Treba pripaziti da se ne pobrkaju nekakve osnovne stvari. Treba razlikovati krivnju od odgovornosti i krivnju od karme.

Općenita interpretacija da je karma kazna za nešto zločesto što smo radili u prošlim životima je kriva. Kao prvo, životi se ne redaju jedan za drugim, nisu na liniji, niti su ogrlica. Kao drugo, "karmička posljedica" u trenutačnom životu je preslika razine sveukupnosti svijesti jednog bića, duše (jer u u hiperdiomenzionalnom kontekstu je teško govoriti o čovjeku), te o količini demoniziratnosti inkarnacija, tj. simultanih fragmenata te duše. Izjednačavati krivnju sa karmom je glupo, odbacivati karmu kao manipulaciju i nešto što ne postoji je još gluplje. Je, karma je manipulacija, ali i život sam po sebi u 3d realnosti je manipulacija, a nitko se to još nije sjetio odbaciti i prozvati lažnim.

Biti odgovoran znači preuzeti akciju za svoja djela, znati što, kako i zašto se radi i s kojom namjerom. To ne znači da ako nešto uradiš krivo zbog tog treba plakati, gladovati i bičevati se. To se zove samožaljivost i druga je strana sebičnosti. Ne preuzimati odgovornost, jer zbog toga nastaje krivnja, je putokaz za sebičnost i djela proizašla iz toga. To je neki modificirani svjetonazor propalica, delikvenata i ubojica: "Jel što me boli kurac, radim što hoću jer znam da je krivnja manipulacija, pa neću biti kriv/manipuliran i radit ću što hoću HA HA!"

Dobro ti se čini!

Postoji ali je nametnuta, tako da tu se slažem s tobom.

I da snoopy, to bi bilo nešto u stilu rekapitulacije o čemu jonathan govori. Makar je u pitanju samo opraštanje sebi i drugima te time vračanje tih fragmenata sebi koji su nastali tim napadima te svjesnosti, odnosno puno puta, a i to sam znam i doživio sam, ta svjesnost koordinira stvarnost sa ciljem da se nekome podmete sram i krivnja, nekoje situacije se dogode.. kao natjera te da nešto napraviš drugima ili drugi tebi.

Primjer. sjedio sam u školi sa jednom curom u klupi i samo se sječam da su me slijedečeg trnutka svi čudno gledali, pitao sam ja "šta je bilo?" pa su mi rekli da sam ju samo tako udario. A ja nemam blage pojma.. doslovno me je nešto preuzelo i napravilo to kroz mene. Ili ono dok sam bio u vrtiću.. promatrao sam sve kako se igraju i samo me nešto preuzme, odem van, i udarim jednoga tako da padne na pod.. ja se onda kao 'probudim' i nemam pojma šta se dogodilo..iako je sve to bilo prije mnogo godina, osjećaj krivnje za te stvari sam nosio sve do nedavno. A i sigurno ima još toga, i to ne samo meni.. mnogim ljudima se to događa, znam da je jedna moja prijateljica doživjela isto npr.

Nametnuto ti je i da dišeš, nije li?

Ne govorim o tome, očito karmom smatramo nešto drugo..različito. Ok.

To bih želio i saznati. Jer čini mi se da misliš da je karma tu da ti nabije krivnju, dok ja mislim da je krivnja nusprodukt krivog shvaćanja karme kod večine populacije, a karma nešto puno više.

Ako previše zaglibimo u manipulacioni ekstremizam i sama činjenica da postojimo se lako može pretvoriti u manipulaciju, jer te niko nije pitao da li hoćeš da postojiš ili ne, pa u kojoj god da si formi!!!

Upravo tako. S tim se još dolazi do onog da se može bilo koga tko ti osobno ne paše prozvati manipulacijom, pa sve do one kompletne ljenosti i odsustva rada na sebi, jer čemu raditi na sebi kad je sve to, oh manipulcija.

Ne, nego je tu da nekoga vrati u ponovnu reinkarnaciju. A stvorena je i prakticirana od onih koji su stvorili taj umjetni i prisilni tehnološki sistem ovdje. Ako na to gledaš kao njihov 'moraš se sada ponovno reinkarnirati i snositi poslijedice za svoja kriva djela i osjetiti to sve na svojoj koži i naučiti svoju lekciju da bi ti duša rasla'. tipe bullšit. Mah, nije ni vrijedno spomenuti. Sam si napisao da je karma manipulacija tako da ne vidim problem. Ako gledaš na to onako da neka tvoja negativna akcija približava neku negativnu reakciju u budućnosti..sve je to dio ovoga svijeta i samoga sistema.

I koliko sam vidio ljudi pišu svašta o tome, netko misli da je onako dok drugi misle da je onako.

Zašto gledaš inkaranacije, tj. živote kao nešto linearno, što ide jedno za drugim?

Smatram karmu manipulacijom isto kao što smatram samu inkarnaciju manipulacijom, ako me shvaćaš. To je jednostavno princip po kojem nešto radi.

Rad na sebi, iskren rad je ključ - uvek bio i ostao! Sve drugo može biti samo proizvod toga, a ovo je nešto apsolutno neophodno - i stoga svi "sistemi" pa tako i "jonathanizam" mogu postati manipulacija, ili sredstvo za učenje - zavisi od ugla gledanja. Međutim ne treba smetnuti sa uma da postoje namerne manipulacije koje nisu proizvod "karme" koju ne možemo videti.

Logično je da čovek treba da radi ono što smatra ispravnim, i u skladu sa time, onim šta je ispravno i dolazi do sopstvene karme, koja mu neće smetati jer je proizvod njega samog. Međutim, postoji i ono drugo, nametnuto. Ali je čak i na tome, oslobađanju od toga neophodan rad. Svi bi to rado preskočili, i žele poboljšanje stanja neshvatajući da je stanje proizvod upravo toga nerada na sebi, i da ih ni bog ni đavo ni karma ni cela čerga vanzemaljskih parazita ne bi mogli blokirati da su iskreni u svojoj nameri, da prvo u sebi "isprave pogrešno". Ta namera mora doći iz tišine, ne iz bure, iz samog čoveka, iz njegove suštine i srži a ne kao posledica bilo koje vrste straha, ili bilo koje vrste bola koja nas tera na promenu! Zapravo, čovek koji je dostigao to stanje i sposoban je za toliki stepen iskrenosti i objektivnosti prema samom sebi je već "popravljen" ... "Balans" karme? Ostatak dešavanja je samo spremanje posle "žurke"

Ali dublje istraživanje teme koja nas zanima može također dovesti i do odgovora.

Nemam tu šta za nadodati.

Jedino što bi možda ostatak dešavanja nazvao održavanjem takvog stanja, ali po sve većim intenzitetima, pošto đubre nikad ne miruje dok god smo ovdje.

Pa to je sad trenutno sa ove perspektive u kojoj sam sada. Postojale su, postoje i postojat će razni kutevi iskustva te jedne svjesnosti, ili kaotiga razne reinkarnacije. Največi problem je taj što to na ovom planetu nije onako kako bi trebalo biti nego se najviše putem krivnje i srama tjera na mnogobrojne reinkarnacije u sistem koji je sam po sebi odavno izvan balansa gdje se događaju razne traume koje rade to da se netko oštečen inkarnira ponovno i ponovno sve dok mu se ne slomi volja, energija pa da bude samo jedan kotač u mašini i da će raditi ono što mu se kaže, bez da preispituje išta i tako dalje. To su večina ljudi, duše koje su predugu u tom ciklusu. TO je problem.. nije prirodno nego nametnuto i umjetno stvoreno od strane nekojih entiteta iz viših dimenzija zajedno sa cijelim sistemom koji im pomaže u tome.

Uzmi u obzir da je 3d perspektiva najveći uspjeh entiteta koje spominješ.

Recimo, kad gledaš vanvremenski, vrijeme (meni osobno) izgleda kao skup koncentričnih kružnica, zapravo kao nekakva vrsta kotača, ako ćeš slikovito. Inkarnacije su od tud ništa više nego presjeci manifestiranja nečije svijesti, tj. duše. Najljepše je što se od tamo može utjecati na sve te života, tj. na vlastitu karmu. A da bi uopće mogao tako poimati, moraš odbacivati koncepte 3d-svijeta i "sadašnjeg" shvaćanja stvari, moraš napredovati svjesno, što već samo utječe na karmu svih tvojih inkarnacija, ako razumiješ što hoću reći. Jedino što je tu doista čista manipulacija je osjećaj krivnje, koji je na kraju krajeva jedan od tih koncepata koji treba odbaciti. Zapravo je fascinatno kako ovaj matrix radi na kružnoj logici.

P.S. postoje i viši i fleksibilnij pogledi na vrijeme od ovog koji sam opisao, no ovo je jedan od onih koji sam uspio prevesti na ljudski, takoreći samo radna verzija

Vrlo dobro ste sve to napisali.
Slažem se sa tom kraju, šta je napisao Sjenko, pa i sa smislom (naćinom), kako ste razumjeli rekapitulaciju.
Ali dali je samo uvid, sakupljanje parćića duše dovoljno, da ćemo dobit izlaz iz karme, van svih naših budućih inkarnacija itd...? Nekada sam ovdje opisivao kako sam ja osobno doživio ovu viziju penjanja duše, pa ne bi opet ponovo sve to pisao.
Možda samo opet na kratko: kad izgubimo naše sadašnje tjelo (i sva buduća još sada u tom momentu fiktivna fizićka i suptilna energetska tjela) pa kad proćistimo da kažem, našu sadašnju karmu (ali karma postoji još na vrlo visokim finim suptilnim razinama energetskog postojanja takisto) pa u proćišćivanje spada istotako oslobodjenje od krvnje i svega ostalog negativnog itd.... je dobro, da sa istim vektorskim pravcem i namjerom, voljom radimo dalje, željom do stvarno "konaćneg" oslobodjenja, konaćnog iskustva sveokupne istine stanja svjesti, da se suoćimo sa "krajem naše osobne priće" kao ujedinjena svjest.
Da napišem još o drugom istotako bitnom aspektu nešto:
Kad se ovdje u fizisu prije napuštanja tjela (fizićkog) prije penjanja u više finomaterialno tjelo stvarno sjedini svjest opet u našu sopstvenu sliku ili formu, i ako ovdje uklapam dio, dje je Sirius napisao misao, da je svaki atom postojanja oblik svjesti (kao energetsko polje) - mi se istovremeno ujedinimo sa svim, što postoji, što ima oko nas, što opstaje ovdje u fizisu (pa onda se napušta tjelo jer ne treba ga više pod uslovom, da smo još uvjek u istom vektorskom pravcu želje ka napredovanju prema istini postojanja što sam gore napisao), napravimo sjedinjenje naše osobne duše sa kolektivnom imanentnom u svemu, što ovdje ima, a u našoj svjesti tada postoji blaženi mir, poput nježnog prijatno mirisnog lotusa-cvijeća i taj mir i ljubav zraći iz nas u jednoj sekvenci svega zbivanja. postajemo Buddha ako napravim paralelu - ali i tih "samadhija" ima više pa idemo dalje... Znaći: prvi dio završavam sa stavom:
sakupljanje svijesti ili rekapitulacija jeste u konaćnom smislu (kad se završava) isto kao utapanje u samadhi razsvetljenja.
Ali karme i cikla reinkarnacije još uvjek nismo konaćno oslobodjeni, možda postajemo napredovanjem svijesti u onom finomaterialnom svijetu slićni onim gospodarima karme, našeg sadašnjog 3 D materialnog postojanja itd... ali još nismo van inkarnacijskih ciklusa i još uvjek bivamo u odvojenoj fragmentalnoj razini od raznoraznih projekcija matrixa i to je možda izvor svih varki i manipulacija, da oslobodjenje od fizićkog tjela, oslobodjenje materialnog posojanja jeste već absolutna sloboda duše ali to to nije. To još nije 6 D niti ne 7 D ... makar na finosnovnom ujedinjenem 4 D postoji komunikacija sa višim D malo lakše i pod izuzetno većom brzinom prijetoka kroz naš prošireni finosnovni perceptivni fokus zaznavanja, ali to nije naša konaćna stanica ako mi tako iskreno želimo i iskreno radimo i ućimo se dalje o metafiziki bivanja.
I na tom nivou bivanja postoje obrazci, kljućevi, ritmi prema kojima se sve pokreće i sve se dješava. Za novi napredak potrebno se je ućiti o njima a infosa i spoznanja o tome ima tamo na milijune i milijarde od informacija i sve to treba je saznati i provaliti, da bi se napredovalo i penjalo dalje izvan finosnovnog nivoa postojanja - tek onda napuštamo "naš" univerzum i naš matrix.
Opet sam/smo u off topiku...

Hmm, da. Mi ovdje vrijeme percipiramo linearno, brzina protoka vremena ovisi na kojoj je skali organizam. Dobro, zna se da recimo u dimenziji više od naše entiteti percipiraju vrijeme kao traku u kojoj su možda sve prošle, sadašnje i buduće mogućnosti i da mogu izabrati u koji dio več žale ući.. okej. Ista stvar se ponavlja na višim dimenzijama vjerojatno samo je malo više kompliciranije i složenije.

I nije to što pišeš arcturian off-topic. Kada ima veze sa samim dolaskom u kontakt sa samim sobom, rekapitulacija, vračanje fragmenata duše, oslobođenje od krivnje, srama, straha, karma, reinkarnacija, sve to ima veze sa time. Jedino sa čime se baš i ne slažem je onaj dio gdje se spominje;

"ali još nismo van inkarnacijskih ciklusa i još uvjek bivamo u odvojenoj fragmentalnoj razini od raznoraznih projekcija matrixa i to je možda izvor svih varki i manipulacija, da oslobodjenje od fizićkog tjela, oslobodjenje materialnog posojanja jeste već absolutna sloboda duše ali to to nije. To još nije 6 D niti ne 7 D ... makar na finosnovnom ujedinjenem 4 D postoji komunikacija sa višim D malo lakše i pod izuzetno većom brzinom prijetoka kroz naš prošireni finosnovni perceptivni fokus zaznavanja"

Taj matriks kojeg spominješ je po meni ovaj 3D svijet/sistem koji seže sve to četvrte dimenzije. Slobodan si dok vratiš fragmente, oslobodiš se krivnje, srama, straha, itd. Nakon smrti je sasvim logično da te ovi 4D klokani nemaju na temelju čega zeznuti pa se onda vračaš kući. A dimenzije su jednostavno percepcije prostora/stvarnosti. Beskonačnost nije neka posebna ograničena dimenzija.

I materija.... 'materijalno', što, zar je materijalno samo trodimenzionalna materija/atomi? i peterodimenzionalna tvar je sastavljena od atoma/materije. Ljudi misle da je nešto ne-materijalno zato jer npr. čitaju o tome da ti višedimenzionalni entiteti kao prolaze kroz 3D tvar, pa kao vide da je sa njihove dimenzije sve prozirno.. hah, to je jednostavno jedna od karakteristika višedimenzionalne percepcije. Kao da 2D bića govore da smo mi u 3D-u nematerijalni zato jer možemo vidjeti sve strane i kroz svega i 2D-u i zato jer bez problema možemo prolaziti kroz njihovu površinu. Stvar je u percepciji, nije toliko stvar u materiji. Postoji samo jedna "stvar" koja je po meni "ne materijalna" - svijest. Možda se i ona sastoji od nečega, ali pitaj boga šta. A sve ostalo.. ljudi vele da je sve svijest pa da je onda na neki način sve nematerijalno.. zato jer nucleus atoma vodi i održava taj oblik svijesti. No dobro, ovo sada je 'off-topic'.

Nekad ga drobiš da je to strašno.

A znam... :/ ne mogu si pomoći, kada osjećam to što pišem onda jednostavno pišem i samo me prirodna katastrofa može zaustaviti u tome... jednako dok netko slika sliku i dok baš ima inspiraciju, može satima slikati i samo se skoncentrirati na to. Jesam li spomenuo da obožavam sve vezano za umjetnost? pa mora da od tuda imam to... jbg.

Pa i je od tuda, to je nekakva takva linija.

No bezveze ti je to što radiš, mjesto da ideš kao tome da bezkonceptuliziraš apstrakciju i razumiješ ju direktno, ti gradiš sve veće i veće mentalne konstrukcije, koje će ti kad tad past na glavu, a to boli, vjeruj mi desilo mi se puno puta.