjećivanja sa iluzijama stvorenih i kontroliranih strahom.

Ovo je moje viđenje, spoznaja sreće, a vaše?

ja smatram da je bespotrebno tražit sreću na ovoj kugli zemaljskoj.
kroz patnju se puno više nauči

I što kad naučimo nešto iz patnje? Ima li to znanje primjenjivu svrhu? Mislim da je cilj prikupljanja znanja primjena istog.

Istina,ali opet ne mehaničku patnju već svjesnu.Mnogo ljudi pati iz krivih razloga štoviše uživaju u svojoj patnji i nikada je nežele baciti jel je postala dio "njih samih".
A što se sreće tiče zanimljivo je promatrati ljude i njihovo viđenje sreće.Ako se čovjek mijenja onda se i njegovo poimanje sreće i ono što on smatra pod srećom ako to uopće postoji mijenja.
"Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka." -Camus
Ovo je dobar opis "sreće" ljudi koji shvaćaju da je ona u biti samo riječ,magla koju nemogu uhvatiti iako pokušavaju cijeli život apsurdno pokušavaju doći do sreće iako znaju da to neće nikada naći,ali opet pokušavaju i pokušavaju,ljudi trče u krug,traže sreću i uvjere same sebe da su je našli,ali pitanje je tko ima hrabrosti suočiti se sa mišlju da tako šta kao što je sreća nitko ustvari ne posjeduje.
Vidio sam i pričao sa ljudima o sreći,jedna žena mi je u lice rekla da je sretna,muž i dvoje djece su njezino poimanje sreće,naposljetku sam je pitao koliko njezina sreća traje,ona se zbunila,poslije sam pokušao pojasnio da je samu sebe načinila sretnom,ali da sreću nema i pogrešno vjeruje da je ima,ali kad bi se dogodila neka tragična situacija npr. da joj umre muž ili da joj svi umru i da ostane sama ta njezina sreća bi se strmoglavila u takvom trenutku i onda je nebi imala,ako sreća ovisi o tome i od pukih okolnosti i događanja u životu onda to uopće niti nije sreća,sreća bi trebala biti nezavisna o okolnostima,trajala bi onda vječno,a nebi bila prolazna,sreća i mir,ali tako šta nitko nema,a svi pričaju i misle da tako šta imaju.
Koliko puta čujemo sretna majka dvoje djece,kakve veze ima sa srećom donošenje djece na svijet? Tko bi bio toliko lud kada bi se barem malo osvijestio i uvidio djelić stvarnosti da tako šta napravi.
Sreća kratko traje,sad je imaš sad je nemaš,a u biti trebalo bi se umjesto sreće staviti neki drugi pojam,sreća ako tako šta uopće postoji bi trebala biti univerzalna,kao što je platonska ljubav jedina ljubav,a sve ostalo se pod "" treba stavljati.
Ja naprimjer samog sebe mogu uvjeriti u to da sam sretan bez problema,mogu biti opijen nekom religijom,osobom,ljubavi,idejom,mogu se napiti i vidjeti u tom stanju kako izgleda sreća u čovjekovom životu,samo čovjek koji je opijen može vjerovati u te zablude,ali nedo Bog da se otrijezni.
Čovjek mora biti slijep da bude sretan.Čovjek može voljeti drugu osobu i živjeti sa tom osobom do kraja života,ali jel je to sreća,čovjek može uživati u nekom poslu do kraja života,jel je to onda sreća,mali milijun situacija postoji iz kojih ljudi postanu "sretni" i kažu da su ustvari sretni zbog tih stvari.Ako sreća ovisi o tim stvarima onda to nije sreća nego nešta drugo,opijenost životom.
"Najveća sreća je ne roditi se" zanimljiva je ova izjava od Sokrata.
Netko "nađe" univerzalnu sreću i u nesreći,možda je nesreća dio sreće,a možda su univerzalna sreća i nesreća jedno te isto.
Sve u svemu sreća ne postoji,ali univerzalna sreća,o tome bi se dalo pričati i tako šta kao npr. Platonska ljubav sigurno i postoji.

odličan post daco, slažem se s gore rečenim.

kako ne, zar nikad nisi nešto naučio nakon neke traume? ako uspiješ iz traume uvijek izađeš jači i sretniji nego ikad. i to je super iskustvo za dalje.

ukratko "pokaži mi sretnog čovjeka i ja ću ga učinit nesretnim"
postoje 2 vrste sretnih ljudi, oni koji su sretni u životu, ali su nesretni kad shvate da moraju umrijet, i oni koji su sretni kad umiru, jer su bili nesretni u životu.

Zašto?
Možeš reći također da čovjek mora biti slijep da bude nesrećan.



Ja mislim da kada se oduzme kako nesreća tako i sreća, ostaje praznina u kojoj sve počinje i završava se.
Tako da se slažem s tobom, i sreća i nesreća su dva lica iste stvari.
Ali tu si da osjetiš te elemente, zar ne?
Zašto te nebi mogla usrećiti životna iskustva? Ljudi? Posao?
To je sasvim normalno. Zašto ne dopustiti sreću?
Uživaj u osjećaju sreće, ali na neki način uživaj (uči) i u nesreći.
Iskreno, raditi nešto što te ne usrećuje je tužno, a mnogi to čine.