wcarrol je napisao/la:
Da li netko na ovom forumu misli da je postiga neki visi stupanj razvoja svijesti, recimo priblizio se cetvrtom? Mene muci da li se moze ista postici bez povlacenja u osamu. Izgleda mi dosta teze zivjeti u ovakvoj okolini i napredovati u razinama svijesti. Lakse je ako nema nicega da ti odvuce pozornost pa je tako mos lakse posvetit sebi odlazeci u osamu. Ako ides cetvrtim putem da se ne razdvajas od drugih iako si medju njima, da bi isa tim putem mislim kako se ne razdvajat od drugih, recimo da postignes neku razinu svijesti van prve tri, u cetvrtoj promatras objektivnije na okolinu, vidis sto se događa, kako i zašto, ne možeš da utječeš na te događaje, prilagođavaš se i palis opet neko drugo ja koje glumi da bude neodvojeno, kao svjesnije si mehanican, al mislim da to ne moze upalit da tako zivis, jednostavno kad glumis opet si dio tih masina, opet te vraca u mehanost ako zivis u medju strojevima,jer preko tebe se isto nesto pokrece i to te vraca nazad, tako da nemos ni doc do tog viseg stupnja? Vjezbama samopromatranja, nadzire mi se rezultat odvajanja, jer ne vidim pripadnost medju masinama nikakvu, mislim da je manje vjerojatnije doci do nekih visih razina svijesti preko ovoga sto govori gurdjiev, okolina te jednostavno guta, primjerice sto je veci grad to je vise te energije koja te guta, ako je manje manja je njena nazocnost, mozda bi bilo onda logicnije da u osami lakse dodjes do toga, jer je tamo manje negativnih utjecaja, rijesis to sa sobom i vratis se nazad. Vidim da što više proučavam sebe, to do cega dolazim zeli ici bizat, otkantat sve i trazit osamu, a gurdjiev to odbacuje. Koja bi bila uopce svrha postizanja vise svijesti, sta onda i kad dodjem do necega, ocel me to ucinit vise sretnijim nego kad prihvatim da sam i sad vec sretan sto mi se ostvaruju fiktivni nametnuti ciljevi,a koji mi se i ne ostavari recu da ianako nisu bili u prvom planu. Izgleda mi dosta teze rekoh bi i nemoguce uklopit se u ovu masineriju i ujedno biti svjestan sebe, jer onda ne bih radio ono sto ne zelim odnosno bio uklopljen. Ako mi imamo plan,imamo cilj, uvijek je sve doslo izvana, bilo to dobar posao,skola, obitelj, bit supermen ili biti na 7 stupnju svijesti, sve to dolazi izvana, da nisam sazna za to ne bi sa ni pisao o tome ni razmislja.
Da bi mogao izaci iz zatvora, moras prvo shvatit da si u njemu, a kako izaci iz zatvora a da ostanes u njemu, opet si u sluzbi drugih, a kao varas ih jer si svjestan da ih varas?
Pozdrav
Već su ti ukazali da ti se dešava promjena,a tebi se naravno čini da stojiš na mjestu.
Problem ti je ako gledaš na druge ljude kao na mašine što one i jesu,i kažeš NE VIDIM PRIPADNOST MEĐU MASAMA NIKAKVU.To ne vidiš jer si nisi priznao da si I SAM MAŠINA.Tada bi osjećao itekak pripadnost,vidio bi da baš ono kaj nevoliš kod nekog imaš i sam,taj osjećaj pripadnosti nebi mogo izbjeći čak i kad bi to jako htio,jer to dolazi samo po sebi,kak budeš otkrivao sebe bićeš mekši prema ljudima i vidjet ces što se kaže sebe u njima.
Ideš po mom skromnom sudu dobrim putem,daj si vremena i promatraj,ne možeš još znati koja je svrha više svijesti,ali već imaš dobru ideju čim sve ovo radiš i razmišljaš o tome.Svrhe bi trebalo biti ali kasnije,na početku to i nije bitno svrha je samo promjeniti najgore stvari u nama,koje si primjetio a morao si i misli i emocije i poze i grčenja mišića sve potpuno nepotrebno i mehaničko.Kad ti prvi put tvoj bliski prijatelj kaže da mu se čini da si neiskren,da važeš riječi,da nisi spontan iako je okruženje potpuno ugodno i sa bliskim si ljudima,on ti to neće reći vjerojatno na ružan način,ali ce dat ti do znanja da on vidi da ti glumiš i pitat ce te zašto.Ti mu naravno nečeš reći,izmislit češ nešto,ali to ce ti pokazati već napredak jer ako ti ne vidiš,vide drugi.
Ustraj,pusti sreću u životu i pitanja hoće li te viša svjest učinit sretnijim.To sve dolazi kasnije,prvo trebamo mjenjat ono kaj primjetimo da je najgore,ako nemožemo onda nađeš nešto drugo jer imamo toliko puno govana u sebi da je izbor stvarno ogroman,doduše do onih največih ćemo kad tad morat doći ali čini ono kaj možeš,ono kaj nemožeš češ kasnije a doći će vrijeme kad ćeš moći.