Sada je: čet mar 28, 2024 9:55 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon feb 07, 2011 6:25 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Evo još malo...ali sa pokertnim slikama.

Yoga in daily life
tj. Joga u svakodnevnom životu

http://www.swamiji.tv/

i na youtubeu:

http://www.youtube.com/yogaindailylife



Inače džabaludine :thumbup: za knjige. Imam Bigzov PDF Patanjđalijevih jogasutri pa ću ti poslati ako ih nemaš pa ih stavi u svoj šer. Za razliku od verzije na Pantelijinom sajtu ovdje je sve pregledno ( sory Panto ali je tako :mrgreen: )
Inače kod Pantelije se može naći Adi Šankara(čarja) pa koga interesuje nek skine tamo.

:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon feb 07, 2011 7:24 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet sep 11, 2009 10:12 am
Postovi: 449
Okači to negde i ostavi link.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon feb 07, 2011 9:59 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon jun 02, 2008 9:08 am
Postovi: 789
Java je napisao/la:
Inače džabaludine :thumbup: za knjige. Imam Bigzov PDF Patanjđalijevih jogasutri pa ću ti poslati ako ih nemaš pa ih stavi u svoj šer. Za razliku od verzije na Pantelijinom sajtu ovdje je sve pregledno ( sory Panto ali je tako :mrgreen: )
Inače kod Pantelije se može naći Adi Šankara(čarja) pa koga interesuje nek skine tamo.

:hello2:


Hvala, ali ja sam malo reda uveo u svoje knjige tek nakon Pantelijine kritike na nepreglednost :angel4:

Kolike su knjige ? Uploadaj, a ja cu ih svakako okaciti kod mene. Ili mi posaljes na mail, pa ja okacim :love3:

_________________
Knjige - Sirova hrana, lijecenje raka, zdravlje, Osho, Icke, permakultura........
http://www.4shared.com/folder/Of2s_2cK/_online.html


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon feb 07, 2011 10:43 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Evo je u atačmentu. Kod Pante je Patanjđali + Ošo i bilo mi je teško čitati taj prvi dio tj. Patanjđalija jer ima mnogo fusnota pa se čovjek malo pogubi sa svim tim brojevima i sl. Ova verzija u atačmentu je fino skockana.


Attachment/i:
Patanjdjali - Izreke o jogi.rar [1.32 MiB]
Preuzeto 390 put/a.
Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon feb 07, 2011 11:40 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet sep 11, 2009 10:12 am
Postovi: 449
A to imam i kao knjigu, mislio sam da nije neko drugo delo u pitanju. Hvala u svakom slučaju.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: uto mar 01, 2011 10:01 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 28, 2007 1:08 am
Postovi: 1088
Ova emisija Kosmos-a, posvecena je jogi.

Najtoplije preporucujem da je pogleda svako ko je uvideo sav besmisao i ispraznost stihijskog i uzurbanog, siroko rasprostranjenog nacina zivljenja; svako ko istinski zeli da pronadje nacin koji ce mu omoguciti da spozna samoga sebe i pokusa da nadje izlaz iz kruga ogranicenosti, straha i patnji.


http://media.rtv.rs/sr_lat/kosmos/1181

ili


:love9:

_________________
sigma


Zadnja izmjena: sigma; pet mar 04, 2011 10:53 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: uto mar 01, 2011 12:07 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Java je napisao/la:
Evo je u atačmentu. Kod Pante je Patanjđali + Ošo i bilo mi je teško čitati taj prvi dio tj. Patanjđalija jer ima mnogo fusnota pa se čovjek malo pogubi sa svim tim brojevima i sl. Ova verzija u atačmentu je fino skockana.


To je moja verzija, moja knjiga koju sam ja skenirao pre nekoliko godina i koja se proširila po netu. I to je najbolji i najtačniji prevod Patanjđalija. Jedini problem je sposobnost razumevanja čitalaca i kultura čitanja ozbiljnih knjiga.
Ima i verzija prevoda Radeta Sibile i prevod Vivekanande, to je "lepo" za čitanje ali ovo je najtačnije prevedeno, i to bi trebalo da bude najvažnije za onoga ko stvarno želi to da izučava.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: uto mar 01, 2011 12:47 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Hvala Panto na skenovima.
Obe verzije su prevodi Zorana Zeca s tom razlikom sto je ova u PDF-u meni ispala bolja za stampanje (tj. fino je "skockana" )
Ovu sa tvog sajta ( Patanjali + Osho ) sam stampao i procitao ali mi nije bila tako pregledna te sam potrazio drugu, kad gle i ta druga je tvoje maslo :mrgreen:



:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: uto mar 01, 2011 2:51 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Nisam video tu tvoju "skockanu" verziju.
I ne znam koji bi to bolji oblik za štampu bio od A4 formata kao što sam i ja stavio.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: čet mar 03, 2011 5:41 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
U pravu si Pantelija.
Izvinjavam ti se zbog mog blebetanja a ostalima zbog pravljenja buke.

:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: ned mar 20, 2011 11:05 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: sub apr 11, 2009 9:25 pm
Postovi: 969
Joga u svakodnevnom životu u Srbiji prestala je sa radom.

Ovo je izjava Slobodana Milićevića o razlozima prestanka:
http://sites.google.com/site/falseguru/ ... -statement

dodatne informacije se mogu naći na ova dva sajta:
http://sites.google.com/site/falseguru/

http://www.swamiji-maheshwarananda-abuse.com/

:hello2:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: ned mar 20, 2011 11:30 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 28, 2007 1:08 am
Postovi: 1088
Prevod Ćićiijevog obrazloženja:

Dragi prijatelji,

Verovatno ste čuli da sam napustio svami Mahešvaranandu i prestao sa svim aktivnostima u Jusž.
Tokom poslednjih godina, a posebno posle Holi Guruđijevog mahasamadija, više nisam bio u stanju da ne čujem i da ne vidim rast arogancije, manipulacije, sujete i pohlepe u svome guruu. To je bilo najvidljivije iza scene. Iz dana u dan, sve sam više uviđao da je on sve dalji i dalji od jednostavnosti i čistote Sri Mahaprapuđija i Holi Guruđija. Oni su postajali samo savršena ikonografija za njegovu rastuću transformaciju iz jogiradža u klasicnog indijskog maharadžu.

Takva transformacija nije ništa novo na našoj planeti. Odgovor kako se to događa velikim jogijima i guruima možete naći u drevnoj joginskoj knjizi Lila od Hariš Joharija (pročitati 55-to polje ).

Jusž je postajala sve manje joga, a sve više kult ličnosti. Bilo je sve manje istinske sadane, slobode, radosti, jedinstva i svetlosti Jastva, a sve više uniformi, pravila, straha, nadmetanja, komercijalizacije i krivice. Sadana je vrednovana samo ako je bila bakti, bakti je bila dobra samo ako je postajala seva, a seva je bila dobra samo ako je doživotna.

Godinama su mi brojni instruktori, organizatori i vežbači govorili o svojoj zabrinutosti zbog
ponašanja Mahešvaranande i zbog pravca ka kom se Jusž kreće. Ja sam ih tada najdobronamernije nagovarao da ostanu u sistemu. Neki od njih mi danas kažu da su zažalili što su me poslušali.

Tokom i posle Kumba mele u februaru 2007. bio sam veoma blizu da napustim Jusž, što je
poznato užem krugu mojih prijatelja. Ali, u to vreme je moja supruga Joganand umirala od raka i ja sam svoju nameru potisnuo u sebi. Nakon njenog odlaska nekako sam nastavio sevu zbog osećaja da će moje napuštanje Mahešvaranande ugroziti i sliku o Sri Mahaprabuđiju i Sri Madavanadađiju.

Konačno, na Kumba meli 2010. godine, tri meseca sam bio svedok kako je sa Mahešvaranandinog svetačkog lica otpadao sloj po sloj šminke. Shvatio sam da u njemu više nema prisustva Sri Mahaprabuđija ni Guruđija. To mišljenje sam podelio sa nekoliko učenika bliskih Mahešvaranandi, a neki od njih su mi rekli da oni to znaju, ali i 300% više i 300% gore. Takvih učenika nije malo, ali oni se retko pitaju, zašto su i dalje sa takvom osobom.

Nakon pauze od 20 godina. Mahešvarananda je došao u Srbiju, u novembru 2010. godine, odlučio sam da će ta poseta biti moja poslednja seva kao zahvalnost za ono dobro što mi se dogodilo za 29 godina posvećenih Jusž. Posle toga nisam otišao u uobičajenu zimsku posetu Indiji niti sam u februaru 2011. prisustvovao seminarima u Vepu i Strilkiju. Bilo je očito da više nisam deo igre. To je inspirisalo neke učenice da progovore o nevoljama sa kojima su se suočile zbog nasilničkog seksualnog ponašanja Mahešvaranande. To je za većinu nas bio neočekivani šok. Porazgovarao sam sa nekima od žrtava koje dobro poznajem i bio sam potpuno siguran da govore istinu. Potom sam javno objavio da sam napustio Jusž.

Mahešvaranada me je nedeljama pritiskao da dođem da razgovaramo. Pošto mi je bilo jasno koliko je mračan njegov nasilnički i manipulativni karakter, nije bilo nikakvog smisla upuštati se u diskusije. Vreme je došlo i njegove karme se spuštaju na njegovu glavu. Jednostavno je tako.

Ja sam lično znao od ranije za optužbe o seksualnom zlostavljanju nekih učenica. To se dogodilo u Novom Sadu, u Srbiji, 1982. godine kada sam bio 3 meseca učenik. Nažalost, tada je
Mahešvarananda, u njihovom prisustvu, lako porekao njihove konfuzne i uplašene izjave. I to je bio kraj rasprave. Njihove izjave se ne mogu porediti sa užasom kroz koje su prošle žrtve čije izjave čitamo i slušamo danas: http://www.swamiji-maheshwarananda-abuse.com/. Većina učenika koji su bili tada prisutni u Novom Sadu, uključujući i mene izabrala je da veruje svom guruu, a ne suzama, strahu i poniženju žrtava. Slično je i sa brojnim učenicima u ovome što se trenutno događa.

Nakon toga, Joganand i nismo bili svesni kontinuiranog seksualnog zlostavljanja koje je
Mahešvarananda sprovodio u Beču, Sloveniji, Hrvatskoj, Češkoj, Mađarskoj, Đadanu i drugim
mestima u kojima je imao seminare. U svom neznanju i nevinosti mi smo mu dovodili svoju decu, a nedavno i unuku. Sa ponosom smo podučavali Jusž hiljade vežbača i inspirisali ih da postanu Mahešvaranandini učenici. Ni u snu nismo mogli zamisliti da će nakon mantra dikše neke devojke biti besramno korišćene kao hrana za nasilne seksualne apetite našeg gurua. Možete li zamisliti Sri Mahaprabuđija ili Guruđija kako svoje sobe koriste kao seksualne zamke za svoje ženske učenike?

Sri Mahaprabuđi na svojoj sobi nije imao ni vrata koja bi zakrilila pogled na njega. Međutim, sada razumem zašto Mahešvarananda ima po troje vrata pre nego što možete i videti njegov apartman.
Potpuno je jasno zašto u svom novom stanu od nekoliko stotina kvadratnih metara u Om ašramu
gradi tajne izlaze sa svakog sprata.
Ovih su dana mnogi učenici progovorili o tome šta se desilo njima lično ili o tome što znaju da se
desilo nekom drugom. Poslednjih petnaestak dana do mene su stizala nova imena žrtava, imena
onih koji su za to znali, kao i imena onih koji su organizovali ili skrivali takve događaje. Takođe
sam čuo i za žene koje su svojom voljom spavale sa Mahešvaranandom. Sa bolom i gađenjem sam shvatio da su seminari Jusž, iza scene bili porno film sa žrtvama i dobrovoljcima. Sada postaje jasno zašto Mahešvarananda tako histerično komanduje svojim učenicima da se ponašaju poput ona tri majmuna koji ne gledaju, ne slušaju i naročito ne govore! To je za majmune prava stvar, ali za ljude, a naročito za jogije, je da gledaju i vide, da slušaju i čuju, da govore - bar o nasilju nad nevinima.

Sve žrtve govore o šoku, strahu , konfuziji i užasu koje su iskusile kada su shvatile da se ponoćni poziv da posete svog svetog gurua pretvorio u seksualnu zamku. Nekima od njih je rečeno da su one izabrane da prođu šakti pat i da je to posebna milost. Zbog čega joga instruktorima nije rečeno da će žene i devojke koje postanu učenice možda biti blagoslovljene posebnim prašadom pravo u usta, čak i kada to sa gađenjem odbijaju. I kakav je sada ukus Mahešvaranandinog prašada u ustima svih nas?

Svestan sam da su sada naši mozgovi veoma voljni da odbace zastrašujuće činjenice. Nažalost, to sam i sam iskusio 1982 godine, iako su tada svedočanstva žrtava bila neuporedivo blaža. Mnogi će među nama proći kroz automatsko odbijanje i same pomisli da to može biti istina. Svi osećamo da takva istina može srušiti naše živote. Mnogi učenici su sada u muladara čakri i očajnički pokušavajući da prežive i spasu se ovog brutalnog buđenja. Naša podsvest igra sve moguće igre da bi spasla i očuvala naš ideal, naš san i duhovnu nadu. Kako god da se osećate, samo ne napadajte žrtve i one koji se usuđuju da im pomognu, jer će uskoro sve biti jasno. Da li se uopšte usuđujete da slobodno i ljudski porazgovarate sa njima ili ste odabrali da budete majmun koji radi što mu je naloženo? Ovi dani pokazuju naš karakter i ljudskost, kako nama samima tako i svima oko nas.

Mnogi učenici sada više vode računa o tome šta lično mogu izgubiti, finansijski, društveno i
duhovno, nego šta je istina. Ali, ako popljujete par žrtava i one koji se bore za njih nećete promeniti surovu istinu da je zlo učinjeno i to mnogo puta. Kako ćete se sutra pogledati u ogledalo i u oči unesrećenih? Kako ćete prekosutra pred svoje rođake, prijatelje, vežbače i javnost, ako se sada ne distancirate od silovatelja.

Vreme je došlo, Param Para nije uz Mahešvaranandu. Nemojte ga se plašiti. On je taj koji se plaši, jer zna svoje karme. Već je sakrio sa interneta raspored svojih seminara. Umislio je da je Bog kome je sve dopušteno, a sada vidi da se preračunao. Uskoro će morati stati pred lice onoga što je Mahaprabuđi, a ja ne želim nikome da tada bude u njegovoj koži.

Prijatelji, u ovom kolapsu Mahešvaranande nema nikakve posebne drame. Nije umrlo ništa što je istinsko. Bog nije umro. Vaša Atma nije umrla. Joga nije umrla. Vaši duhovni snovi ne smeju
umreti zato što je još jedan guru izgubio kontrolu nad sobom, zloupotrebio svoje moći, položaj i
poverenje duhovnih tragalaca. Vaša je mantra čista. Nije je izmislio Mahešvarananda niti je ona
njegova svojina. Vaša je mantra čist Vedanta put ka našoj Param Para koja je bez mrlja. Sri
Devpuriđi, Sri Mahaprabuđi i Sri Madavanandađi neće od vas okrenuti svoje božansko lice ako ih
volite čistim srcem. Kroz njih ili kroz vašu duboku čežnju za slobodom, istinom, čistotom, mirom,
celovitošću ili jednotom vaša pranajama, meditacija i mantra će vas bez ikakve sumnje dovesti do Samospoznaje.

Sloboda se nikada nije dobijala ona se uvek osvajala.

Ovo je moja konačna izjava. Sada je sve na našem karakteru i na našim karmama.

Ćidanand



Za vašu informaciju:

Tihomir Pešikan (Turiyanand) predsednik Jusž u Salzburgu i potpredsednik Fellowshipa, dao je
ostavku na te funkcije 10. februara i 9. marta 2011. godine.
Aleksandra Vujić (Sangita) je 7. marta 2011. godine obustavila sve aktivnosti u Ujedinjenim
nacijama posvećenim promociji Jusž, kao i aktivnosti koje je obavljala kao nacionalni delegat Jusž u
Srbiji.
Udruženje Jusž Novi Sad je Odlukom Skupštine, 11. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Backović Svetozar)
Udruženje Jusž Beograd je Odlukom Skupštine, 12. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Zoran Vukičević )
Udruženje Jusž Kikinda je Odlukom Skupštine, 13. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Zoran Lazović)
Udruženje Jusž Sombor je Odlukom Skupštine, 14. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Miroslav Vidojević )



Ocaravajuce vreme kada padaju sve maske.

:love9:

_________________
sigma


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pon mar 21, 2011 8:16 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri apr 16, 2008 2:31 pm
Postovi: 203
Lokacija: Bosna
Volim što živim u ovom vremenu. :occasion5:

_________________
Bogatstvo je kvaliteta Postojanja


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: sri nov 07, 2012 12:42 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 28, 2007 1:08 am
Postovi: 1088
Covek ne moze dati ono sto nema. Ono sto imate, podelite sa drugima.

Jer, covek je coveku- sve.



Sve je savršeno

Jogi je znalac dva vela, vela tela i vela uma. Oni stoje između čoveka i stvarnosti, između čoveka i njegove istinske prirode. Joga je proces osvešćivanja, razumevanja, ovladavanja i transcendentiranja njihove ograničenosti i nemira. Joga je simetrija, simetrija je lepota.

Meditacija je uranjanje u polje nektara jastva. To je nektar spoznaje, on donosi mir, punoću, istinu i slobodu. Jedna kap tog nektara kao katalizator pokreće hemiju rasterećenja celoga bića, hemiju rastakanja strahova, kompleksa.

Svaka meditacija je napor da se spozna vlastita žudnja, vlastita žeđ za apsolutom. Kada se u predvorju duha prepozna ta žudnja, ona postaje i radost otkrića i bol još uvek postojeće podvojenosti od svoga cilja. Kada taj bol postane neizdrživ, kada postane agonija on postaje bitniji od samog života tada jastvo kao svitanje izranja iz magle svesti.

Od bola sveta, pa kroz bol odvojenosti od celovitog, prevazilazimo odbrambene mehanizme egoa da bi se rodili bar na tren kao ushićenje beskraja i beskraj ushićenosti. Taj tren potpuno osvešćuje savršenost kosmičke igre života i smrti, sreće i nesreće, radosti i patnje. Sve je savršeno, pa i bol i patnja sveta bez koga se ne bismo setili da sreću tražimo dublje i šire.

Na kraju puta vidimo da ništa, ama baš ništa, nije bilo uzalud. Sve je u svoje vreme bilo nužni deo evolucije što individualnog, što kolektivnog odrastanja. Svaki bol, svaka suza, svako razočarenje je neophodno vodilo ka proširenju horizonta traganja za srećom, kao paravana traganja za sigurnošću.




Dah je Duh

Dah je vreme. Duh je prostor. Život je dah koji se širi i prostor koji diše. Odrastanje i ljubav su dah koji osvaja prostor. Odnos vremena i prostora je odnos čoveka - prolaznog i paramatme – neprolaznog. Taj je odnos život koji ne umire. Kao što prostor ljudskog tela živi kroz dah, tako i dah živi kroz prostor tela. Dah se širi i skuplja u duhu dajući mu životnost kroz koju se duh samoprepoznaje i postepeno osvaja vlastitu punoću. Dah je istinski i neodoljivo zaljubljen u duh koji mu uzvraća spoznajom beskraja. Širina, sigurnost i sloboda koji se osvajaju dahom doživljava se kao milost koja se izlila na onoga koji svesno diše.

Milost i ljubav su sanatan darma - večni odnos paramatme i điva atme, kosmičkog i individualnog. Svaki je naš udah milost, svaki naš izdah je pripadanje. Svakim udahom primamo, svakim izdahom dajemo. Ne možemo dati ono što nemamo. Tek kada postanemo svesni šta smo dobili udahom možemo davati izdahom. Udah nas svojom pranom čini bogatim te se možemo osmeliti da istinski dajemo izdahom. U početku primamo samo elementarnu pranu, energiju, život, a izdišemo karmu, ono što smo uradili sa tom pranom. Mi je udahnemo, iskoristimo i odašiljemo kao egocentrični potrošači. To je nivo neznanja na kome dišemo samo za sebe i za svoje najbliže, nivo karme. Naš je udah tada borba za energiju, za snagu, za moć, za dalju borbu sa drugima i sa životom. Takva prana postaje karma koja svojim metaboličkim toksinima truje nas, a našim prisustvom i izdahom i sve oko nas. To je nivo velike podvojenosti od Jednote nemanifestovanog i svega manifestovanog. Potpuna prevaga nemira nad mirom, simpatikusa nad parasimpatikusom, potpuna podvojenost moždanih hemisfera, rascep bića sa sobom, sa drugima i rascep bića sa stvarnošću.

To je nivo Aham, nivo ogoljenog Ja, egocentrizam zastrašujuće izolovanosti od svega ostalog, zastrašujuće nesposobno da istinski zaustavi bilo koji oblik propadanja, nivo klaustrofobične patnje bez razrešenja. Glad i samo neutaživa glad koja uzimajući bezbrojne oblike gazi i sebe i druge. Strah u svim omotačima bića. Strah od gladi, strah od siromaštva, strah od bolesti, strah od samoće, strah od odrastanja, strah od starenja, strah od autoriteta, strah od krivice, strah od gubitka, strah od poređenja, strah od neuspeha, strah od uspeha, strah od zavisnosti, strah od nezavisnosti, strah od bespomoćnosti, strah od odgovornosti, strah od neizvesnosti, strah od sebe, strah od drugih, strah od ljubavi, strah od života bez ljubavi, strah od prošlosti, strah od sadašnjosti, strah od budućnosti, strah od straha, strah od sudbine, strah od vidljivog, strah od nevidljivog, strah od života, strah od smrti, strah od prolaznosti, strah od istine, i najveci strah, strah od slobode, strah od gubitka sebe.

Odrastanjem dahom kroz bezbrojne oblike života i brojne ljudske živote postajemo bogati iskustvima bola pogrešnog te besmislenog trosenja daha prane. Postajemo svesni bola dvojnosti koja prožima sve nivoe života od podvojenosti sa vlastitim telom, podvojenosti sa dahom, podvojenosti sa sobom, sa drugima, sa životom i sa apsolutnim. Jedinstvo sa dahom je put povratka u ravnotežu svih odnosa.

Joga je teorija, praksa i cilj tog puta. Srediste joga prakse je pranajama, razumevanje i ovladavanje dahom da bi se osvestila i osmislila celokupna ljudska aktivnost i samo naše postojanje kao čoveka. Razumevanje daha i ovladavanje dahom je razumevanje i ovladavanje umom i svim njegovim stanjima. Pulsiranje i gibanje uma je direktno pretočeno u gibanje daha i obrnuto. Svaka naša lična slabost postaje i slabost daha, kao sto i svaka slabost daha postaje i slabost ličnosti. To uzajamno slabljenje vodi do slabljenja samosvesti, do slabljenja volje, smanjenja samopouzdanja i gubitka čvrstine karaktera.

Pranajama nas udahom toliko napuni onim sto nam treba, da možemo dopustiti da nas izdah rastereti onoga što nam ne treba.

Udahom napunjeni životom, a izdahom oslobođeni svakog bremena, vraćamo se u ravnotežu simpatikusa i parasimpatikusa u ravnotežu vlastitog mozga. Pranajamom, ispunjeni snagom i mirom usklađeni smo u unutarnjem i u spoljnem svetu. Od tada naš dah nije više utemeljen u karmi, u nemiru i konfuziji egocentričnog bića. Sada ono što primamo i ono što dajemo dostiže nivo čoveka. Dišemo za sebe, za bližnje, ali i za sva druga bića.To je nivo ravnoteže, nivo darme. Ravnoteža udaha i izdaha. Ravnoteža moždanih hemisfera. Ravnoteža primanja i davanja. Jogom vraćamo punu ravnotežu daha. Vraćamo prirodan odnos trajanja udaha i izdaha, gde je izdah dvostruko duži od udaha. Takav je dah istinska ravnoteža davanja i primanja, ravnoteža simpatikusa i parasimpatikusa. Pranajamom prana udaha postaje dvostruka apana izdaha. Snaga koju stičemo udahom dvostruko nas, na svim nivoima, rasterećuje izdahom.

U meditaciji i pranajami udišemo širinu koju doživljavamo kao milost, a ona se udvostručuje i kao ljubav predaje se izdahom. Blagoslov udaha pretače se mantrom soham – to sam ja - mantrom samospoznaje, u davanje i pripadanje izdahom. Osvešćeno primanje, produbljeno davanje. Život diše sebe samoga. Sada smo sposobni da brinemo o sebi, ali i da istinski osećamo druga bića i sa njima delimo ono što imamo. Život postaje prepoznatljiv kao pranična protoplazma postojanja iz koje nastaje sve što postoji. Sve postaje neopisivo živo, sva bića međusobno duboko isprepletena i neraskidivo interaktivna. Život živi svoju prolaznost u sred vlastite neprolaznosti. Uspostavljen je božanski most sanatan darme, most između paramatme, apsolutnog i čoveka, svesna interakcija neprolaznog i prolaznog. To je nivo Soham, nivo potpunog prožimanja daha i prostora, nivo prožimanja atme i đivatme, stapanja ljudskog sa božanskim. Tako smo stupili na sigurno polje na šahovskoj tabli života.

Čovek postaje istinski svestan stvarnosti postojanja Stvarnog. Prolaznost gubi sposobnost da nas parališe. Isčezava strah od gubitka sebe, a pranajama i meditacija se otiskuju u nesputanu žudnju za neprolaznim. Dah i soham rastaču vritije i završava se glad za pranom. Prana i apana se uravnotežuju, udah i izdah se združuju u konačnu punoću daha. U tom završnom plesu daha i so ham svi se aspekti prane stapaju i natapaju čistim životom svaki nadi, svaku ćeliju i svaki nerv. Konačno napunjeno apsolutnim životom biće napusta i poslednje utočiste samozaštite.

Dah je od pohlepnog udaha stigao do totalnog izdaha. Završnim i potpunim izdahom jogi daje sve, daje život sam. Staje dah, staje um, kao dogorela sveća gasi se koncept Ja. Ida i pingala se stapaju u sušumnu, u reku povratka, u moćni cunami koji nezadrživo hrli Jednoti. Sva se prana iz srca otiskuje direktno i nezadrživo u sahasraru u božanski okean vlastitog ishodista. Izčezava Ja i ne postoji više Moje. Mozak je rastočio zid između svojih hemisfera i postaje ceo. Soham postaje Om soham.

U punoći ljubavi spoznaje se ljubav punoće. Van vremena, van prostora, van htenja i moranja ostaje ono Jedno. Ono Jedno što se ne kreće, što ne diše i što ne misli. Konačno izčezava svaka glad, svaki bol i svaki, baš svaki strah i od tada se više ništa ne mora, a sve se može. Ostaje Istina, Večnost, Beskraj, Neprolaznost. Jednota i Punoća. Jednota Punoće i Punoća Jednote. Jednota Điva Atme, Atme i Paramatme. To je nivo Mokše, nivo Ekoham, ja sam ono Jedino. Ono Jedino što zaista postoji. Kripa i bakti, udah i izdah, večni odnos ljubavi paramatme i ljubavi prema paramatmi završili su svoj elipticni ples u konačnoj punoći Jastva. Od nivoa potpune i užasavajuće podvojenosti Ego-ham biće je stiglo do spoznaje ekstatičnog singulariteta Eko-ham. Razliku čini samo jedno slovo, ali je to jedno slovo razlika između kapi i okeana. Vreme je postalo večnost, prostor je postao beskraj. Večna i beskrajna ushićujuća sadašnjost. Dah je postao Duh. Ljubav je postala milost. Ropstvo je postalo sloboda. Prolazno je spoznalo svoju neprolaznost.



Slobodan Milićević – Ćići

:love3:

_________________
sigma


Zadnja izmjena: sigma; pet nov 09, 2012 2:48 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pet nov 09, 2012 10:58 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 28, 2007 1:08 am
Postovi: 1088
Kosmička igra kao borba za teritoriju

Cela kosmička igra je borba za teritoriju zbog resursa i borba za resurse zbog teritorije. Za jogija je vlastito telo najbitnija teritorija sa beskrajnim resursima. Spoznajući jogom dubinu i raskoš resursa proširuje se i svest o neograničenosti teritorije koja je čovek. Svest kao najveličanstveniji resurs koristi telo kao odskočnu dasku za vlastito proširenje samospoznajom.




Prihvatanje istine

Čovek živi u stalnom rascepu između istine koju nedvosmisleno zna i želje da bude prihvaćen od šireg kolektiva. Taj rascep produbljuje potreba, i kolektiva i pojedinca, da se ne bavi istinom ako mu ona odgovara ili da se ne bavi istinom ako bi mu to ugrozilo društvenu ili materijalnu sigurnost.

Tada se i pojedinac i kolektiv agresivno bave onima koji se bave istinom kao takvom i time još dramatičnije guraju sebe u teskobnu tamu gašenja savesti.

Sposobnost da se sagledava i prihvata istina je sposobnost da zanemarimo kalkulatorski strah od istine koja nas može ugroziti. Oslobođeni straha oslobođeni smo svoje najveće nesreće – neznanja. Istina je fenomen koji oslobađa beskrajan prostor bića – prostor onoliko suptilno neizmeran i neprolazan koliko je suptilna istina koju se usuđujemo da sagledamo. Širina je sloboda i sloboda je širina.

Sreća je prostor i prostor je sreća. To je stalni odnos između anande i akaše. Oba fenomena su ontološki beskrajna i cilj i žudnja svesti je da to spozna. Proširujući svest o vlastitom telu, dahu, psihi, umu i intelektu, svest postaje svesnija sebe same. Uranjajući daranom i djanom u sve suptilnije samadije, svest doseže ono iz čega sve ishodi a ono ne ishodi ni iz čega i kroz – Darma mega samadi – spoznaje vlastitu celovitost onog jedinog što postoji – Eko ham – Ja sam Jedno Jedino!




Prepoznavanje istinskog roditelja u sebi

Ljudi su deca razvedenih roditelja, rođeni u razvodu svesti i energije. Život je nagonsko traganje za istinskim roditeljem, a joga je nauka o prepoznavanju vlastite DNK i roditelja u sebi samom. Prolazimo kroz četiri osnovne matematičke radnje – život nastaje deljenjem celog, pa umnožavanjem podeljenog, pa iskustvenim razvojem svesti oduzimanjem onoga što spoznajemo da nismo istinski, do sabiranja vlastitog bića u ono što istinski jesmo. Ta sabranost u onome što stvarno jesmo se naziva – Jog.





Slobodan Milićević – Ćići

:love3:


edit:

ostali clanci nalaze se na: http://joganovisad.org/ .

_________________
sigma


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: sri dec 19, 2012 5:10 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 28, 2007 1:08 am
Postovi: 1088
Duhovnost

Posted on December 18, 2012

Sve priče o duhovnosti, atmi, paramatmi, samorealizaciji i samospoznaji, mogu se svesti na jedan neuporedivo jednostavniji i pravi izraz, a to je odrastanje. Svaki naš napor načinjen na duhovnom putu je odrastanja i ono jedino ostaje.

Kad se dete rodi, ono zna samo da plače i da se smeje. Zahtevno je, osetljivo, ranjivo i bespomoćno. Kako odrasta, stiče određene sposobnosti, a sticajući ih gubi deo svojih prava i dobija deo dužnosti. Apsolutna prava koja proizilaze iz detetove apsolutne bespomoćnosti, polako nestaju, što je jako dobro, jer se gubi bespomoćnost i stiču sposobnosti. One nameću, i spolja i iznutra, potrebu da se nešto uradi, da se bude aktivan i kreativan, a kako odrastamo, polako nadrastamo i potrebu da nas drugi drže, da nas drugi ljuljaju, da nas drugi maze i paze. Polako prestajemo da budemo zavisni od tuđe brige i zaštite, postajemo samosvesni, stičemo odgovornost za sebe, za svoj život, za živote drugih, polako stičemo razumevanje za ono što život jeste – razumevanje vlastitih potencijala. Tako odrastamo. Odrastati znači da se osamostaljujemo, da razvijamo potencijale koji su nam dati rođenjem, što znači da postajemo ljudi. Dok šetamo ulicom, gde god da stanemo i pogledamo, ne videmo čoveka. Vidimo dva metra visoku decu ili metar i po visoku decu, sto kilograma tešku decu ili pedeset kilograma tešku decu, vidimo decu sa titulama ili bez njih, sa novcem ili bez njega, vidimo samo decu. Ne vidimo ništa drugo, sem dece koja boluju od teške bolesti, bolesti neznanja. Ona ne znaju ko su, ne znaju šta mogu, ne znaju šta im treba, ne znaju tačno šta hoće, sem jednog – da budu sretna, a samo jedno neće – da budu nesretna. Međutim, deca ne znaju kako da budu sretna, deca ne znaju kako da ne budu nesretna. Ona samo strašno hoće da budu slobodna i da nemaju odgovornost. Deca strašno žele da ne moraju da rade, a da imaju mnogo, deca strašno žele da znaju, a da ne uče i strašno hoće da se ne pomeraju sa mesta, a da ih nevolja mimoiđe. Poput pesme koju mladi pevaju: “Bolje biti pijan, nego star”. To je nezrelost, to je nužna potreba da izbegne odgovornost, a stari će svakako biti, a ako su pijani stariće još brže, biće nesrećno stari, biće užasno stari i bespomoćni, biće potpuno samleveni i od njih neće ostati ništa. Ali oni pevaju sebi maha mantru: “Bolje biti pijan, nego star”. Zašto hoće da budu pijani? Zato što ne mogu da podnesu život ni ovako mladi, zdravi, puni snage i energije. A ako ne mogu da podnesu život mladi, kako će ga podnositi kad budu bili stari? I šta znači: “Bolje biti pijan, nego star”? Biti pijan sa idejom da ne valja biti star, a da je dobro biti pijan, znači imati strašnu ragu i dvešu, privlačnost i odbojnost i osećati strašan strah od smrti i prolaznosti. Biti pijan će vas samo na momenat sluditi, biti pijan će vam samo na momenat izbrisati svest i tako učiniti pritisak života lakšim. Život je strašan pritisak, ali nek mu je slava. Život je blagoslov, najveći blagoslov, jer ko izdrži, ko razume i ko se uspravi pod pritiskom koji život tovari na sve nas, taj je blagoslovljen. Onaj ko pritisak ne izdrži, mora da trpi posledice svoje slabosti i mora da trpi posledice svoga neznanja. On mora da boluje, on mora da pati, on ne može da nađe mir i ne može da prestane da vibrira od gladi, žeđi i straha, od rage i dveše. I to je stanje svih bića, to je stanje svake planete, svakog atoma, svake galaksije, stanje svake biljčice, travčice, mrava, svakoga čoveka.

Često se razgovara o tome kako stići do duhovnosti i govori da je duhovnost biti dobar, da je duhovnost biti nesebičan, misliti pozitivno, verovati da postoji nešto više, šire i trajnije od ovoga što vidimo, da je duhovnost verovati da postoji Bog i voleti Boga, da je duhovnost kretati se ka Bogu. Međutim, to sve nije duhovnost. Sve su to mogućnosti, sve su to stepenice ka duhovnosti, ali duhovnost nije. Duhovnost je samo jedno, duhovnost je advaita, nedualnost. Duhovnost je jog, stanje jedinstva, stanje celovitosti. Sve ostalo je kretanje ka duhovnosti. Postoji joga i postoje radža joga, bakti joga, gjana joga i karma joga. To su sve delovi krija joge, koja je po Patanđaliju kretanje ka jogi. A mi širom sveta, kretanje ka jogi proglašavamo duhovnošću. Ne, to nije joga, to je napor da bi se postigla duhovnost, a ako mislimo da je to duhovnost, onda nije ni čudo što mnogi misle da imaju duhovnost, a da se pitaju šta su za uzvrat dobili. Ja meditiram, to je duhovnost, a šta sam za uzvrat dobio? Ja radim pranajamu, imam molitvu, imam sankalpu, činim dobro, učim, čitam, razmišljam, posmatram, razvijam viveku, to je duhovnost i taj napor ne prestaje. Ili, trudim se da budem duhovan, taj napor ne prestaje, a opet kad ostanem sam sa sobom pred ogledalom, u određenim životnim situacijama zaplačem i zagrcnem se, umoran sam i gladan i još uvek osećam strah, nervozan sam, nemiran i konfuzan. Sve je to u dvaiti, u dvojnosti. Radža joga je u dvaiti, karma joga je u dvaiti, bakti joga je u dvaiti, sve što ima izraz ispred reči joga, ono je u dvaiti. Joga je samo jedna. Jog je stanje celovitosti, stanje jedinstva, jedinstva sa onim najodraslijim, najzrelijim, sa onim što je suštinska priroda svakog bića koje odraste. Izlaskom iz kosmičke materice, rodili smo se kao potpune neznalice u potpunom mraku. Odrastajući, terani pritiskom života da se snalazimo, od atoma, preko molekula i jedinjenja, pa sve do bića svesnih i kreativnih, naterani smo da se borimo za ono za čim plačemo, za srećom, za slobodom, za mirom, ljubavlju, harmonijom, za znanjem, za snagom, za zdravljem. A ono što radimo dok se krećemo ka tome koristeći stepenice ka duhovnosti, to nije duhovnost, već kretanje ka duhovnosti. To je krčenje puta kroz trnovitu džunglu ili prolazak kroz pustinju, da bismo stigli u oazu. Ali mi mislimo: “ja sam to, ja sam sada u oazi, ja praktikujem duhovne vežbe, ja sam duhovan”. Ne. Duhovan znači imati duha.

Šta kod nas znači biti duhovit? Ne možete biti glupi i duhoviti, ne možete biti prepuni želja i biti duhoviti, ne možete biti konfuzni i duhoviti. Morate imati određenu slobodu i određenu radost, morate imati određenu inteligenciju. Postoje različite duhovitosti za različite oblike života, ali suštinski morate imati nešto slobode duha, morate imati nekog viška, morate imati nešto što ume da se raduje, da se igra, da pleše, nešto što je slobodno, što je živo, što je višak, što vam ne treba za svakodnevnu potrošnju, što možete preliti na druge, što možete podeliti sa drugima, neki vaš doživljaj sveta. Odatle dolazi duhovitost. Duhoviti možete biti samo kada ste iznad situacije. Ne možete biti zgrčeni u situaciji i biti duhoviti. Duhoviti ste kada ste slobodni, a slobodni ste onda kada imate bar u određenom trenutku, na određenom mestu u određenoj situaciji osećanje celovitosti. Duhovnost je ta celovitost. Približavamo joj se kroz meditaciju, kroz joga sadanu u svim njenim oblicima, kroz molitvu, kroz sankalpu. Mi smo na krija jogi, a svaka joga koja ispred sebe ima bilo koju odrednicu, ona je u dvaiti. Kretanje ka jogi. Kada dodirnemo jogu, kada osetimo šta joga jeste, kada osetimo taj trenutak slobode, taj trenutak čiste slobode, čiste radosti, čiste lepote, čistog mira, čiste snage, čiste svesti, čistog zdravlja i harmonije, samo trenutak jednog od tih aspekata duhovnosti, ne mora svih zajedno, ne mora ni enormno – tog trena znamo da smo dotakli duhovnost. Taj trenutak oslobađa u nama mnogo energije, mnogo snage, radosti, ushićenja i anande, blaženstva. Bilo šta da taknemo od tog anand, znači da smo beskonačni, jer anand znači taknuti beskonačnost. Kako smo je takli, tako smo je probudili, a kako smo je probudili u sebi, tako smo je spoznali svuda oko nas. Kako smo je spoznali svuda oko nas kroz meditaciju na atmu, mi smo je osetili. Tada počinje duhovnost. Ona počinje kao radost, sloboda, širina, kao posebna vrsta snage, neugroženosti.

Šta znači “odraslost”? Znači da smo odrasli, znači da smo prestali da rastemo, da smo dostigli nešto što treba dostići i da smo postali to. Mi se svi nalazimo u procesu odrastanja, mi smo svi i dalje deca. Kada razgovarate sa ljudima, iz njih uglavnom govore deca, deca, deca. Neki to dete potiskuju, neki se obračunavaju s njim, ali pre ili kasnije, to dete zapišti iznutra, provali iznutra, poruši sve brane i pokaže koliko smo infantilni, koliko smo odrasli telom, a neodrasli kao ličnosti. I to je cela priča. Naš odnos prema detetu u nama, ključ je našeg odrastanja. To znači biti sam svoj roditelj. Kako izreka kaže: “Dete je otac čovekov”. To znači da nas je dete stvorilo onakvim kakvi jesmo i da smo mi proizvod deteta. Ali hajde sada da mi, sa onim delom koji nešto vredi u nama, sa vivekom, postanemo roditelj tom detetu. Hajde da mu kažemo: “dete”, da ga zagrlimo i ono će prestati da nam komanduje, da se bori za sigurnost i prihvaćenost u nama. Sve što vidite oko sebe, samo je infantilni nivo koji se plasira, kako na poslovnom, tako i na privatnom i ličnom planu. Retki su ljudi kojima možete direktno spomenuti infantilnost, jer je malo onih koji imaju odraslosti u sebi da mogu da prihvate infatilnost. Prihvatiti dete u sebi znači preuzeti odgovornost, brigu, ljubav i pažnju za to dete, tako da ono više nema potrebu da vlada našim životom, jer je nesigurno. A ako se bude osećalo sigurnim, dete će odrasti. Na kraju će dete nestati i ostaće samo odrastao, zreo čovek. Uzmite jednu svoju fotografiju iz detinjstva i napravite od nje mali oltar. Onda svakoga dana, ujutro i uveče, usmerite svoje sankalpe, molitve, zavete, bakti jogu, gjana jogu, radža jogu i karma jogu ka toj fotografiji i nazivajte sebe nadimkom iz detinjstva. Recite: “Ne brini ništa, ja te pazim, ja te čuvam, ja brinem o tebi, ja te volim i biće sve u redu. Ti mali, ti si moj, ja sam tvoj, ja te držim, ja te ne dam, sve je za tebe. Budi siguran da si prihvaćen, da si zaštićen, da te razumem, da ti ne sudim, da te ne poredim ni sa kim”. Nakon izvesnog vremena, primetićete promenu u sebi. Osetićete kako počinjete da se uspravljate, otvarate ramena, hodate pravo, imate deo slobode, deo snage. To dete u vama je ogromna energija, strašna emocija, a tu energiju i emociju oslobađate, ne čekajući da drugi to urade za vas. U duhovnosti, odrastao čovek treba da preraste dete u sebi, jer tek tada može da komunicira sa duhovnošću. Duhovna osoba je ona koja je potpuno i definitivno odrasla, koja je postigla potpunu slobodu od svakog neznanja, kao prvog izvora patnje, koja je postigla automatski slobodu od egoa, slobodu od rage i dveše i slobodu od straha od smrti, pet izvora patnji. Dete koje ništa ne zna, puno je egoa, koncentrisano je na sebe, puno je gladi, žeđi, rage, dveše i prepuno strašnog straha da će oko njega nestati ono što mu daje oslonac i sigurnost, da će izgubiti roditelje. Mnogi ljudi širom sveta komuniciraju po principu ucene, naročito pojedini roditelji sa decom: “neka, neka, ja ću jednog dana da odem, neću se više vratiti” ili “jednoga dana kad ustaneš, mene nema”. Siroto dete ne može da pojmi te reči, jer ga užasno plaši da će ostati bez roditelja, da će ostati bespomoćno, da će ostati bez zaštitnika. Mi ulivamo strah jedni drugim. Isto je i sa partnerima. Pretimo im razvodom, pretimo da ćemo naći drugog ili drugu, pokazujemo da ih poredimo i sistemom ucena, direktno ili indirektno, izazivamo u njima strah, jer kada ga izazovemo, automatski imamo nadmoć nad njima. Svi mi to radimo jedni drugima. Kada su prijatelji u pitanju kažemo: “nemoj da mi govoriš te stvari, neću te voleti, kazniću te na neki način, neću te više gledati, tražiću moje krpice nazad, neću ti dati ono što znam da jako voliš, uradiću nešto što ne voliš”. Mi sve to radimo jedni drugima. To postoji u svakoj kući, indiskretno, diskretno ili vrlo diskretno, zato što smo svi opsednuti sobom i gledamo da sve odnose, čak i one najpozitivnije, porodične, na neki način držimo pod kontrolom. Svako ima svoj sistem kako kontroliše druge. I što je čovek sposobniji, lakše razvija sposobnost kontrole. Pitanje je koliko to radi ego, a koliko zdrav čovek.

Jogi ima savršenu kontrolu. On takođe mora da vaga, da drži stvari u ravnoteži, ali njegova snaga proističe iz njegove čistote. Iz apsolutne čistote jogija proističe apsolutna sloboda i šta god da radi, sve je savršeno i najbolje što može biti u datim okolnostima i u datoj situaciji. I svako od nas ima slične situacije u životu, u kojima u nama dela dete ili potpuno odrastao čovek, samostalan, sa mogućnošću izbora, koji ne zavisi od drugih, niti od nečijeg mišljenja. Šta god da radi, kako god da radi i bilo za šta da radi, takav čovek stoji iza sebe, pred drugim ljudima i pred bogom. I taj nivo treba da dostignemo.

Duhovnost je advaita, jedinstvo. Purna, kompletnost. Ona se postiže čistotom. Čistota se postiže snagom, a snaga se opet postiže čistotom. Šta mi radimo kroz jogu? Jogom jačamo, da bi sa tim osećanjem snage, kroz vežbe: asane, pranajame, krije, meditacije, molitve i podignutu pranu u aktiviranim psihoenergetskim centrima u sebi, mogli da se osećamo bolje u vlastitoj koži i da bismo sa tim osećanjem snage u sebi, smirili različita negativna osećanja, kao što je, na primer, ljubomora. Šta je ljubomora? Ljubomora je osećanje da nas nešto ugrožava, a to što mislimo da ugrožava naše interese, mrzimo. Ljubomora je mržnja prema onome što nas ugrožava, a to znači da smo slabi. Nako ugrožava naš posed, partnera ili slično. Ljubomora je osećanje bolnog reagovanja na stresnu situaciju, na osećanje ugroženosti, na gubitak nečega, bez čega ne možemo da živimo. Šta je zavist? Zavist je takođe vrsta reagovanja na stresnu situaciju. Želeo bih da budem to i to, ali nisam, i svim sredstvima idem to da srušim, jer ne mogu da ga dostignem. Sve te reakcije dolaze iz naše nezrelosti, po sistemu poređenja. Od kako se rodimo, drugi porede nas, mi poredimo njih i svako ima svoje mišljenje. Međutim, takođe se dešava i da se osećamo sigurnijim i voljenijim od ljudi koji sebe ne smatraju duhovnim, nego od onih koji misle da su duhovni. Umišljene duhovne osobe vole da govore drugima šta treba da rade, kako treba da razmišljaju i kako treba da se ponašaju. Oni često ne vide i ne čuju druge ljude, već samo iznose svoje mišljenje, uprkos tome što druge ljude nedovoljno ili uopšte ne poznaju. Kao kad dete iznosi svoje mišljenje drugom detetu, a ovo drugo želi samo da se igra. Ljudi iznose svoja mišljenja bazirana na “detetu” u sebi, bazirana na vlastitim predstavama, na vlastitim kompleksima i proganjaju druge sa njima. Imaju potrebu da druge zatvore u zatvoreni prostor, pa da im govore, a da ovi ne mogu da pobegnu. Zbog čega je to tako? Zbog toga što mislimo da je duhovnost ono što mi radimo. Duhovnost nije to što mi radimo, duhovnost je ono što mi treba da postignemo. Duhovnost osećamo kada zaboravimo na sebe, kada zaboravimo na dvaitu i mislimo samo na druge. U duhovnosti čovek sreće čoveka i oseća neizmernu bliskost sa drugim čovekom. To razumevanje, taj trenutak zaustavljenosti, takav se trenutak pretvora u advaitu, u nedualnost. Duhovan čovek doživljava advaitu kroz drugog čoveka. Tada se muladara opušta, nestaje grč muladare, koji se može uporediti sa tvrdoglavim magarcem koji drži “ja i moje”. A kada se grč opusti, protekne energija kroz sušumnu, onoliko koliki je bio kvalitet onoga što smo činili. I mali delić toga što potekne direktno gore, bez prepreka, doživljava se kao trenutak bliskosti između dva bića u univerzumu. To je trenutak advaite. To je trenutak kada čovek čini nešto za drugoga, nešto krajnje čisto, krajnje ljudsko, u punom smislu te reči. U tom trenutku, on se diže iznad svog nemira, konfuzije, egoa, rage i dveše, iznad svojih strepnji, iznad svega i doživljava trenutak bliskosti. Ljudi mogu živeti elegantno i jednostavno, kada se dignu iznad svog egocentrizma, iznad svog intelekta i psihe, prane i tela, imena i prezimena To je duhovnost, duhovnost je advaita. Mi tome težimo u meditaciji, mi tome težimo u svemu što radimo. Zbog toga želimo duhovnost i reči mudrih, da bismo znali šta da eliminišemo i šta da razvijemo u sebi da bismo potpuno odrasli. Kada izrastemo iz potpunog neznanja, prolazimo kroz različite stupnjeve odrastanja i na kraju završavamo sa atma gjanom, brama gjanom. Završavamo sa tim ko smo i šta smo, sa krajnjom spoznajom. Zbog toga je drugi čovek most između neznanja i znanja, između advaite i dvaite, između konfuzije i harmonije, između ropstva i slobode, između haosa, ropstva i mira, između sebičnosti i ljubaznosti.

Advaita je jedina duhovnost, trenutak jedinstva sa sobom i sa svim. Sve ostalo o čemu se govori: budi dobar, čini dobro, ne čini loše, misli pozitivno i slično tome, samo je put ka duhovnosti. Važno je razumeti da duhovan put nije lagan, važno je razumeti da je to ozbiljna borba, jer je dete u nama zbunjeno i konfuzno, sa velikom energijom, snažnim emocije, dubokim neznanjem, velikim strahom, a sa tim nije lako izaći na kraj. Zato, kada sudimo jedni drugima na način koji nije kreativan i koji neće biti od prave pomoći, imamo ozbiljan problem. Činjenica da taj problem imamo svi, manje ili više, na ovaj ili onaj način, ukazuje na to da dete poredi dete, da dete sudi detetu i da dete ima predstavu o detetu. Onoga momenta kada taknete duhovnost, vi nemate više ništa ličnog, ni u jednom odnosu. Možete obavljati svaku darmu, ali u tome nema više ničega ličnog. Jogiju više nije lično ništa. Problem sa nama je što je nama sve lično. Apsolutno sve. Mi pokušavamo da uspostavimo duhovnost: “šta se mora raditi, a šta se ne sme raditi”. Pokušavamo da stvorimo šablone kako se nešto mora raditi, jer su nam šabloni neophodni kao orijentiri, zbog velike zbunjenosti i velikog neznanja u nama. Ali ni to nije duhovnost, to je težnja ka duhovnosti, a to je veoma bitno razlikovati.

Zato, svaki trenutak spajanja sa nekom suštinskom tatvom, podaruje veliku slobodu, snagu, radost, postaje potresno i čisto iskustvo, koje nam daje neizmernu veru u život, u čoveka i u duhovnost kao takvu. Jedino nas to može izdići. Anand, znači ono što nema kraja. Anahat, znači ono što je bez granica. Možemo ga iskusiti srcem ili kroz vlastitu svest. Možemo ga iskusiti emotivno sa potpuno nepoznatim osobama koje su samo prošle pored nas, prema kojima nemamo nikakav interes. To osećamo kada god uradimo nešto čisto, kada nekome pomognemo samo zato što je ljudsko biće, u momentu kad mu treba pomoć. Međutim, kada vide nekoga ko je bespomoćan i u nevolji, neki ljudi reaguju sa visine, a drugi reaguju uplašeno i u strahu da se to njima ne dogodi. Oni nemaju slobodu, ne osećaju ljubav i razumevanje za tu osobu Svaki trenutak u našim postupcima, bilo u svakodnevnom životu ili u meditaciji, kada možemo da osetimo advaitu i da prevaziđemo sebe, svoje nemire, svoje gladi, žeđi, rage i dveše i strahove i kada usmerimo taj tok prema drugom biću, a naročito prema najvišem, rezultiraće u svakim trenom, svakim delićem sekunde, osećanjem onoga što duhovnost jeste. Sve ostalo što radimo da bi do toga stigli, to je krija joga, kretanje ka duhovnosti.

Važno je razumeti da u različitim etapama svoga odrastanja, prolazimo kroz različite situacije. Radom na sebi, neke stvari prevazilazimo, neke se stvari oslobađaju, a neke počinju da se manifestuju. Pojedine stvari o sebi ne možete razumeti, dok ne dođete na određeno polje i ne stanete na njega, jer se tek u određenim situacijama, okolnostima i prilikama, počinju manifestovati vaše mane ili kvaliteti. Kao kada neko dobije određenu poziciju, izvesnu snagu i neke mogućnosti, pa počnu da se manifestuju njegove mane, a mi kažemo: “vidi kako se pokvario”. To nije istina. Ta se osoba nije pokvarila, ona je ista kao što je i bila, samo što sada slobodnije teče, ima osećanje snage, slobodnije teku unutrašnji impulsi koje je nosila u sebi. Takva je osoba ranije bila pri dnu ljudske i društvene lestvice, bila je pritajena i nije imala pranu, položaj, niti mogućnosti da skine poklopac sa sebe, da bi se manifestovalo ono što je unutar nje. To se događa sa svima nama. Ljudi koji rade na sebi i koji imaju pomaka u svojoj praksi, naprave jedan korak, njihova prana proteče, a sa njom proteknu i kvaliteti. Međutim, do određenog nivoa protiču i negativne stvari. Ovo se ne odnosi na pojedine stvari koje drugi proglašavaju negativnim, samo zato što čovek ima snagu, određenu slobodu i uvid i zato što više neće lako da igra igre koje drugi igraju. Pošto mi svi igramo u tom kolu, često ne damo jedni drugima da iz tog kola izađu, jer kolo ne voli da se osipa, kolo voli da raste. Bitno je razumeti da ljudi jedni drugima moraju dati pravo na različite stavove i pravo na različita stanja, pravo na odrastanje, pravo na nesporazume i greške, pravo na mane, da bismo sami mogli da izađemo na kraj sa njima. Nešto možemo razumeti, nešto možemo videti, ali se ni nad čim ne treba zgražavati. Zgražavamo se nad onim što nas plaši. Mi pokušavamo da ne sudimo drugima, krećemo se ka tome i pitanje je vremena kada ćemo u tome uspeti. U Bagavad giti je rečeno: “Svaki korak se računa i ništa nije izgubljeno”. Nijedan naš pozitivan napor nije izgubljen. Negativno se prevazilazi, negativno se karmički taloži kao deo iskustva, ali pozitivo ostaje trajno. Zašto? Zato što je pozitivno deo naše suštinske prirode i taj deo ne gubimo. Možemo ga izgubiti samo privremeno i na površini, dok dubinski moramo izgubiti sve svoje mane. Svako ko radi na sebi će, pre ili kasnije, izgubiti sve svoje loše osobine i mane koje proističu uglavnom iz neznanja i egoa, raga, dveša i straha od smrti. Pozitivne osobine, svaka pozitivna reč, svaka misao, svaki pomak u onome što radimo, ostaje trajni deo nas, iz prostog razloga, jer je to naša suštinska priroda. Pozitivno se na nas prirodno lepi, u jednom momentu prevladava u nama, a u određenom trenutku, prevladava takvom snagom da više ništa negativno ne opstaje.

Oslobađenje duhovne energije dolazi kroz advaitu. Kada radite sadanu, radite je sa ciljem da budete jedno sa tim šta radite i da uklanjate prepreke, nemire, razmišljanja i vritije koji vas u tome sapliću. Ako vas nešto suviše sapliće, posmatrajte o čemu se radi i vremenom ćete ga prevazići. To što sapliće ponovo dolazi od deteta. Posmatrajte ga kao dete, gledajte ga sa ljubavlju, gledajte ga sa pažnjom, gledajte ga kao što majka gleda dete dok radi svoj posao, kuva ručak ili nešto slično. Poput toga, i jogi u meditaciji kuva ručak, pravi prašad, mantrom i meditacijom na božansko, a istovremeno zna šta radi dete u njemu, šta radi um i pri tome nema osećanje nesrećnosti. Ne upliće se suviše u to, jer kao roditelj zna kolika je pamet deteta i zna da je priroda deteta nemir. Kada se taj roditelj u nama počne polako uspostavljati, uspostavićemo ravnotežu sa sobom, imaćemo unutrašnju komunikaciju i mnogo zdraviju spoljnju komunikaciju sa svetom. Imaćemo trenutke u kojima ćemo dati pravo svetu da bude onakav kakav jeste.

Drugi je faktor vreme. Problematično vreme nam omogućuje da ne budemo letargični, a kaže se: „dao ti Bog, da živiš u zanimljivim vremenima”, jer u takvim vremenima možemo videti svoje emocije, možemo videti svoje stavove, svoju radost, tugu, svoju mržnju, možemo videti svoja osećanja, koliko spoljnji svet može da nas uzdrma, koliko mu sudimo i ko je taj koji sudi. Nekim ljudima je potrebno samo samopouzdanje da postanu prekrasni i dragoceni za druge ljude, dok je drugima potrebno pročišćenje, jer imaju samopouzdanje, a nemaju pročišćenost. Takođe, postoji vreme koje je za nas karmički pogodnije i ako ga ne iskoristimo, kasnije shvatamo da se nešto desilo zbog nedostatka naše svesnosti, da je faktor vremena nepotkupljiv i da će vreme doneti i odneti sve, a da ćemo mi u međuvremenu nešto uraditi ili nećemo uraditi, da ćemo nešto zadržati ili ga nećemo zadržati. Kada vreme prođe, mudrima postaje jasno da su mogli više da urade. Mi možemo da diktiramo svoj život, ali pod velikim pritiskom vremena u kome živimo i pod okolnostima koje nas okružuju i onoga čime smo sebe okružili. Uravnotežiti različite želje i potrebe sa mogućnostima, najveća je mudrost. Zbog toga je ravnoteža tatva i fenomen koji se postiže jogom. Začkoljica je u tome što jogu ne možete postići bez ravnoteže, a ravnotežu slabije postižete bez joge. Joga sadane i vežbanje su aspekt koji omogućuje postizanje ravnoteže, koja je krajnji skok ka jogi, ka celovitosti i samospoznaji.

:love9:
:love3: :love5: :love3:

_________________
sigma


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: sub dec 29, 2012 10:30 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Kratak i besplatan kurs iz joge u slici i bez riječi:


slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika



slika





Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pet apr 12, 2013 11:42 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jan 11, 2011 3:12 pm
Postovi: 67
Maheshwarananda večeras gostuje u Sarajevu, u Bosanskom kulturnom centru. Gost na njegovom predavanju bit će i indijski ambasador. Nakon čitanja ovog Ćićijevog obrazloženja izlaska iz organizacije Joga u svakodnevnom životu, čovjek može samo da zaključi da su njegove riječi protkane iskrenošću, ličnim poštenjem i dostojanstvom osobe iza koje očigledno stoje brojna zrnca s godinama nakupljene mudrosti.
No, za onog koji nije imao priliku uživo se susresti sa Swamiđijem, ostaje vječno pitanje - kome vjerovati, nakon što smo godinama npr. čitali njegove knjige, radili Raja yogu po njegovom sistemu kod kuće, ne bivajući član njegove organizacije, ali zato ništa manje poštujući i njegova zrnca mudrosti?

Znam da je najbolji odgovor - da čovjek sam ode i stekne vlastiti utisak o ovom učitelju yoge. No, voljela bih da čujem i vaše komentare...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: pet apr 12, 2013 5:25 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
sigma je napisao/la:
Prevod Ćićiijevog obrazloženja:

Dragi prijatelji,

Verovatno ste čuli da sam napustio svami Mahešvaranandu i prestao sa svim aktivnostima u Jusž.
Tokom poslednjih godina, a posebno posle Holi Guruđijevog mahasamadija, više nisam bio u stanju da ne čujem i da ne vidim rast arogancije, manipulacije, sujete i pohlepe u svome guruu. To je bilo najvidljivije iza scene. Iz dana u dan, sve sam više uviđao da je on sve dalji i dalji od jednostavnosti i čistote Sri Mahaprapuđija i Holi Guruđija. Oni su postajali samo savršena ikonografija za njegovu rastuću transformaciju iz jogiradža u klasicnog indijskog maharadžu.

Takva transformacija nije ništa novo na našoj planeti. Odgovor kako se to događa velikim jogijima i guruima možete naći u drevnoj joginskoj knjizi Lila od Hariš Joharija (pročitati 55-to polje ).

Jusž je postajala sve manje joga, a sve više kult ličnosti. Bilo je sve manje istinske sadane, slobode, radosti, jedinstva i svetlosti Jastva, a sve više uniformi, pravila, straha, nadmetanja, komercijalizacije i krivice. Sadana je vrednovana samo ako je bila bakti, bakti je bila dobra samo ako je postajala seva, a seva je bila dobra samo ako je doživotna.

Godinama su mi brojni instruktori, organizatori i vežbači govorili o svojoj zabrinutosti zbog
ponašanja Mahešvaranande i zbog pravca ka kom se Jusž kreće. Ja sam ih tada najdobronamernije nagovarao da ostanu u sistemu. Neki od njih mi danas kažu da su zažalili što su me poslušali.

Tokom i posle Kumba mele u februaru 2007. bio sam veoma blizu da napustim Jusž, što je
poznato užem krugu mojih prijatelja. Ali, u to vreme je moja supruga Joganand umirala od raka i ja sam svoju nameru potisnuo u sebi. Nakon njenog odlaska nekako sam nastavio sevu zbog osećaja da će moje napuštanje Mahešvaranande ugroziti i sliku o Sri Mahaprabuđiju i Sri Madavanadađiju.

Konačno, na Kumba meli 2010. godine, tri meseca sam bio svedok kako je sa Mahešvaranandinog svetačkog lica otpadao sloj po sloj šminke. Shvatio sam da u njemu više nema prisustva Sri Mahaprabuđija ni Guruđija. To mišljenje sam podelio sa nekoliko učenika bliskih Mahešvaranandi, a neki od njih su mi rekli da oni to znaju, ali i 300% više i 300% gore. Takvih učenika nije malo, ali oni se retko pitaju, zašto su i dalje sa takvom osobom.

Nakon pauze od 20 godina. Mahešvarananda je došao u Srbiju, u novembru 2010. godine, odlučio sam da će ta poseta biti moja poslednja seva kao zahvalnost za ono dobro što mi se dogodilo za 29 godina posvećenih Jusž. Posle toga nisam otišao u uobičajenu zimsku posetu Indiji niti sam u februaru 2011. prisustvovao seminarima u Vepu i Strilkiju. Bilo je očito da više nisam deo igre. To je inspirisalo neke učenice da progovore o nevoljama sa kojima su se suočile zbog nasilničkog seksualnog ponašanja Mahešvaranande. To je za većinu nas bio neočekivani šok. Porazgovarao sam sa nekima od žrtava koje dobro poznajem i bio sam potpuno siguran da govore istinu. Potom sam javno objavio da sam napustio Jusž.

Mahešvaranada me je nedeljama pritiskao da dođem da razgovaramo. Pošto mi je bilo jasno koliko je mračan njegov nasilnički i manipulativni karakter, nije bilo nikakvog smisla upuštati se u diskusije. Vreme je došlo i njegove karme se spuštaju na njegovu glavu. Jednostavno je tako.

Ja sam lično znao od ranije za optužbe o seksualnom zlostavljanju nekih učenica. To se dogodilo u Novom Sadu, u Srbiji, 1982. godine kada sam bio 3 meseca učenik. Nažalost, tada je
Mahešvarananda, u njihovom prisustvu, lako porekao njihove konfuzne i uplašene izjave. I to je bio kraj rasprave. Njihove izjave se ne mogu porediti sa užasom kroz koje su prošle žrtve čije izjave čitamo i slušamo danas: http://www.swamiji-maheshwarananda-abuse.com/. Većina učenika koji su bili tada prisutni u Novom Sadu, uključujući i mene izabrala je da veruje svom guruu, a ne suzama, strahu i poniženju žrtava. Slično je i sa brojnim učenicima u ovome što se trenutno događa.

Nakon toga, Joganand i nismo bili svesni kontinuiranog seksualnog zlostavljanja koje je
Mahešvarananda sprovodio u Beču, Sloveniji, Hrvatskoj, Češkoj, Mađarskoj, Đadanu i drugim
mestima u kojima je imao seminare. U svom neznanju i nevinosti mi smo mu dovodili svoju decu, a nedavno i unuku. Sa ponosom smo podučavali Jusž hiljade vežbača i inspirisali ih da postanu Mahešvaranandini učenici. Ni u snu nismo mogli zamisliti da će nakon mantra dikše neke devojke biti besramno korišćene kao hrana za nasilne seksualne apetite našeg gurua. Možete li zamisliti Sri Mahaprabuđija ili Guruđija kako svoje sobe koriste kao seksualne zamke za svoje ženske učenike?

Sri Mahaprabuđi na svojoj sobi nije imao ni vrata koja bi zakrilila pogled na njega. Međutim, sada razumem zašto Mahešvarananda ima po troje vrata pre nego što možete i videti njegov apartman.
Potpuno je jasno zašto u svom novom stanu od nekoliko stotina kvadratnih metara u Om ašramu
gradi tajne izlaze sa svakog sprata.
Ovih su dana mnogi učenici progovorili o tome šta se desilo njima lično ili o tome što znaju da se
desilo nekom drugom. Poslednjih petnaestak dana do mene su stizala nova imena žrtava, imena
onih koji su za to znali, kao i imena onih koji su organizovali ili skrivali takve događaje. Takođe
sam čuo i za žene koje su svojom voljom spavale sa Mahešvaranandom. Sa bolom i gađenjem sam shvatio da su seminari Jusž, iza scene bili porno film sa žrtvama i dobrovoljcima. Sada postaje jasno zašto Mahešvarananda tako histerično komanduje svojim učenicima da se ponašaju poput ona tri majmuna koji ne gledaju, ne slušaju i naročito ne govore! To je za majmune prava stvar, ali za ljude, a naročito za jogije, je da gledaju i vide, da slušaju i čuju, da govore - bar o nasilju nad nevinima.

Sve žrtve govore o šoku, strahu , konfuziji i užasu koje su iskusile kada su shvatile da se ponoćni poziv da posete svog svetog gurua pretvorio u seksualnu zamku. Nekima od njih je rečeno da su one izabrane da prođu šakti pat i da je to posebna milost. Zbog čega joga instruktorima nije rečeno da će žene i devojke koje postanu učenice možda biti blagoslovljene posebnim prašadom pravo u usta, čak i kada to sa gađenjem odbijaju. I kakav je sada ukus Mahešvaranandinog prašada u ustima svih nas?

Svestan sam da su sada naši mozgovi veoma voljni da odbace zastrašujuće činjenice. Nažalost, to sam i sam iskusio 1982 godine, iako su tada svedočanstva žrtava bila neuporedivo blaža. Mnogi će među nama proći kroz automatsko odbijanje i same pomisli da to može biti istina. Svi osećamo da takva istina može srušiti naše živote. Mnogi učenici su sada u muladara čakri i očajnički pokušavajući da prežive i spasu se ovog brutalnog buđenja. Naša podsvest igra sve moguće igre da bi spasla i očuvala naš ideal, naš san i duhovnu nadu. Kako god da se osećate, samo ne napadajte žrtve i one koji se usuđuju da im pomognu, jer će uskoro sve biti jasno. Da li se uopšte usuđujete da slobodno i ljudski porazgovarate sa njima ili ste odabrali da budete majmun koji radi što mu je naloženo? Ovi dani pokazuju naš karakter i ljudskost, kako nama samima tako i svima oko nas.

Mnogi učenici sada više vode računa o tome šta lično mogu izgubiti, finansijski, društveno i
duhovno, nego šta je istina. Ali, ako popljujete par žrtava i one koji se bore za njih nećete promeniti surovu istinu da je zlo učinjeno i to mnogo puta. Kako ćete se sutra pogledati u ogledalo i u oči unesrećenih? Kako ćete prekosutra pred svoje rođake, prijatelje, vežbače i javnost, ako se sada ne distancirate od silovatelja.

Vreme je došlo, Param Para nije uz Mahešvaranandu. Nemojte ga se plašiti. On je taj koji se plaši, jer zna svoje karme. Već je sakrio sa interneta raspored svojih seminara. Umislio je da je Bog kome je sve dopušteno, a sada vidi da se preračunao. Uskoro će morati stati pred lice onoga što je Mahaprabuđi, a ja ne želim nikome da tada bude u njegovoj koži.

Prijatelji, u ovom kolapsu Mahešvaranande nema nikakve posebne drame. Nije umrlo ništa što je istinsko. Bog nije umro. Vaša Atma nije umrla. Joga nije umrla. Vaši duhovni snovi ne smeju
umreti zato što je još jedan guru izgubio kontrolu nad sobom, zloupotrebio svoje moći, položaj i
poverenje duhovnih tragalaca. Vaša je mantra čista. Nije je izmislio Mahešvarananda niti je ona
njegova svojina. Vaša je mantra čist Vedanta put ka našoj Param Para koja je bez mrlja. Sri
Devpuriđi, Sri Mahaprabuđi i Sri Madavanandađi neće od vas okrenuti svoje božansko lice ako ih
volite čistim srcem. Kroz njih ili kroz vašu duboku čežnju za slobodom, istinom, čistotom, mirom,
celovitošću ili jednotom vaša pranajama, meditacija i mantra će vas bez ikakve sumnje dovesti do Samospoznaje.

Sloboda se nikada nije dobijala ona se uvek osvajala.

Ovo je moja konačna izjava. Sada je sve na našem karakteru i na našim karmama.

Ćidanand



Za vašu informaciju:

Tihomir Pešikan (Turiyanand) predsednik Jusž u Salzburgu i potpredsednik Fellowshipa, dao je
ostavku na te funkcije 10. februara i 9. marta 2011. godine.
Aleksandra Vujić (Sangita) je 7. marta 2011. godine obustavila sve aktivnosti u Ujedinjenim
nacijama posvećenim promociji Jusž, kao i aktivnosti koje je obavljala kao nacionalni delegat Jusž u
Srbiji.
Udruženje Jusž Novi Sad je Odlukom Skupštine, 11. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Backović Svetozar)
Udruženje Jusž Beograd je Odlukom Skupštine, 12. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Zoran Vukičević )
Udruženje Jusž Kikinda je Odlukom Skupštine, 13. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Zoran Lazović)
Udruženje Jusž Sombor je Odlukom Skupštine, 14. marta 2011. godine istupilo iz Joge u
svakodnevnom životu (predsednik Miroslav Vidojević )



Ocaravajuce vreme kada padaju sve maske.

:love9:
:thumbup:
Swami ima podršku u moćnim političkim krugovima - u RH su to npr., kao njegove dugogodišnje sljedbenice, kćeri Stjepana Mesića, kao i sâm Mesić.
Ipak širom svijeta stižu otvorene optužbe njegovih dugogodišnjih sljedbenika.
Swami je još jedan, između drugih kvaziduhovnjaka, koga su uspješno i pronicljivo sagledali u RH, a onda i u
RS-u - Balkan se u tom smislu pokazao mnogo napredniji u odnosu na prosvijetljenu Srednju Evropu.
S tim se naravno ne slažu oni koji će izgubiti duhovne poslove, a da ne govorimo da će im sampradaya zauvijek propasti.
Ostaje potreba praktične policijske akcije i zabrane ulaska ovome pedofilu.



Indijski guru Svamiđi (68), za kojeg se veže epitet seksualnog zlostavljača svojih sljedbenica, večeras bi trebao doći u Sarajevo, gdje će u Bosanskom kulturnom centru (BKC) održati predavanje.

Priznat duhovnik

Svamiđi je utemeljitelj programa "Joga u svakodnevnom životu", a već je radio u Evropi, Sjevernoj Americi, Australiji, Novom Zelandu, Africi, Ukrajini i Indiji.

No, ovaj svjetski priznati duhovnik s cijelom vojskom sljedbenika važi za seksualnog napasnika koji je nekoliko svojih sljedbenica prisiljavao na odnose.

Da istinu o ovom “prosvjetitelju duše” iznese u javnost prva je smogla hrabrosti Njemica Monika (Monica), koja je svojevremeno kazala da je indijski guru četiri godine seksualno napastvovao.

- Svamiđi mi je bio poput oca. Bila sam zbunjena i slomljena, uostalom, kome sam mogla prijaviti? Možda indijskim policajcima koji bi me ismijavali! Trebale su mi godine da otvorim oči, mozak mi je ispran. Nemam normalan život, ne mogu ostvariti normalnu vezu. Uništena sam i zato upozoravam naivne žene da ne nasjednu na njegovu priču kao što sam ja - izjavila je Monika.

Nakon njenog priznanja javile su se mnogobrojne Svamiđijeve žrtve. Nekoliko njih je bilo i iz Zagreba, gdje je ovaj guru bio čest gost.

Žrtve se i danas okupljaju na jednoj internet-stranici formiranoj za sve one koji su nekada bili sljedbenici njegovog programa.

- Svamiđi nije istinski guru. On godinama iskorištava svoje sljedbenice seksualno ih zlostavljajući, pri čemu koristi svoj autoritet. Ne bojte se, nego ostavite svoja svjedočanstva na ovim stranicama - stoji na ovoj internet-stranici.

Komentar na njegov dolazak tražili smo i od organizatora predavanja Jadranka Pranjića. On nam je kazao da su u pitanju laži te demantirao bilo kakve seksualne prijestupe "vođe" o kojima su pisali mediji iz svih krajeva svijeta.

Prijetnje ubistvom

- To je jedna od mizernih stvari koje se dešavaju u ovom vremenu i kojima ne treba pridavati veliki značaj. Svamiđi je vrlo cijenjen čovjek širom svijeta. Grupa ljudi čudne orijentacije širi laži. Za 40 godina njegovog aktivnog rada pojedini ljudi i organizacije su mu i prijetili ubistvom - tvrdi Pranjić.

Slovenku pitao je li djevica

Prije dvije godine priča o Svamiđiju bila je aktuelna i u Sloveniji, nakon što se oglasila jedna stanovnica Kopra.

- Jedna osoba je došla do mene i jedne studentice i pitala nas želimo li susret s guruom. Pristale smo i otišle. Sa Svamiđijem smo bile same. Prvo nam je počeo milovati tijela. Mene je pitao jesam li još djevica. Na moj potvrdan odgovor, prestao je prije penetracije, ali mi je naredio da ga oralno zadovoljim. Događaj sam doživjela kao incest - rekla je mlada Kopranka.

http://www.avaz.ba/vijesti/teme/optuziv ... je-u-bkc-u


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Yoga
PostPostano: uto apr 26, 2016 8:58 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 28, 2007 1:08 am
Postovi: 1088
.

_________________
sigma


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 64 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 10 gostiju.


cron
Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz