sconnection je napisao/la:
Zasto je VELIKI Gurdjiev uzeo ime Belzebuba u naslov svog dela "Belzebubovi razgovori sa unukom",kad istorijski Belzebub nimalo ne podseca na veseleog dedicu iz njegovog dela?
Doduse,nisam procitao celo delo ,vec samo cetvrtinu,pa sam mozda bio uskracen za bolje razumevanje.
Moze li mi neko objasniti,ko poznaje Gurdjijeva bolje,zasto spominje tog Belzebuba?
SVE I SVJA
ILI
BELZEBUBOVI RAZGOVORI SA UNUKOM
Knjiga prva
....
I, razume se, junak mojih dela ne može ličiti na likove koje opisuju i veličaju pisci svih mogućih rangova i svih epa, na sve one Tomove, Žanove ili Petre, koji se rađaju iz nporazuma i sazrevajući gube sve osobine svojstvene Božjim stvorenjima, tj. ljudima. Oni do poslednjeg daha kultivišu u sebi samo "čari" kao što su "pohota", "sladunjavost", "zavidljljivost", "zloba", "kukavičluk", "zavist" i druge mane nedostojne čoveka.
Rešio sam da u svoja dela uvedem takve junake da svi u njima, hteli ne hteli, vide živa, prava bića, da osete njihovu realnost, da vide da je svaki lik "neko", a ne "niko".
Tokom poslednje dve nedelje, dok sam ležao u krevetu i fizčki patio, malo sam skicirao plan svojih budućih dela, smišljajući formu i redosled svakog opisa, i rešio sam da za glavnog junaka prvog toma svojih dela uzmem - šta mislite koga_- velikog Belzebuba, lično i personalno. Doneo sam takvu odluku bez obzira na to što takav izbor od samog početka može izazvati kod čitaoca određene asocijacije. Te asocijacije mogu u njemu izazvati sve vrste automatskih unutrašnjih impulsa čiji se uzrok krije u informacijama koje su u ljudskim umova formirane usled utvrđenih anomalnih uslova njihove (spoljne) egzistencije i, uglavnom, usled u njima kristalizovog znamenitog "religioznog morala", ukorenjenog u njihovom životu. Sve će to neizbežno izazvati neprijateljstvo prema meni lično.
Ali znate šta, čitaoče? Ako ipak budete rizikovali i, bez obzira na sva moja upozorenja, nastavili da se upoznajete s mim delima, nastojeći da ih neposredno unesete u dušu i shvatite suštinu problema koje želim da objasnim, onda ću vam (nadam se da će naša uzajamna iskrenost i poverenje dati dobre rezultate) ispričati kakve su me asocijacije, nastale i ojačale u mojoj svesti, podstakle da za glavnog junaka svoje pripovesti odaberem takvu ličnost, kakva je gospodin Belzebub, koji se ukazao pred vašim misaonim pogledom. Postupam tako potpuno nesebično. Moje lukavstvo se sastoji jedino u tome što će mi on, ako mu poklonim pažnju, neizostavno (a nemam razloga da u to sumnjam), iz zahvalnosti pomoći u mom budućem radu svim silama koje bude imao na raspolaganju.
Iako je gospodin Belzebub, kako kaže izreka, "drugačije ploti", ipak je, kako sam saznao iz traktata poznatog katoličkog monaha brata Fumona, njegov rep sav u kovrdžama. A pošto ja iz iskustva pouzdano znam da kovrdžava kosa nikada nije prirodna i rezultat je primene različitih lukavstava, došao sam do zaključka, zasnovanog na zdravom razumu stečenom čitanjem knjiga o hiromantiji, da gospodin Belzebub nije lišen sujete i da će zato smatrati neumesnim da odbije pomoć nekome ko namerava da reklamira njegovo ime.
Nije uzalud naš nenadmašni učitelj Nasradin Hodža često govorio: "Podmaži, pa se vozi."
Drugi zemaljski mudrac Til Ojlenšpigel, koji je takođe svoju mudrost crpeo iz ljudske zaostalosti i neznanja, izrazio je tu ideju drugim rečima:
"Ako ne podmažeš točkove, kola neće krenuti s mesta."
Znajući ove i druge slične izreke, formirane tokom više vekova društvenog života ljudi, rešio sam da podiđem gospinu Belzebubu koji, kao što je svima poznato, ima toliko zna da ne mora da škrtari.
...