Nisam baš sigurna da je um izmislio vrijeme. Kao što nisam sigurna da kada je o napadima riječ to obuhvaća samo njega.
A uz to - Promatrač je dosta dobro opisao razne utjecaje i razne mogućnosti vremena i njegova postojanja. I kao i uvijek, mogućnosti su uvijek moguće, pa je tako i bezvremenost samo jedna od mogućnosti - ali kako je razumijeti ako se stalno i iznova njezinim objašnjavanjem koristimo vremenom. Pa je možda pitanje kako bezvremenost postoji.

Kraj i početak u jednom - je nešto što nije ni početak ni kraj. Zato sam rekla i ovo:

"Kada razmišljam o riječi kraj - mi je jednostavno doživljavamo kao ne gibanje - međutim ako kraj percipiramo kao početak onda je gibanje i dalje u toku. I smrt je onda gibanje. I to nema veze s svijetom - točnije ima, on se na određeni način umnožava. I onda živi i namjera - ako se to ne prepozna - onda kao "greška" ostaje planiranje i vrijeme ostaje vrijeme, ono u kojem je kraj - jednostavno kraj, a prošlost, sadašnjost i budućnost nešto što je vremenski odmaknuto ili u naprednijoj verziji izlaska iz ovog načina promišljanja - one uopće ne postoje. Što ako nije tako i ako su one samo način na koji putujemo, dakle postoje, ali ne tako kako ih mi vidimo?"

I ja mislim da moguće ima mjesta gdje ništa nikoga ne napada. "Problem" je što i ta mjesta eto, sada pokušavamo percipirati, a kako drugačije nego vremenski
Ali, svakako je interesantno, meni osobno i zabavno pitati se o tome i razmišljati.
Kada se razmišlja o bezvremenosti, možda je za eksperimentiranje dobro uvesti u igru i onaj "sada" trenutak, kao mogućnost da nam nešto bude "jasnije"...ili da nam bude zabavnije...

Alf

Sve sto ima pocetak ima i kraj jedino kobasica ima dva kraja.

Gde nam je danas 21. 12. 2012.? by Miroslav Prvulović
http://www.4dportal.com/hr/kolumne-miro ... 21-12-2012

gotovo sjetna retrospektiva "hype"-a 2012

Gledano iz ugla mehaničke fizike i uočavanjem isto takvog svemira, dolazimo do dimenzije vremena i uvrštavamo ga u sve jednadžbe (t). U ovakvom fizički gustom stanju, vrijeme je praktično. Znamo koliko traje zemaljska i galaktička godina, znamo koliko fotonu treba da stigne od Sunca do Zemlje, koliko na određenom tlaku i temperaturi treba vodi da zavrije itd.

Gledano iz subatomskog gledišta i ulazeći u kvantnu mehaniku, stvari postaju zamršene. To je svijet iza "ogledala" i ima svoje zakone. Npr. običnu mehaniku možemo dobro proučiti na primjeru klatna te promatranjem i mjerenjem njegovog gibanja i zatim uočavanja rekacije okoline, mjerenjem promjena itd. Sve to stane u prostor jedne sobe ili katedrale Panthéon u Parizu. Za supermale čestice mi moramo graditi ogromne kilometarske ubrzivače s magnetima koji troše GW energija za izazivanje sudara čestica i razlaganje na još elementarnije čestice.

Očito je da u subatomskom svijetu vrijeme ima nešto drugačije poimanje i sama činjenica da ukoliko ih ne promatramo, subatomske čestice mogu i istom trenutku biti i tu i tamo nas navodi da nešto u tom svijetu drugačije, a opet ne radi se o drugom svijetu, već o česticama od kojih smo sastavljeni i koji zajedno čine i naš 3D realitet, a vjerojatno i sve ostale realitete.

Najvjerojatnije je sve povezano Ujedinjenom teorijom polja i ona se prožima kroz sve realitete. Najtajnovitiji faktor u jednadžbama i kao zajednička poveznica svega se nametala gravitacija i uvijek se čini da je bitan, a možda i glavni dio UTP-a. No UTP-om se bave najveći umovi ovog poznatog svijeta i u pravilu oni koji dospiju na domak njegovog algebarskog otkrivanja, uglavnom nestanu.

Vrijeme je praktično u ovom sustavu fizičkog gibanja, no u svijetu kojeg ezoterika opisuje kao Sada i Bezvremeno, drugačiji su odnosi i ispada da je sve u nekom turbo modu kada je sve i tu i tamo. Kakav kvantni sat za taj svijet trebamo i da li je ta dimenzija bitna u takvom svijetu? Zasigurno ne.

Prvi denzitet iznad nas mi se čini da je upravo u takvom nekom međusvijetu koji je možda neka mješavina fizičkog našeg i kvantnog svijeta tj. mehanike. Kako to funkcionira nemam blagog pojma. Vrlo teško je shvatljivo.

Ono što znamo o tom svijetu možemo iskusiti našom "ticalima" tj. našim komponentama bića koji obitavaju u tom kvantnom svijetu i ostavljaju trag u njemu. Svjesnost tog svijeta nas uvodi dublje u njega te naša "ticala" postaju bolja. Bolje uočavamo i bolje raspoznajemo, a opet u našoj realnosti teško to možemo dokazati, pokazati, uhvatiti. Duše vode borbe u tim oblastima s kreaturama koji iste duše žele za svoje potrebe. Te borbe su vidljive kroz svakodnevne ljudske 3D interakcije, kroz snove, kroz vremenske prilike, kroz politička događanja. Očito je to svijet mega-moćan, gdje misli upravljaju svime i imaju implikaciju na sve.

Gore navedenim si pokušavam rastumačiti dimenziju vremena, hiperrealnosti tj. onog iza ogledala. Čovjek ne mora biti znanstvenik i teorijski fizičar da bi bio svjestan nad-svijeta. To mogu i "priprosti" ljudi s dušom i hrabrošću i prirodnom željom za Znanjem. Znanje je sve ono što ta riječ može obuhvatiti. Znanje je ono što podijelite ovdje i gdje se na tome nadograđuju svi ostali i odakle se stvara nova spoznaja. I tako u nedogled... Rastemo i idemo dalje.

Mislim da je ovo dobar opis astrala. Astral je, u grubo rečeno, spoj kolektivnog nesvjesnog s određenim arhetipskim energijama. Moglo bi se reći da ima kvazi-fizikalu manje gustoće od naše, u kojoj namjera biva brže manifestirana. Misli, tj. namjere bolje rečeno, brže i vidljivije utječu na tu realnost nego na našu. Namjera ju, uostalom i gradi. No, astral je samo mali djelić detenziteta iznad našeg, zapravo jedna od tvorevina, manifestacija njegove pojavnosti, poput prelazne zone.

Plan vs namjera...

Dokaz o tome da je ciklus u kome vrijeme počinje da se skuplja (ja bih rekla da se uvija u samoga sebe jer je "spiralno" po prirodi, da tako grubo opišem) jest u tome što smo počeli da zaboravljamo masu stvari iz prošlosti i što naš mozak već odavno ne funkcioniše onako kako je činio do prije 20.-tak godina. Jer, ovaj početak ciklusa je krenuo ne sa 21. 12. 2012, već par desetaka godina ranije. Jeste li primjetili da postoje čitavi fragmenti vaše prošlosti na koju ste potpuno zaboravili? Ili, kad pogledate šta ste radili prije 10 godina, jednostavno ne možete uopće da se sjetite kako ste to uradili, napisali, kreirali, ili šta god da ste već radili? Potom, mozak sve više funkcionira u tom Sada fragmentu vremena, ali da se ne zavaravamo, još smo daleko od toga da smo savladali linearno vrijeme (prošlost, sadašnjost, budućnost) i sretno uletjeli u Jednotu. To su samo iskustveni odbljesci onog kako ćemo percipirati svijet oko nas kad budemo u vremenu-bez-vremena. I što je još važnije, ovdje je manje bitna priča o percepciji odnosno kako će posmatrač posmatrati pojavu vremena i svega ostalog oko sebe, već je bitnije ŠTA će i TKO taj posmatrač biti. Mislim da je cijela priča o vremenu i njegovom sažimanju ustvari priča o mijenjanju nas kao kompletnih bića, i nadrastanju ovog nivoa Svijesti koji trenutačno imamo. Kad se mi iznutra počnemo radikalno mijenjati (a već smo kao čovječanstvo krenuli odavno u tom smijeru) tj., kad se sama suština i priroda našeg bića pomjeri više u pravcu energetskog bića, a manje fizičkog, tada će nestajanje linearnog vremena biti sve češća pojava, a naš boravak u Vječnom Sada također sve češći.

Pošto je Posmatrač upitao Sportistu odakle dobija svoje uvide, za sebe mogu reći da o ovom nisam počela razmišljati,odnosno nisam to uopće počela primjećivati (kako je to dobro elaborirala Alf) dok mi se nisu počele događati konkretne stvari koje su me natjerale da dublje pogledam u ono što mi se dešava i u sebe naravno,i steknem uvid i time objašnjenje kakvo- takvo o ovim pojavama. Ovo konstantno "zaboravljanje" čak i bliske prošlosti, kompletno nestajanje pojedinih fajlova u mom mozgu (a ne radi se ni o kakvom fiziološkom niti nervnom poremećaju ) ima veze sa prirodom odnosno suštinom tih fajlova, jer njihova frekvencija i vibracija više nisu u skladu sa ovom novom vibracijom kojom smo zapljuskivani posljednjih godina iz gornjih područja. I kako sve više postajemo bića energije, svijesti a sve manje fizička, to nam se sve uvrnutije stvari dešavaju.
Nadalje, primjetila sam upravo ovu pojavu o kojoj ste diskutirali kad je u pitanju namjera i planiranje. Kao prvo, mala digresija: Namjera se jedino i realizira iz trenutka vječnog sada. Jedino kad postignemo da smo u sada cijelim svojim bićem i postavimo namjeru, te je iskustveno proživljavamo u tom trenutku u njenom punom opsegu, onda se ona trenutačno ostvaruje.
Međutim, željela sam nešto drugo reći: kad god sam zadnjih godina pokušavala napraviti plan za ovo i ono, pa kratkoročni, pa dugoročni, pa plan za samo jedan dan - sve je otišlo u vraga. Primjetila sam da naš život pogotovu svakodnevni sve više izmiče ranijem sistemu "planiranja". Ova nova vibracija koja utječe na sve nas izuzetno snažno, više jednostavno - ne dozvoljava planiranje. Koliko to ima veze sa ovom našom pričom o vremenu i njegovom sažimanju, to ne bih komentirala, ali planiranje je da tako kažem dio starog 3-dimenzionalnog sistema. A kako svi napredujemo ka 4D i 5D, to se i kompletan naš život mijenja, i to naročito u onom dijelu koji se tiče energije i kvantne fizike. Naime, namjera i njeno ostvarenje je više "područje" 5D postojanja, a plan - 3D postojanja, ako mogu tako grubo i rogobatno da to podijelim. I stoga, namjera je sve više "in" a planiranje postaje zastarjelo.

Prepuštanje životnom ritmu i toku Univerzalnog postojanja i neplaniranje, već POSTAJANJE onog što postavljamo namjerom jest čini mi se jedini ispravan način našeg obitavanja u ovom svijetu. I ovdje bih završila, jer ovaj post postaje predugačak, iako nisam sve baš detaljno elaborirala.

Točno tako, u zadnje vrijeme osjećam da ne mogu ništa isplanirati, sve izmiče kontroli ljudi, događaji, sve.
Događaju se nemoguće stvari, evo knokretno mi se u tjedan dana dogodio niz neželjenih događaja da ne mogu doći k sebi.
Treba se prepustiti što je više moguće ali lako je to reći jer dok god nosimo ovu fizičku tjelesu koja uvijek traži jesi i piti, koju uvijek nešto žulja i boli teško je izvest bilo što više.
Oslobođenje dolazi tek kad se riješimo fizičkog tijela koje je zatvor za dušu i uzrok svih naših nevolja.

Možda ne bi trebalo planirati, već puštati da se desi. To je ono što bi se u poslovnom svijetu nazvalo čistom propašću, ali u privatnom životu možda na duge staze donosi neke rezultate koji su u skladu s onim što jesmo. Nadam se da će se iz ovih neželjenih događaj možda izroditi i nešto dobro.

Ova fizička tjelesina treba još izgurati puno toga. Fizičkog se je vrlo teško riješiti i pratiti će nas još jako dugo. Nekako mi se čini da upravo new ageri upravo i hoće da se već "odvojimo" i da se "uzdignemo", a da zanemarimo ovu fizičku realnosti i ono što nas okružuje. Upravo je ovaj 3D svijet možda analogije đungle iz 4D.

Pripremiti i učiti treba na zemlji, a o nebu otom-potom. Za nekadašnji "pad" smo si sami krivi. Posegnuli smo za zlatnim ćupom i vrata su se zatvorila

lyra, tvoj post je završio na najzanimljivijem dijelu. Možda bi mogla razraditi malo praktični dio razvijanja namjere. Naime svi smo još dosta ovisni o tom planiranju koje nam je isprogramirano kako bismo održavali određene obrasce koji su u sadašnje vrijeme postali neodrživi. Zato je toliko očaja i panike jer ljudi gube tlo pod nogama, a vrlo malo ih zna kako realizirati svoj život kroz postavljanje namjere.

Intenzivno želiš da se nešto desi i što to jače želiš manja je šansa za ostvarenjem. Zato kad nešto žarko želiš onda misli intenzivno o nekom sasvim drugom problemu, a svemir već zna za tvoju "žarku želju" i ostvarit će ju na ovaj način.
Možda, nisam probala.

Hvala Lyra sto si malo pojasnila ono sto ja zivim, ali ne znam objasniti.

To je to. SADA.

Jednostavno nestane proslost, pa s njom i buducnost. Samo namjera i SADA se ostvaruje. Bez planiranja kako to postici. Samo se desava. Samo treba paziti na misli.

Proslost su programi, predrasude, koje, kada nadidjes, nestaju i ostaje nov pogled na realnost. Kada se oslobodis okova proslosti.

Malo ću na ovu temu ubaciti i citate:

07.11.1994.

P: Da li je moguće pomoću te tehnike otkriti dobitne brojeve na lotu?
O: Teško; namjere moraju biti čiste.
P: Vrlo je teško imati čiste namjere kad se radi o novcu, zar ne?
O: Da.
P: Ali ako, teorijski, netko ima čiste namjere, može li otkriti brojeve...
O: Visoka čistoća. Da.
P: Da li su brojevi lota... nepromjenjivi?
O: Sve je na nekom nivou. Ali izbor je na kojem će nivou biti doživljeno.

I onda opet ista stvar:

09.12.1994.

P: Ima li neka kvalifikacija koja se mora ostvariti za nas da bi dobili brojeve na lotu? ima
li kakva stvar koju moramo učiniti, ili smisliti, ili reći?
O: Potpuno čista namjera, takoreći neodređeno.
P: Potpuno otvoreno?
O: Neočekivano.
P: Naše očekivanje ograničava kanal kad pitamo takvu vrstu pitanja?
O: Da.
P: Mi moramo biti kompletno bezbrižni bilo da ih dobijemo ili ne, takoreći?
O: Veseo-postaje-sretan stav pomaže. kao što ste bili prije.
P: Dakle, sve dok brinemo, napeti smo, očekujemo i zakačeni smo na neku ideju, mi
ograničavamo tok?
O: Da.
P: Sad, rekli ste u jednoj prijašnjoj sesiji da vi radite financijski aranžman za nas. Pa, ne
želim vas požurivati i raditi neki pritisak, ali ima li to nešto s M.T. i tiče se hipnoza?
O: Možda. Nemojte očekivati. Vjera, draga.
P: Hvala i laku noć.
O: Laku noć.

Znači - happy-go-lucky stav. Po naški: Već će nekako biti. Nemojte napinjati. I onda ona poznata:

http://hr.wikiquote.org/wiki/Miroslav_Krle%C5%BEa

"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo." (Balade Petrice Kerempuha, Khevenhiller)

Čim planiraš znači da si još u 3D, ali čim samo i pomisliš da bi moglo i bez tog planiranja da se dan završi, već si napravila korak ka višem načinu postojanja. Ali, većina nas ne smije da stisne i otpusti se u život, u tu beskrajnu maticu bez da pokušava da je kontrolira na bilo koji način, već samo da pliva skladno s njom.
To je ono što je neko u ranijim postovima kazao - ne dozvoliti da te životna struja nosi kao kladu, ali niti raditi u suprotnom pravcu .- opirati joj se, a upravo to radimo kad pokušavamo da planiramo, jer time želimo ostvariti kontrolu nad onim što nam se događa. Zašto želimo kontrolu? Pa, zato što nas pokreće strah - da nam se ne dese sve one stvari koje ne želimo nipošto u svom životu. A sve dok nas pokreće strah, nismo u onoj vibri koja je neophodna da nam se namjera ostvari. Odnosno, i dalje smo u dualitetu, u kome se sve ostale emocije temelje na dvije osnovne: ljubavi i strahu. A namjera je stvar koja ne stanuje u svijetu u kom dualitet još uvijek vlada.
A ako se još dalje zapitamo zašto smo uopće postavili tu namjeru, nerijetko ćemo naići na to da smo opet bili motivirani strahom ili strepnjom da nećemo dobiti ono što želimo u životu, pa hajmo onda vježbati namjeru .- možda tako dobijemo ono što želimo. A nikako da shvatimo da ono što želimo najčešće nije uopće dobro za nas...itd, itd...Stoga, raditi na sebi u smislu da se rješavamo svih svojih strahova, rastakati program matrice (baznog straha) koji su nam kontrolori postavili, tek je po meni prvi ,ali najbolji korak za manifestaciju namjere. jer, ako te pokreće strah - onda ćeš dobiti samo još više straha u svom životu, prema zakonu privlačenja, a kako onda da dobiješ sve one stvari koje se nalaze u suprotnom vibratornom području - području koje je zasnovano na postojanju Univerzalne ljubavi!

I za kraj, udovoljit ću djelimično tvom zahtjevu Luna: dat ću samo par natuknica šta je potrebno da se namjera ostvari.
Ako želimo ići onim klasičnim početničkim načinom: biti stalno u dobrom raspoloženju (znam koliko je ovo teško, ali što više trenutaka u svakom danu), imati namjeru na umu nekih 15.-tak dana, odvojiti vrijeme za nju i prakticirati viđenje namjere kao već ostvarene. Ali sve to neće ti uspjeti ako ne uložiš emocije u tu vizualizaciju željene situacije. Emocije su gorivo koje sprovodi tvoju namjeru do Univerzuma, a ne misao. I šta je najvažnije: kad god vježbamo namjeru (kao što to predlažu Hicksovi u svom Zakonu privlačenja) trebamo to činiti da doslovce osjetimo cijelim svojim bićem da se naša namjera VEĆ ostvarila. Sve dok je namjera u području želje, nema ništa od njene manifestacije u stvarnom životu. Jer, ako nešto želiš, to znači da to nemaš, a čim pošalješ iz sebe emociju i misao - nemanja, onda ti Univerzum vrati samo uduplano to isto - nemanje, pa onda nemaš dvostruko više stvari nego dotad

I da opet ne spamam temu, ovdje ću završiti.

Budući da je Lyra pokrenula jednu predivnu temu namijenjenu za daljnje razvijanje i rad, predlažem moderatorima da se početni Lyrin post i nastavak postavi u zasebnu temu. Predlažem naslov Namjera vs. planiranje ili slično.

Teme imaju neku tendenciju da kad ih se preseli - utihnu... ko da im se raskine sila koja ih drži na životu. Imam na umu nešto drugo, samo vi pišite...

Ja sam razmisljao da otvorim novu temu sa nazivom Kraj vremena, ali s obzirom da sam znao da necu imati mnogo teksta, jer nisam tome vican, resio sam da o tome pocnem ovde.
Ovaj naslov je do pola OK. Samo mu smeta datum.
Ipak sve ono sto prethodi unazad po temi je druga prica i sva je vezana ipak za datum.
Mozda bi nova tema mogla i da se zove trenutno kreiranje, ako ne kraj vremena.

Eto, riješeno!

Ja nekako namjeru doživljavam kao dio mog bića i ako su emocije posložene i nema ludog paljenja i gašenja lampica tada osjetim koji je moj put. Npr. moj otac je uvijek igrao loto i još dan danas sanja kako će dobiti veliki dobitak. Ja sam bio nekako nezainteresiran za isto. Zabavno je zamišljati o onome što bi bilo kad bi bilo, ali npr. dobitak na lotu si nikad nisam želio. Moje unutrašnje objašnjenje je bilo da je to prelako i da vodi na stranputicu i zamiranja onoga što jesam. Umjesto sreće imao bih odmah nesreću. I zato nisam nikada igrao loto. Ukoliko budem trebao novac on će doći na način da ću ga imati onoliko koliko treba i koliko odgovara mojoj osobnosti. Možda ga uopće neću imati.

Možda zvuči fatalistički, ali izgleda kao da je već sve složeno negdje i dogovoreno. Ukoliko silom i planiranjem pokušavamo složiti život u nekom drugom smjeru tada stvari krenu po zlu i to najčešće po druge. Ostvaruje se kontrola nad drugim ljudima, upravlja se njima i ulazimo u znani OPS. Drugačiji pristup i filozofija bitka ili bivstvovanja nas vodi više prema nekom radu na sebi i učenju. Postepeno učenje i dijeljenje znanja, bez pokušaja kontrole tuđih života, a ujedno i bez planiranja nas vodi prema OPD-u.

U svakodnevnom životu smo uglavnom između svega toga i postići čistu namjeru je jedan od najtežih zadataka u ovakvoj realnosti.

Mislim da nam je svo znanje o manifestaciji odnosno materijalizaciji misli i emocija u stvarni život i došlo u ovo specifično vrijeme kako bismo osvijestili šta i koliko možemo kao ljudska bića. Sva poenta učenja o ovoj pojavi jest da naučimo jednu novu vještinu, onu koja je na višim razinama postojanja sasvim normalna stvar, a ako ćemo kao čovječanstvo da se izdižemo ka narednom, višem nivou Svjesnosti onda je materijalizacija jedna od temeljnih lekcija, čini mi se.
U prošlosti a i danas mnogi duhovni učitelji govorili su o tome, neki to čak i javno pokazivali kao mogućnost, te nam tako ostavili trag i dokaz da je to moguće. Potom je krenula zadnjih godina čitava eksplozija informacija o tome u vidu knjiga, filmova, kurseva, itd...Dakle, kao kolektivna svijest imamo informaciju o tome. A kad imamo informaciju onda može uslijediti i naša unutarnja transformacija u pravcu sagledavanja onog što imamo kao sposobnost i potom savladavanje ove vještine.

I to je prvi korak na putu - znanje/svjesnost da nešto možemo ili imamo kao sposobnost u sebi. Drugi faktor koji nam pomaže u relizaciji naših namjera jest sam vremenski okvir u kome nam se ovo dešava i sve ono što on nosi sa sobom. Naime, u ovo vrijeme u kome živimo, velovi između svjetova i dimenzija su se jako stanjili te nam je time omogućeno da se vibracija našeg svijeta - našeg realiteta jako približi onom realitetu i dimenziji u kome je manifestacija moguća trenutačno. Stoga je zadnjih godina od presudne važnosti biti veoma budan za svoje misli i emocije kao i svoje želje jer se one sada nalaze u području takvog vibratornog polja koje ih mnogo brže materijalizuje u životu nego prije. To je dakle mač s dvije oštrice. Pošto je tamna energija (a to su i sve naše negativne misli i negativne emocije) mnogo lakša i brža po svojoj vibracijskoj prirodi od pozitivne energije koja je "sporija" ali i jača, to moramo posebno biti obazrivi šta pričamo, kakve riječi izgovaramo i čime smo emocionalno i mentalno zaokupirani većinu svog svjesnog vremena. Pošto nam je i inače zadatak u radu na sebi da posmatramo sebe, svoje misli, riječi i djelovanje, time je rad na ostvarenju namjera sastavni dio našeg duhovnog razvoja. I stoga u krajnjoj konsekvenci i nije toliko bitno hoćemo li ostvariti neku konkretnu namjeru u svom životu, mnogo je bitnije znanje koje smo stekli dok smo koračali tim putem, idući ka materijalizaciji tih istih namjera.

Moja su iskustva drugačija.

Tamna energija je sporija, gušća, teža i lakše se postiže jer smo malo od nje udaljeni, dok je svjetla energija brža, lakša i nalazi se "gore". Teže je postići svijetlu energiju jer zahtijeva veću količinu energije, veće ubrzanje i frekvenciju. I prilično smo od nje udaljeni. A i kad je dosegnemo lako iz nje ispadamo jer se nismo naučili održavati i podržavati takav frekvencijski nivo.