Pre svega pozdrav svima!

Pre nekih desetak dana sam nabasao na forum što me iskren da budem, veoma obradovalo. Vidim da ti neki moji "tripovi" zapravo i nisu tripovi, nego da i drugi razmišljaju o nekim dubljim stvarima (osim ovih u mojoj okolini). Elem, pre nekih 2 godine imao sam jednostavnu operaciju, i tokom anestezije imao sam katastrofa doživljaj. Čuo sam aparat koji pišti (filmski tipično) i nešto doktore kako govore, i video sam jednu blisku osobu koja je preminula pre 4 godine. Nego, da ne dužim priču, probudili su me, i ja sam bio u stanju šoka. Pokušao sam da objasnim, ali svi su reagovali u fazonu, de, de... Pomirio bih se sa tim da je to "normalno" tokom anestezije da sam nastavio normalnim životom, nego od tada više ništa nije isto. Tačnije, ja više nisam isti.

Ne znam kako bih objasnio, ali iskreno govoreći ranije sam se ponašao izrazito drsko, ne hajući za tuđe emocije i osećanja, crpeći im energiju i hraneći se njihovom patnjom. Zvuči kao da sam bio najgore zlo, ali kad pogledam iz ove perspektive, stvarno sam bio smrad. Međutim, nakon ove situacije sto sam naveo i nekih promena ili čega već u meni, ja sam postao sušta suprotnost onoga što sam bio. Bukvalno iz krajnosti u krajnost. Svi su me poznavali kao osobu koja voli da pije, da "ujede" ako joj stanes na put, ponekad i fizički da napadnem. Moj trenutni trip je da mi se alkohol zgadio (ne podnosim ga psihički ni fizički), moj režim ishrane je totalno drukčiji, bez hleba, mesa, mlečnih proizvoda, slatkiša i sličnog džanka, jer sam jednostavno progledao i počeo da se informišem o svemu tome.

U očima ljudi oko mene sam postao frik, ali ne odustajem.

Smatram da sam se promenio na bolje, ali razlog ove teme je da postoji problem. Osećam se slabo. Kao da mi je gard spušten, i svačiji udarac osetim duboko. Vidim svačij podsmeh, zavist, laž, foliranje, i nekako, istog trenutka kao da mogu da osetim i da znam razlog svemu tome. Nekad me izjeda preveliki osećaj krivice.
Ne bih preterano zalazio u kulturu i današnju omladinu, ali s obzirom da sam još uvek mlad, trebao bih isto tako i da nastavim da cirkulišem u tom svetu. Ali jednostavno meni se sve to gadi. Ta površnost, glupost, interesovanja. Jednostavno jednom u godinu dana naletim s osobom s kojom mogu istinski da se ispričam, opustim, bez da prezam od nekih napada na moju ličnost. Čak imam osećaj da gubim i najbliže prijatelje jer koliko mi se čini, oni samo crpe jedni drugima energiju. Izuzetno sam smiren, opušten i pokušavam sve na najkulturniji način da rešim, ali onda kao da sam tim svojim stavom dao do znanja "ja se ne branim - napadajte me". Tako se osećam.
Imao sam jedan pokušaj što se karijere tiče, nije mi uspeo a u svakoj priči na tu temu sa nekim drugim ljudima osetim dozu ispunjenja za moj neuspeh. I taj neuspeh je počeo da me prati, iz situacije u situaciju što me naravno, bacilo u depresiju.

Da ne davim više, moja trenutna dilema je nastavak ovog svog tripa ili da se vratim na staro, onog smrada kojeg ništa nije doticalo, koji je bio odbojan na negativnu djubrad, jer je i sam bio negativan... Naravno, ta dilema se vodi u meni (glupo bi bilo da tražim savet nekog od vas kako da postupim ). I to me lomi, baca gore-dole, levo-desno.

Još jedna stvar, što me duboko povredi i izbaci iz takta. Foliranje prijatelja (ako tako mogu uopšte da ih nazovem). Ne znam da li postoji taj termin, ali ja bih ga nazvao Betoven sindrom. Pitam nešto, i naravno očekujem odgovor, on se folira da me nije čuo, s početka ponovim još koji put i onda navodno mi odgovori, ali sam ih sve testirao i ne postavim pitanje ponovo, samo iskuliram i onda mi posle odgovori. Dosta njih to radi, prave se da ne čuju, ignorišu samo ne znam do kad bi. Mene to toliko iscrpi da budem prazan kad se vratim kući.

Ne znam, milion nekih sitnica (ili ne), ali more me itekako, više ne znam kako da se postavim, pa eto, da podelim sa ljudima koji to umeju razumeti.

pozdrav. paa razumijem te. razumijem i to da nemaš pojma šta se dešava i šta ti je činiti. iskreno, SVEJEDNO JE. isti shit, drugi omot. bio si sasvim uspješan OPS, baš me zanima otkud sad sve to, ali nije ni bitno. ok, promjenio si nešto, tj počeo si, ako mozemo to tako nazvat. kolko sam skonto SMRAD je bio dobar sa tim istim društvom, i sad ja nerazumijem kako NE-SMRAD može bit dobar, shvacen, prihvacen u tom istom drustvu koje voli SMRADA a po priči nevoli NESMRADA. možda sad stvari vidiš drukčije, ali se stvari nece mjenjati, jer cekas promjenu umjesto da budes promjena. promjena misljenja, djelovanja/nedjelovanja, govora. nastavi uciti i spoznavati sebe, s vremenom ces dobiti odgovore na svoja pitanja tj jasno ces vidjeti sta zapravo ZELIS, u kakvom si odnosu s vlastitim egom...za početak, ISTINA, njeno govorenje pa makar samo svojih vlastitih misli ce te dovest do novih iskustava i spoznaja. dobit ces i nagon da siris spoznaje koje dobivas, pa ces vidjet da si malo lud, i da se trebas zastititi ... štićenje sebe najčešće je i najbolji način štićenja drugih naravno u smislu koji se njeguje na forumu od strane dosta ljudi od kojih se ovdje moze stosta naucit.

Recimo da nisu voleli smrada, više je bilo strahopoštovanje, ne diram te - ne diraš me. A sad kad sam bezopasan, lako je... Ne bih se baš složio s tim da samo čekam promenu, promenio sam se dosta ali na tom putu sam došao do raskršća, jedna strana vodi dalje, a druga je povratak unazad. Ali taj sto vodi dalje, isuviše je trnovit i ne znam da li vodi u propast..

Ako malo bolje razmisliš možda i nema natrag...ono što je sada mudro to je da izađeš iz krajnosti koju spominješ, na način da ne osuđuješ i prosuđuješ oko sebe - već se usmjeriš pažnjom na sebe. I ne bih rekla da si promijenom "bezopasan", za ljude oko tebe možda si ovakav "opasniji"...

Zato je mudro samo promatrati i raditi sebi ono što osjetiš da je za tebe dobro. Ovo je lakše reći nego učiniti, ali ako bolje razmisliš - nemaš problem s ljudima oko sebe već s vlastitom krivicom, vidi ovdje si to rekao:

Smatram da sam se promenio na bolje, ali razlog ove teme je da postoji problem. Osećam se slabo. Kao da mi je gard spušten, i svačiji udarac osetim duboko. Vidim svačij podsmeh, zavist, laž, foliranje, i nekako, istog trenutka kao da mogu da osetim i da znam razlog svemu tome. Nekad me izjeda preveliki osećaj krivice.

Dakle nije "problem" u njima već u tebi - pa bi obzirom da si pogledao u sebe - bilo dobro da i to vidiš i "riješiš"! Nema razloga za krivnju na ovaj način! Konačno to te može samo dodatno iscrpljivati. Sada bi bilo zato nužno da sebe upoznaš i počneš "voljeti" takvim kakav si. Bez potrebe da te vole i ljudi oko tebe. I onda kao što ti je to i Judziin rekao, polako živi dalje - konačno to je promijena, ona koju trebaš dozvoliti. Povratak na staro je samo povratak, hod unatrag, ali kao što sam već rekla, nisam sigurna da je to zaista moguće...

I da bi ostao "u miru" trebao bi ostati i izvan "prosuđivanja" svojih prijatelja. To bi moglo smanjiti "napetost" i oscilacije tvog raspoloženja. Svakako mudro je ne pomisliti da si "bolji" od njih - pa bi to bilo nešto što bi u ovom trenu za tebe bila najbolja samozaštita.

Nego, kažeš da je taj događaj na operaciji bio prije dvije godine, znači li to da već dvije godine ovo traje ili? Znači li to da si postepeno doživljavao promijene ponašanja recimo gađenje prema hrani itd...? Isto tako, obzirom na događanje i susret s "mrtvim prijateljem" da li si komunicirao s njim? Sjećaš li se svega toga?

Alf

Pozdrav Alf. Hvala na odgovoru. (:
Recimo da je pre dve godine sve pocelo, ali mislim da je postojao period pre toga koji je mozda uzrok na neki nacin.
Prekinuo sam jednu emotivnu vezu (duga prica) i patio sam nakon toga poprilicno. Iako je cela ta veza bila neretko i sama patnja, bacala u ocaj itd. zbog moje tadasnje opsesivne i ekstremno ljubomorne prirode (Skorpija) problem je bio sto sam se davao 100% i to ocekivao za uzvrat. No, kasnije, posle ovog dogadjaja poceo sam da razmisljam o sebi, svojim slabostima i samodestruktivnosti te vremenom lecim tu svoju boljku trudeci se da je shvatim. Mada, iako ne patim vise, ipak mislim da se jos nisam ohladio, a da li sam pobedio sebe i svoje paranoje jos uvek ne znam, jer sam blokirao srce iz nekog straha da se sve to ne ponovi, tako da cu to saznati tek u buducnosti.

Sto se tice pitanja za "san", u pitanju je jako blizak rod a razgovora nije bilo. Ja sam jednostavno krenuo sa njim, ali sam u tom trenutku cuo svoju majku i odlucio da sprecim njenu patnju i iz sve snage udahnuo. U tom trenutku sam se probudio. Ta osoba je njen brat koji je tragicno preminuo mozda 2 godine pre moje operacije.

Nevezano za anesteziju i iskustvo tokom iste, cesto mi se desavalo da vristim u snu i to me na smrt prepadne i probudi. Srce hoce da iskoci i ne mogu da zaspim. Secam se jednom, sanjao sam kako gledam kroz prozor i na odrazu vidim sebe i nekog kako mi prilazi, kako je lik postajao jasniji, prepoznao sam svoju pokojnu baku, istog trenutka pocela je i ona (taj odraz na prozoru) i ja da vristimo i tu sam se probudio. To mi je bio prvi takav san i bio sam sokiran. Likovi nisu bili uvek isti, nekad i nije bilo likova ali sam zapazio da je taj vrisak uvek isti, isto zvuci, iste je jacine i specificne frekvencije. Ne znam koliko ovo ima neke veze, ali eto da napisem - ko zna... (:

-alf dobro kaze nema natrag. nema nikad natrag, ako uspijes doc natrag nisi nikad bio naprijed. mislim da prozivljavas svakodnevnu borbu mjenjanja, stalno te zove nesto nazad a znaš da bi trebo naprijed. sto god imas vise poveznica sa starim zivotom, od drustava, odnosa, navika, zelja, veca ce ti bit borba i intrapsihicki konflikt.najbolje je srusit sve, "umrijet" sto kazu. a sa ucenjem stjeces znanje, dizes svjest i povecavas svoju ljubav koju dajes. znaci ucenjem ces doc do vece ljubavi, ali isto tako dajuci sebe, tj davanjem ljubavi isto tako mozes i skupljat znanje savjet je samo drži se tih nekih principa, imaj cilj ispred sebe i uvaljuj se u sto vise iskustava, sto unutarnjih sto vanjskih kroz rad i kroz davanje sve nestaje sto te muci; i nikad nerazbijaj glavu o tome sta drugi misle i dali ce otic. svi dolaze i odlaze.

Na sta konkretno mislis pod ucenjem? Neka odredjena literatura ili generalno?

Još malo o ljudima (ludima)...Možemo jednostavnim rječnikom objasniti što je energetsko iscrpljivanje. Dakle, kad se osjećaš ispijeno, pregaženo. Ispila te osoba koja je rekla nešto što ti nije odgovaralo, uvredu, laž, grubost, glupost, pametovanje itd. Uprkos tome što ti nije odgovaralo ono što je osoba rekla ipak iz pristojnosti, dobre volje, ljubaznosti ti slušaš, nadovezuješ se, komentiraš i to je trenutak u kojem poklanjaš svoju energiju toj osobi. Ne znam koji je razlog tomu, ali kad osoba primjeti da je uzela tvoju energiju nastupa još agresivnije i želi još.
Onda napadaš na osobe koje uopće nisu u toj priči, koje te nisu ničim iscrpile. To radiš da bi povratio bar malo energije koju ti je zgrabila prva osoba. I to pojačava opće ludilo.
Dakle, kad te netko svojim postupcima nervira ili svojim riječima, onda ili ignoriraj, ili šuti, ili makni se, ili reagiraj da se suprotstaviš, ali nemoj popuštati, uskladiti se, povlađivati u ime dobrih odnosa, jer poklanjaš svoju energiju, a na taj način pojačavaš ludilo u svijetu.

Pepeljuga potpisujem sve napisano. Izgleda da su ljudi na ovom svetu u debelom deficitu sto se tice energije, pa na svakom koraku crpe jedni druge ne bi li nadomestili svoje nedostatke. Bilo da to rade iz nekog svog komplexa u nadi da ce tako naci lek, ili da bi se izdigli na poslu, pred suprotnim polom ili generalno u drustvu. Mene jedino brine to sto moram da se spustam na njihov nivo, da se borim njihovim igricama na njihovom terenu ne bi li se sacuvao, a s druge strane ako to ne radim prepustim im. Dugo vremena nisam hteo da se borim i rezerve su mi sve manje i manje, a ja sve podlozniji i podlozniji.

Cist primer u mojoj okolini postoji jedan tip koji je meta energetskih vampira. I najveci kompleksasi kad vise ne znaju sta ce, skoce mu za vrat i piju li piju. Ja to vidim, i zao mi, i kad pokusam biti ljubazan prema njemu, pokusam ga podici, podeliti malo pozitive, on se izopaci i pokusa meni isto da radi sto njemu drugi rade. Sve mi to lici na onu pricu - ko je bezobrazniji, njemu vece parce pite.

Pocelo me lice peckati od nervoze dok se prisecam situacija..

Sve o čemu pišem je iz mog ličnog iskustva. Primjerice danas kolegica na poslu ponašala se nadmeno, bezobrazno, ničim je nisam izazvala, osim što se nije nadala mom otporu. Ignorirala sam je, poslije toga ponašala se "prijateljski", htjela me zavarati, jednostavno sam se okrenula i otišla, zbog njenog ponašanja prije toga. Najprije su pokvareni, a poslije su tobože prijateljski.I kad ti pružiš ruku, oni ponovo ugrizu.

ej džonivolker, sad sam se sjetio, ima nešto skroz jednostavno i zabavno, a ne umore te ljudi ako se igraš. problem je jedino što se lako zaboravi da se igraš, pa si onda malo nervozan. ja tome doskočim tako da na poslu na lijevu ruku nacrtam križ i 4 slova "C", pa uz što mi je zabavno, zabave me i ljudi okolo

dakle evo

Krajnosti nisu dobre.
Uvijek treba paziti ko čuje ono što govoriš.
Znam jednoga koji je tako svima govorio, ako se ne slažu s njegovim stavom: Pitaj ga hoće l' se on potuć' sa mnom?
Jednom neki slučajnik prolazio i čuo, pa mu odgovori na pitanje: Evo ja ću se s tobom potuć'.
Završio u bolnici i od tada bio izuzetno tih.

Znam kako je to jer sam prolazio kroz slične emotivne kataklizme misleći pritom da i drugi ljudi osjećaju i misle slično što i ja, međutim grdno sam se prevario većina ljudi uopće ne posjeduje više emocije poput suosjećanja, osjećaj za nesebičnu pravičnost jednostavno su prazni iznutra sve što mogu je da po potrebi odglume da su emotivni čak znaju biti vrlo uvjerljivi u tome pa često nasjednemo na tu masku.
Jednostavno ih treba (ako je moguće) promišljeno ignorirati a ako ne onda svojim pozitivnim stavom spriječiti pokušaj spuštanja razgovora na njihov nivo.
Ne treba žaliti za gubitkom takvog društva, promjenom svijesti mijenja se percepiija a samim tim društvo koje se u principu svodi na nekolicinu istomišljenika. Kako se čovjek budi postaje samodovoljan jer sve što mu treba počne nalaziti u sebi a ne izvan sebe.
U početku ljude koji su započeli proces buđenja uhvati lagana panika kad počnu gubiti prijateljske i društvene odnose , ali to je normalna pojava jer se tek tada iskristalizira tko su stvarni a tko lažni prijatelji, onaj tko te proziva i omalovažava nikad nije prijatelj i dobronamjernik već dušman najgore vrste a takvi ne nedostaju nikome osim sebi sličnima, oni se isključivo drže u čoporu tad su najjači dok su pojedinačno vrlo plašljivi i ranjivi.
Čuvaj se onoga kome nedostaje društvo, kaže jedna uzrečica.

Zelenozubi, hvala na savetima, deluje lako dok ne treba da se primeni u praksi... (:



Uh, koliko je takvih... Manje onih koji to tako direktno kazu, ali masa je koji tako resavaju sve poteskoce...

[quote]Ne treba žaliti za gubitkom takvog društva, promjenom svijesti mijenja se percepiija a samim tim društvo koje se u principu svodi na nekolicinu istomišljenika.[quote]

Tu nastaje problem, gotovo na svakom koraku je slicna prica..

A postoji li nesto kao kradja identiteta? Konkretno, na nekim osobama primetim da nemaju svoju licnost, nego da se ona sastoji iz cistog kopiranja neke druge osobe. Ili iz vise njih. Zdravo je da ljudi dele misljenja, ali to ide u krajnost, pa cak i kompletna gestikulacija i govor se preuzimaju. Ne znam kako bih to objasnio, ali desavalo mi se da ti isti ljudi ukradu moj identitet, danas podelim sa njima nesto, oni sutra pred drugim ljudima to iznose kao svoje misljenje iza kojeg stoje tako cvrsto - vise nego ja. Da ne govorim o ostalim stvarima... Pa pa paranoja... (:

nema energetskog deficita, vec samo deficit znanja koje je potreban za obranu, fokus i usmjerenost energije i djelovanja. posjeti temu organski portali. mozda ti bude jasnije malo.

nema spustanja ni na čiju razinu. ti si na svojoj razini i fajront. nema rasprave. nego imas ego koji zeli nesto njima prenjet, pa se moraš spuštat na te razine i trošit se za nešto što je osudjeno na propast, jer mozda krisis zakon slobodne volje. mozda oni nezele to ili nisu spremni na to. radis na silu.
ako traze pomoc, onda se daj u to i govori sukladno njihovom nivou, dok netraže ili netrebaju nedjeluj.

to sto te pecka obraz jos si povezan sa svjetovnim konceptom pravde/nepravde. to je isto ko da kazes kako ti je zao sto je vuk zaklao jelena. a ubiti to je nesto prirodno sto se desava, i nebi se trebao mješat, eventalno daj znak da si tu, a kad to on bude vidio i bio spreman doc, doci ce. SPASAVAJ SEBE; NE SVIJET.

razumijm da si u trazenju nekog slicnog sebi, ali previse si povezan jos sa starim zivotom, tj ti ga jos zivis samo ti nepase i boris se sanjim. rekoh vec, raskrsti sa svime, kad raskrstis, doci ce novi ljudi i kani se sizifova posla.

a pito si za ucenje hehe neznam sta bi ti reko. ucenje svega ovdje ako shvatis kao definitvno i kao takvo nisi uradio nista drugo nego samo jednu religiju zamjenio drugom; ali ovdje materijali, pa i oni u religijama ili bilo kojim knjigama, mogu te navest da dodjes do ISTINSKIH SPOZNAJA, univerzalnih, shvacanja zivota, nacina zivota, svemira, ljudi, otkrivanja spoznaja koje su sakrivene u nama od nase same kreacije, pronalaženje sebe i svakodnevna borba za usavršavanjem i sirenjem svijesti

evo mozda hint koji ti moze pomoc: pokusaj radit na iskrenosti, časti, poštenju, poniznosti, konstantama u zivotu, meditaciji. konstantan rad na tome dovodit cete u situacije i iskustva iz kojih ces moci uciti i iznositi svoje vlastite zakljucke i spoznaje.

tebi kao teškom daltonistu mogu rec da je list zelene boje, i ti ces zapamtit zelenu kao nijansu sive recimo, ali nikad neces povezat sve nijanse zelene da su i one sve zelene niti ces ikad osjetit puninu percepcije zelene boje dok je nevidiš zdravim okom; zato sve sto procitas ovdje pokusaj iskusit ili povezat sa sto vise stvari u zivotu, da dobijes sto vecu sliku naravno, kritički

okani se bola drugih, dosta o drugima!!! odgovoran si iskljucivo za sebe.
zasto si fiksiran na njih? jel ih moras gledat i bit sa njima? bolje nekad sam, nego sa svakakvim.

Pozdrav,
Moramo se suočiti s vlastitim načinom na koji kontroliramo druge ljude. Ljudi uvijek osjećaju nedostatak energije i nastoje kontrolirati druge kako bi uzeli energiju koja teče između ljudi. Naš poseban postupak kontroliranja drugih je nešto što smo naučili u djetinjstvu kako bi privukli pažnju, kako bi privukli energiju jer smo to zapeli. Taj je postupak nešto što stalno i iznova obnavljamo. Ja to nazivam našom nesvjesnom dramom kontrole. Nazivam to dramom jer je to nama blisko odglumljena scena, poput filmske scene, za koji smo scenarij napisali još kao mladi.
Većina članova naše obitelji i sami su sudjelovali u dramama, pokušavajući da iz nas izvuču energiju dok smo bili deca. Zbog toga smo i morali stvoriti dramu kontrole. Svoje drame uvijek razvijamo u odnosu prema članovima obitelji.
Svi nastoje zadobiti energiju ili agresivno, neposredno prisiljavajući ljude da obrate pažnju na njih, ili pasivno, igrajući na ljudsko suosjećanje ili zanimanje, kako bi zadobili pažnju.

Judziin
Razumem te u potpunosti, ali to "spasavaj sebe a ne svet" mi nekako ne funkcionise. Da budem jasniji, ranije mi je odlicno polazilo za rukom, medjutim u poslednje vreme me ljubaznost i "spasavanje" drugih spasava. Ako je oko mene cemer i jad, tako se i ja osecam. Ali vise se ne trudim biti uporan u pokusaju da nekome pomognem i otvorim oci, na prvu odbojnost dizem ruke, i tako cuvam svoju energiju, jednostavno neki ljudi nisu vredni trosenja jer su toliko ucaureni i uplaseni da se suoce sa problemima da umeju biti krajnje neprijatni kad im se zacacka um. Sta vise, osude te istog casa (svako na svoj nacin). To me cesto podseti na srednji vek - ne razumem te, vestica, lomaca.

Robotix
Slazem se za detinjstvo. Sad kad sagledam proslost, shvatam pod kojom manipulacijom sam bio, iz straha da ne budem odbacen i sam.