alf je napisao/la:
Pa mislim da je mudrije biti pripremljen za ono što zovemo krajem - a ne ga moći predosjećati.
Na taj način sasvim je nevažno kada dođe. A u toj pripremi sadržan je sav rad na sebi. Jedan od načina je upravo taj koji Znak opisuje - filtriranje svega - rasčišćavanje i postavljanje pitanja, a ne olako prihvaćanje nečega što su napisali oni koji su ovdje bili na isti način na koji smo i mi sada. Jer da je drugačije - informacije koje imamo bile bi jasnije, a nisu. I dalje ništa ne znamo.
Sve ovo zajedno duboko ulazi i u sisteme vjerovanja i nije nimalo nevažno, dapače, rekla bih da je iznimno važno. U tom smislu naše postojanje ne bi trebalo biti navika, a još manje programiranje - a kad to shvatimo možda i ugledamo smrt kao dobru foru koju i ne moramo baš popušiti. Konačno, ako nam je savjetnik - nema nam druge nego biti besprijekorni prema samima sebi - jer upravo unutar nje - te besprijekornosti leži i mogućnost izbora.
Alf
Slažem se sa ovime Alf.
Meni je nekako došlo vrijeme da se vratim najviše sebi zbog smjera u kojem me vode neka dešavanja i iskustva kroz koja se opet nižu neka dalja pitanja i upitnici.
Tačno je da su mi znanja ponuđena kroz neke knjige jako pomogla, ali kao što rekoh nekako je došlo vrijeme da se malo odmaknem od tuđih znanja i da pokušam osvijetliti (sad koliko god to bude moguće) neka svoje zaključke iz tih mojih zapažanja i dešavanja. Vrijeme bi trebalo da pokaže koliko idem pravim ili krivim putem, i koliko kroz sve to ima uplitanja (opet kojih i kakvih, hehehe) koji bi mi mogli malo više osvjetliti mogućnost NAVOĐENJA ?!? koje se ne smije isključiti...
Ali da se pokušam bar koliko vratiti ovoj temi, realnosti, razmišljanjima i upitnicima...
Kroz neka iskustva kroz moj život i u mojoj blizini, kao i razmatranje drugih ljudi koji su imali iskustvo tik do smrti su mi potaknuli neke nove uvide. Tada su se počeli nizati neki novi upitnici, vezane i za vidljivi i nevidljivi svijet...
... Malo razmišljanja o nekim čistim najavama...
Koliko je dobro da doktori ljudima kažu (pogotovo onim osobama koje hodaju, jedu, piju, spavaju normalno da je ,,kraj,, blizu ili u prevodu da neka bolest bespovratno uzima maha i ako još ne postoje nikakvi vanjski simptomi bolesti???). Meni je to bio ogroman UPITNIK... Kad sam ih pitala zašto imaju takav pristup, jer po meni od 10 ljudi, 9 nije spremno prihvatiti i staviti tu,,doktorsku štopericu,, na ruku i čekati da procjenjeno vrijeme istekne i da bi se desio prelaz. Jedan od njih mi je rekao da im je to zakonska obaveza. Sad možda to jest zakonska obaveza, ali po meni vrlo nehumana i nerealna (i pitam se jeli to zakon koji je donešen nekim spuštenim negativnim inspiracijama iz nekih po meni vrlo upitnih dimenzija)Ovo je teško za prihvatiti mnogim ljudima koji vode bitku sa nekom bolesti koja je karta za put u jednom smjeru.
Posmatrajući te ljude uvidjela sam da ovakve stvari naprave jedan totalni kontraefekat, i da umjesto da se sve to desi na jedan harmoničan način, to prelazi u smjeru haotičnih prelaza i da se nakon toga pojave dvije bolesti (neizlječiva?!? i bolest psihe uzrokovanu i nastalu zbog one ,,doktorske štoperice,,) Ponekad mislim da su nekadašnji ljudi kroz mnogo pametnije načine znali smiriti ljude i skloniti im strah od nepoznatog kruga koji se vrti...
Poslije tih načina događanja ostaje priča kako i šta je bilo za sve sljedeće osobe u blizini kojima se već polako ugrađuje program straha koji će oni vremenom potisnuti i zaboraviti, ali koji isto tako sigurno izranja kad dođe njihovo vrijeme prelaza...
Iz svog ovog pričanja, mene samo interesuje jedna stvar, šta ako su pogriješili (iskustva tik do smrti iliti osobe vraćene sa vrata druge dimenzije), ili ako bolest koja je po njima trebala biti jedna od puteva koji vode prelazu ne odvede u tom smjeru, jer ima ljudi koji su prelaz ostvarili nakon deset godina, bez obzira na stavljanje tih doktorskih štoperica na sat, i koliko im je trebalo vremena i snage da iz svoje psihe izbace tipku koja je zadužena za paljenje programa da bi svaki od tih dana, u tih deset godina trebao biti zadnji dan ili dan prelaza…
Mislim zar to ne smrdi na program koji samo rijetkima ostavlja mogućnost da mu smanje ubrzano djelovanje ili da ga totalno ponište...shvatajući da bi bolest mogla biti samo lekcija a ne samo karta za prelaz , i prelaz, i prelaz itd,itd...
Možda ovo izgleda da bi više odgovaralo onim temama o zdravlju, ali nekako mislim da je to više vezano ovdje, jer mene interesuje dio u kojima se doista dešavaju najave prelaza koji opet u sebi sadrži razlike u pokazateljima prirodnih prelaza od dijela i načina koji se odnose na upade i manipulacije (nevidljivih i nevidljivi kroz vidljive osobe koje znaju jako dobro pospješiti realizaciju ,,nametnutog ,,prelaza...Nešto od ovoga sam se i sama uvjerila i to mi otvara daljna pitanja, npr. jeli se ,, isto,, krije iza oba ova načina, i da li je ono princip je isti, sve su ostalo nijanse, itd, itd...
Hahaha, evo sad kroz ovaj post vidim kako sama sebi znam izazvati glavobolju...