Nisi jedini, uglavnom 99% ljudi koji sui radili na sebi, doživeli su pad i većina njih se izgube u šumi tražeći put koji vodi ka vrhu.

"Molio sam, osamljivao se, nisam gledao tv, malo jeo, pio vitamine, odricao se materijalnog, puno čitao..."
Razvio si ovisnost o duhovnosti i osjećaj nadmoći nad drugima. I na taj način pustio si zle duhove da upravljaju tobom. Kao što svoja vrata otvori alkoholičar ili pušač. Ovo je samo moje mišljenje. Pušač ili alkoholičar svoj život podredi alkoholu ili cigareti. Ti si život podredio duhovnosti, želji da pobijediš.
Možeš se moliti. Ako je molitva dobra Bog će podsvjesno utjecati na tvoj život. Ne možeš to prisiljavati i kontrolirati.

Kod molitve mora biti prisutna pažnja, ili sadašnji trenutak, ili biti prisutan. Izgovaraš riječi molitve i držiš savršeno mirne svoje sklopljene ruke, uskladio si tijelo i um, djeluješ na svoje tijelo i um, a onda se pomiču i emocije. Ako možeš svjesno djelovati na um i tijelo, onda djeluješ i na emocije, a kad mijenjaš emocije, onda se mijenja i karakter, a kad se mijenja karakter mijenja se i sudbina.

Kako svjesno čitati Bibliju? Ili biti prisutan? U Bibliji postoje kod svakog stiha one sitne brojke i potrebno je kod svake zastati. Jer bitno je čitanje, ali bitna je i stanka, da bi bio prisutan kod čitanja, i da bi Bog mogao utjecati na tvoju podsvijest.

Kod molitve Oče naš postoje sedam zahtjeva, i potrebno je iza svakog zastati, da ta molitva ne bi postala automatska, nego svjesna.

Mislim da kod svake osobe to nije slucaj. Npr. pusim duhan iz razloga sto volim zapalit i pase mi to, postoji u danu trenuci kada znam da mi neka od cigareta ne valja jer je iz navike, ali isto tako kada osjetim da mi se bas pusi, to je vec druga stvar... Alkohol u vecini slucajeva pijem samo kada mi se pije.....

pozdrav svima

Godinu dana čitam sve što sam mogao naći oko ovog učenja,Ouspensky U potrazi i Četvrti put,Nicoll New Man i The Mark,Beelzebuba samo jednom,Susrete i od Fritza Petersa Djetinstvo s Gurdieffom.Od posla ništa ili skoro ništa nisam napravio,samo sam čitao i filozofirao kao i sada.Promatranje mi predstavlja velik problem,sama podjela pažjne k tome nesposoban sam razlučiti jasno centre,naročito emotivni i instinktivni kao i razne druge kombinacije.U knjizi Četvrti put sve je u detalje objašnjeno ali nailazim na velike prepreke i imam jak osjećaj da ću uskoro potpouno zaboraviti i na ovo malo pokušaja kad hodam ili perem suđe da promatram,teže mi je dok sam miran.Sve u svemu ovo mene osobno izgleda neće daleko odvesti,i moje pitanje je ako je neko čuo ili zna za nekakvu grupu ili nešto slično di bi se u živom kontaktu mogli dobiti neki specifični odgovori koje sam nemogu odgonetnuti a ne nalazim u obliku koji mi je razumljiv nigdje na internetu.Uglavnom se radi oko promatranja,podjele pažnje,kao i podsjećanju da se malo manje zaboravi da se tako izrazim a češće da se sjetim da treba promatrati,ako postoji uopće vježba za ovako nešto.Neizražavanje negativnih emocija sam također skoro u potpunosti nesposoban kontrolirati,ako i uspijem iskontrolirati riječi ne uspijem tijelo i izraz lica i tome slično,slabi pokšaji i u tom pravcu iako znam koliko je zapravo važno.Molim još jednom za pomoć ako neko zna igdje u Hrvatskoj ili u susjednim zemljama za neku grupu koja se pokušava baviti ovime da mi ili pošalje PM ili odgovori.Hvala unaprijed

Godinu dana je jako malo vremena.
Dok ne nadjes grupu, posmatraj i pokusavaj.

Niko nije rekao da ce biti lako.

hvala na odgovoru

Znam da je rečeno da se svi primjeri bilo intelektualnog,emotivnog,instinktivnog ili motoričkog centra trebaju naći u sebi da su objašnenja suha i neke stvari sam na temelju podataka koji su dani i uspio izlučiti uglavnom intelektualnu.Ali mnogo više stvari neznam u koju funkciju smjestiti može biti jedna a može i druga prema objašnjenjima,jer su još tu i danje podjele.Taj suhi egzaktni dio samopromatranja me zanima da mogu tu imati nekakav oslonac kakav takav,ovako sada nisam siguran onda se iste sekunde i indentificiram kad krenem razmišljati i gotovo.Drugi put mi je teže podjeliti pažnju jednom kad izgubim nit.

Ima li negdje podrobnijih objašnjenja oko pitanja koja se javljaju tijekom promatranja baš oko ove podjele funkcija,a da nisu neke od knjiga koje sam gore naveo bio bi jako zahvalan.
Hvala unaprijed

Pozdrav.Ja sam shvatio da je pad i osječaj bespomoćnosti odnosno izgubljenosti baš ono što se traži da se postigne kroz ovo promatranje.Nema tu sreće ni užitka u stvarima koje vidiš,barem u mom slučaju.Ako mislimo na istu stvar kad kažemo pad,to bi bilo približavanje stanju metanoie.Taj pad koliko sam shvatio u ovome radu je uspjeh a ne krivi put,i velika je stvar to postići po mom skromnom sudu,jer vec tada znas kuda ideš i u praksi.

Hmm...godinu dana nije dovoljno ni da sve što si pročitao sjedne na svoje mjesto a pokušavati neke naprednije stvari je samoubilački potez. Treba krenuti od malih, najjednostavnijih stvari pa pojačavati intezitet s vremenom. Recimo biti svjestan tokom obroka, žvakanje hrane, gutanje, zvukovi itd. Opustiti mišiće lica i tjemena tokom dana, dublje disati i sl. Tek kada se pojavi "zamjenik nadzornika" onda sa njim početi ozbiljnije promatrati govor, emocije, pokrete...

Pogledaj ovu stranicu, ima dosta zanimljivih vježbi koje bi mogle koristiti početniku

http://www.endlesssearch.co.uk/

Navodno se sve može naći u Beelzebubu.

http://www.gurdjieff.org/gurdjieff1.htm

Možda da odgovore potražiš u njemu?

https://sites.google.com/site/beelzebubstales/syllabus

Imam utisak da je Nicoll bolje i podrobnije u komentarima objasnio suštinu samo-prisećanja, samo-posmatranja, ne poistovećivanja i negativne emocije od Uspenskog. Ne znam u kolikoj meri je to samo njegov dodatak a koliko je prosto izostavljeno iz nekog razloga iz beleški kakav je Četvrti Put.

Na mene je Nicoll ostavio isto jak dojam u Novi Čovek sa dva tri praktična savijeta,ali koliko god zvuče dobro u praksi ih je nemoguće primjeniti,opet zbog istog razloga jer čovjek zaboravi.

Detalj iz Djetinstvo s Gurfieffom kad kaže malom Fritzu kako svi imamo krivi pogled na svijet,nerealan koji k tome daje pogrešan rezultat.Svi mislimo da su ljudi dobri i pošteni,ako to i ne priznamo na van unutra očekujemo da su takvi.I tako životom,iskustvom,saznajemo da nisu baš svi ljudi takvi,ako ih uopće ima,i imamo loš osjećaj u želucu razočaranja svaki put kad se pokaže da je početna točka pogrešna,a na taj način i gledamo odnosno iskustvom vježbamo primječivanje baš tih stvari.Čovjek bi trebao gledati na sve ljude,uključujući sebe kao na govno,merde, kako je rekao Gurdieff.Kad bi to znao i mogao,kad bi vidio da jedan od tih ljudi govana učini nešto dobro,a možda nisu svi govna ali od toga smo krenuli,odmah isti čas bi to uočio,i imao bi dobar osječaj u srcu da je krivo procjenio tog čovjeka,osjećaj sreće.Sve je u tome kako gleda,kakav stav ima,što se nauči primječivat ovo zvuči lagano a s druge strane opet skoro nemoguće.

Čini mi se da je slična stvar u Novom čovjeku ideja da je samo Bog dobar,nijedan čovjek nije dobar.Sve dobro,dobro bilo čega,što god to je dolazi od Boga a ne od čovjeka.Ako čovjek sebi pripisuje dobro,tražit će nagradu,mora je tražiti još više ako se žrtvovao,neće vidjet dobro kao silu koja prožima sve,nego ce sve pripisivati sebi.Ovo je isto jako praktično, a ustvari nemoguće razmišljanje i stav za uobičajenog čovjeka.

Hvala svima na linkovima i savijetima,mislim a cu prvo početi sa vježbama na pažnji.

Tako istinito. Odlično opažanje.

Za mene je Nicoll samo razlaganje o teoriji rada... Unedogled.

@Micro

Ako veruješ da se ne može primeniti onda nećeš ni uspeti. Jesi li uopšte siguran da si spreman na ulaganje napora kako bi razvio pažnju, bar u onoj meri u kojoj bi bio spreman dizati tegove zarad povećanja fizičke snage? Misliš da su nabildovani postali to preko noći ili lako? Mislim da ti fali motivacija. Prosto nisi još dovoljno svestan koliko si sam merde, i koliko nećeš takav nigde dospeti.

I ostavi se drugih ljudi... svako nosi svoj teret i odgovoran je za svoje ponašanje ako toga i nije svestan. Sve ima cenu koja se mora platiti. To što druge vidiš iz vrlo negativnog ugla(iako znaš da su jadne mašine kao i ti, koje bez izbora rade to što rade i takvi su kakvi su) nikako nije plus u tvojoj karmi niti odaje lepu sliku o tebi samom. Pljuvanje je uvek bilo lako.

Nisam svjestan da sam merde,jer se nemogu vidjeti još,vidim samo odvojene dijelove sebe i to rijetko ili nikad.Fali mi motivacije jer iako imam mutnu sliku kakvi tu to napori za bildanje pažnje koje si usporedio sa teretanom,odnosno obujam napora,i da je teško početi s teretanom isto kao i s ovime odnosno treba se natjerati,ali u teretani je lakše postaviti si cilj a ja se stalno raspršujem na sve strane i ništa ne postižem,čitanjem ne dobivam više kao prije godinu dana,a opet rad nemogu započeti ozbiljan barem iole.Siguran sam da su se na ovom forumu mnogi koji su davno prošli sličnu fazu našli sa ovakvim problemom.Previše teorije koju ni ne razumijem u punom smislu,i nemanje te motivacije baš zato kako si rekao jer ne vidim kakav sam,kad bi vidio šokirao bi se i tak bi dobio motivaciju ne samo umom nego cijeli ja.A do šoka može doći samo dugim promatranjem za koje treba pažnja i motivacija i evo nas opet na početku.

Koji su najlakši početni napori uobičajno,znam da je nemoguće općenito reći jer svako radi iz drugog centra ali od svih ovih vježbi http://www.endlesssearch.co.uk/index_exercises.htm koje se vama čine kao najučinkovitije za nekoga ko je dosta čitao i samo čitao,i treba barem malo okusiti ono kaj je čitao.

hvala još jednom na postovima

Ok, možda ti svakodnevica nije dovoljno raznovrsna ili si se preforsirao čitanjem jednog te istog.

U institutu je Gurdjieff terao ljude da rade različite stvari na koje inače ili nisu navikli ili im je bilo odbojno. To, koliko sam shvatio, zato što No. 4 može da se razvije samo ako svi delovi centara dobiju nekakav trening a i zato što je to prilika za nove impresije a impresije su hrana, odnosno nešto što daje snagu za ostvarivanje cilja. Razmisli čime bi sve još mogao da se baviš ili za šta još bi mogao više da se zainteresuješ. O čemu malo ili ništa ne znaš? Pa probaj to.

I pročitaj svaki dan barem jedan Nicoll-ov komentar. Ne znam zašto ga mnogi smatraju manje vrednim, bio je majstor da motiviše i inspiriše čoveka da počne razmišljati i posmatrati sebe i stvari iz drugačijih uglova a to je već velika razlika i stvarni dobitak.

Mislim da od ovakvih pisanja po forumu i filozofiranja nece biti nista. Bez skole smo svi pusiona. Imam neki osjecaj da ima puno zelja, ali malo volje da bi se svi nekako okupili i poceli zajednicki raditi, potreban je rad u grupi.........

Tako isto i sam osećam.

Ako neko želi da se na adekvatan način obrazuje, tu su kvalifikovani profesori koji su godine proveli učeći prvo sebe pa potom i druge. Ako se želi baviti ozbiljnije sportom, tu su, i potrebni su treneri koji su prošli sve to i znaju znanje. I za ozbiljno bavljenje umetnošću isto, ima knjiga ali iskustvo majstora je nezamenljivo. A kad sam kod majstora, dobro je početi kao kalfa... i uložiti dosta truda, posvetiti puno vremena i imati istinski jak interes da se nauči i ovlada u bilo kojoj od navedih oblasti.

E sad, jasno je svima, valjda, ovo gore, i niko ne sumnja da je to potrebno, pa ipak mislimo kako je za ozbiljno bavljenje ezoterijom(samo-razvojem, nazovite kako hoćete) dovoljno malo dobre volje, mlitavog interesovanja koji svako malo luta i gubi i vraća se zbog potrebe bavljenja "važnijim stvarima", i nešto literature za oblast znanja koja je po prirodi stvari, najopskurnija.

What's wrong with this thinking? A Sufi poslovica kaže - Ko nema vodiča, Šejtan mu je vodič...

Uobičajeno je da ljudi ne pamte sebe već samo misle da to rade. Ono što je neophodno jeste da zaustave lanac automatskih asocijacija svaki dan. To može da se učini zaustavljanjem iznutra - drugim rečima - zaustaviti sve, sve misli itd. To je početak pamćenja sebe ali, ljudi, kao što sam i rekao samo misle da pamte sebe i nikada to ne čine. Da bi se neko setio sebe, mora da zaustavi sve kako bi se doveo u stanje totalne tišine i stanje potpunog gubitka svih uobičajenih osećaja o sebi. To zahteva malo vremena ali, većina njih ne može da izdvoji niti jedan minut da to uradi zato što su robovi njihovih mašina ( "sebe" ), tako da ostaju vezani i zarobljeni u neprekidnim i beskorisnim tokovima mehaničkih misli, negativnih emocija, ličnih problema itd.
Gurđijev

Shvatila sam da pamtim sebe kad radim duhovnu praksu. "Pamtiti sebe" je vrlo nezgodan izraz. Već nekoliko godina čitam o tim stvarima. Priznajem da nisam razumjela dosad što znači taj izraz. Prekida se tok mehaničkih misli i negativnih emocija i tom smo trenutku sposobni za više spoznaje.

^ Pamtiti sebe, koliko shvatam, znači postati svesniji sopstvene istinske prirode. Ko smo zaista. Postoje stepeni u tome. U "budnom" stanju smo poistovećeni sa tim asocijativnim mehanizmom i ne vidimo šta je on, kakav je - samo oblik sna i vrlo iskrivljena predstava koju održavaju u pogonu i u uvek dobrom mišljenju o "sebi", čak i kad nema puno razloga za to, megatoni "laganja" i "odbojnici".