Sophia

Sophia,
kao aktivnom učesniku u ovoj temi imam potrebu da ti se zahvalim na uočavanju značajnog citiranog detalja. Taj detalj je interesantan iz dva razloga:

Prvi je da upozori čitaoca i na tu vrstu manipulacije u smislu konteksta kojeg si ti iznjela.

Drugi je u smislu stvaranja svjesnosti ometajućih sadržaja u procesu praćenja određenih sadržaja. Koncentracija pri čitanju kroz jednolinijisku logičku analizu ne dozvoljava da ličnost bude istovremeno svjesna takvih ometajućih uticaja koji se podsvjesno registruju. Svakim ometajućim impulsom se u djeliću sekunde stvara misaoni prazan rostor kojeg intelektualna svijest u procesu praćenja nije svjesna. Kroz te ,,pukotine,, se u podsvjest direktno unosi prateći sadržaj u formi istine. Svjesnost tog ometanja automacki stvara odgovarajću intelektualnu reakciju koja te negativne uticaje na odgovarajući način neutrališe.

To je oblast kojom se ne bavi savremana psihologija, a koju obilato koriste agencije za proizvodnju TV reklama u kojima iznenadni prelazi sa jedne sekvence na drugu različitog sadržaja i forme osiguravaju ubjeđenost u reklamirani proizvod.

Taj sindrom je poznat i u mesmerizmu u formi telepatije, gdje se određena osoba u kretanju, po telepatskoj naredbi može okrenuti prema nazad odakle dolazi telepatski signal od inijcijatora. Takva osoba kaže da je imala osjećaj da ju neko zove. Mesmerističko objašnjenje u takvim primjerima je ubacivanje misaone naredbe u svijest u momentu kada se kod primaoca vrši misaoni prelaz sa jedne misaone cjeline na drugu, što je u stvari stvaranje spontanog misaonog praznog prostora.

Koliko je jaka ta vrsta uticaja može poslužiti i ovaj primjer:

Žena je sa odlučnom namjerom da raskrinka prevare ciganki koje nude proricanje sudbine, a koje su često kucale na njena vrata, primila jednu u kuću. Kao žrtva prevare, dala je komentar u ovom smislu: ,,Bila sam svjesna svega do momenta kada sam ugledala dlaku u razbijenom jajetu. Bila sam sigurna da kada mi je ta gatara rekla da joj dam kokošije jaje da ga razbije i vidi da li je u njemu dlaka, što bi dokazivalo da su na mene bačene čini (uroci), da će ta dlaka plivati na bjelanjku. Međutim za mene je bio pravi šok kada sam ugledala nježnu dječiju plavu dlaku u sadržaju bjelanjka. Od tog trenutka znala sam šta radim, ali nisam bila svjesna posljedica. Tek kada je ta gatara izašla uspjela sam srediti misli i poviriti u porcelansku zdjelu u koju sam u tom obredu stavila zlatninu, a koje nije više bilo u njoj,,.

Intelektualna svijest za takve primjere ima razna objašnjenja među kojima su najprisutnija, bacanje čini i sugestija. U to je teško povjerovati, jer je za nabacivanje sugestije uslov autoritativnost davaoca te sugestije, a kojeg gatara sigurno nije imala, pogotovo kroz namjeru o njenom raskrinkavanju. Drugačije rečeno, može se postaviti pitanje: Šta je uticalo da se ta namjera raskrinkavanja razbije i svijest te žene prevede u zombificirano stanje? Jedan od mogućih odgovora je i ukodiranje u podsvjest u momentu šoka informacije (da su na nju bačene čini) koje ona u svom procesu razmišljanja nije bila direktno svjesna.

Takvi primjeri su česti uzročnici teških tragedija u svađama i obračunima.

I ovom prilikom, kao ranije treba napomenuti da ovi izlagani sadržaji ne predstavljaju prezentaciju ponuđene istine, već hologramski prikaz određenih pojava koje se u civilizacijskoj svijesti ili zapostavljaju ili uopšte ne interpretiraju.

Pozdrav

Om,

Šteta što si prestao postati. Vrlo retko učestvujem u radu ovog foruma jer mislim da nisam baš kompetentni sagovornik.Ipak sam tu svakodnevno a tvoji postovi su na mene ostavili poseban dojam.
Čak sam ih složio i napravio malu svesku i evo pitam te za dozvolu da ih mogu koristiti (ne kao autorske) na jednom drugom forumu gde su ljudi duboko zaglavili te ih kako ti kažeš kontajnirana svest sprečava u bilo kakvom dubljem sagledavanju i poimanju realnosti.

Ono što mislim da sam uspeo je da nisam zarobljenik, da mi je sloboda misli neopterećena raznim dogmama i teorijama.

Ono što bih te pitao je u vezi podsvesti.Naime u poslednjih pet godina sam imao vrlo traumatična iskustva vezana za ovo naše svakodnevno bitisanje.Vrlo svesno sa neverovatnom snagom sam sve to podneo i rešio ali mada sam potpuno kontrolisao svoja osećanja, radio ono što sam mislio da nisam u stanju ipak je ta duboka podsvest odradila svoj posao i danas sam praktično na ivici.Ne znam kad, ali će se dogoditi.Leka nema sem neke uobičajene terapija.Nisam u panici, prihvatio sam to, ne ponašam se kao bolestan čovek ali me interesuje ima li načina da nekom snagom pozitivnog mišljenja utičem na podsvest te vratim srce u normalni ritam.Mislio sam da sam uspeo ali eto savladao me nevidljivi neprijatelj.Mada ne smatram da je sopstvena podsvest radila protiv mene, možda mi je zapravo pomogla te nisam prešao ivicu.Ali eto zanima me tvoje mišljenje o tome.

Nisam duže bila na forumu, i ova tema je prva koje sam se sjetila. Stvarno toliko zanimljivih razmišljanja. Bas si printam ovo, da mogu češće se podsjetiti na neke stvari.
Hvala Om i piši nam i dalje

Luka, ovo veliko zakašnjenje u odgovoru nije ignorisanje već posljedica niza životnih okolnosti koji kontrolišu životnu stvarnost.

Na ovom forumu je sve dozvoljeno u okviru pravila ponašanja. Ne postoje ograničenja što se tiče autorskih prava. Jedino je problem što neki pojedinci te materijale, računajući i besplatne prevode trpaju u knjige koje služe za prodaju. Ti materijali se već nalaze na nekim forumima i nije ih problem koristiti za te svrhe koje ti navodiš.





Veoma je teško na takvo pitanje dati neki konkretan odgovor.

Kao prvo, u gnostici postoji stav da ljudi koji su izloženi takvim problemima su sretni ljudi, jer imaju konkretne zadatke koje trebaju izvršiti, djeluje kao grub odgovor. Međutim, on je rezultat istog ili sličnog iskustva kroz koje ti prolaziš. Uzroci takvog stanja su veoma različiti. Najčešće se ,,pritisak,, na sudbinu vrši sa ciljem zadržavanja na postojećem nivou razvoja svijesti. Obično su te reakcije preko preskočenih lekcija u razvoju svijesti. Jedna od preskočenih lekcija može biti i negativno presuđivanje. To su najčešće zaključci koji brane integritet, ili bolje rečeno, slabosti svoje ličnosti. Generator tog ispoljavanja je jako izražen pozitivan karakter, gdje se to presuđivanje obavlja iz moralnog realiteta.

Drugo, ljudsko biće koje je bilo psihofizički maltretirano u djetinstvu, može imati osim traumatičnih ,,repova,, i duhovne priljepke.

Zatim su tu i abdukcije, zravstveni, genetski uzroci, itd. Za takvu analizu je potrebno mnogo više detalja.

Ova se tema ne bavi tom vrstom problema. Možeš se opet javiti i u ovoj temi, ali sa mnogo više konkretnih detalja o svom radu, komunikaciji i odnosom prema sredini.

Sve najbolje.



Winnetou, hvala na pdršci.


Ovom prilikom bi bilo korisno dati odgovor na primjedbu vezanu za ovu temu:


Rudolf Štajner se u nekim svojim predgovorima žalio kako mu kritičari iz teksta izvade jednu rečenicu i na osnovu nje prave negativnu kritiku koja se upošte ne odnosi na koncept sadržaja iz kojeg je izvađena. Tom prilikom je napisao da nastoji biti što konkretniji kako bi izbjegao te vrste nesporazuma. Vjerovatno je to razlog da njegove rečenice koje bi mogle biti mamac za negativne kritike imaju kompletan zacrtani koncept sadržaja, što se očituje dužinom tih rečenica i do sedam zareza. Problem ovakvog načina negativne kritike ukazuje na problem o zatvorenosti svakog realiteta u kojem boravi intelektualkna svijest pod osjećajem i ubjeđenjem da je to njen razum.

Ličnost pri praćenju nekog sadržaja ne primjećuje da svaku rečenicu upoređuje sa logičkim nizovima unutar svog realiteta i da je razumjevanje u stvari identifikacija takve rečenice sa logičkim nizom vlastitog realiteta, a ne na osnovu logičkih nizova prezentiranog zadržaja. Gurđijev to kaže: Svako razumije na svoj način.
Da se to ne bi dešavalo pri praćenju sadržaja u ovim tekstovima, konkretnost zahtjeva i neke rečenice koje imaju i ,,više od 7 zareza,,.



Negativne posljedice na Kastanedine ratnike zbog pojednostavljene interpretacije njegovog učenja.

Povod za pisanje ovog teksta je događaj vezan za Kastanedu i njegove sljedbenike koji se direktno dotiće ove teme. Radi se o tome da je stalker kao vjeran, iskren i ambiciozan Kastanedin sljedbenik iznenada postao turbo hrišćanin sa istim takvim osobinama ispoljavanja. Dok se eksponirao kao kastanedovac dobio je jedno vrijeme i ulogu moderatora na ovom forumu. Poslije njegovog eksponiranja na religioznom forumu Krstarica, otvorena je nova tema na grupi tema Kastaneda ovog foruma pod naslovom Stalkerovi postovi sa foruma Krstarice. Pokušaj Galaksije i autora ovog teksta da se u toj temi to stanje opiše kroz pojam kontajnirane vijesti proizveo je određene reakcije i pitanja koja izlaze iz sadržaja te teme a istovremeno zalaze u područje ove teme.

Na ovom forumu se često upozorava na opasnost izvođenja raznih tehnika koje omogućavaju izlaske iz uobičajenog stanja svijesti pod izgovorom doživljavanja vančulne percepcije. U te tehnike spadaju i Kastanedini magijski pokreti i rekapitulacija, koji imaju ,,samoubilački,, uticaj na svijest kada su upakovani u primitivan civilizacijski pojam ratnika. Intelektualna svijest koja u toj kombinaciji prihvati te tehnike na intelektualno jednostavan način, prepušta se negativnim uticajima nematerijalne inteligencije razvijajući osobine kao što su svemoćnost, hrabrost, nekolebljivost, borbenost, neustrašivost..., koje predstavljaju osobine civilizacijskog pojma ratnika, za razliku od Kasanedinog ratnika koji kroz mudrost i pronicljivost osjeća moguću opasnost i njoj prilazi neprimjetno prikradanjem iza leđa. Univerzalnost tog Kastanedinog ratnika je u prikradanju ne samo ovozemaljskim negativnim uticajima, već i nematerijalnim uticajima koji kontrolišu ljudsku svijest. Svijest formirana na takav način ima sposobnost kontrole svoje sudbine što u prevodu znači da može kroz kontrolisanu ludost i prikradanje biti neuhvatljiva Orlu.

Da bi Kasaneda objavio svoju spoznaju o uzurpiranosti svake pojedinačne civilizacijske svijesti, koja se u odnosu na stanje u prirodi može slobodno uporediti sa mentalnom retardacijom majmuna, završio bi (kao intelektualac) u ludnici. Da je tu informaciju (70-ih i 80-tihgodina prošlog vijeka) pokušao kroz intelektualnu formu prezentirati ne bi ga niko razumjeo. Obzirom da je intelektualni obrazovni nivo prosječnog Amerikanca daleko ispod obrazovnog nivoa sa našeg govornog područja, a sadržaji su pisani za njih, niko mu ne bi objavio takve sadržaje. Vjerovatno bi od kotrolora bio ugrožen socijalno ili čak i ubijen. Udariti u žilu kucavicu milenijumske manipulacije ljudske svijesti i to objaviti milionskim masama nije ni malo jednostavan zadatak. Jedini način da objavi te sadržaje je bio način na koji je i uradio. Jednostavnost intelektualnog izražavanja je tom prilikom logički pokrio ,,šamanskom filozofijom,, i ,,kaubojske,, metode konkretnog rada upakovao u formu šamanskog ratnika. Jednostavni dijalozi između don Huana i Kastanede omogućavaju razumjevanje po rincipu ,, svako razumije na svoj način,,.

Međutim, u tom ,,kozmetički,, dotjeranom književnom šarenilu ističu se pojmovi koji za dešifrovanje njegovih poruka imaju značajno mjesto. To su: besprijekornost, samovažnost, rekapitulacija, kotrolisana ludost, prikradanje i skupna tačka. Psihološka pozadina tih pojmova uvodi civilizacijsku svijest u konkretnost te manipulacije. U stvari, kod dosljednog praktičnog i intelektualnog prihvatanja tih pojmova, pojavljuje se negacija Kastenidinih tumačenja šamanske filozofije.

Evo i konktretnog primjera: Već je u ranijim tekstovima u ovoj temi koji opisuju Kastanedine protivrječnosti data analiza pojma skupne tačke. Tom prilikom je bilo postavljeno pitanje: Na osnovu kojih kriterija se može tvrditi da ta viđenja iz tih određenih položaja skupne tačke iz kojih se posmatra Kastanedina stvarnost i njegovo učenje imaju prioritet i veću važnost od ostalih položaja skupne tačke, od viđenja recimo kroz stanja svijesti religioznih ljudi? Drugačije rečeno, Kastaneda je tim pojmom skupne tačke asocijativnim putem dao mogućnost čitaocu da dođe do zaključka, da svaka pojedinačna civilizacijska svijest doživljava stvarnost na poseban način na čiji izbor može samo djelomično da utiče. Iz takvog zaključka su u ovoj temi nastali pojmovi: realitet i kontajner ljudske svijest. Da bi se došlo do takve i sličnih analiza i takvih zaključaka, navedeni pojmovi (besprijekornost, samovažnost rekapitulacija, kotrolisana ludost i prikradanje) moraju biti kroz životno kustvo i rad na sebi pretvoreni u karakterne osobine. Drugi značajan uslov za dešifrovanje Kastanedinih sadržaja je istovremena prisutnost u svijesti svih ovih stećenih osobina. To je inače princip pronicljivosti visoko razvijene svijesti.

Neprekidne razmirice i sukobi mišljenja na Kastanedinoj temi ukazuje da su ti pojmovi prihvaćeni samo intelektualno, a da se praktično rade magijski pokreti, i eventualno rekapitulacija čije je objašnjenje prilagođeno američkom kaubojskom mentalitetu. Vjerovatno iz takvog iskustva nastaje zaključak: ,,Za mene je rekapitulacija "prosta ko pasulj",,.
Da su nekim slučajem Kastanedini sljedbenici stekli osobinu svjesnosti svoje samovažnosti, na toj temi ne bi uopšte bilo nesporazuma. A prepirki, prepucavanja i svađa pogotovo. Obzirom da je ova osobina u Kastanedinoj temi bila u potpunosti zanemarena, a to je inače vrlo izražen problem u samorazvoju svijesti, napisan je tekst u ovoj temi o trajnoj rekapitulaciji koji praktičnim primjerom pokazuje kako se manifestuje ta svjesnost kroz neameričko izvođenje vježbi rekapitulacije. Jasno je da ličnost koja nema izgrađenu tu osobinu samopercepcije samovažnosti, doživljava taj tekst o rekapitulaciji kao ,,pisanje eseja o tome na koji načim uriniram,,.

Koje posljedice ima zanemarivanje podjednakog razvoja gore navedenih osobina svjesnosti, može se vidjeti iz slijedećeg teksta stalkera:



Treba napomenuti da su ti stalkerovi tekstovi mnogo duži i sveobuhvatniji, i da su iz njih izvučeni oni dijelovi koji direktno ukazuju na uzroke i posljedice jednostavnog civilizicajskog prihvatanja i tumačenja ,,istina,,, koje i u religioznom realitetu imaju isti smisao samo drugu ambalažu.

Da se primjetiti da je stalker u kastanedinom učenju dao značaj samo magijskim pokretima zanemarujući razvoj drugih naprijed navedenih osobina. Samim tim, nije ni mogao biti svjestan posljedica praktikovanja tih vježbi. Na identičan način kako se kroz te ,,rezultate,, tumačenjem i osjećanjem vezao za civilizacijski pojam ratnika, vezao se kasnije i za religijski koncept tumačenja posljedica tih ,,rezultata,, u smislu opsjedanja satane.

Takođe se može uočiti da je stalker i u Kastanedinom realitetu i kasnije u religioznom imao vančulne doživljaje koji su mu služili kao verifikacija ,,istine,,
Osobinu koju je stekao u tom novom realitetu (,,Ponekad je ta vatra toliko jaka da osobe koje se nalaze u mojoj blizini počnu da se preznojavaju od vrućine.,,) ukazuju na samovažnost u smislu stećenih natprirodnih moći.

U upoređivanju ova dva koncepta stalkerovog razmišljanja može zbunjujuće uticati praksa egzorcizma.

Stav da samo religija u ime (jedinstvenog) Boga može izvršiti egzorcizam je invalidskog karaktera. Praksa (životno iskustvo) je pokazala da su samo psihički i duhovno nezrele, nestabilne, ili bolje rečeno, nesavršene ličnosti izložene napadima negativnih entiteta. Ta nesavršenost je najčešće uslovljena vanjskim negativnim uticajima od rođenja pa sve do pojave prvih znakova. Jasno je da u tu kategoriju spadaju i djeca na svim uzrastima i iznemogli stari ljudi. Iz toga se može izvesti zaklučak da je egzorcizam jedan oblik popravljanja ljudske nesavršenosti. Takva analiza uvodi posmatrača u sadržaje koji izlaze iz uobičajenih civilizacijskih šema rasuđivanja. I sama religija upućuje na duhovno izgrađivanje koje štiti od te vrste negativnih uticaja. Međutim, tom prilikom se proturaju stavovi da je čistota te vjere i vjerovanje u Boga jedini način zaštite što se potvrđuje kroz iskustvo egzorcizma koje to popravljanje (ljudske nesavršenosti) uspješno obavlja uz pomoć tog Boga. Ovdje se pojam popravljanje odnosi na otklanjenje posljedice, a o uzroku se govori kroz programski (religiozno) nametnutu paradigmu zaštite. Egzorcisti koji taj posao ne obavljaju kroz religiozne rituale imaju stav da na oslobađanje od priljepka utiče snaga volje i odlučnost egzorciste i žrtve da se taj priljepak otkači. Tom se prilikom koriste određeni simboli koji omogućavaju da se ta čvrsta i odlučna namjera kroz ritual sprovede. Međutim, takav praktičan odnos ne rješava trajno problem izlječene osobe, jer se njena psihička i duhavna nesavršenost ne može izgraditi po ,,univerzalnoj,, recepturi određene vjere. Postoje slučajevi gdje se i to dešava ali su oni u zanemarljivo malom broju. Ličnost na kojoj je uspješno izvršen tretman egzorcizma je i dalje otvorena za napade najčešće slične vrste bez obzira koliko se trudila da improvizuje religiozne tehnike zaštite kroz prihvatanje religioznog realiteta i određenih rituala. Problem nije u prihvatanju novih logičkih sadržaja upakovanih u novi realitet, već odnos svijesti prema tim sadržajima. Tu bi se mogle svrstati stalkerove osobine koje je imao u Kastanedinom realitetu i sada u religioznom.


Kao prvo, to je apsolutna ubjeđenost da njegov razum zna Istinu koju je on prihvatao, tumačio i tumači u okviru svojih ukupnih mentalnih sposobnosti.

Drugo, preživljena iskustva su mu verifikacija te Istine. U prvom slučaju ,,Ta sila mi je otkrivala neke tajne svemira, tajne o energetskoj prirodi svesti i druge vrlo zanimljive stvari,,, a u drugom ,,...mi je sam Duh Sveti otkrivao malo po malo u stanjima duboke meditativne molitve, slava mu,,.

Treće, komunikacija sa nematerijalnom inteligencijom koja ga puni određenim informacijama koje on istovremeno prihvata kao istinite. U prvom slučaju je to bio Duh, a u drugom Sveti Duh.

Četvrto, upražnjavanje tehnika na prost, jednostavan i izdvojen način.

Peto, prezentacija samovažnosti kroz eksponiranje vlastitih ,,dosnignuća,, svog rada na sebi.

I šesto, senzacionalni vančulni doživljaji u kojima vidi smisao svog rada na sebi. U prvom slučaju su to bila vančulna viđenja energija svijesti i drugih pojmova, a u drugom slučaju je to, iskustvo doživljaja ,,stanja neopisive ljubavi van svakog razuma i objašnjavanja,,.

Ako se ove zajedničke manifestacije dovedu u jedan logički sklad, može se doći do zakjučka da je manipulator stalkerove svijesti prebacio tu svijest sa Kastanedinog realiteta na religiozni, zadržavši sve osobine svijesti potrebne za daljnju manipulaciju. Jednostavnije rečeno, na tim ličnostima se kroz komunikaciju osjeti ista ona intelektualna i emocionalna nesređenost koja je bila i prije.

Egzistencija svijesti u realitetu kojeg ličnost doživljava i manifestuje kao konačna i jedina istina se naziva kontajnirana svijest.

Manipulaciju kroz nabacivanje i zatvaranje ličnosti u kontajnere je vrlo detalnjno prezentirao Galaksija u tekstu:

Život u kontejnerima

Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.

Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)

**

Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.

**

Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.

Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:

1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.

Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.

(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).

Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.

Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.

**

Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.

(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)

Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.

**

Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.

[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]

A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:

Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.

I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

***

Rašomonijada u kontejnerima

Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!

Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički, protestantski, mormonski, jehovinski, a tu su i neki „nezavisniji“ kontejneri kao sajentološki, gnostički, kastenedijanski, srpski, hrvatski, muslimanski, bošnjački, američki i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu ili ideologiju mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. Naravno, još veće trvenje vlada između kontejnera čije su ideologije u suprotnosti jedna s drugom.

Jedna određena količina materijala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator, često i „u ime stvoritelja“ obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim. To je najviše zbog toga što se u kontejnerima oduvijek daje veća prednost vjerovanjima, nego istinskom znanju. To je dovelo dotle da većina kontejneraša svoja vjerovanja miješaju sa znanjem, tj. oni podrazumijevaju pod znanjem ono u šta - vjeruju.

***

S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera ( “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša. Bez obzira na to što bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.

Sukobi mogu čak da izbiju između onih koji pripadaju kontejneru navijača Crvene Zvezde i onih koji pripadaju kontejneru navijača Partizana. S obzirom da su mnogi od tih kontejneraša pripadnici i nekih drugih kontejnera, oni mogu npr. uzeti učešća i u sukobima između srpskog, hrvatskog ili muslimanskog kontejnera, kad oni dođu na red. Izgleda da je cijeli fol u tome da se navede čovjeka da se poistovjećuje s nekim kontejnerima i njihovim sadržajima, dok mu se nikako ne smije dati mogućnost da se poistovjeti s ljudskim bićem i da na druge gleda kao na ljudska bića a ne na pripadnike drugih različitih kontejnera?! Kad bi čovjek vidjeo u drugima ljudska bića kao ravnopravne članove ljudske zajednice i poštovao ih kao takve, svi sukobi bi prestali a time i patnje i stradanja. Međutim, tako nešto nije u interesu predatora jer je (emocionalna) energija istinska valuta ovog univerzuma a čovjek je najviše proizvodi u stanjima unutrašnjeg ili vanjskog konflikta. Nadalje, vjerovanjem u vješto plasirane laži, čovjek se takođe uskladjuje a sa tzv. ‘entopičnim silama’ kreacije i postaje njihov pijun. On tako u njihovoj piramidi ili hijerarhiji stavlja svoju svijest i energiju njima na raspolaganje.

**

Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša („popušili smo ga multidimenzionalno“, što bi reko mali Mujo). To je vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!

Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što im je i svrha a predatoru najvažniji cilj.

**

Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati neke nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a kad se o nedostacima njegovog kontejnera radi, tj. onoga u kome trenutno boravi, on je skoro potpuno slijep za njih!?

Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.

**

Predator često i nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.

U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težište stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.

Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na šta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?

Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike” (kako npr. sebe vole da nazivaju Kastanedini sljedbenici), uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su opisani ili obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka.

**

Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.

Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.

Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta.

**

Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.

**

Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?
Čini se da kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako proširi i svoju percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam već pomenuo, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.

Međutim, čini se da put do istinske slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?

Prepoznavanje vlastite kontajniranosti.
Ovaj predhodni tekst galaksije o životu u kontajnerima ima iritirajuču reakciju u formi pitanja:



Ta pitanja imaju puni smisao kada se o kontajniranoj svijesti govori izvan ove teme, međutim, u ovoj temi su već dati neki djelomični odgovori, jer smisao cijele ove teme upućuje na ove odgovore.

Već je rečeno u ovoj temi da civilizacijska svijest funkcioniše u okviru realiteta. Realitet je skup određenog broja pojmova i njihovih veza koji logičkim procesom stvaraju određenu sliku događaja stvarnosti koja se u civilazacijskoj svijesti osjeća kao svoj razum. Realiteti određuju individualnost svijesti. Civilizacijska svijest ne može da egzistira bez realiteta. Problem i nesporazum nastaje kada se taj realitet osjeti, doživljava i interpretira kao konačna istina. Skoro svaka pojedinačna ljudska svijest nije svijesna tog osjećaja istinitosti koji zatvara tu svijest u taj realitet, ne dozvoljavajući ulazak u njega bilo koje informacije koja nije pozitivno identifikovana. Drugačije rečeno, nemoguće je uticati na promjenu nečijeg stava i mišljenja ako se ti stavovi doživljavaju kao (objektivno) istiniti. U tom slučaju je takav realitet zamjenjen pojmom kontajner, a za takvu svijest se kaže da je kontajnirana. Ljudi koji prođu određeni dio puta samospoznaje postaju svjesni svoje vlastite intelektualne ograničenosti i vlastite subjektivnosti. Tada oni zbog uslovljenosti boravka svijesti u određenom realitetu, svesno i samovoljno biraju one pojmove i njihove veze koji im u tom periodu njihovog života omogućavaju percepciju stvarnosti. Drugim riječima, oni svjesno prihvataju realitet koji im u tom trenutku njihovog razvoja najbolje odgovara. Taj se proces u ezoteriji naziva sagraditi sebi kolibu. Razlika između realiteta obične civilizacijske svijesti i tako formiranog realita je u tome što ličnost u civilizacijskoj svijesti nije svijesna realiteta, a pogotovo činjenice da su pojmovi koji grade njen realitet nedovoljni, nepotpuni, ponekad nestvarni i što je najvažnije, privremeni. Svjesnost te činjenice kod razvijene svijesti, ne vezuje tu svijest za osjećaj istinitosti, već naprotiv, dovodi takvo biće u mogućnost da se u djeliću sekunde odrekne nekog stava ili mišljenja ako su oni prepreka u njegovom razvoju. Moglo bi se reći da postoje dva različita osjećaja doživljavanja određenog zaključka: kroz osjećaj ubjeđenosti u istinitost svog zaključka, ili kroz osjećaj da je taj zaključak samo mogućnost, jer je jedna od bekonačno mnogo sličnih ili različitih interpretacija. Obzirom da ovi sadržaji u ovoj temi obavezno povlače samorefleksivna pitanja u smislu predhodnog citata upućenog galaksiji, autor ove teme često sam postavlja takva pitanja i istovremeno u okviru sadržaja pokušava na njih odgovoriti. Osim toga, već u uvodnom dijelu izlaganja ove teme na prvoj strani je upozorio:



Može se zaključiti da priča o kontajniranoj svijesti nije prezentacija neke istine, već predočavanje jednog sadržaja koji bi mogao pomoći da se nesporazumi i sukobi razumiju i iz neke druge (civilizacijskoj svijesti) nepoznate perspektive. Problem kontajnirane svijsti nisu samo nesporazumi i sukobi, već i manipulacija koju kontajnirana svijest ne može da uoći. U tom smilu je galaksijin tekst vrlo precizno obradio tu problematiku.

Za one koji nisu shvatili smisao odgovora na gore navedena pitanja može se ukratko reći:

Normalna ljudska svijest egzistira u realitetima koji se eksponiraju u formi ,,moj razum,,.

Obzirom da ljudska svijest percepira stvarnost kroz osjećaj istinitosti te percepcije, za takvu svijest se kaže da je kontajnirana.

Jedina borba protiv kontajnirane svijesti je svjesnost da je svaki doneseni zaključak samo jedna mogućnost, i da ima istu intelektualnu vrijednost kao svi ostali tuđi zaključci.

Smisao svake škole je da postigne verifikaciju istine, poslije čega se težište prebacuje na intelektualni nivo prilagođen intelektualnim mogućnostima određene grupe kojoj je namjenjen taj program. Posljednjih dvadesetak godina se počeo vršiti pritisak te vrste na visoko razvijene intelektualne svijesti koji se neprekidno pojačava i ,,kvalitetom,, i kvantitetom. Uz duboku zahvalnost naučnom potencijalu i načinima njegove eksploatacije bez kojih je nemoguće zamisliti konstruktivne misaone procese, visoko razvijena svijest upravo kroz te procese i taj potencijal vidi i njihovu bijedu. Pojednostavljeno rečeno, svo civilizacijsko znanje nije usamjereno ka razvoju civilizacije u okviru harmonije sa prirodom, već djeluje u sasvim suprotnom pravcu. Treba uzeti u obzir da u taj pojam prirode spadaju psihički, duhovni i materijalni procesi koji čine prosječnu civilizacijsku svijest. Iz te perspektive je nastao pojam Matrica koji je prisutan samo u svijesti koja pronalazi protivrječnosti u civilizacijskim procesima. Istovremeno, taj pojam u bilo kojoj zvaničnoj naučnoj oblasti ne postoji. Iz procesa uočavanja nesklada imeđu potreba čovječanstva u okviru prirode, i onoga što trenutno daje nauka se može doći do zaključka da je nauka direktno uključena u proces djelovanja Matrice. Konkretno se može uzeti primjer odnosa zvanične nauke prema alternativni saznanjima u koje spada iskustveni i teoretski potencijal ovog foruma. Te intelektualne protivrječnosti se u dnosu na prirodu i njene procese pokušavaju zamaskirati navodnim naučnim ulaskom u polje nematerijalnih uslovljenosti i međuzavisnosti koji u kompoziciji već formiranih nefunkcionalnih pojmova imaju svoju logičku popunjenost. U takvim sadržajima se zadržava princip potpune zatvorenosti sadržaja u okviru pojmova i njihovih veza koji samo u tom realitetu imaju puni smisao. Onog trenutka kada se povežu sa problemom svoje vlastite zatvorenosti, jer na primjer, ne uzimaju u obzir iskustva koja se ne uklapaju u taj realitet, nastaje pukotina u Matrici. Te pukotine se krpaju dodatnim sadržajima koji opet ne povezuju stvorene protivrječnosti, več se formiraju novi zatvoreni realiteti koji su sami sebi dovoljni. Jednostavnije rečeno, nižu se visoko intelektualni kontajneri s namjerom da se intelektualnim bavljenjem u jednom od njih, ne razmišlja o protivrječnostima u drugom. Intelektualna svijest sama po sebi funkcioniše po tom principu logičke popunjenosti u okviru određenog sadržaja, tako da je ta vrsta manipulacije visoko razvijene svijesti normalna pojava. Jednostavnije rečeno, svaka oblast analize je oblast sama za sebe. ,,To se podrazumjeva samo po sebi,,.

U ovom istorijskom trenutku, posebno je izražen uticaj na visoko razvijene intelektualne svijesti kroz intelektualne sadržaje koji nemaju funkciju direktnog rada na samom sebi, već se ,,rezultati rada (kroz taj intelektualni rad) sami od sebe ispoljavaju,,. Tačno je da se rezultati takvog rada vide, međutim oni su obrnuto proporcionalni pojmu svjesnost koji se u okviru Praktične gnostike prezentira. Tim procesom se intelektualna svijest drži takođe u kontajneru koji ima formirane pojmove i njihove (logičke) veze, a koji najčešće predstavljaju suprotnost klasičnim pojmovima i njihovim vezama. Ta intelektualna izdvojenost ih čini posebnim što daje impuls osjećaju istinitosti tih sadržaja. Na tom principu funkcioniše i new age.

Ovaj tekst pokušava na konkretan način odgovoriti na pitanje:

Kako možeš znati (osjetiti ili primjetiti) da pri posmatranju i analizi nekog događaja ili sadržaja, to posmatranje obavljaš iz svog kontajnera?

U tom smislu se može preporučiti analiza obrnotog procesa, procesa koji pokazuje čvrstinu realiteta u kojem egzistira vlastita svijest.

Da li je moguće da vjernik čita Bibliju i istovremeno ima svjesno formirano prisutno osjećanje da to što čita je najveća glupost? Ovdje nije u pitanju njegovo religiozno uvjerenje, već sposobnost da stvori osjećanja koja ne pripadaju tom realitetu u kojem se nalazi. Takva analiza može imati eksperimentalnu formu. Prijedlog u smislu eksperimenta te vrste bi sigurno bio od strane religiozne ličnosti u startu energično odbijen smatrajući taj prijedlog besmislenim. Besmislenost koju religiozna ličnost vidi u takvom prijedlogu je posljedica uređenosti realiteta kojeg čine veoma uredni logički niziovi u formi tumačenja sadržaja iz Svetih knjiga. Sve kockice logičkog mozaika se nalaze na svom mjestu i sve je u vezi tih sadržaja logički povezano i samim tim razumljivo. Kratko rečeno, to je osjećaj i uvjerenje da je znanje koje on posjeduje univerzalna istina. Suprotnost te univerzalnosti je za takvu religioznu ličnost besmislena.

I ovu priču o kontajniranoj svijesti religiozni čovjek ne može prihvatiti jer mu ona napada integritet ličnosti. Ipak, razumiju oni koji nisu u tom stepenu religiozni.

Uslov da se razumije smisao ove konkretne analize kontajnirane svijesti je da čitalac bude izvan religioznog realiteta.

Sada je moguće postaviti isti zadatak, ali pripadnicima drugih realiteta. Na primjer, od jednog bića kojem ljubav služi kao zaštita. Da, recimo, u momentu kada mu se pojavi taj impuls eksponiranja ljubavi, istovremeno stvori misao da je ta reakcija manipulativnog karaktera u smislu obmanjivanja samog sebe. Ili još konkretnije, da u momentu vizualizacije ljubičastog balona stvori pomisao i osjećaj da je to što vizuelizira sredstvo manipulacije.

Isti takav intelektualni tretman bi mogao koristiti praktikant Kastanedinog učenja koji se ,,uvjerio u istinitost tih tumačenja,, da pri čitanju Kastanedinih sadržaja ili pri interpretiranju nekome, ima neprekidno formiran osjećaj da to što čita ili govori nema smisla. I tako redom od jednog prezentatora svojih istina do drugog, sve dok se ne dođe do sopstvene realne percepcije stvarnosti koja je dobijena iz određenih sadržaja koje treba pri analizi doživjeti na suprotan, negativan način.

Ova analiza djeluje uznemirujuće na čitaoca jer ,,čekiča,, civilizacijske šablone koji grade osajećaj istinitosti vlastitih stavova. Neki od tih šablona su:
Lično sam su uvjerio da je to istina;
To se podrazumjeva samo od sebe;
Ovo je dokaz da je to istina;
To su tvrdili i stari mudraci;
To je stvar znanja i kulture mojih predaka (mog naroda), itd

Pokušaj doživljavanja sumnje u istinitost sadržaja pri čitanju, praćenju, ili obraćanju je nemoguće na opisani način doživjeti. Najviše što može intelektualna svijest je, da u određenom trenutku u vidu kratke misli stvori osjećaj besmislenosti, ali se tom prilikom u istom momentu isključuje logički sadržaj koji se nalazi trenutno u svijesti. Može i obrnuto, dok postoji intelektualno logičko praćenje sadržaja nemoguće je stvoriti osjećaj besmislenosti. Kraće rečeno, postoji međusobna isključivost. Oni uporni u takvom pokušaju mogu u bljeskovima istovremeno doživjeti i jedno i drugo. Ovdje se ne radi o emocijama, već o osjećaju istinitosti koji je osnovni ,,građevinski,, materijal za zatvaranje realiteta.

Jedan novi način viđenja stvarnosti ne mora biti religija. Međutim, svaki oblik viđenja stvarnosti predstavlja zatvaranje u sopstveni realitet čija zatvorenost kroz osjećaj istinitosti sadržaja tog realiteta ne izdvaja ga od religije. Osjećaj istinitosti je primaran u odnosu na vjerovanje. Osjećaj istinitosti unutar civilizacijske svijesti se potpuno nesvjesno doživljava i održava u funkciji zbog civilizacijski nametnutog pojma vjerovanje, koji ubačen na takav način u civilizacijsku svijest ,,pokriva,, tu nesvjesnu protivrječnost kao logičku popunjenost. Već je pisano ranije o pojmu objektivne percepcije i objektivnog zaključivanja koji upotpunjuju tu funkciju. Zato je vjerovanje, osjećaj koji kod posmatrača ne dozvoljava svjesnost osjećaja istinitosti svog realiteta iz kojeg posmatra neki drugi realitet. Drugačije rečeno, posmatrač nečijeg (tuđeg) realiteta nije svjestan da njegov kritički stav prema tom realitetu proizilazi iz osjećaja istinitosti svog vlastitog realiteta. On u stvari osjeća uvjerenje o istinitosti svojih zaključaka kojima posmatra taj tuđi realitet. Suprotno od ,,nije svjestan istinitosti svojih stavova,, je ,,biti svjestan istinitosti svojih stavova,,. Iz tog razloga, svjesnost osjećaja istinitosti nosi sa sobom i svjesnost vlastite subjektivnosti koji iz tog razloga činjenice iz drugog realiteta posmatra jednako vrijednim kao i vlastita uvjerenja, dok u drugom slučaju (nesvjesnog osjećaja istinitosti) nastaje nesporazum oko dokazivanja ispravnosti svojih stavova.

Ova svjesnost je naročito značajna kod praćenja i analize raznih sadržaja, jer svijest više fokusira na spoljnu manifestaciju nabacivanja realiteta i zatvaranje u njega, nego na sadržaj kojeg prati. Drugim riječima, ta svjesnost stvara svjesnost o manipulaciji preko intelektualnog centra.

Može se zaključiti da je vjerovanje (osjećaj uvjerenja o istinitosti svojih zaključaka) civilizacijska vještačka tvorevina koja u sastavu sa drugim nametnutim šablonima razmišljanja drži ličnost u stanju sna. Da ne bi bilo zabune, potrebno je napomenuti da je svjesnost osjećaja istinitosti unutar svog realiteta jedan od elemenata manifestacije samopercepcije. Drugi elementi bi bili svjesnost svojih emocija, misli, postupaka, spoljašnjih percepiranih utisaka, intelektualnih zaključaka itd. To je vrlo bolan proces jer se suprotstavlja naučenim šemama razmišljanja i stavlja van upotrebe obmanjujuće pojmove s kojima operiše vlastiti razum.

To se može formulisati i pitanjem: Da li sam ja svjestan da moja svijest, moj razum operiše sa potpuno neistinitim i nestvarnim pojmovima koji se mogu uporediti sa hologramskim tačkama hologramske stvarnosti? Na ovo pitanje intelektualna svijest može samo formalno pozitivno odgovoriti, jer da bi odgovor bio istinski i doživljen, ta intelektualna svijest mora istinski umrijeti. To je jedno od stanja o kojem Gurđijev govori - sposobnost razumjevanja.

Tragično je što civilizacijska svijest nema izbora u prcepciji i analizi percepirane stvarnosti. Bez obzira koliko se neko trudio da bude objektivan on to ne može ostvariti. Ukazivati na tuđe nedostatke znači istovremeno i na ukazivanje vlastitih nedostaka. Takva situacija zatvara komunikaciju u nerazmrsiv čvor koji je u stvari samozaštitni program Matrice. Da bi se ta činjenica sakrila uveden je pojam tolerancije. To u prevodu znači, da svako treba da toleriše tuđe laži. Jasno je, da u ovu kategoriju spada i ovaj trenutno čitani sadržaj. I onda se konačno može postaviti pitanje: Da li je uopšte moguća komunikacija bez laganja u ovom smislu? Na osnovu iznjetog sadržaja, odgovor je, ne. Moguće je jedino razumjevanje. Kada se neka civilizacijska svijest razvije do sposobnosti uočavanja ove navedene protivrječnosti, ona pokušava pronaći načine komunikacije koji neće opteretiti sredinu kroz komunikacijske nesporazume. Tu je onda prisutan pojam kontrolisane ludosti koji u osnovi sadrži osjećaj dubokog poštovanja.

U stvarnosti postoje društveni pokreti koji pokušavaju riješiti tu ukupnu civilizajsku dramu i skoro uvijek zaglave u nekom kontajneru. Sama takva namjera je pozitivna, a samim tim i vrijedna pažnje. Neki ljudi uzroke takvog stanja traže u društvenoj nepravdi. Drugi, kroz religiozni koncept neprihvatanja religioznih institucionalnih pravila ponašanja. Treći, kroz koncept ugroženosti. Itd. U tom šarenilu postoji jedna humana ideja koja se odnosi na analizu uzroka nesporazuma koji se u ekstremnom obliku manifestuju kao sukob. Može se trenutno uzeti za primjer tragedija na Kosovu i BiH, uz činjenicu da su takva stanja sve više prisutna i na drugim mjestima naše Planete. Svi istraživači tih problema koji u osnovi svog intelektualnog bića imaju ekstremnu humanost, dolaze do jedinstvenog zaključka da je nesporazum i sukob posljedica manipulacije ljudske svijesti. Ova ekstremna humanost isključuje bilo koje civilizacijske pojmove i njihove veze koji u intelektaulnom smislu opravdavaju sukob. Bilo bi u civilizacijskom smislu nehumano zauzeti ignorirajući stav prema toj stvarnosti, a istovremeno znati uzroke i načine na koji se ti problemi stvaraju i održavaju. Između te potrebe za akcijom i znanja o manipulaciji civilizacijske svijesti postoji provalija u formi samonegacije bilo kojeg intelektualnog sadržaja kojim bi se to stanje prezentovalo. Konkretno, to je objavljivanje sadržaja o neizostavnoj kontajniranoj ograničenosti kroz koju se manifestuje civilizacijska svijest. S druge strane, ako takvo biće izađe sa sadržajima koji ukazuju na mogućnost boravka svijesti izvan kontajnera, izlaže se dvjema opasnostima. Prva je da ga sagovrnici ne razumiju, jer takav sadržaj prevazilazi moguću intelektualnu analizu, a drugi je da tim ispoljavanjem istakne svoje nadnaravne intelektualne osobine što spada u kategoriju hvalisanja i istovremenog ponižavanja ostalih učesnika komunikacije. Obzirom da je takva svijest svjesna stanja u kojem se nalazi, mora izabrati žrtvovanu stranu. Najmanja šteta koja se tom prilikom čini je zauzeti stav i ponašanje u formi kontajnera. Pri tome postoji samorefleksivno saznanje da sve što se piše u toj formi predstavlja svoju negaciju koju čitalac osjeća u formi gore citiranih pitanja upućenih galaksiji.

Taj galaksijin tekst i ovaj komentar u formi odgovora na iritirajuća pitanja, predstavljaju jedan od načina razvezivanja tih civilizacijskih samozaštnih metričinih čvorova. Jednostavnije rečeno, jalova borba sa problemima ,,prsa u prsa,, kroz civilizacijske šablone djelovanja, koji se nikada u istoriji nisu uklapali u koncept humanosti, zamjenjuje se ukazivanjem na dublje uzroke tih problema i to hendikepiranim sredstvima, kao što je normalna civilizacijska komunikacija.

Pozdrav

Izlazak iz kontejnera?!?


Prva metoda?

Mislim da bi prvi korak ka napuštanju kontejnera podrazumijevao upravo to da čovjek (njegova ličnost) postane svjestan da se nalazi u kontejneru kao i same njegove prirode. Kada on te sadržaje kontejnera vidi u pravom svjetlu, kad on bude u stanju da vidi njihovu lažnu prirodu, prestati će emocionalno da se veže s njima, te će ih se tako biti u stanju i postepeno oslobađati. Identifikacija lažnih sadržaja nekog kontejnera i oslobađanje od njih, bio bi jedan od preduslova za njegovo napuštanje.

Dok ovaj postupak traje, čovjek upražnjava “kontrolisanu ludost” istovremeno gradeći “kolibu” (gnostika) od onih materijala koje u datom momentu smatra istinskim/prirodnim, tako da je ona stalno ‘promjenljiva’ jer se on na svom putu progresivno oslobađa lažnog građevinskog materijala a rupe u strukturi kolibe krpi novim materijalima koji bolje drže vodu; mada se kasnije i za njih može ispostaviti da ni oni nisu 100% istinski ali su bar u stanju bolje da drže vodu dok se ne nađu oni koji su jos bolji od njih. Kad se pronađu bolji/prirodniji materijali, onda se oni privremeni odbacuju a ovi novi ugradjuju na njihovo mjesto. Tako se struktura kolibe stalno popravlja i mijenja, postajući sve jača ukoliko se to radi na ispravan način. Ukoliko negdje curi voda ili duva promaja, čovjek to ne smije ignorisati. On mora sagledati razloge zašto materijal ne drži vodu a to mu istovremeno dođe i kao indikacija da on nije ispravan. U vezi s tim, koliko god nam lijepo izgledala koliba u datom momentu i koliko god mi bili zadovoljni s njom, moramo imati na umu da je ona kao takva samo privremena i da će u budućnosti doživjeti još mnogo promjena. Ona već sutra neće biti ista kao danas. To njeno stalno obnavljanje i poboljšavanje, predstavlja jedan normalan proces.

Dakle, sadržaj kontejnera se mora zamijeniti nečim prirodnijim a zamijeniti se može samo onim elementima koji su realni (B-uticaji). S tim u vezi, u gnostici se stavlja veliko težište na razlikovanje istinskog (B-uticaji) od lažnog (A-uticaji). Koliko smo uz pomoć svoje pronicljivosti više u stanju razlikovati istinsko od lažnog, toliko ćemo više biti u stanju da iz strukture naše kolibe izbacujemo one njene lažne elemente i zamjenjujemo ih istinskim, te je tako pravimo sve čvršćom i stabilnijom. Ta koliba predstavlja naše biće.

**

S obzirom da naše biće ne podrazumijeva samo naše tijelo i ličnost, moramo imati na umu da imamo još jednu komponentu koja, doduše, nije toliko vidljiva ali bez koje je istovremeno nemoguće izaći iz kontejnera. Radi se o našem istinskom Ja/višim centrima/Duši. Ličnost ne može sama napolje bez obzira na stepen inteligencije nižeg intelektualnog centra s kojim ona raspolaže. Ona to može izvesti samo uz pomoć uputa i uticaja koji dolaze iz ‘ezoteričkog centra’/duše, nakon što joj preda komandu nad bićem. Duša tako postaje kapetan broda i njegov navigator a ličnost kormilar. Sada se postavlja pitanje kako se povezati s dušom? Gradnjom one kolibe čovjek izgradjuje i svoj ‘magnetni centar’ koji će da poveže njegove niže centre iz kojih normalno ordinira njegova ličnost sa njegovim višim centrima/dušom/istinskim Ja. Dakle, čovjek može napolje samo kao jedna kompletna cjelina.

S tim u vezi, trebalo bi biti jasno da niko drugi ne može za njega uraditi taj posao. On to može jedino sam! Tako ne može biti ni istinskih “spasioca” u smislu kako se oni prezentiraju kroz religije, new-age literaturu ili pojmove civilizacijske svijesti...

**

Dezinformativni sistem (Kosmički Cointelpro)

Neki su na osnovu nešto malo materijala iznesenog pod temom ‘Cointelpro’ sasvim opravdano zaključili sljedeće: “Pa, onda je SVE cointelpro!” Za čovjekovu ličnost skoro SVE i JESTE cointelpro a s obzirom na materijal kojeg je Om do sada predstavio pod ovom temom, trebalo bi biti jasno i zašto je to tako. Svaki ‘vanjski čovjek’ koji ordinira iz nižih centara, može se u neku ruku istovremeno smatrati kako ‘cointelpro-igračem,’ tako i cointepro-žrtvom jer kad god otvori usta da nešto kaže, šanse da će izreći neku laž su prilično velike. Iz takvog jednog stanja svijesti se bolje ni ne može. Uostalom, tako mi jedni drugima neprestano pothranjujemo i učvršćujemo kontejnersku/koncenzus realnost/iluziju.

Ovom prilikom ću navesti samo neke od glavnih metoda ometanja tragaoca za izlazom iz kontejnera.

Bombardovanje dezinformacijama iz "kredibilnih" izvora

je jedan od navažnijih načina manipulacije tragaoca. Princip je otprilike sljedeći: predator izabere pogodnu individuu a onda je ‘blagoslovi’ plavim ili ružičastim “laserskim zrakom,” nakon čega ova doživi ‘prosvjetljenje’ a uz to često i dobije neke nadnaravne sposobnosti. (Za bolje razumijevanje ove dinamike preporučujem knjige: Our Haunted Planet, J. Keel; Visionaries, Mystics and Contactees, S. Freixedo; Masqueading as Angels, K. Turner i tekst Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija, ‘montalk’). Tu postoji i mogućnost direktog susreta s nekim aspektom predatora u četiri oka (koji će tu obicno nastupiti u jagnjećem ruhu) ili telepatskog kontakta (često poboljšanog uz pomoć implanata, pa tako mogu da nastanu i mnoge knjige, bilo na temu - “Razgovor s Bogom” ili bilo koju drugu s ciljem stvaranja novih lažnih idejnih koncepata, realiteta ili podupiranja već zadanih nam realiteta.) Nakon toga, datoj individui se plasiraju neki sadržaji, često u vidu kratkoročnih proročanstava koja se redovno ispunjavaju kao i čudnih sinhronizacija koje ova interpetira kao za nju lično pozitivnim. Tokom ove faze većina ‘kontaktiranih’ je zagrizla mamac i počela bezuslovno da vjeruje onima koji su je kontaktirali ne dovodeći u pitanje njihovu dobronamijernost. Sada je ona uvjerena i u to da joj je dodijeljena jedna posebna uloga u prosvjetljenju čovječanstva ili u potpomaganju njegovog razvoja i opstanka. U drugoj fazi, predator plasira program odnosno jedan specifičan kontejnerski sadržaj koristeći tu individuu kao ‘proxy-server’. Ona često tako može da odigra i ulogu osnivača kontejnera (Mojsije, Muhamed, Josef Smith, Sai Baba itd. itd…). Ili, jednostavno služi kao vozilo da distribuciju malo žešćih dezinformacija.

[Sljedbenike obično privlače nadnaravne osobine osnivača kontejnera, ispunjavanje njihovih proročanstava (vidovitost), njihova moć iscjeljivanja ili jednostavno, sadržaj kojeg ovaj promoviše. Kad se postigne određeni prag, onda se taj sadržaj može početi ponašati kao virus kojeg prenose oni koji su njime zaraženi.]

!!!

Svaki sadržaj koji stavlja čovjekovu sudbinu u tuđe ruke uključujući i kojekakve više sile, i tako služi kao kočnica razvoja ljudskog bića, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji odvlači čovjekovu pažnju od njegovih ličnih sposobnosti (ignoriše postojanje njegove duše i mogućnost povezivanja s njom) i ostavlja mu utisak kako je sve u rukama nekih viših sila a malo šta ili ništa u njegovim, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji negira, zataškava ili ignoriše ulogu i metodologiju manipulacije čovječanstva od strane entropičnih sila/predatora (bilo da one potiču iz 3D ili 4D), s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro). [Tu spadaju i sadržaji koji promovišu koncept pomoći naše “kosmičke braće” (većinom greysa) u evoluciji čovječanstva.]

Svaki sadržaj koji promoviše razvoj čovjekove duhovnosti ili bića uz pomoć vanjskih sila ili elemenata, uključujući obraćanje višim silama uz pomoć molitvi, mantri, okultnih simbola, rituala itd. s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji promoviše vizualizacije kojekakvih geometrijskih objekata, svjetlosnih balona, simbola…itd., uključujući razne metode za “spinovanje čakri”, “otvaranje DNA kodova”, kojekakve “hiperdimenzionalne tehnike” itd., s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

**

Manipulacija svijesti tragaoca može se odvijati i uz pomoć sadržaja koji direktno ‘sjedaju’ u njegovu glavu kao ideje ili misaoni koncepti (često interpretirani i kao ‘uvidi’); ili kao mentalne slike za vrijeme sna i jave. Oni mogu jednostavno da budu projicirani ili instalirani kao takvi, što uz pomoć distribucije ‘memesa’ ili subliminalnih poruka kroz ‘mentalnu sredinu’ koje mi odatle kupimo; ili direktnim uticanjem na naš proces razmišljanja od strane entiteta koji su izvan naše percepcije. (U tzv. “mentalnoj sredini” koja je za nas nevidljiva, vlada prilično veliki saobraćaj dezinformacija/informacija.) Uz to često mogu da idu i kojekakvi “sinhroniciteti”. Prepoznavanje ovih manipulativnih uticaja izvana prilikom formiranja one ‘kolibe’ koja je ranije pominjana, veoma je bitno kako se oni ne bi zamijenili sa istinskim B-uticajima koji dolaze iz ezoteričkog centra/istinskog ja, te kao takvi ugradili u njenu strukturu.

Uostalom, za svaki novi sadržaj na kojeg naiđemo možemo postaviti pitanja tipa: “Kakve to veze može da ima sa povezivanjem moje ličnosti s mojim istinskim Ja/dušom?! Kakve to ima veze sa ezoteričkim razvojem mog bića?

Ako zamislimo sebe kako upravljamo jednim brodom/tijelom, kao i mogućnost da na brodu postoji neko ko je istinski nadležan za njegovu navigaciju ali ga mi usljed određenih okolnosti nismo u stanju percipirati (osim možda samo na trenutke i prilično nejasno); onda možemo otprilike dobiti neku sliku koje bi to metode mogle da nam pomognu u uspostavljanju jedne čvršće veze s njim a koje ne mogu da budu ni od kakve pomoći.

(Napomena: dok god se ‘kormilar’ ne oslobodi od jedne stanovite količine laži, kapetan neće da se asocira s njim jer je on ‘alergičan’ na laži.)


Usko specijalizovani kontejneri

Tragaoci koji su u stanju da vide značajniji dio realnosti mogu pasti u zamku formiranja “kontejnera-za-izlazak-iz-kontejnera”. Kada se više njih međusobno prepoznaju kao tragaoci, neko od njih može predložiti osnivanje jedne Grupe koja će raditi na zajedničkom izlasku iz kontejnera (a usput i za “dobrobit čovječanstva”). Ubrzo se imenuje i vođa grupe, formira se i određeni sadržaj (tu se obično zagrabi odavde i odande pomalo ezoteričkog materijala koji lijepo zvuči.) Uskoro se definišu prijatelji i prijateljski izvori a bogami i neprijatelji. Ne prođe dugo, u kontejneru se među tragaocima formira jedna koncenzus realnost koja takođe može da ima veoma malo zajedničkog za objektivnom a onda se oni trude da je održe takvom. Kontejneraši uvijek imaju utisak da su na pravom putu. Ako ništa, oni se u tom kontejneru bar udobnije osjećaju jer svi slično vide/ne vide a slično i razmišljaju dok je sve u suštini bazirano na dominaciji i rezonanciji njihovih nižih centara, pogotovo onih emocionalnih. Naravno, tu se o nekom stvarnom napretku ne može razgovarati. Ovdje će se prije raditi o jednoj naprednoj metodi grupnog laganja samih sebe.

**

Imajući u vidu ovih samo par elemenata manipulacije, moramo imati na umu i to da vjerovatno ne postoji jedan univerzalan i funkcionalan recept za izlazak iz kontejnera. Činjenica je da su gnostička učenja takođe uveliko kontaminirana, međutim, ukoliko se upotrijebi jedna maksimalna razboritost i intuicija, čovjek može u njima razabrati one komponente koje se odnose na razvoj njegovog bića, odnosno, mogućnost povezivanja ličnosti sa istinskim ja/dušom. Nakon uspostavljanja te veze, navigacija kroz ovu realnost bi trebala da bude mnogo lakša i preciznija.

***

Druga metoda?


Teoretski, osim ove prve metode koja striktno podrazumijeva jedan mukotrpan rad na samom sebi, možda bi mogle postojati i neke druge opcije?!

Ako uzmemo onaj podrum iz Kusturicinog filma Pozemlje kao analogiju jednog kontejnera, onda bi on predstavljao ovu našu 3D oblast egzistencija koja ima svoju koncenzus realnost čiji je veći dio vještačke prirode i kao takav je induciran u nas. U podrumu postoje i podkontejneri (čak i u Kusturicinom filmu smo vidjeli kako u jednoj podrumskoj prostoriji ordinira hodža a u drugoj pop.) sa svojim “podrealnostima” koje su specifične za svaki od njih, mada ti podkontejneri mogu da dijele neke od svojih sadržajnih elemenata kako međusobno, tako i sa onim glavnim kontejnerom. Broj podkontejnera u glavnom kontejneru/podrumu nije ograničen i većina podrumaša provede cijeli svoj život u nekim od njih.

Čovjek se tu možda može osloboditi od podkontejnera ali on ipak i dalje ostaje u podrumu jer je iz njega mnogo teže izaći. Drug Marko (4D entropične sile) ga je dobro zaključao i budno prati odozgo zbivanja u podrumu. Priličan broj ljudi uspijeva da se oslobodi podrumskih podkontejnera, međutim, nije u stanju da izadje iz glavnog kontejnera/podruma. Takvi obično moraju da upražnjavaju ‘kontrolisanu ludost’ kako se ne bi našli između dvije vatre, odnosno, na udaru Hrkljuševih sljedbenika s jedne strane i onih koji su ga izmislili, s druge strane (kako bi to figurativno izrazio mali Mujo).

[Nakon napuštanja podkontejnera, jedan je novonastalu psihičku situaciju u kojoj se zadesio opisao ovako: “Osjećam se nelagodno, ko krme u Teheranu”. (Vjerovatno zbog toga što on i dalje mora da dijeli s podkontejnerašima istu životnu sredinu a sada s većinom njih ne može više da nađe “zajednički jezik”!?). Međutim, pravilnim razumijevanjem stanja na terenu, čovjek u podrumu može bar lakše disati, odnosno, egzistirati ukoliko se ne nalazi u nekom od njegovih podkontejnera. On si takođe može obezbjediti i više prostora za dalji napredak. Nadalje, ova vrsta ljudi može svojim svjesnijim djelovanjem uticati na popravljanje opštih životnih uslova u podrumu, odnosno, svojim aktivnostima donekle olaksati život drugim podrumašima iIi im pomoći u razvoju njihovog bića; ali bez ikakvog nametanja nečega i kršenja slobodne volje drugih.]

U filmu Podzemlje bi takvo jedno stanje vjerovatno ostalo ‘dovijeka’ da priroda (majmun) nije u jednom momentu intervenisala praveći pucnjem iz topa otvor u zidu podruma što je nekolicina podrumaša iskoristila da izađe napolje (dok je većina njih i dalje ostala unutra!)

S tim u vezi, s obzirom na jačinu kontrolnog sistema podruma koji se sa OPS stanovišta može služiti, i služi se SVIM sredstvima za manipuaciju podrumaša, izlazak iz glavnog kontejnera bez neke prirodne pomoći izvana je samo teoretski moguć ali je praktično skoro nemoguć, pa se tako postulira da ukoliko ne bi bilo neke prirodne intervencije izvana, onda bi situacija na terenu stalno bila “status quo”. Ovce bi uvijek ostale ovce, a pastiri – pastiri. Ne bi bilo mogućnosti za napredak svijesti sa donjih nivoa kreacije ka gornjima. Odatle i onaj za sada još uvijek hipotetički Talas, koji s vremena na vrijeme navodno privremeno pravi rupu u zidu podruma/glavnog kontejnera i tako pruža mogućnost izlaska onim kontejnerasima koji su se uspjeli osloboditi podkontejnera (koji ih čvrsto vežu za podrum) tj. onima koji su ‘zreli’ - da izađu napolje. Dakle, ni taj talas možda ne bio bio svima od pomoći!?

[U filmu Podzemlje vidjeli smo da Jovan koji je izveden iz podruma napolje, veoma brzo udavio u gornjoj oblasti postojanja jer nije bio sposoban tamo da pliva. Analogno tome, bilo bi potpuno kontraproduktivno izbacivati nekoga na silu iz podruma/kontejnera (“spasavati” ga), čak i kad bi se to moglo.]

Znači, čovjek bi opet radom na samom sebi ipak morao dostići određeni prag svjesnosti da bi taj talas bio u stanju da mu pomogne?!

***

Treća metoda?

Ova metoda podrazumijeva izlaz uz pomoć fizičke ‘odjave’ iz podruma a onda prelaz u 4D via 5D!? S obzirom na neke indikacije da entropične sile planiraju da naprave jedan malo žešći haos u glavnom kontejneru, tom prilikom će vjerovatno doći i do fizičke ‘odjave’ mnogih kontejneraša. Oni koji su do momenta svoje, bilo nasilne ili prirodne, ‘odjave’ uspjeli ostvariti prag svjesnosti dovoljan za egzistenciju na jednoj višoj ravni postojanja, neće se morati vraćati u 3D kontejner, nego će imati priliku da se inkarniraju direktno u 4D!? Tamo navodno postoji i jedna oblast – bez kontejnera. S tim u vezi, s treningom za življenje izvan kontejnera možemo odmah početi ako već nismo. To ujedno podrazumijeva i našu individualizaciju bez koje je jedna stvarna sloboda nemoguća.

**

Na kraju se možda može i reći da ezoterički razvoj ljudskog bića/čovječanstva podrazumijeva - “ime igre”. Što čovjek ulaže više truda u razvoj svog bića i što mu bolje pođe za rukom da ostvari jedan viši nivo svjesnosti, utoliko će biti u stanju i egzistirati na jednoj višoj razini koja će mu više i odgovarati. Što on koristi više svjesnosti u svojoj interakciji sa Svim Što Jeste, utoliko će mu biti i lakše. (Patnja ne mora podrazumijevati jedan obavezan sastavni dio nečije egzistencije!)

Pored svega toga, moramo stalno imati na umu činjenicu da -- ono što životu dajemo – to od njega i dobijamo.



Pozdrav

P.S. Naravno, moguće je da postoje i neki drugi načini za oslobađanje od kontejnera a moguće je i to da ovi koje sam ja ovdje naveo nisu ispravni!?


...

Ovo je ubedljivo, jedan od najboljih postova koje sam ikada procitala!

Galaksija, svaka cast na trezvenosti!

Uz ovaj odličan tekst, nisam mogao odoljeti da ne stavim ovdje jednu pripadajuću sliku... posebno prikladnu uz ovu temu, a posebno su me "šarmirali" krugovi određene boje po "zidovima" koji asociraju na jednu poznatiju "manipulativnu tehniku"...

Hteo bih o ovome da kazem da mi je tekst Donosioca svitanja izgledao bas tako. Kao razgovor sa Bogom, licno. Kad sam ga poceo citati, sav sam treperio, ali kad sam stigao pred kraj i video da nisu nista objasnili o seksualnosti, prestao sam da treperim. Citavo poglavlje o seksualnosti, a nigde objasnjenja. Sve se nesto vrti oko toga, ali nema smisla. Ako je iko shvatio sta su oni hteli o seksualnosti da kazu, nek mi objasni. Ja nisam. Ja sam vec pisao u temi seksualnost i objasnio da sam ja to shvatio, ali oni koji su pisali onaj tekst od Plejadanaca, nisu sigurno.

Hvala galaksija na ovakvom postu. Dođe u pavi čas.

Razmisljao sam ovih dana o jednom decijem pitanju. To je ono: A sto? ili: A zasto?

Dobro pitanje za razbijanje kontejnera, mislim.

Recimo, u hriscanstvu je "obicaj" da se deca krste. E, sada, ako bi nekoga pitao opno decije: A zasto?, vecina ljudi nebi znala odgovor. Obicno ljudi popizde nakon nekoliko tih uzastopnih decijih pitanja. A zasto popizde? Pa zato sto nemaju razumen odgovor. Deci nije jasno zasto odrasli rade neke stvari, a oni im odgovaraju sa: Pa zato sto se to tako radi, ili zato sto to svi rade. Ali to nije razuman odgovor.

Ovo je samo jedan primer, a ima ih na gomile.

I tako sam ja pronasao jos jedno dobro pitanje. A zasto?

Mislim da se ovim pitanjem mogu razbiti mnogi kontejneri. Probajte, pa javite.

Probao,vidio i grdno se iznenadio,ljudi se nađu zatečeni i govore da je to tako,ali najbolja stvar je to što neznaju objasniti,a i sami su slijepi i nevide da tu nešto ne štima,odgovor im je mehanički i uvijek spominju da je to od tradicije,kulture ili ako se tiče religije odmah spominju da to piše u toj i toj "svetoj knjizi",pa tako mora i biti.

Kakav god da je, njihov odgovor, svodi se na to DA JE TAKO LAKSE ZIVETI, ako se uklopis u opsteprihvacene norme ponasanja.


A ZASTO postavljati im nekoliko puta to isto pitanje?

Kada, verovatno, znas da svako ima svoju istinu, a mi do svoje, ako ZAISTA zelimo doci, na taj nacin, zasigurno necemo. Samo cemo, tim istim ljudima ici na nerve. Nije na nama da ih budimo i osvescujemo.

I sad bi ovo trebalo prebaciti u temu Laganje sebe, a i ostalih.

Ima li neko muda da pita zenu ili devojku: Zasto me volis? I da onda postavlja pitanje: A zasto?, do kraja.

Znate li koji je krajnji odgovor, koji je razuman? Voli te zato sto dobija nesto od tebe. Korist. Dobija paznju, energiju....., ali ljubavi tu nema. Ko to od nas zna davati ljubav? Kako to izgleda? Davati ljubav.

owo je zajebano pitanje. kao sto si na kraju i rekao dodje se do koristi, do puke potrebe da se woli i bude woljen, a to mi se cini da i nije Ljubaw. ponowit cu (po n-ti put) onu de mellinu i meni prekrasnu: ljubaw nije odnos, ona je stanje bica...
no ocigledno to swe, ta weziwanja moramo proci, da bi jednog dana shwatili. jedno bez drugoga ne moze.

eno ce mi izgoriti kapula, iden promisati malo...

Ljubav se ne moze racionalizovati i . Nema dalje. Ljubav je posebno osecanje i nema mernu jedinicu.

Mene je tako, jednom neko pitao i pitao u nedogled.

.


Je l' treba i nastavak? SVE je ucinio da potvrdi svoju nesigurnost, da na kraju bude on u pravu. To su kompleksi i traume iz ko zna kog zivotnog doba. Da mislimo da ne zasluzujemo ljubav. To prati sve one koji se boje.

Vise nista nikome ne dokazujem. Ko treba da zna, on zna, oseca. A ako ni tim svojim osecanjima ne veruje, niko mu tu ne moze pomoci. On sam mora da se suoci sa sobom i da sagleda problem koji ga sputava da se opusti, da prihvati ljubav.

Onaj koji misli da drugi kalkulisu, sam je kalkulant, ako i dalje u takvoj vezi ostaje.

Ta pitanja, "a zasto?", jednostavno nemaju smisla, ako se postavljaju u nedogled. Eto, samo to sam htela da kazem.


P.S. Kako to izgleda davati ljubav?

Pa, to je vise jedno posebno stanje, u kojem covek zeli da usreci i usrecuje voljenu osobu.

Mislim da pitanje: A zasto?, ima smisla postavljati sebi. Zato sam o tome pisao. Tako mozemo razbiti svoje kontejnere. Ostalo sam samo naveo kao primer.

Mi sami sebe ne volimo, nezadovoljni smo sobom, pa zato ne verujemo kad nam neko kaze da nas voli. Kako nas neko moze voleti, kad ni sami sebe ne volimo? No to i ne treba da se govori. Nezadovoljni smo sobom zbog frustracija iz detinjstva kad su nas kritikovali za sve i govorili da nismo ni za sta, itd....

A zasto?

p.s. al sam se napisao weceras. iden widjeti sad da li se widi sa terase jupiter i M31 pa da "bacim" oko kroz teleskop. poz...

Nikako na OPS način,a pošto živimo u toj realnosti jbg,zanimljivo je spomenuti kad smo već kod ljubavi jel ste ikad razmišljali o rađanju,umjetnoj oplodnji i djeci,pitajte si roditelje kada su se odlučili na dijete i zašto,reći će iz ljubavi,wtf,nebi baš rekao.
Iz nikakve ljubavi dijete ne dolazi ovdje na 3D OPS svijet,razmislite,majka je uglavnom ta koja odlučuje,ona odluči hoće li dijete ili ne,prvo joj se javi ŽELJA za djetetom i iz te ŽELJE kasnije dođe dijete,svi smo mi iz te ŽELJE došli ovdje,a to odmah navodi na pitanje,ako je tako onda smo svi OPS,pošto je to njihov princip.
Mene to pomalo deprimira jel vidim da je dijete ništa drugo nego nečija igračka u ovoj situaciji majčina igračka jel je ona posjeduje i ona je željela to dijete i na kraju je tu želju sebi ostvarila,tipičan OPS primjer.Najbolje je što na kraju svi govore da je začeto iz ljubavi dijete što je čista laž,već je suprotno,začeto iz ŽELJE.
Sada bi došao i razbio zid ŽELJA=dijete,a LJUBAV=?
Sad sam malo zašao u

Dobro, imamo već temu o "ljubavi", a ovdje bi zbilja mogli malo o mogućim izlazima iz kontejnera...