Da bez suvišnog filozifiranja odmah prijeđem na stvar.

Večina ovdje najvjerojatnije zna što je to mozak. Uglavnom naš mozak ima nekoliko djelova ali je podjeljen na dvije hemisfere koje su dobrim djelom odvojene no povezane su međusobno pri donjoj strani mozga. Tako da premda su odvojene svejedno postoje razne veze i informacije se prerađuju koristeći oba dvije polutke mozga. Svi mi koristimo i lijevu i desnu stranu, premda svaka za sebe ima određene karakteristike koje su pri ljudima više ili manje dominantnije. Budući da živimo u takvoj državi i sustavu dobrim djelom ljudima koji žive ovdje je lijeva strana ipak više dominantnija, samo obrazovanje je takvo što kroz godine više potiće i nagrađuje aktivnosti koje su tipične za lijevi mozak o potiskuje i zanemaruje aktivnosti kao što je npr. likovni koji potiće kreativnost i maštu što su samo nekoje od karakteristika desne hemisfere mozga. Živimo u umjetnom stvorenom svijetu u kojem ljudi najviše obračaju pažnju na brojeve, detalje, sve je 'matematički', struktura. Nekoji ljudi koji su na ovom forumu najvjerojatnije imaju i posao, pa se nekoji mogu naći u opisu koji je 'radnja dosadnih i ne kreativnih stvari po nekoliko sati koncentrirajući se na brojeve i detalje'. Mnogi stručnjaci se slažu da ljudi posebno u modernoj civilizaciji previše koriste karakteristike koje su tipične za lijevu hemisferu a premalo se služe karakteristikama koje su tipične za desnu stranu. A to stvara probleme, budući da nemamo taj balans između lijeve i desne strane u našim glavama nemamo niti svijet kakav bi mogao biti da su ljudi u balansu. Slijedi malo detaljniji tekst na engleskom jeziku o ovoj temi:






Ima mnogo članaka na internetu o ovoj temi pa ako netko želi više detaljniji opis može slobodno potražiti.
http://screen-wallpapers.com/wallpapers ... 0Brain.jpg

Kakve veze ovo ima sa duhovnosti? Video koji me je više naveo u razmišljanje i analiziranje ove teme je od jedne žene pod imenom Jill Bolte Taylor koja se je probudila jednog dana sa 'čudnim' simptomima i tek je kasnije shvatila da ustvari ima moždani udar, i to u lijevoj strani mozga. Percepcija joj je šiftala u desnu stranu i ondje je doslovno doživjela prosvjetljenje/nirvanu. Cijeli video njezinog govora se nalazi ovdje:



Obavezno pogledati. Po ovom primjeru možemo vidjeti nekoje stvari, lijeva strana mozga je onaj glas kojeg čujemo u našim glavama, to su naša sječanja, naš ego. Dok je desna strana mozga ustvari u sebi ima kreativni duh, našu kreativnu svijest i to je ono što vidi cijelu sliku, što sebe ne vidi kao samo jednu jedinku odvojenu od svih i svega nego kao sve što jest, kao jedno sa svime.

Kako meditacija utjeće na mozak i što su ustvari 'duhovni učitelji' pokušavali reći ljudima je slijedeće pitanje. Opet još jedan zanimljivi tekst:







Ova zadnja rečenica je bitna. I kao što vidimo ono što su mnogi duhovni učitelji ustvari govorili je trebalo pomoći ljudima da šiftaju iz percepcije lijeve hemisfere mozga do percepcije desne strane mozga. A i sama meditacija ustvari doprinosi tom šiftu percepcije.

Vratimo se onoj zadnjoj rečenici.

"...gives rise to a sense of unity and wholeness, where as lack of activity in the left orientation association area results in the dissolving of the self/non-self boundary"/"..leading to a loss of sense of space and/or time..."

Zamislimo čovjeka kojeg mnogi ljudi nazivaju Isus. Zamislimo ga kako sjedi sam na nekom kamenu usred nekog polja ili pustinje, sasvim je moguće da čovjek budući da nije imao pametnijeg posla da je malo eksperementirao sa time da je pokušavao primiriti um, promatrati misli i okolinu i čisto da je pokušavao biti u sadašnjem trenutku, što automatski šifta percepciju u desni mozak, dakle zamislimo ga da je prakticirao neku vrste meditacije. Što nije ne moguće.. na kraju krajeva koga jarca je radio 40 u pustinji i što je radio svih tih godina, biblija ništa ne govori. I nemojmo zaboraviti onu teoriju da je bio u nekojim istočnim zemaljama.

Uglavnom, zamislimo ga kako meditira. Nije potrebno da sjedi u lotus položaju, to nije toliko bitno za meditaciju. Zamislimo normalnog čovjeka kako sjedi na vrhu neke 'planine', ili na nekom kamenu ili kako sjedi ispod nekog drveta kako je to Budhha napravio.. ne bitno. Kako ulazi sve dublje u to meditativno stanje, ili kako bi nekoji rekli 'sve dublje zaranja u sebe' počinju se događati zanimljive stvari. Valja spomenuti činjenicu da je desni mozak taj koji sebe ne vidi kao jedan ego odvojen od svega i svih več vidi sebe kao što vidimo po primjeru Jill Bolte Taylor kao jedno sa svime. Dakle sa samim time je šiftao u taj dio mozga koji ima tu percepciju i kako je ulazio dublje u to stanje, dalje od percepcije lijeve strane mozga koja ima percepciju da je odvojeni ego.. počele su se događati zanimljive stvari.

"...gives rise to a sense of unity and wholeness, where as lack of activity in the left orientation association area results in the dissolving of the self/non-self boundary"/"..leading to a loss of sense of space and/or time..."

Prvo se događa to što se gubi percepcija prostora i vremena, sa čime se dobije osjećaj unije i cjelovitosti/beskonačnosti, budući da se šifta dalje od percepcije lijeve hemisfere i u percepciju desne, gubi se bilo kakav osjećaj 'sebe', dakle.. netko bukvalno postane beskonačan i sve što postoji.

Isus je to 'mistično' iskustvo pokušavao objasniti na različite načine. Kao što su na primjer: 'Sin i Otac su jedno, no otac je veči od sina' - što je isto izjavi da su Atman i Brahman jedno, no Brahman je beskrajni duh u ograničenom tijelu. http://en.wikipedia.org/wiki/Brahman s toga je ipak 'brahman veči od atmana'

Još jedan njegov zanimljivi citat iz Evanđelja po tomi glasi:

Jesus said, "If those who lead you say to you, 'See, the kingdom is in the sky,' then the birds of the sky will precede you. If they say to you, 'It is in the sea,' then the fish will precede you. Rather, the kingdom is inside of you, and it is outside of you. When you come to know yourselves, then you will become known, and you will realize that it is you who are the sons of the living father. But if you will not know yourselves, you dwell in poverty and it is you who are that poverty."

Jesus said, "It is I who am the light which is above them all. It is I who am the all. From me did the all come forth, and unto me did the all extend. Split a piece of wood, and I am there. Lift up the stone, and you will find me there."

Dakle vidimo da nije imao percepciju lijeve strane mozga nego desne. Sebe je vidio kao sve i jedno sa svime. Uglavnom, nije ni prvi ni zadnji koji je imao takvu percepciju. Njega sada ovdje uzimam kao primjera jer nam je ipak kao primjer najbliži.

Veza između desnoga mozga i duhovnosti je sasvim jasna. Dali je sve to ustvari samo varka mozga ili je desni mozak kao veza sa tom višom stvarnošću gdje je sve jedna stvarnost, to je otvoreno pitanje.

A sa kojom stranom mozga ustanovljavaš sve ovo, šta sve rade i leva i desna strana?
Mora da postoji neki svedok koji je svega toga svestan.
On uopšte nije u mozgu.
Njegova samospoznaja je cilj meditacije, a ne ono što je neka šlogirana domaćica jednog jutra primetila.

http://en.wikipedia.org/wiki/Lateraliza ... n_function

"Broad generalizations are often made in popular psychology about one side or the other having characteristic labels such as "logical" for the left side or "creative" for the right. These labels need to be treated carefully; although a lateral dominance is measurable, these characteristics are in fact existent in both sides, and experimental evidence provides little support for correlating the structural differences between the sides with functional differences."

Mislim da sam ovo i spomenuo u tekstu, ali uglavnom treba biti oprezan. Kreativnost npr. nije samo u desnom mozgu kako večina slika pokazuje nego je pri kreativnim radnjama aktivna i lijeva i desna strana, no koliko mi se čini ipak postoji ta mala razlika u desnom mozgu zbog kojeg je i napisano da je kreativnost stvar desnoga mozga.

Ugl, da se vratim na to što si napisao.

To se ne ustanovljuje sa nekom posebnom stranom mozga, svijest je prisutna i u lijevoj i desnoj strani. To dali je svijest u mozgu ili ne, hmm..dalo bi se o tome. Očito je da mozak itekako igra ulogu u svjesnosti. Svijest, barem mi po iskusto znamo da je kao 'iznad uma'. Odnosno ako prihvatimo to što se um u nama manifestira kao sam mozak u akciji i da je ta akcija misli, očito je da smo mi, svijest svjesni misli i što misli/um prolazi kroz svijest bez da ima neki efekt.

Pročitaj tekst još jednom, čini mi se da nisi skužio neke stvari. Ta samospoznaja (ako govorimo o istoj stvari) je rezultat šifta iz lijevog mozga u desni mozak koji ima takve funkcije kakve več i ima te tako stvara to iskustvo beskonačnosti. Budući da je po ovome ego ustvari sinonim za akcije u lijevom mozgu, šiftanje percepcije iz lijevoga mozga se ustvari potiću razne akcije u mozgu što dovodi do "uništavanje" ega.

Da mi je samo znati šta je smiješno.

Kako mozak funkcionira i kako je to povezano sa duhovnosti je itekako ozbiljna i zanimljiva tema i ja tu zbilja ne vidim mjesta za šalu.

Aha, a onda sve oke. Moja greška.

Njegov komentar o samoj toj ženi nije baš nešto što bi se očekivalo od nekoga koji je donekle 'duhovna razvijen'. Žena je jako puno propatila i nije joj bilo lako. No ono što je doživjela u srži može pomoći da se pobliže razumije sam mozak i različita duhovna iskustva..a po njezinom primjeru je očito da imaju nešto veza sa desnim mozgom i da je dokazano da se meditacijom upravo i šifta percepcija u taj mode.

Kada je za šalu onda je za šalu, a kada nije e jbg onda biti ozbiljan dobro dođe.

edit: a i kontadiktoran je. Ako je duh beskonačan i anemira stvarnost onda je bogami i u mozgu. Na kraju krajeva, ako netko nekoga upali hamrom po glavi sumnjam da taj bude sasvim pri sebi i svjestan.

Zato jer je čovjek svjestan zato jer to mozak evolucijski razvijen kako i jeste to dozvoljava. Očito da smo mi kao ljudska bića svjesni do tog nivoua zbog mozga. Što ne znači odmah da mozak stvara samu svijest. Ja gledam to kao na radio, ako oštetiš radio neće ni signal biti kako treba. No radio ne stvara sam signal, samo ga prima i prerađuje u oblike (zvuk). Jakim udarcem u glavu očito dolazi do prekida signala pa imamo stanje kao što je koma, npr.

A što se tiče ozbiljnosti, pa gdje bi svi došli ako bi bili kao klaunovi? dobro je ponekad biti ozbiljan, i dobro je ponekad se šaliti. Sve je to za ljude. Ali treba znati kada i gdje je tom određenom stanju šale ili ozbiljnosti mjesto. Na temama poput ovih, mislim da nema baš previše mjesta šali.

Imam ja razumevanja i saučešća za one koji imaju zdravstvene probleme i muke, ali nemam za one koji od šloga prave nirvanu i prosvetljenje.

Tačno je i opšte poznato da postoje podele u funkcijama mozga na levu i desnu hemisferu, ali one su samo praktične i fiziološke prirode i nisu toliko bitne za razumevanje funkcionisanja svesti kao takve.
Mogu da budu bitne samo za razumevanje funkcionisanja mozga.

Da bi se sve to razumelo dobra je analogija sa sijalicom.

Um je kao svetlost sijalice.
(Ako hoćeš, neka jedan krak onog držaca srebrne žice koja sija bude leva strana mozga, a druga desna. Znači, žica koja sija je zategnuta između ta dva pola, kao dve polovine mozga.)

Fizičko telo i mozak su kao lampa sa sve postoljem i sijalicom.

Električna energija koja omogućava sijalici da svetli i celoj lampi daje razlog postojanja je svest.
Ona je izvan lampe i nevidljiva je, lampa je samo koristi.

Tako je i svest izvan tela i uma, ali je za svoj rad koriste telo i um.

A Ego je neznanje o svemu tome i šta je prava priroda svake funkcije i iluzija da su telo i um svesni sami po sebi - kao stav "Ja to radim" (ja svetlim, ja mislim, ja radim, ja ovo, ja ono)

e pantelija, pantelija..

zagrušak u lijevom mozgu je doveo do prekida radnje te hemisfere te je dovelo do šifta percepcije u desni mozak. Dakle ovo je rijedak i poseban uvid u sam rad mozga. I to što je iskusila je TOČNO, ALI TOČNO to što se naziva nirvanom.

(a na ostalo budem valjda sutra odgovorio sad je kasno)
/

Ti što to nazivaju nirvanom nemaju pojma šta je nirvana. To su glupi materijalisti koji nemaju pojma ni šta je mozak ni šta je svest i pokušavaju da sve akitvnosti svesti svedu na aktivnosti mozga.
Svakako da mozak kao prijemnik i korisnik svesti reaguje na stanja svesti i da se te reakcije mogu izmeriti, i ako se mozak poremeti kao kod šloga ili povrede onda je i percepcija svesti izmenjena pa čovek doživljava drugačija stanja svesti, ali to ne menja činjenicu da je mozak i dalje samo prijemnik, svest nije u mozgu niti je mozak tvorac svesti. A pogotovu poremećaj percepcije mozga nije nirvana, niti je ona smeštena u nekoj polovini mozga. To su samo glupi materijalistički pokušaji da se sve svede na rad mozga, to su radili i sa iskustvom smrti, tvrdeći da svetlost i sve što se doživljava pri umiranju je samo "električna oluja u mozgu" i halucinacije.

Bolje da se pozabaviš sa onim procentom ljudi, zaboravio sam kolikim, koji uopšte nemaju mozga u glavi već samo nekoliko milimetara kore velikog mozga i šuplju glavu, ili praznu ili ispunjenu vodom.
Oni nemaju problema ni sa levom ni sa desnom stranom, niti mogu od šloga da se prosvetle. A oni žive sasvim normalnim i uspešnim životima tako da moraju da kriju informacije o njima da ne bi postali diskriminisani od okoline ako bi se saznalo da u glavi nemaju mozga. I sama medicina izbegava da se bavi njima jer oni poništavaju sve što je do sada izmišljeno o mozgu, celu materijalističku sliku, i potvrđuju ono što su tvrdili Karl Pribram i Rupert Šeldrejk i ostalli iz holografkse paradigme: da je mozak samo prijemnik a ne tvorac svesti i informacija.



A izgleda da ni on nije potreban: sve ćelije našeg tela su ti prijemnici. Sve one rade u simbiozi koja sačinjava naše telo. Zato i nije problem ako neki deo mozga ne radi ili nedostaje. lako se premosti.

Mislim da je neukusno da se neki klebere, umjesto da nam pokažu svoje znanje o ovoj temi, pogotovo jer si se ti potrudio da skreneš pažnju nas ostalih, dajući nam nešto informativno.
Doduše, ovo je već objavljeno prije godinu-dvije, ako se ne varam neka me se ispravi.
Mislim da i u tvom, a i u Pantelijinom izlaganju, ima i istine.
Možda kada biste se negdje na sredini našli, onda biste se svakako i susreli.
Dotična gospođa je objavila i knjigu, posvećenu ovom iskustvu, jer sam čitao jedan dugi odlomak njenoga iskustva i vrlo interesantno i inspirativno piše.
I vrlo znanstveno utemeljeno: dakle ne radi se o fluffy stilu.
Mozak je svakako bitan, ali mozak je i stvar subjektiviteta.
Ali u svakom slučaju mozak i srce, kako mogu biti sinhronizirani, isto tako i ne moraju, pa može raditi jedno a da ne radi drugo i obratno, pa se onda desi da je neko klinički mrtav, ili da nije klinički mrtav, ali vegetira, a kada dođe svijesti kaže kako je sve čuo što se govorilo u njegovoj blizini: uostalom, čisto da znate, i kada se vaši voljeni gase, i kada mislite da ne mogu da čuju šta pričate, često se dešava upravo suprotno, jer mozak je vrlo vitalan organ, što pokazuje i ova ispovijed dotične dame o kojoj ovdje raspravljamo.
No moja malenkost bi to riješilo ovako, da se niko od diskutanata ne naljuti, a i da ostanem iskren: lijepo je što je gospođa imala iskustvo koje ju je obogatilo: pustite nekome Iron Maiden i njegovi moždani talasi će euforično reagirati, potpuno isto kao da je u pitanju Bach.
Druga je stvar što će se dogoditi potpuno suprotno ako takva muzika bude trajala dugo: onda je Bach u nesumnjivoj prednosti, ne samo zato što je nesumnjivo teže komponirati fuge i tokate, nego i zato što se prijespomenute nalaze u koherenciji sa uobičajenim moždanim valovima čovjeka: bilo djeteta, bilo starca: ne govorim ovdje o razlikama između ovih godišta, nego o onim valovima koji su identično oscilantni i koherentni svim ljudima, bez obzira na njihove godine.
I tu je ključ ove teme: u datom trenutku fiziologija ove žene se isključila, i u jednom trenutku, nakon što su imali izrazite anomalije tj. krivulje, moždani valovi su se sinhronizirali, a ako se to dogodilo u veoma kratkom vremenu, kao kod vrhunskih sportista, ili zaljubljenosti, ili orgazma: onda je to proizvelo u najmanju ono što je Maslow nazivao oceanskim ili plato doživljajem: ovdje je bila još prednost, jer je tijelo kao primatelj spoljašnjih impulsa bilo isključeno, pa je to doživljeno potpuno unutra: kao da vičeš od sreće u zatvorenoj sobi, a buka se ne odbija od zidova i ne smeta, već se odvija u potpunoj tišini kontemplativnosti.
No naše funkcije nisu samo u mozgu, one su u cijelom tijelu: kako inače sportisti u jednom trenutku mnogo se naprežući počnu da lebde od lahkoće, neko u orgazmu izgubi kontrolu, a tijelo ipak sve do kraja savršeno odradi i počne se opuštati tačno kada je to potrebno: rukovodi li tu mozak tijelom ili tijelo mozgom, ne usuđuju se ustvrditi kategorično ni oni najveći istraživači.
Stoga svijest i može i ne mora biti u mozgu, a također je i oko nas: apsolutni vakuum, ni fiziološki ni energetski, ne postoji ni u tijelu čovjeka, ni u kozmosu.

To sa iskustvom smrti se slažem, ide mi na onu stvar što su samo nekoje stvari uspijeli ponoviti u laboratorijima, npr. onaj tunel..nešto su slično ponovili stimulirajući neki dio u mozgu i odmah 'ma to cijelo iskustvo je halucinacija i u mozgu je' - dobro, tu se slažem sa tobom.

Ali opet i opet kao da nisi skužio o čemu je riječ ovdje. Svijest definitivno je u mozgu ALI nije samo tamo. Poanta ovoga nije da je nirvana neki entitet smješten u desnom djelu mozga nego da se doživljava u desnom mozgu što definitivno jeste tako što se i da lako zaključiti po gornjem primjeru ALI i po jednostavnoj činjenici što se meditacijom baš i šifta percepcija u tu hemisferu. I pogledaj za šta je ta polovica mozga zaslužna i sve će ti biti jasno. Samo zbog toga što se doživljava percepcijom koja je u toj hemisferi ne znači onda odmah da je to iskustvo ograničeno samo u mozgu. Jer očito nije, kada je i ona sama doživljavala da je njezin ego nestao, nije više mogla zaključiti gdje njezino tijelo počinje a gdje završava (to se percepira lijevom stranom i još jednom regijom u mozgu, zbog ravnoteže i zato što se nebi sadarali sa svime) i što je spoznala koliko je sve povezano i osjećala je da je jedno sa svime. Kao što je i rekla 'nisam znala kako ću se, tako ogromna i beskrajna kakva jesam opet moći staviti u to moje maleno tijelo'.

Bila to nirvana što je ona doživjela ili ne, činjenica jeste da je izgubila svaki smisao za 'ja' i što je postala jedno sa svime i što je samo stanje bilo čisto blaženstvo. Priznaj barem da zvuči jako slično nirvani.



Opa, nisam znao za ovo. Makar sam jednom mislim i vidio sliku gdje je čovjeku falila polovica glave i što je čisto ok mogao funkcionirati. No onda se postavlja pitanje kako ti ljudi bez mozga uopće funkioniraju? od kuda dolaze informacije, misli? um? možeš čisto lijepo primjetiti da mozak/um upravlja tijelom mislima. Dakle, kako funkioniraju? stoji to da mozak upravlja tijelom, možeš i sam to vidjeti pri sebi. Ali očito po takvim primjerima postoji još 'nešto'.

Jel znaš za neki link gdje o tome ima nešto više?


budem pogledao.



A ovo je i odgovor na moje pitanje valjda... pa očito je da misli mogu utjecati na cijelo tijelo. Tako da ovo nije ne moguće, samo je rekao bih stvar u tome što znanstvenici ne znaju još uvijek ni što je svijest ni što je ustvari točno um ni kako tijelo, kompleksno kakvo i je funkcionira..

Šta ćemo sa šetanjem svesti čoveka tokom kliničke smrti? Ako je percepcija onoga što se dešava oko čoveka vezana striktno za fizičko telo, bilo za levodesni mozak kao procesore čulnih podražaja - nebitno - kako je moguće da čovek, dok je izvan tela na primer prošeta do druge sobe, vidi šta se dešavalo u njoj, itd?

Ako je tokom kliničke smrti sva elektromagnetna aktivnost mozga - i sva aktivnost bilo kakvih nervnih impulsa nepostojeća, koji su instrumenti percepcije, kad fizička čula ne reaguju na podražaje?

Tu imamo drugi problem, ako je čovek zaista izvan fizičkog, i nalazi se u "slobodnom prostoru" unutar astralnog ili kojegveć tela, čime hvata mehaničke vibracije zvuka, kada nema organ potreban za to, uši? Navodno postoji ekvivalent čula, telo prikupi informacije i nakon povratka u fizičko mozak sve to fino obradi i prevede na "domaći" jezik, prevede informacije na jezik koji fizičko telo može da očita.

Ovo o mozgu/telu kao prijemniku je prilično dobra analogija. Ako pogledamo fizičko telo ono i jeste u glavnom to, živa mašina, procesor podražaja, istovremeno i vozilo. Kako bi smo inače bili kompatibilni sa ovom stvarnošću da nije kalibrisano baš na takav način, da bude potpuno "umreženo" unutar nje? Tako da po mom mišljenju, možemo reći da naše fizičko telo, njegovi kapaciteti i način na koji ga koristimo gotovo u potpunosti određuje kvalitet našeg iskustva stvarnosti na fizičkom nivou. Postoje i drugi nivoi, na koje, sa tačke gledišta našeg "ja" - ega? fizičko može uticati do određene granice, ali iznad nje su stvari obrnute, "nematerijalno i duhovno" počinje da utiče na naše telo, menjajući ga.

Upravo zato je i moguća aktivacija "desnog mozga" i dolazi do objektivne, merljive promene u mozgu, vrsti moždane aktivnosti nakon meditacije. A ne obrnuto. Iako verovatno određene "nasilne promene" u moždanoj aktivnosti mogu da utiču na pojas frekvencija koje će "prijemnik hvatati" i u skladu sa tim, našu percepciju fizičke stvarnosti (i njenih nusproizvoda) - to samo znači da je došlo do određenih promena u hardveru, i manjih u softveru. Stvar je u tome što mašina ne može da reprogramira samu sebe na način da se "prosvetli" ili štagod već. Za to je potrebno osvešćivanje pristupa mašini nečeg višeg od same mašine. Iako se reprogramiranje stalno dešava - samo se dešava, mehanički, bez našeg voljnog učešća u tome, upravo kao posledica spoljnih impulsa i podražaja: viewtopic.php?p=206#p206

Neko mora i to da radi, i da zameni mehaničke podražaje svesnim uticajima koji će "programiranje" odvesti u drugačijem, po čoveka povoljnijem pravcu. E, taj neko je onaj o kojem Pantelija priča, a taj neko nije u tolikoj meri vezan za fizikalno iako je u njemu, i iako je uzrok tih svesnih promena. Više o gradacijama i stepenima "od mašine do Svesnosti" ima u radovima Gurdjieffa i Gnostici.

Ali da veza između "fizičkog" i "duhovnih performansi" manifestovanim u fizičkom postoji - postoji, to je neporecivo. Na primer, uzmimo samosvest u obzir - ne onu objektivnu, već prosto sećanje sebe, u početnom smislu koji je dat u okviru četvrtog puta.

Ko god je to vežbao, primetio je da nekad. čak i kad se seti da treba da se seti, to jednostavno ne može da uradi, ili može ali do određene granice. Potpuna samosvest, o prostoru u kojem smo, o sebi u tome, o onome što nam prolazi kroz čula (ignorišimo "konstantu Ja" ovde) nam često nije dostupna, koliko god napora ulagali. Delimično je tu, al nije to to. Samosvest jeste konstanta, ali sve oko nje nije, da bi od te "samosvesti" bilo i neke praktične koristi, da bi se moglo nešto uraditi od toga - fizičko telo, mozak, moraju biti usklađeni i funkcionisati kako treba, biti harmonični.

Meni je logično da je stvar u količini i vrsti dostupnih neurotransmitera u datom momentu, jer su ipak oni zaslužni za procesuiranje i adekvatno prenošenje čulnih i ostalih podražaja na fizički nivo, i nivo koji naš mozak može interpretirati - a "sećanje sebe" zahteva da se ta interpretacija vrši uz svesnu prisutnost. Iako zahvaljujući "transmutaciji" energije utisaka na taj način dolazi do stvaranja nečeg drugog, finijeg, što je dalje "gorivo" za samosvest - ako nemamo prvo ovu "grubu" supstancu dostupnu, telo ni ne može proizvesti ono što mu je potrebno za dalji rad u pravcu na koji ga "onaj-ko-je-svestan" usmerava.

Tako da, po mom mišljenju - šta god da je vezano za percepciju fizičkog mora na određeni način biti vezano za fizičko, jer bi razlika u načinu na koji ti nivoi postoje jednostavno bila prevelika da bi se fizičko moglo videti. Eto, probajte. Nek mi se javi junak na kojeg kafa nema efekta - a da to nije usled preterane konzumacije. Čak i ako je samo po sredi "promena u prijemniku", ta promena svejedno, bar tokom prilično dugačkog vremenskog perioda, biva inicirana fizičkim. Kod "svesnog starta" promena u moždanim talasima svejedno dolazi do promena na fizičkom nivou.

Ispravite me ako grešim - ukoliko do tih promena na fizičkom nivou iz bilo kog razloga ne dođe - ono "više" - pa bilo to Nirvana, Svest, Samosvest, Znanje, Ljubav, Viši intelektualni, nebitno - jednostavno nema načina da sebe manifestuje kroz to "vozilo".

Ne znam o kakvom širenju svijesti tj. svjesnosti se radi, jer možda je slučaj o halucinaciji.
Naravno da ostavljam mogućnost da na neke stvari ne postoji trenutni odgovor, ali to ne znači da ih se treba odmah staviti u već determinirane spoznajne ladice.
Mozak je jedan, ne postoji lijevi i desni, što najbolje svjedoči to da oni koji imaju smanjen mozak ili im nedostaje jedna njegova strana mogu (ali i ne moraju) normalno funkcionirati, jer preostali dio moždane kore preuzme kompletnu funkciju nedostajućega dijela.
To što jedna strana mozga ima jednu funkcionalnost, a druga drugačiju, stvar je evolucije, koja se tako rezultantno odvijala: moglo je biti i obratno da lijeva strana ima funkciju desne, a desna strana funkciju lijeve strane mozga, i ništa čovjek ne bi izgubio: ne bi se raspolovio na tri dijela, niti bi bljuvao vatru, već bi postojao kao i sada.
Pri tome teza o tome da svaki nivo reaguje samostalno: fizički na fizičkom, mentalni na mentalnom, nije u potpunosti tačna, jer čovječiji organizam je cjelina.
Da je tako niko ne bi počinio samoubistvo, niti bi se iko zaljubio u prijateljevu ženu: jer bi tijelo kao samosvojni entitet odmah reagiralo, afektivno ili odbojno, a da ne govorimo da mozak ne bi izdao naredbu, ili bi izdao, ali bi je tijelo ignoriralo.
Kako se provode impulsi upućeni od jednoga segmenta čovjeka do drugoga još nije istraženo: neki kasne, neki su unaprijed određeni, a neki potpuno sinhronizirani.
Zato ne bih donosio apriorne zaključke.

Naravno da nisu nezavisne - do određenog nivoa, postoji povratna sprega između fizičkog i mentalnog, ali to ide do određene granice - u tome i jeste poenta učenja nekih sistema, zar ne? Preći kritičnu tačku i izdignuti svoje "težište" na način da obuhvata fizičko, ali više nije ekskluzivno u njemu. Podela na levi i desni mozak iako nije u potpunosti tačna, lepo ilustruje različite vrste funkcija koje mozak unutar sebe objedinjuje, ako baš insistiraš na formi a ne suštini možemo reći da je u pitanju skup funkcija 1 i skup funkcija 2, koje nisu striktno vezane za ekskluzivne lokacije unutar mozga.

Da li je "desni il levi" mozak zadužen za Nirvanu je potpuno nebitno. Ono što je bitno jeste potencijalna veza između duhovnog i fizičkog, i način na koji jedno može uticati na drugo. Međutim, svesti sve duhovno na nusproizvode fizičkog postojanja je totalno apsurdno. Određena veza naravno da postoji, inače ovaj "interfejs" ne bi postojao, niti bi funkcionisao, zar ne? Ali očigledno je da postoji veza između fizičkog i "performansi" koje čovek ima mentalno - što je sasvim logično, jer je po sredi mentalno unutar fizičkog, i usmeravano fizičkim.



Prvo te moram ispraviti ovde: i mozak je telo. Ako su "mentalno" i fizičko delimično međuzavisni, mozak i telo su još i više, i nema smisla ih razdvajati jer mozak, nakon svega, jeste organ tela, nervnog sistema. Mozak je taj koji izdaje naredbe telu, ali ko je onaj koji izdaje naredbe mozgu?

Ovde imamo različita "programiranja" koja sam pomenuo u postu iznad, kod ljudi prepuštenih na milost i nemilost mehanici. Konkretno, ovo što si opisao bi moglo biti analognio tzv. "metežu donjih centara" u Gnostici, gde se svaki upire da radi tuđ posao. Koren ovoga što opisuješ se nalazi u striktno reaktivnom ponašanju - unutrašnje podražaje inicirane spolja na koje čovek može a i ne mora da reaguje. I naravno da je moguće staviti te impulse pod svesnu kontrolu, ali ne kontrolu mozga - mozak i jetra bi tu opet bili nešto više od glavnih procesora mašinerije koja može i ne mora imati određeni output (ovo što si opisao) - jer program od kojeg zavisi output opet zavisi od njegovog korisnika, koji ga može odrediti skoro u potpunosti po svojoj volji, a ako ne to, onda ga makar usmeravati u pravcu koji je više odgovarajući u odnosu na procenu situacije onoga koji koristi taj "interfejs". To naravno zahteva prolazak onog "praga" koji sam pomenuo. To što su fizičko i "duhovno" toliko gusto isprepleteni - što je nužnost da bi ljudsko postojanje uopšte bilo moguće - ne znači da je jedno u rigidno komandujućem smislu nadređeno drugom, iako može biti, ali to stvara različite debalanse i perverzije i na duhovnom i na fizičkom planu. Cezaru cezarevo, bogu božije. A tebi - tvoje

Zanimljiv video. Znači ipak može čekićem do prosvetljenja, samo treba taktički čuknuti pravo mesto na lobanji

Nakon nekoliko dana/sati razmišljanja i misaono-mentalnog mastrubiranja ekstremne XXL puta 2.7 klase, došao sam do nekoliko zaključka što se tiće mozga i duha.



To je zato jer je tijelo sam duh u formi, u to spada i mozak. Mjenjaš mozak, utjećeš i na duh (u smislu stanja) baš kao što duh utjeće i na mozak. Netko nekoga može staviti u onaj uređaj i snimati aktivnost u mozgu kada taj netko vizualizira livadu, tijekom toga će se vidjeti svakakva aktivnost u mozgu, oluja električnih impulsa između nekoliko tisuća neurona. Kako ta oluja može biti samo svjesno-misaono iskustvo ako su u pitanju kaotiga mrtve stanice i elektricitet. Jednostavno, budući da je mozak materijalizirana svjesnost - svjesno-misaono iskustvo se materijalizirano pojavljuje u toj formi.

Duh je tijelo, i to tijelo je duh. Ne vidljivo se materijalizira u vidljivu formu, vidljivo je ne vidljivo. Dakle ništa od toga da mozak proizvodi svijest, niti ništa od dualizma, da je duh lijevo a mozak desno a između njih prazan zrak i da sad duh izvana djeluje na mozak, niti ništa od toga da je mozak kao radio za svijest, neuroni jednostavno ne funkcioniraju tako. Tako da ostane samo ovo gore. Ili nas mozak trola i nekom izvan-svemirskom magijom stvara svjesni um.

No dobro, šalu na stranu. Duh djeluje preko namjere i misli. Namjera se materijalizirano pojavljuje kao električni impuls. Ti električni impulsi putuju preko aksona do različitih neurona, mozak je naravno spojen sa tijelom i zaslužan je za kontrolu i izvedbu svih funkcija u njemu. Pomoću svih osjetila prikuplja informacije iz okoline, potom ih interpretira i odgovara na njih.

Eh sad, koma, duboki san, i slična stanja u kojem se doživljava ono što ljudi zovu ne svjesnost. Jer kaotiga nismo svjesni vanjskog svijeta i nema nikakve svijesti. Da li je to zaista u pitanju da nema svijesti - ili duh i dalje ostane svjestan 'ničeg' koji je jednostavno rezultat toga što mozak više ne kodira sliku stvarnosti. Aktivnosti u mozgu u tim stanjima su na minimali - djelovi mozga koji su zaslužni za procesiranje električnih impulsa koji dolaze kroz svih osjetila više 'ne rade'. Nema skorom nikakve električne aktivnosti između neurona koji su zaslužni za fizičko kodiranje 3D stvarnosti u formu.

Ovo je za sada jedino objašnjenje ne samo za ovo što piše u ovoj temi, nego i za sam odnos duha/uma/svijesti i mozga. Ovo naravno nije sve i tko želi može uzeti ovo i dalje sam istraživati.