Uhhh... Sensei, koji čaršav...

Da pokušam da repliciram za sad na ovo dole kvotirano



Ne postoji "negativna motivacija", motivacija je uvek pozitivna - "za nešto" je.

A razlog zbog čega je ovo učenje "negativno" i zbog čega se "radi protiv" a ne "za" je vrlo prozaičan i proizilazi iz prirode zakona Trojstva koji je objašnjen, a da te podsetim, ugrubo on glasi: "Svaki plus ima svoj minus".

Gurđijev je mnogo puta ponavljao da su stvari koje mi želimo vrlo skupe... Šta to znači? Znači da svaki frontalni pokušaj da ostvarimo bilo šta od tih stvari, izaziva pripadajući minus odnosno silu otpora kojem uopšte nismo dorasli.

Kad "radiš protiv", u stvari precizno bi bilo reći, kad ne radiš što ti je objašnjeno da ne radiš, to je onda onaj minus i on ne izaziva bilo kakvu reakciju i možda i dođeš do nečega(pozitivnog).

Ah, Gurđijev je doista otišao daleko iznad prosječnih tragatelja za istinom i onda se zavrtio u krug i prestao rasti. Nije mogao probiti plafon do kojega je došao. To mu se dogodilo stoga što je, kao što je slučaj i sa svim drugim znanjem koje postoji na ovoj planeti, svoje znanje usitnio, razdrobio i napokon izgubio nit u traganju za "ultimativnom česticom". U tom smislu, Uspenski ga je nadrastao. Uspenski je put jogija i sistem učitelja objasnio kao prepreku u trenutku kada učenik dosegne učiteljevo znanje. Znači, nitko, ali nitko, ne može biti nečiji učitelj zauvijek. Istinu možemo spoznati isključivo sami.
Kad pomisliš da bi mogao biti učitelj, toga časa si prestao rasti. Zauvijek smo samo učenici. Učitelji smo samo onima koji su i nama učitelji. Učenici smo samo onih koji su i nama učenici. U znanju nema hijerarhije. Postoji samo veće ili manje znanje određenih područja stvarnosti. Sintetiziranjem znanja i spoznaja tek počinjemo stvarati za sebe nekakvu neprepričljivu sliku stvarnosti. Tj. možemo je prepričati, ali je mogu razumjeti samo oni koji su spoznali isto. To stanje se zove i "prosvijetljenost". No, prosvijetljenost je između ostaloga samo znak da je netko pametan, ne mora značiti da je i dobar. Prosvijetljenost je krajnji cilj ovdje na Zemlji. To ne znači da tu treba stati jer je tu kraj spoznavanja. Prosvijetljenost samo označava da smo na 3D razini dosegli jedno ograničeno stanje uvida i da smo možda napokon spremni prijeći na 4D.
Rad na sebi, kako ga tumači Gurđijev, dobar je do određene razine spoznavanja. Međutim, najčešće se poput Gurđijeva zavrtimo u krug i prestanemo rasti. Izgubimo se u detaljima. "Tehnike" nam odvlače pažnju i koncentraciju sa jedne sveobuhvatne slike stvarnosti. To ne znači da se tehnika treba odreći, treba samo biti svjestan koliko su one ograničene. Spoznavanje i put prema "prosvijetljenosti" ide jedino preko ZNANJA. A znanje je SVE što nas okružuje. Nijedna religija, tehnika, specifični put, sistem ili škola mišljenja nas ne može samostalno odvesti do prosvjetljenja. Čak i kad mislimo da nam je nekakav sustav pomogao u ultimativnoj spoznaji, to je istina dokle god taj sustav ne smatramo apsolutnim. Usko istraživanje nekog specifičnog polja znanja nas isključivo ograničava na putu spoznaje. To usko istraživanje je dobro dokle god nije jedino. Tek interakcija svih najrazličitijih skupljenih znanja i iskustava u našoj svijesti i podsvijesti može stvoriti tu neprepričljivu sliku stvarnosti. Test te slike je kad nam netko postavi pitanje o kojem nikada nismo razmišljali. Ispostavi se da nam se odgovor trenutno pojavi u svijesti kao dio upravo te sveobuhvatne predodžbe cjelokupne stvarnosti. Širina te slike i njena sveobuhvatnost je apsolutna za 3D. Bezbrojni detalji svega i svačega kojima se cijeli život bavimo su uvijek samo bezbrojne manifestacije one uvredljivo jednostavne suštine stvarnosti. Tu suštinu bi trebali učiti još u osnovnoj školi.


Sent from my iPad using Tapatalk

^A na osnovu čega si siguran da je lupio o nekakav "plafon"? Ovo za Uspenskog isto... gde je on to poistovetio Četvrti Put sa putem Jogija? Kad je učiteljevanje u pitanju, Gurđijev je sebe nazivao samo "učiteljem plesa".

Ne bih se baš složio da put do "prosvetljenosti" (šta god da podrazumevaš pod tim terminom jer se i ne koristi na Četvrtom putu) vodi isključivo preko znanja. Znamo i previše - nešto drugo fali.

Mislim da sam bio jasan sa Uspenskim. Nisam rekao da je poistovjetio Četvrti put sa putem jogija. Rekao sam samo na neki način da je učitelj potrošna roba i da svatko sam mora doći tamo kuda je krenuo, nitko mu u tome ne može do kraja pomoći.
Gurđijev je čačkao po sebi i po drugima do kraja fizičkog života, nije našao cilj. Da ga je našao, mnoge stvari iz njegove biografije bi izgledale drugačije. Zapetljao se.
O prosvijetljenosti govorim zato jer je Gurđijev nije dosegao. Zvuči apsurdno, ali je tako. Prosvijetljenost donosi apsolutni mir i jasnost, koju razumiju samo oni koji su je dosegli. Iz njegove biografije je jasno da mir i jasnost nije našao do kraja. Ne govorim o njegovim knjigama i ostavštini. Može reći i napisati bilo što a da to nije ono što on jest. Tako i ja ovdje pišem bilo što, ali tko sam ja zapravo iz ovoga ne možeš zaključiti. Da znaš nešto o meni, onda bi imao bolju predodžbu što sam u prethodnom postu rekao.
Znanja nikad dosta. Ono "nešto drugo" je floskula. Kad god je nešto neodređeno i kad nešto naslućujemo a zapravo ne znamo, to znači da nam nedostaje ZNANJE. Pišem ZNANJE velikim slovima jer tu podrazumijevam sve, i iskustvo i jasnost u umu i uvid u suštinu a ne samo činjenično znanje. Ti si vjerojatno mislio na činjenično znanje.

Hoću reći, iako pišem na grupi Gurđijev, to ne znači da sam rob ezoterije. A pogotovo nisam rob bilo koje škole mišljenja i putovanja prema spoznaji. Odatle i moji zaključci koji nisu u skladu sa zaključcima ili uobičajenim mišljenjem koje ispada iz neke škole mišljenja. Na putu sam sam, koristim sve i ništa. Kad kažem ništa, onda mislim na sebe samog kao predmet izučavanja, bez korištenja vanjskih instrumenata znanja. Moj put je moj put i ničiji više. Svaki put je dobar. Na svakom putu učiš onaj segment stvarnosti koji ti nedostaje. U sljedećem životu, ako ga budeš trebao(fizički život), proširit ćeš svoje ZNANJE. Zato što igramo na kartu jedne škole mišljenja, zato smo svi ograničeni u razumijevanju stvarnosti. Zato me nije zadovoljila nijedna škola. U svakoj školi vidim njen nedostatak. A to je da se ultimativne istine zamagle na način da zapravo ne možeš doći do kraja i zapetljaš se u vječnu petlju iz koje nema izlaza. Zato naglašavam da je Uspenski u pravu kad kaže da u jednom času moraš napustiti učitelja i nastaviti sam. Ako ti učitelj svojim specijalnim moćima i pruži prodor u onostrano i izravan uvid, da li si doista do kraja razumio ono što si vidio?
Čitam mnoge forume i knjige i štošta drugo i radim na sebi na moj način koji nije baš prepričljiv. Dosta eksperimentiram, ne sa stimulansima. Ne čitam samo knjige koje se tiču duhovnosti, čitam sve što se tiče stvarnosti. Dakle, i o Suncu, i o Keopsovoj piramidi, i o zvuku, i o eteru, prani, orgonu ili već s kojim imenom si familijaran, i o mitovima, legendama, kvantnoj fizici itd. Možeš dalje i sam nabrajati bilo što. Tek iz takve perspektive ti počne svitati. Ovdje ne govorim o činjeničnom znanju koje sam stekao, nego o znanju koje mi je omogućilo da steknem malo ZNANJA. Vidim da mi je pogled postao oštriji i da lako uočavam nesklad u školama mišljenja. Mislim na nesklad u samoj školi mišljenja, bez usporedbe sa drugima. Kad uspoređujem, onda uspoređujem sa svim onim što znam.
Ono što se preskače u mnogim školama je prisustvo "naših gospodara" koji su od ove planete napravili jedan od svojih mnogobrojnih "kokošinjaca" u ovom materijalnom svemiru. Škole mišljenja imaju petlju iz koje ne možemo izaći zato da nam nikad ne uspijemo da steknemo ZNANJE. Jer kad ga steknemo, gopspodari gube moć(pod tom riječju podrazumijevam jako puno znančenja) nad nama i odlaze jer ovdje više nemaju interesa. Ovaj kaos u ovom času na Zemlji je pokušaj gospodara da zadrže naše duhovno napredovanje zauvijek. Pokušavaju nas genetski promijeniti na način da smanje naš broj na pola do jedne milijarde(Kissinger, 1973.) i da nas pretvore u biološke, kontrolabilne robote sa dušom. To im neće uspjeti. Ako im i uspije, neće trajati vječno, jer smo mi vječni i ova stvarnost je vječna.
Bez uključivanja Zavjere u svoja znanja i posljedično u duhovna istraživanja, od ZNANJA nema ništa. Naime, naši gospodari su toliko moćni u svojoj kontroli da utiču na sva duhovna znanja. U stanju su mijenjati vremenske linije prošlosti da bi dobili željene ishode. Naravno, ni oni ne mogu petljati po tim linijama beskrajno i nemaju apsolutnu moć nad našim svemirom u kojem živimo. Zato im plan neće uspjeti. Faktor neizvjesnosti, faktor dinamične neravnoteže, koji je u temelju stvarnosti, na kraju će im pomrsiti planove.
Naglašavam, bez faktora "Zavjera", nitko ne može raspetljati i razumjeti stvarnost. Gurđijev je znao da smo automati i da se moramo toga osloboditi, ali nije do kraja znao što se tu događa. Zato nije uspio doći do kraja. Imao je jako puno znanja, ali nedovoljno ZNANJA. Bavio se preuskim segmentom stvarnosti. Uspenski je u tom smislu bio uspješniji i zato bolji "učitelj" od Gurđijeva. Ne i najbolji. Najbolji ne postoji.
Treba čitati i Muravjeva. Ali ne bukvalno, za razumijevanje onoga što želi reći nije potrebna sva ona razrada koju je zapisao u svoje knjige. Dovoljno je reći ZVUK, REZONANCIJA, SVIJEST(energija, frekvencije, rezonancija, svijest). Treba razumjeti što proizlazi iz njegovog učenja. Naravno, prije ove trojke treba proučiti Taoizam i Budizam i njihovu suštinu a ne tumačenja. Zen budizam nije za baciti iako je dosta ograničen. Šteta. Zanimljiv je i vrlo, vrlo blizu istini. Vidiš, tamo se govori o prosvjetljenju - satori. Samo, sa prosvjetljenjem priča ne završava nego tek počinje. Osim Uspenskog, ne sjećam se da sam našao da je netko shvatio da put nikad ne završava. Tj. može se reći da završava, ali tek kad naša duša shvati da je bog i da nikad nije ni bila ništa drugo nego bog sam. Dakle, prosvjetljenje je tek jedna razina na kojoj možeš reći da imaš nešto ZNANJA. Mnoge škole mišljenja imaju prosvjetljenje kao krajnji cilj ne shvaćajući da je to tek početak. Ovo do prosvjetljenja je samo batrganje i lutanje od nemila do nedraga. Pokušaj ćorave koke da nađe zrno. Tek nakon prosvjetljenja, koje ne mora doći poput bljeska, doživljaja, satorija, može doći i postepeno, shvatimo da smo tek na početku. Ako mislimo da smo na kraju, onda će nam trebati još najmanje jedan fizički život da shvatimo zabludu.
Ćaskam malo. Nadam se da mi nećeš zamjeriti.


Sent from my iPad using Tapatalk

Ništa ti ne zameram, pitanjima i odgovorima jedino možemo do nečega doći.

Ali da ti kažem nešto o Gurđijevu, on i nije tražio unutrašnji mir, pošto izgleda da smatraš da je to neko merilo kojim se određuje nečiji nivo, ni za sebe a ni za one oko sebe, do kraja ovozemaljskog života, zato što je taj mir najčešće znak samo-zadovoljstva i samo-zavaravanja - odnosno zastoja. A ono što ne ide gore, ide neumitno dole...

Samo ću još da pomenem rusku izreku koju je baš Uspenski koristio: "Hrt koji juri dva zeca, ne ulovi ni jednog." - čime je hteo reći da bar jedan od Puteva treba stvarno dobro da upoznamo. Lutanjem od Taoizma do Gurđijeva, preko "svemirskih" i ovozemaljskih gospodara, možda se stiče erudicija za neki kviz ali nije mnogo korisno. Pišem ti ovo, jer sam i sam "svaštario".

I samo ćaskamo, naravno.

Sve je stvarnost. Kažu na Istoku da bog "nije to, nije to". Dakle, što god kažeš za boga u pokušaju da ga opišeš, on je to sve i još beskrajno više. I ta tvoja pomisao da ga definiraš je on, bog.
Uspenski je u pravu za hrtove. Ali, što je kome hrt? Naime, SVE je stvarnost, SVE je taj hrt. Ako stvarnost počneš dijeliti na segmente-hrtove i tako je izučavati, izgubit ćeš se. Razumijem što je Uspenski htio reći, ali to je bio njegov put. Ne mogu reći da je moj put puno drugačiji. Hrtove sam u velikoj mjeri odradio i shvatio da i iznad hrta ima hrt. A to je to JEDNO. Ako ganjaš samo jednog hrta i ne znaš da taj tvoj hrt nije JEDNO, već samo segment JEDNOGA, e onda postoji mogućnost da na toj razini i ostaneš. Nešto takvoga se dogodilo Gurđijevu. Samo, njegov hrt je zaista natprosječno velik i mi nismo svjesni da mu fali hrtova. U zenu, prosvjetljenje je najčešće jedna potpuna, organska spoznaja da je SVE JEDNO. Ako idemo za hrtom koji predstavlja to JEDNO, i ne razdvajamo nesvjesno to JEDNO na razne hrtove, onda ne bi trebalo biti problema. Moje lutanje nije lutanje, jer sam iz svega spoznao da je sve jedno. "Lutanje" mi je pomoglo da uočim ono što je svemu zajedničko, da shvatim zašto u mnogim učenjima mudraci govore da je sve JEDNO. To jedno je tako jednostavno i tako lako razumljivo da je uvredljivo za svačije "mudre uši". Mi svi očekujemo da su velike stvari ipak složene i nama teško razumljive. Gurđijev je po tome "znanstvenik". Tako nas npr. znanost podučava i usput laže. Naime, struktura stvarnosti je komplicirana i predstavlja samo BEZBROJNE MANIFESTACIJE beskrajno jednostavne suštine. Kao što kaže Balašević: ...princip je isti, sve su ostalo nijanse.
Gurđijev je bio žrtva vlastite zablude i pokušavao umjetno izbjeći samozadovoljstvo, zastoj. To ne ide tako. Ili imaš poriv za spoznajom ili ga nemaš. Kad postaneš formalni učitelj, izgubio si poriv za spoznajom. Sve ostalo je nesvjesno batrganje koje je Gurđijev provodio svjesno, mentalno, a ne zbog poriva za spoznajom. Mi smo tako stvoreni, da imamo taj poriv koji nam služi dok ne ispunimo predviđene zadatke u ovom fizičkom životu. Kad su zadaci manje više ispunjeni, stagniramo. Ne pomaže batrganje na način Gurđijeva. Poriv imaš ili nemaš. Tako se programiramo prije nego uđemo u tijelo.
Učitelj plesa? Ako nije rekao zašto je samo učitelj plesa, možda nije baš do kraja razumio čega je on to učitelj. "Ples" je igra energija koja je sustina stvarnosti i kojom upravlja svijest, moja, tvoja, božja(ionako je sve božja svijest)... Ako je to mislio, onda on nije bio učitelj plesa. Malo je umislio. Uzeo si je za pravo da radi sa božjim moćima koje još nije stekao. Veliki jogiji su imali djeliće te moći. Sa porastom moći, rasla je i njihova odgovornost prema stvarnosti. Gurđijev je tu malo umislio da jest što nije.

Vidiš, meni poriv za znanjem raste, iako nisam baš mlad. Mir također. Znanja imam sve više, a ZNANJA dovoljno samo da znam da sam tek sada na početku. Doživio sam u punom smislu onu izreku: Sad znam da ništa ne znam. Zgodna je ta izreka. Doživio sam je iskustveno, organski, u potpunosti. Nisam zbog toga očajan, sad sam beskrajno radostan. Sad znam kuda otprilike idem. Mislim da ću tu najvjerojatnije i stati i da ću u sljedećem životu nastaviti. Iako, pošto se zasad ne zaustavljam, možda mi je ovo zadnji život u tjelesnoj formi. Vidjet ćemo.

Znaš što je najbolje u svemu tom "duhovnom putu"? Što ideš dalje, zabava je sve veća! Polako nestaje sve što ti je nekad kvarilo zabavu. Sad znaš što je što i više nema niti jednog negativnog stanja. Dobro govori new age da treba biti pozitivan. Ali pošto ga je stvorila CIA, ne sadrži ZAŠTO i KAKO doći do toga da je sve jedna velika, beskrajna zabava. Budha je rekao da patimo zbog neznanja. E, to je to. . ZNANJE!

P. S. Vidiš, sad si ti meni učitelj jer me potičeš na razmišljanje. A i ja sam tebi na isti način učitelj. Učenik sam, jer mi otvaraš dimenzije koje sam morao otvoriti da bih ti odgovorio. Učenik si mi, jer sam te naveo isto tako da otvoriš um i protreseš ono što sam ti rekao.
Beskrajna zabava, rekao sam ti


Sent from my iPad using Tapatalk

E pa sad... s jedne strane kažeš da si napravio pun krug i sad jedino sa sigurnošću znaš da si opet na početku i da ništa ne znaš, a opet decidiran si da je Gurđijev taj koji je promašeni luzer. Ima li tu neke projekcije?

Njemu usredsređivanje samo na znanje nije bilo vredno jer je moguće da čovek akumulira veliko znanje ali bez ikakve mogućnosti da na osnovu toga nešto uradi/promeni. Tzv. "slabi jogi" ili, kako je to još voleo nazvati, merde. A on je imao konkretan zadatak da obavi na Zapadu uz pomoć ljudi koje pre toga obuči i osposobi. Otud sva nervoza i to ti je Četvrti Put za razliku od mnogih indijskih "Baba" koji vole prazno pričati o Bogu i miru i izdašno se kititi cvećem.

Gurđijev nipošto nije promašeni luzer. Navlačiš diskusiju u vode u kojima ja ne stanujem.
Vidim da me doživljavaš kao akademskog diskutanta koji raspravlja o onome što zovemo "dokazane ili nedokazane činjenice" ili "relevantne i irelevantne činjenice" ili "materijalne i nematerijalne činjenice". Pokušao sam ti reći da su te sve "činjenice" samo materijal iz kojega sam došao do onoga što je MOJA ISTINA. Svatko ima isključivo svoju istinu. Do moje istine sam došao ja sam i to je jedina moguća istina do koje ja mogu doći. Ako proučavajući Gurđijeva otkriješ "njegovu istinu", e onda si gubio vrijeme.
Kad kažem da "sad znam da ništa ne znam", to znači da sam stekao dovoljno znanja da znam da sve ono što sam do sada saznao spada u "predškolski odgoj". No, to me nije bacilo u očaj nego me silno obradovalo zato što sad definitivno znam da učenju-zabavi nema kraja.
Gurđijev je imao veliko dubinsko znanje, a pogotovo horizontalno(to je kad o nečemu znaš sve više detalja, ali ne znaš čemu sve to i kako to radi). Ponavljam, po njegovom ponašanju zaključujem da je zapeo. Sva objašnjenja koja mi možeš ponuditi sam razmotrio i vidim gdje je zapeo. ZNANJE je oslobađajuće. Sve njegove ovakve ili onakve "namjere" su samo opravdanje za gubitak kompasa. Pošto nije prestao biti čovjek, pošto mu ego očito nije ishlapio(sa egom se ne boriš, ego postepeno hlapi sa ZNANJEM) nije imao snage da to prizna ni sebi ni drugima. Sa egom je zabavno. Kako nestaje, tako ti se povećava moć da mijenjaš sebe nenasilno i bez napora. U svim učenjima se inače traži disciplina. Tako nametnuta disciplina(samodisciplina) je nasilje nad sobom. Nasilje suzuje horizont promatranja. I, što si naučio? Ništa! Naučio si samog sebe mučiti jer nisi shvatio da svi mi djelujemo iz potrebe, poriva za znanjem, a ne zato sto nam je alat(um)rekao da tako treba živjeti. Um je samo alat, a duša je suština. Mi smo danas zamijenili alat sa suštinom! Mislimo da oni koji su "svjesni" vide tu razliku. Velim, slabo vide, slabo.
Istočnjaci smatraju da je potrebna disciplina. Jest, do jedne razine može biti od pomoći. "Disciplina" je potrebna onima koji nisu shvatili sve do kraja jer diciplina podrazumijeva nasilje nad sobom a ne prirodni poriv da nešto iskušaš i naučiš kroz to iskustvo. ISKUSTVO, doživljaj, u temelju je spoznavanja. To na Istoku znaju. Kad su ti stvari donekle jasne, onda živiš svoj život SVJESNO. I to je sve. Kroz otvoreni i svjesni um dolaziš do ZNANJA.
Prezir koji Gurđijev pokazuje prema babama govori o njegovom neugaslom egu i ništa više. Nije razumio da babe imaju dio znanja, ma kako malog i iskrivljenog, i da pomažu onima koji žude za spoznajom. Svaki učenik ili poštovalac takvog babe ima priliku nakon "školovanja" uočiti nedostatnost babinog učenja i krenuti dalje. Što je tu loše? Sam bog ti treba biti učitelj da dobiješ pravo znanje?! Pa dobio si ga! Od boga!(he, he, ako uzmemo u obzir da je SVE bog) Dobio si i alat(um) kojim možeš sistematizirati to znanje. Možeš raditi to sistematiziranje sve dok ne shvatiš da ti više ne treba. Sistematiziranje je samo jedan minorni, pomoćni alat.
Ponavljam, ZNANJE oslobađa, ZNANJE ne sputava i ne sili nas ni na što. ZNANJE dolazi kroz običan, prirodan život u kojem si samo malo iznad prosjeka radoznao i ništa više. Svi misle da su radoznali i prakticiraju nojevski tip radoznalosti. Nemaju potrebu da idu dalje od toga i onda to zovu "kompletnim", "završenim" i sl. Cilj nije gomilanje znanja, cilj je sticanje ZNANJA. Znanje je sve ono što učimo, a ZNANJE je ono što smo iz te gomile informacija svih razina i formi(znanja) naučili, usvojili kao osobni doživljaj stvarnosti. ZNANJE se može do izvjesne mjere opisati znanjem. Ali to je jalov posao i zadatak svakoga osobno. Ne može ti nikakvo učenje, tehnika ili učitelj dati znanje. ZNANJE je ono što si ti SAM naučio.

Što je ZNANJE? ZNANJE je duboka spoznaja da sve ide svojim tokom baš onako kako treba ići. Ali doista! To ne znači da ti je netko šapnuo na uho da sad možeš dembelijati jer si gotov sa učenjem. Ne, to znači da sada možeš konačno početi učiti o onome čije okvire, svrhu i smisao si otprilike dokučio. Kad dođeš do te točke, shvatiš da je suština izuzetno lako provjerljiva u svakom djeliću svakodnevnog života. Sad dolazi "meso". Ali bez ranije formiranog "kostura" nisi znao gdje ćeš objesiti "meso" koje tu i tamo zapažaš. "Mesa" ima strahovito puno, ali srećom ponaša se prema obrascu koji je zadao "kostur". Pa je onda više u pitanju "horizontalno" znanje, jer o vertikalnom imaš kakvu takvu predodžbu. To ne znači da je "kostur" gotov. I tu ima još uvijek beskrajno puno posla. Ono što je ključno u svemu je to isparavanje vezanosti za bilo što. Otvara ti se um, nestaju predrasude. Ostaju samo tragovi vezanosti koji su zanemarivi i podsjećaju na to da si još uvijek u fizičkom tijelu.

P. S. Gurđijev nije bio ništa ni bolji ni gori od naprednijih baba. Do pravih baba sumnjam da je ikad došao. Došao je do šire populacije baba. Stoga što nije bio spreman da se suoči sa pravim babom. Da je bio zreo, svemir bi se već pobrinuo da ga spoji sa pravim babom. Nama na Zapadu je Gurđijev možda nešto razumljiviji(ili nije? he, he) od baba. Radio je ono što je bila njegova istina. Babe pak imaju svoju istinu. U mnogim dijelovima im se istine podudaraju. Način dolaska do istine im se nešto, ali ne suštinski, razlikovao.
Bez pokušaja da usporediš "babe i žabe", nećeš doći do istine. Zen je u tome poučan. 4+4 je možda četiri, a možda i pet. Tek treba utvrditi zašto je ta matematika moguća. Ali, to već spada u ZNANJE, a ne u znanje matematike.


Sent from my iPad using Tapatalk

Da napišem koju reč...

Zaista po biografiji Gurđijeva može se reći da nije uspeo da se u potpunosti ostvari...
Može se reći da je uspeo da ostvari veliko ja i to pred kraj života...

Zaista postavlja se samo od sebe pitanje ga li bi Gurđijev bio onakav kakav je bio da nije upoznao Uspenskog?




Zaista, jel možeš, naravno ako želiš da mi objasniš opširnije ove rečenice koje si napisao.

Solarise, evo šta ja mogu zaključiti iz tvoje dosadašnje diskusije: nisi siguran niušta(ponavljam to po malo kao ti to tvoje znanje, znanje, znanje... ) ali opet siguran si da možeš nešto zaključiti o Gurđijevu iz njegovog ponašanja - što si uzgred samo mogao pročitati negde, ko zna gde i od koga. I sad, ostvarili se Uspenski, Muravjev(prepisivač), new ager-i, babe osobito, samo je on jadan nekako raspao, što si zaključio "posmatrajući" čoveka kojeg u životu nisi sreo.

Pošto ni sam nisam mnogo mlad, imao sam priliku upoznati nekoga ko je bio učenik i Uspenskog i Gurđijeva. Na jedno moje malo dokono pitanje mi je odgovorio da je Uspenski bio vrlo intelektualan čovek a za Gurđijeva da je bio savršeni čovek. Ozbiljno pretiš da sa tim znanje, znanje, znanje, natkriliš u samo-ostvarenju i perfekciji, obojicu.

Šalu na stranu, daj malo da i mi probamo tog mesa koje pominješ. Ko te to fascinirao trenutno, svojim, a čime bi drugo do, znanjem i staturom, pošto G očito nije?

Odgovor na zadnje tvoje pitanje je: Nitko. Imam utisak da imaš gotove obrasce po kojima razmišljaš. Na tvoje pitanje o tome tko me je to fascinirao, u nekoliko navrata sam decidirano odgovorio u ranijim postovima da je moje znanje samo moje i da je istina za mene samo ono što sam ja zaključio da je istina. Ili ne razumiješ baš ono što pišem, a to doista nije pitanje inteligencije već je pitanje tvojeg znanja kojeg si do sada skupio i procesuirao, ili si naprosto površan. Ako si površan, pažljivo pročitaj što sam napisao. A ako nisi, onda ti naprosto nedostaje činjenica u tvojem znanju da bi mogao razumjeti što pišem. Možda sam ja taj koji je bio površan i naprosto nerazumljiv sa svojim konceptima, a umišljam da sam bio razumljiv. Pomozi mi svojim pitanjima da pokušam biti razumljiviji. Priznajem da pretpostavljam da svaki duhovni tragalac ima jedan set osnovnih znanja koja su dio svake škole mišljenja i svake duhovne potrage. Možda u tome pretjerujem. Eto.

Tvoja primjedba da nisam siguran niušta, nažalost pokazuje da sam pretjerao sa pretpostavkom o setu osnovnih znanja svakog duhovnog tragača. Iz toga proizlazi i jedan drugi zaključak: čini mi se da nisi baš upoznao djela ljudi koji su tebe "fascinirali". Primjedba na osnovu koje zaključuješ da zapravo ne mogu na temelju nečijih knjiga i biografije zaključiti da li se dotični raspao ili nije, govori o tvojem respektu prema Gurđijevu koji ja, mali, nepoznati tragač i u svojem komšiluku, pokušavam narušiti u tvojim očima ne poštujući takvu veličinu. Za mene veličine i malenkosti ne postoje. Postoji samo veće ili manje znanje koje ne čini nikoga ni manje ni više vrijednim. Jer naposljetku, svi ćemo stići tamo kamo smo krenuli, prije ili kasnije. Pošto duhovnost nije utrka tko će biti brži i pošto smo vječni, između tebe i mene nema nikakve razlike. Ono što nas razlikuje, jedan je od onih elemenata koji tu grandioznu igru čine zabavnom. Da nismo različiti, bilo bi dosadno. Mi jesmo isto, ali smo različiti dijelovi toga istoga. Dakle, mi smo isto, ali nismo isti. I to je ono što cijelu igru čini uzbudljivom. Jednog dana kad shvatimo da smo isto, i konačno postanemo isti, tada će zabava biti apsolutna.

Čini mi se da smo zapali u igru dokazivanja tko je u pravu. Pokušavaš mi reći da nisam u pravu. E pa jesam. I ti si isto u pravu. Ali tvoje pravo nije ni veće ni manje od mojega. Rasprava o tome tko je u pravu i tko više zna i tko je brži ili pametniji ili načitaniji, ne spada u domenu mojeg interesa. Ta razina rasprave se javi kad ne poštujemo onoga drugoga i pokušavamo mu reći nešto nepotrebno. Ili da je umišljen, ili da je glup, a on odgovara da nije on taj nego onaj prvi. I tako u beskraj. I što sam iz toga naučio? Ništa. Dosadno, brate. Ego je živa dosada.

...huuman consciousness has changed even in historical times, the ego as we know it was not really in existence, except under extreme stress. And then it presented itself almost as an exterrior intrusion into consciousness, like voice of god…
-Julian Jaynes-


Sent from my iPad using Tapatalk

Za Ostrova.
U pitanju je reinkarnacija. Svaki put kad se inkarniramo imamo set zadataka. Osnovne parametre zemaljskog života izabiremo prije ulaska u tijelo. S tijelom dobijemo elemente kao što su emocije, čula, djelomično i karakter, osjećanje sebe fizičkog i sl. Kroz život zapadamo u situacije u kojima je izazvan naš ego. Recimo, imamo naglašenu pohlepu. Kroz više inkarnacija ćemo biti stavljeni u situacije u kojima je ta naša osobina izazvana da se ispolji. Pritom će nas ta osobina najvjerojatnije odvesti u nevolje. To će se ponavljati u mnogim životima dokle god tu svoju pohlepu ne osvijestimo i riješimo je se. Naravno, takva osobina je upetljana sa mnogobrojnim drugim našim osobinama u klupko. Kad rješavamo jednu negativnu osobinu, pokrećemo i mnoge druge osobine, i dobre i loše. Kad u jednom životu ispunimo kvotu koju smo si zadali, obično tek tada umremo. Rijetko ranije. Ranija smrt može biti potreba da tako nešto iskusimo ili da inkarnirane duše koje nas okružuju u konkretnoj inkarnaciji kroz našu smrt stave na preispitivanje neke svoje osobine. Mi njima, recimo, činimo uslugu u njihovom duhovnom rastu tako što ćemo ih dovesti u stanje bola koje će ih potaknuti da razmisle o duševnoj boli.
Kad ispunimo predviđene zadatke, obično nemamo motivaciju za daljnje učenje i stagniramo. A onda i izađemo iz tijela. Dužina života je programirana. Ako učimo brže nego što je predviđeno, postoji vjerojatnost da naučimo više. Život u tijelu možemo produžiti ili skratiti u odnosu na predviđeni vijek. To ovisi o brzini duhovnog razvoja u konkretnoj inkarnaciji. Poriv o kojem sam govorio u prethodnom postu je poriv da ispuniš predviđene zadatke. Uz svu zadanost, moraš ukalkulirati našu apsolutnu slobodnu volju da odlučujemo kako ćemo živjeti i prema tome ubrzati ili usporiti svoj razvoj. Gurđijev je rekao da smo automati i da ta slobodna volja praktički ne postoji kod prosječnih ljudi. Točno. Pošto nemamo ZNANJE, ne znamo kako ispoljiti svoju slobodnu volju. Gurđijev je bio toga svjestan i nudio je znanje. U onoj mjeri kako ga je imao. Bilo bi suludo da mi sada, ili bilo kada, ne možemo doseći razinu njegovog znanja. Tu razinu ne dosežu samo "autoriteti", poznati ljudi. Tu razinu može doseći i gomila anonimusa koji naprosto nisu imali Gurđijevljev ego.
Evo jednog citata duhovnih entiteta(nas iz budućnosti) koji su na šestoj razini postojanja od sedam mogućih(mi smo sada na trećoj razini):

"Sve što postoji su lekcije. Sve je jedna beskonačna škola. Nema drugog razloga za bilo što da egzistira. Čak i beživotna materija uči da je sve jedna "iluzija". Svaka individua sadrži čitavu kreaciju unutar svog uma. Sad, razmislite malo za trenutak. Svaka duša je svemoguća i može stvoriti ili uništiti svu egzistenciju ako bi znala kako. Vi i mi i svi ostali smo međusobno povezani preko našeg zajedničkog sadržaja svega što postoji. Vi možete kreirati alternativne univerzume ako želite i možete boraviti u njima. Vi ste svi duplikat univerzuma u kojem boravite. Vaš um prezentira sve što postoji. "Zabavno" je vidjeti koliko od toga možete doseći."

Preporučujem knjige Putovanje duša i Sudbina duša od Michaela Newtona o životu između dvije inkarnacije. Čitati knjige redom kojim sam ih naveo jer obrnuti redoslijed zbunjuje čitaoce. Provjereno.




Sent from my iPad using Tapatalk

Sad ćeš još i da mi se duriš...

Možda meni nedostaje te pripreme tj "ZNANJA", koju ti imaš, a ja nemam da bih mogao proceniti da li ga je(ZNANJE) neko (u ovom slučaju G) upropastio:



Verovatno znaš i kako se ovo moglo izbeći? <- sasvim konstruktivno pitanje, jer ko zna kad je znanje usitnjeno i udrobljeno, verovatno zna i kako da do toga ne dođe.

A i mogao si odmah napisati, Michael Newton.

"Jesmo isti nismo isti".

Ne durim se, nego priznajem da ne znam kako izreći što mislim a da ne ispadne da se durim ili napadam.

Naći ćeš u mojim prethodnim postovima da nema izbjegavanja. Ono što moraš proživjeti spada u tvoj konkretan zadatak. "Nema prečica. Sve je lekcija." Ako ti uspije neki zadatak shvatiti i premjestiti ga u osobnu domenu spoznaje prije nego se dogodi izazovna situacija, tada si izazova pošteđen. Recimo, shvatiš kako funkcionira ono što zovemo bolest i naučiš se sam održavati. Eto, meni to ide jako dobro. Tek kad sam shvatio mehanizam bolesti, naučio sam biti zdrav. Biti zdrav je daleko lakše nego biti bolestan. Da bi bili bolesni trudimo se desetljećima, a da bi ozdravili trebamo samo nekoliko mjeseci ili dana. Ono što je oštećeno je oštećeno, povratka nema. Tj. ima, ali nisam tome još dorastao, a vjerojatno ni neću jer mi nije potrebno da si dokazujem kako mogu regenerirati tkivo oštećeno dugogodišnjom zlouporabom. Imam preča posla.
Usitnjeno znanje je posljedica Zavjere. Potreba naših gospodara da ništa ne shvatimo i da se vrtimo u krug i ne uspijemo steći vertikalno znanje ima vrlo praktičnu svrhu: patnju. Da imamo ZNANJE, ne bi se više patili, bili bi mirni, spokojni, ne bi zračili negativnu energiju i naši gospodari bi ostali bez svoje hrane(naše negativne energije). Njima je od životnog interesa da mi ne spoznajemo. Držeći nas u neznanju(sjeti se, automati), gospodari se na taj način bore za svoj opstanak. Pa zar mi ne uzgajamo stoku sitnog i krupnog zuba i perad za svoju hranu? Po čemu se razlikujemo od naših gopsodara? Mi apsorbiramo energiju kroz konzumiranje životinja i biljaka. Oni našu energiju apsorbiraju izravno, onda kad patimo i zračimo. Kad smo spokojni, imamo ZNANJE, onda zračimo ljubav a ne patnju, a to nije hrana koju oni konzumiraju. Zato imamo toliko ratova, zagađenja, gladi i posljedično svakovrsne patnje na ovoj planeti. Gospodari su hiperdimenzionalna bića sa četvrte razine postojanja od sedam razina. Mi smo na trećoj razini.
Dakle, rascjepkanost znanja je uzrokovana umnom kontrolom preko edukacije, znanosti, propagande i svega što čini naš život. Sve je izokrenuto. Kako sam prije naveo, i škole mišljenja nisu potpune i služe da ne možemo doći do ZNANJA. Sigurno se pitaš kako to da je ispalo da tamo neki klipan na nekom forumu tvrdi da on nešto ZNA. To je sigurno još jedan od onih opaljenih bez pokrića.
Reći ću ti kako znam.
Jedna od tvojih rečenica je da niušto nisam siguran. To je točno. Ali se zbog toga ne osjećam nestabilno. Dapače! Moje istine za mene nisu apsolutne. One su istinite za mene u većim ili manjim postotcima. Ono što me izdvaja od većine je to što sam otvorenog uma pristupio izučavanju svega i svačega i polako u svojoj svijesti formirao sliku koju možemo nazvati i slagalica(puzzle). Rezolucija te slike stvarnosti se samo povećava. Većina ima jasne slike određenih dijelova slagalice i misle da je to sve. Ako se bave duhovnošću, izvode tehnike koje im je preporučila neka škola mišljenja, čitaju tekstove te škole, slušaju učitelje te škole i ne zamaraju se drugim školama jer bi to onda bilo ganjanje dva ili više "hrta". E pa ja ganjam sve hrtove. Naravno, ne odjedamput. Iako često ganjam više "hrtova" i uspoređujem ih. Na taj način vidim po čemu su isti i po čemu se razlikuju. Na taj način sastavljam onu svoju slagalicu. Upravo zato što nisam ortodoksni sljedbenik nijedne škole mišljenja u stanju sam vidjeti da je npr. Gurđijev zapeo i da nije znao dalje. Mogu ti sad to elaborirati i navesti po čemu sam zaključio da se zapleo, ali bi to bio dugotrajan i mučan elaborat koji bi te uznemirio i oduzeo nam dane i dane. A ja bih se osjećao kao da sam dobio đačića kojem moram objasniti osnovne stvari a inače se recimo bavim kvantnom fizikom. To naravno ne znači da od tebe očekujem da ti meni povjeruješ. Nipošto! Da li vjeruješ ili znaš nešto je samo tvoja stvar. A ja, eto malo ćaskam.

Newtona, a i bilo što drugo, treba čitati tako da tražimo u svojim unutarnjim doživljajima i mislima koje smo proživjeli u dosadašnjem životu, znakove koji možda ukazuju na elemente koji se spominju u njegovim knjigama. Radeći to, pročitao sam knjige dva puta i sad ih čitam treći put. Već nakon dva čitanja sam pronašao u svojem životu dovoljno znakova da mogu reinkarnaciju smatrati u priličnoj mjeri istinitom pojavom. A tek kad kroz reinkarnaciju promotriš svoj položaj u stvarnosti i prihvatiš mogućnost da si doista besmrtan, tvoja perspektiva u ovom životu poprima potpuno nove dimenzije. Kao prvo, nestanu svi strahovi. Na taj način zatvoriš dotok energije koju ti hiperdimenzionalni vampiri oduzimaju. Odmah shvatiš da kad bi na taj način sa ove naše planete otjerali te vampire, sva patnja i svi elementi "civilizacije" koji nas drže u stanju patnje bi se raspali i nestali. Gurđijev je znao da smo automati, ali nije znao do kraja kako da to prestanemo biti. Da je uspio učiniti osobni korak naprijed, vjerojatno bi nam ostavio znanje o tome. S druge strane, hiperdimenzionalni gopspodari mu to nisu dopustili jer je kod nas običnih bilo premalo spremnih i za ono što je dao, a kamoli za ono što je možda mogao dati. Sada su očito druga vremena i ima nas sve više. Gurđijev je odradio nevjerojatan posao i on je predmet izučavanja, uz Steinera i Uspenskog, ogromnog broja tragalaca za istinom. Eto i ja sam se ozbiljno zabavio s njim i štošta naučio. Ako nešto poznaješ zapadnu filozofiju onda ću ti navesti Heideggera kao primjer kako se um(alat, poput motike, čekića ili sjekire) zlorabi da bi se stvorila apstraktna konstrukcija radi nje same, a ne radi spoznaje. Naime, spoznaja je zamijenjena tim izmišljenim umjetnim konstruktom moćnog uma(ipak samo alata). Nešto poput Igre staklenih perli Hermana Hessea. Filozofiranje radi filozofiranja, a ne radi spoznaje. Iako, Heidegger je bio uvjeren da filozofirajući produbljuje spoznaju. Mlatio je praznu slamu.

Sada polako dolazi kraj razdrobljenosti i sve više ljudi će polako činiti sintezu svega znanja. Koliko će taj proces trajati i hoćemo li biti brži od naših gospodara koji nas žele pretvoriti u biološke kontrolabilne robote, nemam pojma.

Ponovit ću: Sve je onako kako treba biti. Nema utrke, vrijeme ne postoji ionako, to je samo naša iluzija. Promjene u našu korist ovise o tome koliko ZNANJA smo stekli. Mi doslovno možemo stvarati svemire. Ali zasad ne znamo kako, jer nemamo ZNANJE. Zato i govorim da sam tek na samom početku. Još uvijek ne znam stvarati svemire.


Sent from my iPad using Tapatalk

Pa nipošto ti i ne verujem... Ako sam išta naučio od učenja o kojem se na ovoj temi priča, to je upravo, da apriori, blanko, ne verujem ni u čije tvrdnje bez pokrića i elaboracije. A ukoliko se to pravda vremenom i brigom za moj duševni mir, još si sumnjiviji da ti kažem... A ovo tim pre jer ignorišeš svaki pokušaj da ti se ukaže na nešto što je drugačije viđenje koje se ne uklapa u tu tvoju puzlu. Toliko o otvorenosti uma, mada shvatam da možda i zbog polemike držiš svoj stava čvršće nego da ti ne oponiram. Čak nisam siguran ni koliko si i u kojoj meri upućen u ono o čemu govoriš. Samo pročitati nešto 2-3 puta je nedovoljno.

Uglavnom, za razliku od mnogih, ovo učenje mi je pružilo mnogo više uvida u to šta sam i kakav sam nego sva druga zajedno, i zato više ne jurim druge zečeve.

Slažem se, Solaris.
"Transcendencija ne može da se desi ukoliko nije bilo Transformacije. Otuda su Transcendencija i Transformacija povezane i ne mogu biti razdvojene. Transformacija putnika ili tragaoca dešava se kroz prve dvije Staze na Putu. Suočavanjem sa preprekama i nižom prirodom te predajom ili povjerenjem ka Višoj Prirodi tragalac ulazi u trenutke i kratkotrajne bljeskove Sjedinjenja sa svojom Prirodom. Te on sada na praktičan način spoznaje da on nikada nije bio odvojen od samog sebe, od svog Bića. Kruna tog dijela Puta je Stapanje tragaoca sa ciljem njegova traganja. On postaje Cjelovito ljudsko biće te dostiže cilj ljudskog rađanja. Taj dio puta možemo nazvati Staza Transcendencije. Ona je dostignuta Suočavanjem i Povjerenjem ili Predajom i biva kristalizirana tim Stazama. Trenutak u kojem te Staze dostignu svoj vrhunac dešava se Transcendencija ljudske prirode i manifestacija Božanske Prirode.
Božansko postaje ljudsko onog trenutka kada se božansko de-identificira sa ljudskim. To je vrhunac ljudskog života. I ka tome ga je vodio svaki segment Puta. Putnik biva sjedinjen sa Putem i nestaje razlika između Apsoluta i njegove manifestacije u tijelu čovjeka."
Bhaerava Kaala blogs

Sve o čemu razgovaramo: kako da nestane razlika između Putnika i Apsoluta.

"Sada polako dolazi kraj razdrobljenosti i sve više ljudi će polako činiti sintezu svega znanja. Koliko će taj proces trajati i hoćemo li biti brži od naših gospodara koji nas žele pretvoriti u biološke kontrolabilne robote, nemam pojma." Slažem se.

" Da li vjeruješ ili znaš nešto je samo tvoja stvar."

"Usitnjeno znanje je posljedica Zavjere. Potreba naših gospodara da ništa ne shvatimo i da se vrtimo u krug i ne uspijemo steći vertikalno znanje ima vrlo praktičnu svrhu: patnju. Da imamo ZNANJE, ne bi se više patili, bili bi mirni, spokojni, ne bi zračili negativnu energiju i naši gospodari bi ostali bez svoje hrane(naše negativne energije). Njima je od životnog interesa da mi ne spoznajemo. Držeći nas u neznanju(sjeti se, automati), gospodari se na taj način bore za svoj opstanak. Pa zar mi ne uzgajamo stoku sitnog i krupnog zuba i perad za svoju hranu? Po čemu se razlikujemo od naših gopsodara? Mi apsorbiramo energiju kroz konzumiranje životinja i biljaka. Oni našu energiju apsorbiraju izravno, onda kad patimo i zračimo. Kad smo spokojni, imamo ZNANJE, onda zračimo ljubav a ne patnju, a to nije hrana koju oni konzumiraju. Zato imamo toliko ratova, zagađenja, gladi i posljedično svakovrsne patnje na ovoj planeti. Gospodari su hiperdimenzionalna bića sa četvrte razine postojanja od sedam razina. Mi smo na trećoj razini."

Bravo! I to je to. Ako osjećamo patnju, ljutnju, još smo daleko. Ako osejćamo periode mira, spokoja,i sve češće, dok nam ne postane trajno stanje, uspjeli smo.

Hvala na savetu…
Davno beše kada sam čitao Newtona, pa samim tim zaboravio što šta...



Kako objašnjavaš situaciju (možda je o tome pisao I Newton, ne sećam se) kada se rodi dete sa nekom fizičkom pa I psihičkom manom? Stvarno apsurdno je zar ne da je to dete, tj, ta duša birala da se tako rodi…ma da je u pitanju bilo kakva lekcija…slobodnom voljom birati takav život…ako je zaista to tako da duša bira takvo telo slobodnom voljom…zar to nije direktna hrana bićima koji se hrane negativnom energijom…od samog postojanja deteta I njegove porodice…familije…