Kad nebi imali slobodu izbora , bili bi roboti a to nismo , ili možda
jesmo . Kako tko , zavisi .

Cilj naših kontrolora je da nemamo nikakve slobode (izbora), ma kako mala/velika ona bila. Ili uzrokovana ovim ili onim. U to ne ulazim jer ne bih znala... ali stupanj pritiska koji vrše bogme nije mali...znači veliki su ulozi u igri, jel te;)

Sve je moguće!

Razmislio sam i odgovorio. Šta ti nije jasno?

Meni je jasno. Je li tebi jasno?

Ja mislim da mozemo uticati na svoju sudbinu, birajuci odredjene puteve kojima zelimo da idemo u zivotu.
Ali postavljam sebi jedno pitanje.
Sta ako je sve pred-odredjeno, ako smo svi samo igracke, kao ono, navijeni da radimo odredjene stvari, i kada zvrk stane, nema vise ni nas.
Znaci, da li je svaki pokret koji radimo, svaka recenica, rijec, slovo koju izgovorimo, vec pred-odredjena.
Svaki pojedinac na plavoj planeti ima neki svoj cilj za kojim tezi, da li ce zvrk raditi dovoljno dugo da ta osoba stigne do cilja, zavisi mozda i od same osobe.

DA,ali i da nas navedu da mi mislimo kako imamo slobodu.

Da, vrlo lukavo. Al tako se vlada svijetom. Barem ovakvim kakvog danas imamo
Što više čitam o svemu tome...manje znam...zapanjen si veličinom plana ali i taj plan "propušta"...

Rekao si mi da promislim o tome sto sam napisao. Sto bi znacilo da imas drugacije misljenje o tome. Lijepo sam te pitam gdje vidis problem u mojoj izjavi.

Osim ako moras svakom loncu biti poklopac. U tom slucaju su mi tvoji postovi sasvim jasni.

Potpuno se slažem. Ne treba uopšte da se patimo, znamo već šta se dešava kad zračimo negativnom energijom, a što se tiče puta sa najmanje okuka mislim da je to znanje koje treba da steknemo u ovom našem životu.

Sudbina ili slobodna volja?

Često sam si postavljala to pitanje, naročito prilikom učenja jyotisha, kad sam naišla na ovaj zanimljivi citat:

"Život je poput kartaške igre. Ruka koja vam je podijelila karte predstavlja determinizam, a način na koji igrate - slobodnu volju."

Jawaharial Nehru.

Ja bih iznio svoje viđenje sudbine...

Naime ja vjerujem da je čovijek podložan raznim energijama,bilo u vidu zračenja nekakvih objekata u svemiru ala sunce ili energija koje obitavaju na nekome mjestu.
Čovjek je u zavisnosti od tih objekata, pa ako je planeta ovisna o uvjetima na suncu ,a pa jesmo i mi,i smatram da je to dosta velika povezanost s izvorem. To je moja interpretacija sudbine, to jest onime čime nemožeš upravljati.

Ali s druge strane ipak nekako volim misljeti da ipak mogu odlučivat o što više toga,makar je toga realno malo.

Znam da vas ne zanimaju Religijske bajke,ali bi htio na ovoj temi napisati pricu o Ademu (Adam) a.s i Sudbini.

Otac ljudskog roda,Adem pejgamber,bio je poznavalac svih imena. U svakom njegovom kapilaru bilo je znanje.
Adem je znao sve i to kako treba. Kako je na pocetku i svrsetku.
Njegovo znanje nije se mjenjalo.Sve je bilo onako kako je znao.Tako je bio brz,nije postao ljencina.
Odmah na pocetku je znao ko ce na kraju biti vjernik. Znao je i ko ce biti bezvjerac na kraju.
Ime svake stvari uzmi i nauci od ucenog covjeka.(Onaj ko zna znakove (isharete),zna i svijet rijeci-imena...).
Prema nasem,ime svake stvari sljedi ono kako se vidi doticna stvar.Kako stvari vidimo,mi tako za njih kazemo.Ali kod Boga,stvari slijede svoju nutrinu-svoj bitak.
Kod Musa pejgambera,onaj njegov stap zvao se je Asa.Kod Boga,to je ustvari bila zmija.
Musrici su poznavali Hazreti Omera kad je bio bezbozac kao i oni.Ali u Elestu (praiskonu) on je bio vjernik (mumin).
Ono sto se kod nas zove sperma,u Boga postoji slika kakav ce covjek izgledati iz te sperme.
I spermu i sliku covjeka u spermi znao je Adem pejgamber od ranije od Boga.
Istinsko nase ime je onako kako je kod Boga zapisano. Ukratko,kakav ce biti svrsetak onako je stvarno nase ime.
Svakom je dato ime prema zavrsetku.Nije pravo ime ono koje je posudjeno-dato od ljudi.
Ademovo oko kada je sa cistim nurom (svijetlom)pogledalo,dusa i druge tajne su mu se kroz njega ukazale.
Kada su Meleki (Andjeli) pronasli Nur (Bozje svjetlo) u Ademu,odmah su pali na zemlju (sedzdu) i prijavili se da mu sluze.
Kada bi hvalio Adema do Sudnjeg dana opet je kratko,nemogu te pohvale iskazati.

Ali i sa tolikim znanjem,kada je dosla sudbina,tumacenje jedne zabrane,skrenulo ga je.
Pitao se je Adem,dali je zabrana stvarni haram (zabranjeno),ili za nju ima kakav tevil (dozvoljeni izlaz).
Kad je u Ademovo srce pretegao tevil,njegova je priroda bila zbunjena,i posao je prema zabranjenoj vocki.
Kad se bastovanu (vrtlar) zabode trn u noga,kradljivac iskoristi tu priliku i pokrade voce.
Dok bastovan izvadi trn i umine mu bol,tek onda vidi da su ga pokrali lopovi.
Zavice: Ah-vah,mi smo pogrjesili,pala je tama,pa smo izgubili orijentaciju na put.

Bozja presuda je zakljucak.Ona bude oblak koji prekriva sunce. Lav i azdaha (neman) su pred sudbinom kao mishi.
Ako ne vidim onu zamku.kada je vec presuda donesena,nisam samo ja neznalica u ovome presudjivanju.
O sretnice,ako hoces da si sretan,radi dobra djela,ostavi nasilje.
Ako te sudbina poklopi kao noc svojom tminom,ta ista sudbina pruzice ti na koncu svoju ruku i izvucice te.
Sudbina hoce po sto puta da ti izvadi dusu,i isto puta ce ti pruziti ruku da te izbavi.
Ako ti se sudbina sto puta poprjeci na put,na koncu ce ti razapeti sator.
To nam je od Allahove dobrote,sto je naredio da ga se boimo,da dodjemo u predjelje srece.

Mislim da nam sudbinu odredjuje karakter...
Ako nam se ne svidja nasa "sudbina", potrazimo li malo bolje razloge zasto se sve desilo onako kako se desilo, otkrit cemo da je u korijenu svega neka nasa mana... porok... osobina... fiks-ideja... i da je ona bila odlucna za sve okrete i preokrete na nasem zivotnom putu.

Mozda ce netko pomisliti da je stvar jednostavna ako uspijemo otkriti to nesto - i da je dovoljno tu stvar promijeniti, i gotovo, nema tu puno filozofije!
Ali stvar ni izdaleka nije tako jednostavna...
Nekad je to "nesto" (obicno se radi o nekoj drustveno nepozeljnoj ili losoj osobini, necemu sto se osudjuje i oko cega se svi slazu da nije u redu) toliko dio nas, iz nekog razloga, da sama ideja o iskorijenjivanju toga necega djeluje kao da sebi hocemo iscupati srce, jer ono, eto, nije po najnovijoj modi i ne svidja se ni bogu ni vragu i samo unosi kaos u nas zivot...

Karakter je taj koji odredjuje sudbinu... a njega ne znam sto moze promijeniti

.. Iz tog razloga me zanima reinkarnacija... i arhetipovi, stvaraoci ove nase domene, koji se izrazavaju kroz nas ... "Bozja Imena" odnosno Kvalitete...

Sve sam uvjerenija da u ovom zivotu moramo ispuniti sebi nekakvu gorucu (materijalnu, psiholosku, duhovnu) potrebu koju nosimo sa sobom, ili vise njih, a ne da se moramo "duhovno razvijati", odnosno moramo, ali taj razvoj ne moze ici bez ispunjenja onoga po sto smo ovamo dosli...

I sad, ako smo imali tu nesrecu da se nadjemo u prostoru i vremenu koje nije bas naklonjeno ispunjenju te nase potrebe (cini se kao da je to pravilo;-) onda se mogu desiti dvije stvari:
- ona moze nestati, mi je isfrustrirani mozemo odbaciti i zauzeti cinican stav prema njoj, usvojiti filozofije i teorije koje govore o odbacivanju potreba, smatrati duhovni razvoj kao jedini cilj egzistencije i da se on postize patnjom, prihvatiti polovicnost i tako ici dalje vjerujuci da mozemo biti cjeloviti bez toga po sto smo dosli, mozda s necim drugim, zamjenskim - ili mozemo pretvoriti potrebu u san i vjerno voljeti taj san, ma koliko on bio u mucnom nesrazmjeru sa stvarnoscu, ma koliko izgledao sulud i neostvariv i ma koliko nam svi govorili da "to nije za nas" ili da je to "nemoguce" ili da se "spustimo na zemlju" ...

Ja se kolebam izmedju ovo dvoje, iako sam misljenja da covjek vise ostaje svoj ako ne napusti ono sto jako i uporno zeli, PA CAK I AKO MU TO NAIZGLED SKODI, i ako postupi suprotno poslovici "Bolje vrabac u ruci nego golub na grani"

Ovo kazem jer me ne zanimaju drustveno-kolektivne predodzbe "pozeljnog i hvalevrijednog" niti mi je cilj zivjeti "normalno-kao-citav-svijet" a mislim da nije ni vecini s ovog foruma... i, sada ce zvucati kao demagogija ali pada mi na pamet Bukowski koji je volio svoju casu vise nego bilo sto sta mu ovaj svijet moze ponuditi (ugled, stalni posao, da ima ljude koje ko fol voli i ko fol i oni njega - zasto ko fol? jer tko uopce zna danas sta je ljubav a sta samo imitiranje njene totalno pogresne koncepcije, samo da bi se imao osjecaj uklopljenosti i vlastite korisnosti) - i REZULTAT? Slijedeci svoju zelju tj potrebu, a ne boreci se da bude normalan, na kraju je ipak pronasao svoje mjesto u drustvu
i mislim da koje god potrebe je on imao, sada ih vise nema. Jer potreba moze nestati jedino i tek onda kada se ispuni.

Molim da se ovo ne shvati kao sveopci poziv da se svi predamo svojim najgorim osobinama i porocima jer cemo tako daleko dogurati jer nije uopce to...
Samo mozda poziv da vise volimo svoj karakter i svoju narav, nego vanjska postignuca i reputaciju i to da nam u zivotu bude dobro i cool...

Često se kroz duhovna tumačenja može čuti poruka da se duhovni razvoj može pravilno odvijati ako se ličnost rastereti (oslobodi) materijalnih želja i njihovog ostvarivanja. To je samo djelimično tačno, jer sadrži isključivost koja zatvara svijest u vrlo male okvire. Naime, ljudsko biće je materijalno i tu materijalnost mora da održava. Problem je što se ta potreba materijalnog zloupotrebljava od više sile (viših sila) sa ciljem ,,sisanja,, životne energije. Ne ulazeći u principe i objašnjenja takvog djelovanja može se taj smisao prihvatiti kroz Gurđijev komentar: ,,Vi ne možete ništa da činite.,, Da bi se smisao ove konstatacije držao odvojen od svjesnosti ljudskog bića, vrlo vješto je uveden pojam sudbine. Životni teret kojeg nosi skoro svako ljudsko biće kroz neispunjenje osnovnih životnih (civilizacijskih) potreba, kod većine ljudi se pokriva pojmom sudbine ili reinkarnacijskim lekcijeama. Kod vrlo malog broja ljudi se pojavljuje potreba za istraživanjem tih negativnih koincidencijalnih situacija koje drže u neravnoteži opšti princip slučajnosti koji se posebno razmatra u računu vjerovatnoče. To istraživanje nije na intelektualnom nivou, već kroz životno iskustvo. Povod za sticanje takvih iskustava zavisi od strukture ličnosti, nije ničim uslovljen i predstavlja slobodan izbor. Kod upornih ličnosti, uzročno-posljedične veze negativnih koincidencijalnih iskustava postepeno mijenjaju percepciju, i pojednostavljujući princip svog djelovanja sve su bliže i direktnije samom uzročniku koji se vješto krije iza pojma sudbine. Proces koji se odvija kroz tu životnu borbu je jedan od načina razvoja vlastite svijesti. Jednostavnije rečeno, ličnost razvija više centre, oslobađa istinsko Ja i postiže kontrolu svije lažne ličnosti. Svjesnost te vrste omogućava (intelektualni) susret sa tom nemani. To je životni trenutak u kojem se ličnost odvaja od tih negativnih uticaja koji se poistovjećuju sa sudbinom. Tek u tom stanju je ličnost oslobođena materijalnih želja i njihovog ostvarenja, i to ne kroz princip, već kroz svijest koja materijalnu stvarnost ne doživljava na uobičajen i poznat način.
Pozdrav

Ovo je strucno receno, jedino nedostaje osobni primjer kojim bi se potkrijepilo da se ne radi o nastrebanom gradivu nego da se zna o cemu se prica
Pa dakle Om... jesi li ti osobno pronasao "uzrocnik negativnih koincidencijalnih iskustava koji se vjesto krije iza pojma sudbine" - u svom zivotu?


Sto je potrebno da licnost savlada "neman negativnih uticaja" koji ga drze zarobljenim a ona ih dozivljava kao "neumoljivu sudbinu"?
Na koji se nacin mijenja percepcija?
I zbog cega je licnost kada zivi kroz nize centre (cakre 1,2 3) "lazna" ?? (A kada zivi iskljucivo kroz vise centre (cakre 4,5 6) onda je "prava" ?)

Da, to se ,,gradivo štreba,, kroz životno iskustvo. ,,Osobni primjer,, je sadržaj koji ima samo značaj u intelektualnoj formi analize, koja se zbog specifičnosti svake ličnosti drugačije (intelektualno) doživljava i interpretira. To ,,stručno rečeno,, ima asocijativnu formu izražavanja koja navodi čitaoca na pitanje: Ggje se ja u svemu tome nalazim?


Svako ko je dostigao određeni stepen razvoja svijesti zna da je uzročnik skoro svih negativnih uticaja koji se pojavljuju u formi (životnih) problema u njemu samom. Drugačije rečeno, problem nije manifestacija spoljnih uticaja, već nesposobnost bića da preventivno i ispravno djeluje.

Tačno je da biće koje ima (najvjerovatnije) genetski kod za pravilan razvoj svijesti ima ,,sapecijalan tretman,, kojim se sudbinski vezuje za nebitne (životne) sadržaje koji mu pokušavaju neutralisati taj pozitivan potencijal razvoja. Najčešće ljudsko biće završi svoj materijalni životni ciklus nesvjestan tog potencijala koji ga je trebao osloboditi tih životnih problema.

Svaka ličnost koja započne pravilan razvoj svijesti privremeno nailazi na negativne koincidencijalne situacije. To je sindrom vračanja ovaca u tor.

Zatim su tu paraziti, entitetske forme iz drugih ravni postojanja.

I sve je to ,,zakuhano,, od ,,Svevišnjeg,, koji se brine da takvo stanje ostane.

Kada se istovremeno pogleda ta pozorišna predstava kojom se ljudska rasa iscrpljuje, onda se može postaviti pitanje validnosti pojma sudbine.

Svako neprijatno iskustvo je pozitivna lekcija u razvoju svijesti i ponavlja se sve dok ne proradi ,,kliker,, razboritosti koji, moglo bi se reči, proizvodi drugačiju frekvenciju koja ga čini nevidlivim i neprepoznatljivim u toj vrsti igre koja se doživljava kao neprijatno iskustvo. To je ogromna materija i po sadržaju i po specifičnostima tih igara, tako da ju je nemoguće intelektualno obraditi. Drugačije rečeno, svako se biće odnosi prema stvarnosti na svoj svojstven način.


Prvi korak je dostizanje nivoa svijesti u kojoj ne postoje problemi. Taj korak je dugotrajan i uslovljen je težinom i učestanošću tih negativnih uticaja. Na tom nivou svijesti, ljudsko biće je sposobno intelektualno (kroz analizu uzroka i posljedica) susresti se sa nemani koja mu je,,krojila,, sudbinu. Od tog trenutka takvo biće je sposobno da učini nešto u smislu Gurđijeve izjave: ,,Vi ne možete ništa da činite,,.


Kada se razum transformiše u tom smislu percepcija stvarnosti postaje drugačija.


Ovdje je nastao nesporazum. Komentar koji se analizira je nastao iz perspektive Četvrtog puta, gnostičkog pravca kojeg prezentuju Ghurđijev, Morajev i Uspenski. Prema tim sadržajima se ljudska svijest manifestuje kroz niže centre (intelektualni, instiktivno-motorički, i emocionalni), a razvijena svijest kroz više centre (viši intelektualni, viši emocionalni, i centar volje). To je krajnje pojednostavljena prezentacija tih centara.

U citatu koji slijedi je dat kratak opis oslobađanja ili kontrolisanja sudbine. U njemu je dejstvo nemani koja stvara životne probleme prikazano kao Dejstvo generalnih zakona, a lažna ličnost samo kroz pojam ličnost.



Pozdrav

Hmmm. Zapravo zelis reci da se suzdrzavas od navodjenja osobnih primjera jer bi oni bili subjektivno, dakle pitaj boga kako, shvaceni od strane onoga tko ih je trazio i/ili od strane svakoga tko bi ih procitao.
Istina, no po toj logici je onda najbolje nista nikome ne iznositi, jer nikad ne znas kako ce netko to interpretirati ... ne samo osobne primjere nego bilo sto?



Da.
Ali, sto kada to znanje u covjeku izazove toliki osjecaj nepodnosljjive odgovornosti da ga to na neki nacin paralizira i drzi u neprekidnom mucnom stanju krivice? Jer kada netko tko je dotad neprestano nalazio uzroke "zla" u svemu i svima oko sebe odjednom shvati i jasno vidi da je uzrok u njemu samome - citava lavina prigovora zacinjenih gnjevnom mrznjom koja je dotad isla na van sada se svaljuje na njega samoga, pa se lako desi da on ostane zakopan pod njom, i da se ne moze izvuci bez "strucne sluzbe spasavanja"...
Mislim da ovo postaje prosirena pojava, jer ta ideja da je uzrok-svega-u-nama sada se propagira cak i u zutoj stampi, postaje "civilizacijsko intelektualno dostignuce', kolektivna spoznaja, valjda u procesu budjenja svijesti covjecanstva a u svezi usporenog rotiranja Zemlje.... cije srce ipak pojacano lupa : - )

I, sto kada covjek u svojoj samoanalizi jasno ugleda svoju vlastitu neman - kao neku prljavu ili napola slijepu zivotinjicu s koje je naglo podignut kamen tako da je sada prvi put izlozena suncu - i SMILUJE se na nju? i na sebe samoga? i sve skupa zavoli?
I, kruna svega - jos odluci njegovati i brinuti se za tu zivotinjicu, i braniti je od svijeta koji za nju kaze da je "smrtni grijeh" (tog svijeta sto ga covjek ionako prezire; prezirao ga je i prije dok mu je on za sve bio kriv, a sada pogotovo, kad to vise nije)....


(Ovo sam super napisala, samo je pitanje ocel itko ista razumjeti... i pogotovo kako treba tj kako ja hocu da se razumije??? )

Charleston, dobro si to prokomentarisala. Potpuno si u pravu. Da bih dopunio tvoj komentar, daću ti jedan osobni primjer kontrolisanja sudbine, a na tebi je da se upitaš da li si ga dobro razumjela.

Autor ovih tekstova je primjetio da jedan novi član foruma svojim komentarima pogađa u suštinu određenih problema civilizacijske stvarnosti, od kojih je najznačajniji ljudska patnja kroz nepravdu. Tim problemom se obično bave ličnosti koje su doživljavale ili još doživljavaju negativne uticaje ove naše civilizacijske stvarnosti. Komunikacijska otvorenost, i direktnost i pažljivost te osobe u komentarisanju su mu dali impuls da joj ukaže na neke uzroke tog stanja. Međutim, on je tom obraćanju dao praktičnu formu koju je preveo u literarni izraz, i u esencijalnoj formi ukazao na mogućnost da razvijena svijest može da vlada životnim situacijama. Tekst je sastavljen tako da arogantno i jednostrano prezentira taj sadržaj. Nastala je reakcija te ličnosti sa pitanjima što je autoru otvorilo mogućnost da vlada situacijom.
Tada je sastavio tekst kroz odgovore, tako da u prvom dijelu teksta sadržaji iritiraju integritet ličnosti, a u drugom, dio tumačenja sudbine određenih i u tekstu naznačenih gnostičara. Prvi dio teksta, iako sadržajno uklopljen u temu, zbog iritirajučeg uticaja za čitaoca bi trebao biti mamac ispoljavanja negativnih emocija i prezentacija odbrane integriteta svoje ličnosti i svojih stavova, a u drugom praktična uputstva za kontrolisanje sudbine kroz skup rečenica od kojih svaka za sebe predstavlja jedno metafizičko i psihološko poglavlje.

I šta je nastalo iz te situacije? Ličnost je reagovala na prvi dio teksta potpuno zanemarujući suštinsku i konstruktivnu stranu problema ulazeći u Off topic izražavanje.

Iz ovog osobnog primjera se može praktično vidjeti kako Generalni zakon manipuliše ljudskim bićem i navodi ga na jalovo i nefunkcionalno bavljenje potpuno nebitnim životnim sadržajima koji kroz lažnu ličnost koja se osjeća kao svoj razum to jalovo delanje osjeća sa punom važnošću i kao patnju. Da se nekim slučajem ta ličnost bavila drugim dijelom teksta ne bi bila izložena ovoj vrsti ,,napada,, koja ima formu igranja sa njenim karakterom i njenim povjerenjem.

Ovo što je prezentirano, visoko razvijena svijest provede u dijeliću sekunde skoro prema svakom čulnom utisku automacki preko viših centara, i time ima izbor reagovanja. To u prevodu znači da ona kontroliše svoju sudbinu, jer ne dozvoljava da ,,A,, i ,,B,, uticaji dopru do nje. U stvari ti uticaji dobijaju to značenje kroz reakciju primaoca. Ovdje se ne negira postojanje sudbine, već se ukazuje na kontrolu negativnih uticaja koji se uobičajeno nazivaju (teškom) sudbinom. Na tom nivou svijesti postoji ,,prag,, preko kojeg se može uticati jednim dijelom na promjenu svoje sudbine.

Kao i do sada treba napomenuti da se ova prezentacija daje kao mogućnost jednog viđenja pojma sudbine.

Pozdrav