2/4
Višišta advaita - modificirani monizam
Glavni zagovornik ove filozofije bio je Ramanuđa (poznat i kao Ilaya Perumal), rođen 1017.n.e. (1017.-1137.) u Tamil Naduu, Indija. Osnovnu filozofiju je, pak, iznio Sri Nathamuni, barem stoljeće prije Ramanuje. Ramanuđa joj je dao sistematski oblik u kojemu se i danas nalazi.
Ramanuja je organizirao štovanje u hramovima, osnovao centre za širenje svoje doktrine devocije Višnua i Šive i omogućio intelektualni temelj za praksu bhakti, ili devocijsko štovanje. Pretpostavlja Osobnog Boga s beskonačnim božanskim atributima i beskonačnom raznolikošću povoljnih oblika. On je, međutim, sam jedini (singularni) Svjesni Entitet koji svu materiju i sve duše ima za Svoje tijelo. Ima beskonačno suosjećanje za duše i stoga se uvelike skrbi za njihovo spasenje. Duša mora dokučiti (uvidjeti) ovu Unutarnju Stvarnost, riješiti se trostrukih patnji života i stopiti se u beskonačno blaženstvo vječne svetosti Boga. To je, prema vašišta advaiti - moksha (oslobođenje). To je općenje s Bogom, ne realizacija (ostvarenje) potpune identičnosti. (Odnos prema i s, a ne "ja sam to").
Drugi acharye (učitelji) Višnavitske (ili Vaišnavitske) tradicije su: Nathamuni (823-923. n.e.), Yamunacary (916-1036 n.e.), Parasara, Bhattar, Pillan, Sudarsanasuri i Rangaramanuja.
Velike greške Advaite (ideje homogenog nirguna brahmana), Ramanuja nadvladava dajući Brahmanu potpunu nehomogenost. Brahman, prema ovoj filozofiji, nije bez odlika, već je prepun odlika. Brahman je Sarvaguna, posjedujući beskonačan broj odlika. Ali, to su selektivne kvalitete kao što su jnana (znanje), bala (snaga), veerye (hrabrost), shaktii (moć/sposobnost), teđas (sjaj), satyakama (želja za dobrim), kaarunya (samilosno suosjećanje), itd. Brahman je antiteza svih nesavršenosti i negativnih odlika, poput ljutnje, boli, gladi, smrti, zla, grijeha, boleština itd. Brahman je vječan, prožima sve, uzrok je cijele kreacije (svega stvorenoga). Budući da je stvoritelj, Brahman je jedini Neovisni Entitet i Podrška drugim dvama entitetima u univerzumu: dušama (jiva) i materijalnom svijetu/prirodi (jagat). Budući da ništa nema izvan Brahmana, stvoreno je također dio stvoritelja, ali različito od njega.
Postoje tri entiteta: Ćit, Aćit i Išvara. Postoji jedinstvo ovog trojstva. Univerzum je tijelo Gospoda. Išvara je glava univerzuma, cijeli univerzum je tijelo Brahmana. Brahman je poput Čovjeka, jer čovjek je stvoren po Obličju Brahmana. U Čovjeku, jiva je u ovom tijelu (tijelo = šarira). Jiva (điva = živa duša) je šaririn (ono što je u tijelu, ono što je utjelovljeno), dok je tijelo šarira (ono u šta se šaririn uobličuje, utjelovljuje, javlja u pojavnost). Dok Brahman postoji, jiva i svijet opstaju u Njemu. Pri stvaranju, univerzum - čija suština je uvijek bila unutar Brahmana - otvara se i izvire van iz Brahmana s imenom i oblikom, i to se naziva stvaranjem. Brahman stvara svijet baš kao što pauk stvara svoju mrežu - iz sebe samoga. Na ovaj način, jive postoje unutar Brahmana, usnule u 'spavanju'. Sva nesvjesna tvar (materija) također postoji unutar Brahmana. Sve se izvodi van (u pojavnost) i postaje stvarnost. Stvaranje je spontana, radosna i kreativna aktivnost (ples - Leela) Brahmana, izvrla iz ljubavi, koja daje jivi svrhu i ispunjenje u životu.
U Vedarthasamgrahi, Ramanuja utvrđuje da se sve izjave Upanišada mogu protumačiti na koherentan (smislen i međupovezan) način ukoliko se pretpostavi da je Brahman efikasni uzrok univerzuma. Ovo uzrokovanje je moguće zbog a) Njegove aktivne uloge u rezultiranju manifestirane kreacije iz njenog nemanifestiranog uzroka kao i b) Njegovog bivanja materijalnim uzrokom univerzuma tako što je On vječna unutarnja duša nemanifestiranog uzroka. Ramanuja nadalje pojašnjava ovo zadnje naglašavajući da je nemoguće zamisliti nemanifestirani uzrok neovisan od Brahmana. U stanju pralaye (velikog rastapanja, nestajanja), manifestirani Univerzum nestaje u svom nemanifestiranom uzroku, a ovaj opet postoji kao jedan vid (prakara) Brahmana. Veza između univerzuma (kako u njegovom manifestiranom tako i nemanifestiranom stanju) i Brahmana je ista ona koja postoji između tijela i duše - oni čine organsku cjelinu. Dalje Višišta advaita filozofija naglašava božanski oblik - uzvišeni oblik osobnosti Išvare, kojega zovu Višnu.
Šiva i Brahma su, u ovom sistemu, puki polubogovi u usporedbi s Višnuom (koji je Narayana), koji je jedini osobita slika Brahmana i Glava Kozmičkog organizma. Ali, identifikacija Višnua kao Osobnog Boga je proizvoljna i nije baš Vedskog porijekla. Ramanuja uzvišenom Bogu kojega naziva Kalyanaguna pripisuje pet božanskih atributa (odlika) - sat (stvarnost), jnana (znanje), ananta (beskonačnost), amalatva (čistoća) i ananda (blaženstvo, ljubav). Omiljeni diktum advaićana: "Tat tvam asi" je Ramanuja objasnio kao ispunjavanje Brahmanom cijele kreacije, i ne kao identitet (Brahman je u svoj kreaciji, ali kreacija i Brahman nisu identični). Tako nema nesuglasnosti ako Upanišade sve stvari izjednače s Brahmanom, budući da je On ispunjujuća duša svih entiteta.
Điva je ovisna o Brahmanu za svoje postojanje i ima raznorazne odnose s Brahmanom. Na sličan način i sličnim odnosima, Điva (živa duša) je povezana i s vanjskim svijetom. Ovi odnosi se mogu opisati izrazima poput: sarira sariri (tijelo onoga koji ga ispunjuje, u njemu stanuje), prakara prakari (atribut ili vid supstance), šeša šeši (bivanje u vlastitosti vlasnika), amša amši (dio cjeline), adharadeya i sambandha (podržavatelj i podržani), niyamya i niyanta (kontrolirani i kontrolor) te raksya i raksaka (iskupljeni i iskupitelj). Budući je jiva slika i prilika Brahmana, ona ima sposobnost praviti izbore i činiti stvari od svoje vlastite volje. Ali jivatma (živa duša, skraćeno samo "jiva") nije apsolutno slobodna, jer je ovisna o Paramatmi (Vrhovnoj Duši) i njegovoj apsolutnoj prirodi. Moralna i društvena odgovornost jive proizlazi iz ove vječne prirode, svrhe i volje Paramatme. Tako jiva žanje posljedice svoje karme, plodove svojih djela.
"Čak i Sve-ljubeći Otac, Veliki Išvara, ne sili Svoje prisustvo na Atmu (jivatmu, živu dušu) koja ga nije zrela primiti. Bezgraničnim strpljenjem, On čeka i gleda borbu duše u Samsari, jer borba je neophodna za puno razotkrivanje sposobnosti i mogućnosti Jive." (Pillai Lokacharaya)
Rakšase, demoni i vrag, su Jiva baš kao i bilo koja druga koja je zastranila od svoje svrhe bivajući sebeljubna i egotistična, uhvaćena u mrežu (samo)zadovoljstava. Oni zloupotrebljavaju i Jivu i Ajivu za svoje ciljeve i tako nameću smrt svim stvarima.
Baš kao što je Jiva (poveznica: jivatma, ćit) u relaciji s jagatom (poveznica: ađiva, aćit), tako je i Brahman u vezi s Jivom. Brahman je stvoritelj, i kreacija je stvarna, ona nije mithya (iluzija). Brahman prožima kreaciju. Kao što se i ljudsko tijelo sastoji od različitih organskih elemenata spojenih zajedno da oblikuju tijelo, tako i različite jive i materija formiraju oblik tijela Brahmana. Glava iskustvenog univerzuma je Saguna Brahman, Išvara sam i Brahman kojega Jivatma može spoznati.
U ovoj školi filozofije, Bhakti je sredstvo oslobođenja (mukthi). U prirodi Boga je da ljubi. Bog zaista jest Ljubav. I to ima smisla budući da postoje druga bića osim Boga (postoji međuodnosnost i međupovezanost). Posvemašnja i potpuna predaja volji i svrsi Boga (Išvari) u ljubavi prema Bogu, bićima (ćit, jiva) i ne-bićima (aćit, jagath [đagat]) donosi oslobođenje. Bilo kakva devijacija od toga od strane bilo koje Jive, proizvodi neravnotežu unutar kosmosa. Blaženstvo se dostiže jedino onda kada cijeli kosmos postane iskupljen.
Ima još. Dok se Jiva bori kroz samsaru, Išvara također pati zbog toga. To je stoga što su Đive dio tijela Išvare. Išvara nije neko imuno udaljeno biće koje ne osjeća bol zbog borbe Jiva, već je aktivno uključen u proces iskupljenja - logički je zaključak višišta vedante.
Odnos između Jive i Brahmana u stanju Iskupljenja dan je primjerom strijele i mete. Kada strijela pogodi metu, ona ne postaje meta, već opstoji u meti. (Opaska: U Bibliji je na grčkom ovo predstavljeno pojmom: hamartia ['omanulost', promašaj, prevedeno kao "grijeh"] što znači: greška, promašaj, podbačaj jednako kao i prebačaj u ciljanju i posljedično nepogađanje mete, cilja). Mi idemo na neko mjesto. Kad stignemo tamo, mi ne postajemo sami to mjesto. Mi samo boravimo i postojimo u tom mjestu, ali ne postajemo identični s tim mjestom. Dok god postoji slobodna volja za Jivu, ciklus pada i iskupljenja će se nastaviti.
Višišta advaita dalje navodi kako se po iskupljenju (slobodnom odricanju jive od svoje vlastite volje i predajom iste Brahmanu) Brahman može odmoriti i otići u blaženo stanje dok se ne pojavi neki drugi pad u kosmosu. Taj kosmos ne sastoji se samo od vidljivog univerzuma, već i svih dimenzija postojanja. Mokša, prema Ramanuji, je postizanje sličnosti ili slične prirode Brahmanovoj. Mokša je uništenje ahamkare koji je uzrok sve patnje.
________________
Iznad su kratko predstavljene dvije glavne struje advaite. Naravno, postoje sličnosti sa drugim filozofijama, kozmologijama i svjetonazorima koji su se razvili i razvijaju se diljem svijeta. Postoje i razlike. Rečeno su samo dva nazora i dakako da postoje i posve drugi i drukčiji. Neka vas ne iznenađuje ako ste otkrili da nalazite ili se opirete validnosti u nekim od naznaka iz oba teksta. Pronašli biste ih i u nekom trećem, četvrtom, petom, desetom sistemu. Čak i u nekom gledištu dualističkih filozofija. Baš kao i u ozloglašenom dijalektičkom materijalizmu (kojega je kao filozofiju i revolucionarnu djelatnost i Indija imala).
|