Da Arwen.
Slazem se sa vama u svim segmentima poslednjih 2 poruke. Upravo i cinim to, da povlacim se u sebe i posvecujem se necemu mnogo vrednijem od svega toga. Ozenjen sam vec sest meseci. Srecan sam koliko sam zeleko da budem srecan. U zivotu mi je sad najbitnije zdravlje njeno i moje. Oboje smo studenti. I znam da je ona najbolja dusa koja odgovara mojoj. Mislim da je svakom coveku potrebno mnogo mnogo ljubavi bez obzira koliko pojedinci poricali da im to ne treba.

Hvala vam na savetima.

Znamo gdje rad na sebi pocinje ali, gdje zavrsava?
Isto tako, sto je razlika izmedju rada na sebi i rada po sebi?

Sta je to "sebe" i u cemu je razlika u "po" i "na"?

Pitam iz prostog razliga, sto danas ljudi svakakvu glupost nazivaju radom na sebi. Sto sustinski nema nikakve veze sa radom na sebi.
Zanima me tvoje misljenje i tvoje posmatranje toga.

Ogledalo je samo jedan vid tog nacina da se cisti SEBE.
Jer ogledalo je sve oko nas kao i ono unutar nas. Sto si predivno opisao gore.
Ali bez sustinskog znanja "sebe", to "sebe" mozemo nazvati bilo sta. Jer licnost, um.. ego.. direktno nema veze sa SEBE. Ali to SEBE sadrzi i um i ego i tijelo i licnost.. i ko zna sta sve ne. Kao sto trup sadrzi djelatne odrgane poput ruku, nogu.. itd. Ali sustinski oni nisu trup. U samoj toj reci: "Rad na sebi" nedefinisano je to SEBE.
Sta je to SEBE?
Sta pod tim podrazumjevamo?
Itd. Ne znam koliko si spreman ici u sirinu i duzinu ove teme..

Tehnika koju si naveo jeste zanimljiva. Prvi put je vidim.
No, znamo obojica da postoji zilion tehnika da bi se nesto rijesilo, a nadam se da znamo, da sama tehnika nema nikakvog znacaja ako nije jasno na cemu se treba raditi. Sto ako se u to upustimo, prosiruje ovu temu.. do granica koje u jednom trenutku vise nisu jasno definisane..

Drugim recima, cistiti posledicu u fazonu rada na sebi, nije rad na sebi, vec rad po sebi. Vec postojece sebe, zelim da nakalemiti metafizicke zakone ili ko zna sta ne.

Isto tako, tehnika ogledala moze se raditi i sa dnevnikom. U koji ispisujemo sve sto primjecujemo, fokusirajuci se na svoje reakcije na okolinu ili neka unutrasnja zbivanja. Kada to postane jasno, manje vise tehnika sa kojom rastvaramo nepozeljne osobine vise manje nije ni vazna. Samo sagledavanje osobina koje nosi to SEBE je polovican uspjeh u rijesavanju tih osobina. Ako nesto ZNAMO onda to isto znanje nam pomaze u povratku da se rijesimo tih osobina ili preciznije, onoga sto smatramo SOBOM. Tako da mozemo raditi neku tehniku kao vrstu samopomoci, ali i ne moramo, jer na tim osobinama moze se raditi direktnije i preciznije.
Da se sada ne hvatamo rijeci koja tumaci to ZNAMO. Jer puno pojmova koje koristimo jeste neprecizno. Nije jasno definisano i samim tim dolazi do brkanja i nerazumjevanja osnovnih pojmova i njihovog djelovanja.

Eto toliko za sada..

Pozdrav

PS.
Zanimljiv potpis..

Jivane,
piše gore na što se misli pod radom na SEBI.
Da ponovim,
Spoznati svoje mane i vrline, pokušati mane kontrolirati a oslanjati se na ono u čemu smo dobri, i naučiti živjeti sam sa sobom. Razdvojiti ono što mislimo da jesmo, od onoga što bi htjeli biti i onoga što stvarno jesmo, pri tome odbaciti nepotrebno, tj. maske i maštu i prihvatiti istinu.
Drugim riječima, rad na egu, tj. na obranama ega. Čišćenje ega.
Ego obrane su sva ona uvjerenja i programi kojima se branimo od iscrpljivanja energije i kojima dobijamo energiju krađom, otimanjem ili iznuđivanjem, jer je nismo naučili dobijati prirodnim putem.

Možemo to nazvati i rad na kompleksima ličnosti, slično kao kod Freuda...to je neka vrsta psihoanalize, gdje ulogu posrednika između svijesti i podsvijesti, umjesto terapeuta, u tehnici ogledao, igra stvarnost u ogledalu.

Naravno da postoji mnoštvo tehnika. Nije sporno.
Ovo je samo jedna, prilično jednostavna i djelotvorna.

Bilo bi zanimljivo opisati i ostale. Ja sam odabrala ovu, jer je dobro poznajem i koristim. bilo bi zanimljivo čuti i druga iskustva s drugačijim tehnikama.

Tehnika brisanja osobne povijesti koju je Chaos opisao pod temom o Castanedi, također spada u tehnike rada na sebi. Bilo bi zgodno da to stavimo u jednu zajedničku temu pod naslovom Razne tehnike rada na sebi, pa će onaj tko traži moći pronaći što ga zanima.
Pozdrav!

Prvo zhvaljujem na tome što si stavila tehnilu na forum......
ovaj dio teksta sam kopirao iz ovog teksta http://www.tomislavbudak.com/terapijskisus.htm
a nastavlja se na priču iz teme organski portali......

mnogi pokazatelji govore o raspadu obitelji, a postoje i određene društvene grupe koje su, između ostalog, usmjerene razbijanju obitelji, moje je zapažanje da obitelj nije umjetna tvorevina ili metafora i kao takva ne može izumrijeti. Svjedoci smo raspada patrijahalne obitelji, rigidne obiteljske strukture naslijeđene iz vremena u kojima je potreba za fiziološkim opstankom nametnula obitelji čvrstu hijerarhijsku strukturu. Takva se obitelj raspada, ali na scenu polako stupa nova obitelj koja bi mogla utjeloviti ideal bezuvjetne ljubavi. Upravo je transformacija obitelji i obiteljskih odnosa ta koja bi trebala biti osnovnim nosiocem globalne transformacije kroz koju naša planeta upravo prolazi. Zašto? Zato što se ljudsko biće ostvaruje prvenstveno kroz odnose. Tjelesno i duševno zdravlje uvelike ovisi o kvaliteti naših odnosa. O utjecaju odnosa na tjelesno zdravlje mogli bismo ponešto naučiti od jedne od najzdravijih zajednica na ovoj planeti - one havajskih domorodaca. Ova zajednica može poslužiti kao uzor ostalima, a havajski kahune (iscjelitelji) posjeduju terapijske modele koji izrazito efikasno sređuju neusklađene obiteljske odnose.

Obitelj bismo mogli promatrati kao jednu vrstu arhetipskog sustava koji predstavlja esencijalni dio naše psihološke anatomije. Ona postoji čak i kada članovi naše obitelji više nisu živi. Obitelj živi u našoj psihi i onda kada smo daleko od svoje obitelji ili s njom ne održavamo nikakav kontakt. Likovi oca i majke žive u nama i predstavljaju temelj svim drugim odnosima u koje stupamo, oni su izvor unutarnje podrške, priznanja i zaštite, ali jednako tako i aveti koje nas mogu bjesomučno progoniti i predstavljati prepreku svakom našem cilju. Također, svaka bi obitelj trebala biti utemeljena na zdravoj međusobnoj povezanosti članova obitelji, a kidanje veza dovodi do ovisnosti ili opterećenosti. Bliskost oslobađa, a udaljenost veže jer je nemoguće ne biti u odnosu s članovima obitelji. Odnosi neminovno postoje, u fizičkom te u psihološkom smislu, u svojoj konkretnoj ostvarenosti te kroz unutarnji dijalog i mehanizam projekcije.

Sređivanje obiteljskih odnosa dugotrajan je proces i tek se u najnovije vrijeme otkrivaju istinski kvalitetna sredstva kojima je moguće u relativno kratko vrijeme napraviti kompletno reprogramiranje obiteljske konstelacije. Rad njemačkog psihijatra Berta Hellingera u kombinaciji s učenjima Huna dobio je izuzetno plodan spoj u sustavu pod imenom "Soulwork" Martyna Carruthersa, kanadskog terapeuta. Rad s obiteljskim mapama u kojima se članovi obitelji postupno premještaju iz početne konstelacije u njihove idealne pozicije predstavlja jedan od najzrelijih i najefikasnijih psihoterapijskih i iscjeliteljskih sustava današnjice. Riječ je o procesu koji je izrazito delikatan jer direktno i duboko zahvaća ljudske emocije, a to je područje koje bi većina ljudi jednostavno željela zaobići. Suočiti se s bolnim emocijama kojima je uzrok u osjećaju krivnje ili nevoljenosti od članova najuže obitelji nije uvijek lako, ali bez "ljute trave na ljutu ranu" do iscjeljenja teško dolazi. Mnogi iscjelitelji željeli bi biti u stanju kirurški "odstraniti" bolest, ali izgleda da to nije moguće bez suočavanja s emocionalnim traumama, negativnim sustavima vjerovanja te nezdravim oblicima vezanosti s članovima obitelji. Većina bolesti odražava naše odnose i nastaje u obitelji. Simptomi mnogih bolesti automatski se povlače kad se obavi rad na sređivanju naših odnosa. Stoga je "odstranjivanje" bolesti praktično nemoguće bez našeg sudjelovanja u terapijskom procesu. Zato havajski kahune i tvrde da je daleko važnije učiti od vlastite bolesti nego je iscijeliti.

Slažem se. ISTINSKO SEBE niti ne trebamo čistiti, ono je već savršeno i bez naše intervencije. Njemu samo treba dopustiti da se probudi i da preuzme vodstvo.
Čovjek stoljećima želi i pokušava popravljati 'sebe' jer nije zadovoljan s tim 'sebe' koliko god to 'sebe' bilo 'očišćeno' i koliko god naše mane bile potisnute.

Jedino odustajanjem od tog 'sebe' može se početi polako buditi ISTINSKO SEBSTVO. Naravno, do tog uvida treba doći vlastitim iskustvom i POTREBOM.

Ono što mi obično zovemo 'sebe' je samo dio ovog 'matrixa' i bilo ono očišćeno ili ne, ono će uvijek ostati dio ovog 'matrixa'.

Meni je tu razliku i manje vise temu, pojasnila na neki nacin i transpersonalna psihologija.
Nacinom da je pojednostavila samo vidjenje problema, na nacin da je to objasnila potrebom zasto ljudi prave granicu. Same te granice su nus produkt razdjeljene svijesti. A postale su takve samim nasim prihvatanjem i postovjecivanjem sa tim granicama.
Samim tim granice su nam stvorile svijet u kojem zivimo. A taj svijet kao nase ogledalo pokazuje nasu razdjeljenost i sukob. Jer svaka granica gdje god da je postavljena dijeli se na "ja", "moje", "okolina". Svo troje pokazuje razgranicenost. Samim tim pokazuje i otpor tj. sukob izmedju "ja" i "moje", ili "ja" i "okolina". Itd.
Ono iza granice, ovdje, prestavalja neprijateljsku teritoriju u odnosu na "ja".
Sto se moze pokazati na zilion primjera.

Sve sto covjek treba napraviti a cemu sluzi i bilo koja tehnika "ogledala" jeste uvidjeti ono sto ga cini odvojenim od Sebe, Zivota, Boga, Univerzuma.. ili cega vec. Kada postanu jasnije nase "granice", one samim tim imaju tandenciju opadanja. Jer osvestiti nesto, znaci da smo na neki odredjeni procenat to ocistili.
Tu je ona razlika izmedju: raditi tehnike bez ideje zasto one sluze, i raditi tehnike sa tacno utvrdjenim ciljem i motivom.
Isto tako, tu je razlika izmedju "rada NA sebi" i "rada PO sebi".
Iako su reci ogranicene i same tvore razliku a samim tim i sukob, mi koristimo reci da bismo nesto objasnili. Takodjer, malo ljudi uvidja da svaka rijec ima specificno znacenje, ali da ona ne moze da objasni ono sustinsko u nama. Vec samo da da neke smjernice ka tome. Otuda i potreba onih koji pokusavaju da nesto "od sebe naprave", da budu precizni u izricanju reci koje tumace njihovo ili neko stanje.

Isto tako sto je zanimljivo, ali ne manje znacajno, vec mozda i vise znacajno, jeste u toj razlici izmedju "NA" i "PO".
Da bi se to razumjelo i znalo sta i kako se radi, i da bi taj rad imao neku svoju autenticnost, potrebno je znati sto je to SEBE.
Ako znamo to SEBE, zasto potreba da se na njemu radi?
Ako ne znamo to SEBE, kako znamo na cemu radimo?

Isto tako, raditi na egu putem ega, je apsurd. Iako to svi manje vise cinimo. Jer kako ego, moze raditi na egu? A rad na egu nije rad na SEBI.
Dok god mislimo da je rad na egu, rad na sebi, u pogresci smo. I samim tim rad je jalov. Ne daje rezultate koje bi trebao dati.

Ono sto vecina radi u takozvanom radu NA sebi, nije uopste rad na sebi, vec rad PO sebi. Jer ako je to rad na SEB I, znaci neko, da ne kazem individua, jer je to malo siri pojam od onog kojim ga mi smatramo, poznaje to SEBE i samo cisti ono sto smeta onom SEBE da se ispolji. A to je moguce tek nakon Jakog uvida u sopstvenu prirodu. Ili u drugoj krajnosti, potrebno je imati nekog ko poznaje to SEBE na kojem se radi, otuda potreba da se ljudi koji zele nesto napraviti se okupljaju u grupe ili oko ucitelja ili nekog ko poznaje, da tako kazem teren po kojem se gazi.
Sto implicitno govori da malo ljudi zna da radi na sebi. Vec je istina drugacija, mi radimo po sebi. Jer nase znanje SEBE se temelji na pretpostavci sto je to sebe, a ne pravo znanje sebe.
No, uslovno, mogu sam sa sobom da prihvatim taj termin "rad na sebi". Ali nam mora biti jasno sta je to. Jer zablude nastaju bas na tom nerazumjevanju.

Stoga su bila moja pitanja gore upucena.

Eto toliko za sada..
Ugodno cavrljanje zelim..

Svkako je zanimljivo odrediti točno objekt na kojem radimo, i subjekt koji tu rdnju vrši. Ispada da smo i jedno i drugi mi sami.
Ono što treba raditi, kako sam to ja sebi pojednavljeno objasnila, je spoznati tko smo mi u stvari. Jesmo li ono što su drugi od nas htjeli da budemo ili smo to što smatramo svojim JA, ono naše pravo, suštinsko JA?

Mislim da je potrebno na određenom stupnju sazrijevanja, od stvarnog sebe odvojiti sliku koju su u nas projicirali svi oni koji su sudje,ovali u našem formiranju kao zasebne ličnosti, a s time i njihova očekivanja od nas kojima su djelovali na naše formiranje.
Cilj ove i bilo koje tehnike rada na sebi je odgovoriti na pitanje: tko sam ja? Tek kada riješimo sve ono što se nakupilo oko pravog Ja, možemo raditi sa sobom, i na kraju, možemo raditi IZ sebe.

To što se oko pravog Ja skuplja jesu ono što zovemo lažni ego, ili ego-obrane. Lažni ego se možda ne bi razvio kad bi dijete odrastalo uz bezvjetnu ljubav i podršku, ali, takav slučaj u praksi još nije poznat, osim u teretskim raspravama. dakle, uz bezuvjetnu ljubav, dijete bi odraslo u osobu koja je integrirana i nije razvila lažni ego, nego slobodno ispoljava svoju istinsku bit.
Ego obrane nam služe da dobijemo energiju ili da spriječimo da izgubimo onu koju imamo, ili da je vratimo ako smo je izgubili.
U tu svrhu, mi kreiramo razne uloge, koje biramo na osnovu modela iz svoje okoline i na osnovu okolnosti u kojima jesmo.
Prema psihologiji, postoje dva osnovna tipa: neurotični-koji posjeduje osjećaj krivnje u sebi, i psihotični, koji osjećaj krivnje nema u sebi nego ga prenosi izvan sebe.
Rijetki ljudi su uvijek u jednoj te istoj ulozi, pa ne možemo govoriti o čistim tipovima, ni prema jednoj tipologiji, osim u iznimno ekstremnim slučajevima.
Prepoznati vlastitu obranu je već prvi korak prema njezinom razrješavanju.

Ispada da sam ponovila što je rekla Mimi

Aster,
u potpunosti se slažem s ovim što si prenio s Budakovog sajta.

Međutim, malo je obitelji koje su spremne uhvatiti se sa svojim odnosima na takav način, a osim toga, to iziskuje određeni novac. Iako nijedna cijena nije previsoka kad se plaća mir, sklad, ljubav i zdravlje u obitelji, ipak treba uzeti u obzir trenutno ekonomsko stanje i naše prilike, pa je taj razlog četo uzrok što se mnogi ni ne upute na takav put. Nažalost...

Tehnika ogledala je namijenjena radu na sebi osbno. Kad obitelj nije spremna surađvati, treba spašavati što se spasiti dade.

Posredno, učinci rada na pojedincu iz obitelji odražavaju se na sve ostale članove. Čim promijeniš jedan dio sustava, sustav se u cijelosti mijenja. Ekonomičnije (uspješnije) bi bilo da svi rade istovremeno. Ali, uvijek postoji mogućnost da se ostali priključe putem...
Po meni, bolje išta nego ništa, pa je bolje da i samo jedan u obitelji radi na sebi nego da ne radi ni jedan.

JiVaN,

'Ja' će uvijek praviti granicu, čak i onda kada oduševljeno priča o jedinstvu, kad priča o istinskom ja, koje ne postavlja granicu. Ono ne može drugačije. I toga treba biti svjestan. 'Ja' ne može preći granicu, jer 'ja' sam je ta granica. Ali bez tog 'ja' mi ne možemo funkcionirati ovdje, pa ga ne treba gledati kao neprijatelja. No, ipak mu treba dati samo onoliko pažnje koliko zaslužuje.

Kad dođe trenutak smrti, da li ćemo zajedno s tijelom biti spremni napustiti svoje 'ja', i krenuti putem ISTINSKOG JA? Do sada još to nismo uspjeli i uvijek smo se vraćali ovom matrixu za koji smo vezani, odnosno vezani smo, ograničeni smo svojim 'ja'.

Naravno da bezuvjetna ljubav jednog 'ja' može biti samo teorija. U ovom našem stanju ne postoji bezuvjetna ljubav. A ipak ta bezuvjetna ljubav je svuda oko nas, i u nama uspavana, i sve održava.

Čovjek uglavnom uopće nije svjestan da on nije Čovjek u punom smislu riječi Čovjek. Čovjek je u nama uspavan. On se tek mora roditi i polako preuzeti kormilo u svoje ruke. Jer ovaj naš brod(tzv. život koji nije Život) će inače nužno završiti kao brodolom

Tako je, sve vrste granica predstavljaju OGRANIČENJA. Kad su u pitanju ograničenja, tada to znači da imamo manje slobode. Sami sebi stvaramo ropstvo. Koji glupani. Svaka lekcija košta. Bilo vremena, života, boli...

Ukinimo sva ograničenja - koja god možemo - i svijest će eksplozivno rasti !

Kad ljudi shvate da "ja" nije samo materijalno tijelo, već i cijeli niz drugih oblika svijesti i energija - premostit će jednu veliku PREPREKU koju si je sam postavio. A kad shvate da su sve kreacije međusobno povezane i ako pomažeš i njima da se osvjeste - pomažeš ukupno svima, pa i sam sebi, odnosno svim svojim "ja"-ima.

Evo nesto za rasmisljanje Jack, ako smijem to da ti dam..

Granice su iluzija, kao i tvoje misljenje o ukidanju ogranicenja.. i nema sta da raste, posto je ovo prvo istina..

Puno pozdrava
Jivan

Tako je, ali smo mi trenutno ipak u iluziji... zar ne? Zato trenutno i imamo ograničenja, zar ne? Ne mogu se teleportirati kao fizičko tijelo kad još to nisam u stanju... u biti još nemam dovoljno znanja o tome u detalje.

Jesi bio kad, prijatelju moj, u nekoj drugoj državi, na primjer... i da li si mogao otići bez ikakvih papira ( osobna, putovnica - lična, pasoš )? Ne puste te preko GRANICE. Jest da je izmišljena, ali je tu! I to je, nažalost, naša trenutna realnost.

Ali imamo i granice jer smo još u fizičkim tijelima, zar ne? Probaj proć kroz zid... hehe! Na to sve mislim...

Ovo je istina, ali očito nije istina za nas.
Koliko god mi pričali i shvaćali da su granice iluzija, za nas su one stvarne, možda zato što smo i sami iluzija.
Jedino ukinućem sebe ukidamo i ograničenja. A malo tko je spreman ukinuti sebe, iako je to izgleda jedini istinski put prema bezgraničnosti. Naravno, nadam se da ipak pod bezgraničnost ne smatrate prolaženje kroz zidove i teleportaciju

Naravno da ne. To su bili samo primjeri.

Totalnu bezgraničnost vjerojatno postižemo kad se svi sjedinimo u jedno. Na kraju supervelikog nekog ciklusa, možda.

Sve "ispod" su sve veća i veća ograničenja. Recimo kamen ima skoro najveće ograničenje. Dok recimo, ptica - već manje. Što je veća svijest - to je manje ograničenje.

Kako misliš: nema šta da raste?
Ma ima, ima, razmisli malo...

Kad netko iznutra raste, to bi značilo da uspijeva spoznati svoje iluzije, svoja ograničenja i prevladati bar dio vlastitog kaveza.
To se čak i može slikati, a ne samo intuitivno spoznati.
Taj se rast vidi na slici aure.
Aura ljudi koji nisu (emotivno) odrasli je zbijena oko tijela. Prvi sloj aure se može kod takvih ljudi vidjeti u širini do najviše nekih dva-tri centimetara. Kod razvijenih osoba, ili, ja bih to nazvala- kod onih koji su bar malo odrasliji, aura je šira i ima jasnije konture i stabilniju stukturu.Od tuda izraz da su istinski velikani -mali. Mali su zato što im je ego mali, tj. prevladali su ga, a veliki su zato što blabla, da sad ne duljim..

Čakre ljudi koji su otvoreni, dakle, prevladali su svoja ograničenja, vrte se u širem radijusu od onih kod ljudi koji su zatvoreni i nerazvijeni. Provode više energije. To se isto vidi, mjeri, instrumentima sa kazaljkama i brojkama (ljudi obično više vjeruju kad nešto vide na nekom aparatu s brojkama nego nečijem inuitivnom uvidu).

Eto...raste, rastemo...

Mislim da bi se trebali zadovoljiti i malim pomacima, ako već ne možemo pojmiti i doseći beskonačnost bez ograničenja. Prevladati one granice i ograničenja koje je moguće prevladati, možda bi tada mogli i dalje od ovih koje dostupne.
Prave stvari su jednostavne, toliko jednostavne da nam se čini da su beznačajne pa ih ni ne primjećujemo, a tu su, ispred nosa.

U zavisnosti sa tacke iz koje posmatras.
Tako da znam da si u pravu.

Kada unutar veceg kruga imas manji, onda se manji, iluziono siri da bi dostigao velicinu onog veceg, ali za onaj veci to ne znaci nista..
On vec jeste taj mali krug.. Samo manjem izgleda da ga nesto ogranicava..

Jack.. .. nisam mislio na to ogranicenje koje pominjes. Ali si u pravu u vezi toga.

Pozdrav

Moje mišljenje je da je ova „tehnika ogledala“ samo još jedna od dezinformacija koje se pronose kroz nju-ejdž kanale i preporučio bih da svako dobro razmisli da li će i koliko energije utrošiti na upražnjenje ovakvih „tehnika“ (što neko reče – „zajebavanja samog sebe“.)

U suštini, tu se radi o još jednoj „diverziji“ gdje se ljude upućuje da posvećuju pažnju tamo gdje ne treba a istovremeno da ignorišu ono što je mnogo važnije.

Da budem direktniji, ova tehnika je smišljena da bi ljudi odvratili pažnju sa klasičnih psihopata koji igraju bitnu ulogu u našem društvu - na same sebe. Čak ih se navodi da klasične osobine psihopatije prepoznavaju u sebi samima kako bi se „razvodnila“ stvar odnosno preuzela krivica za aktuelna zbivanja u društvu tj. posljedice njihovih aktivnosti - na same sebe.

Ukoliko se posveti malo više pažnje proučavanju psihopatije kao mentalnog premećaja od kojeg pati 6% čovječanstva (podaci iz Ponerology – A. Lobachewski) onda se može vidjeti da te individue bez trunke SAVJESTI zauzimaju veoma prominentne pozicije i igraju važnu ulogu u našem društvu kroz cijelu istoriju čovječanstva. Na žalost, većina ljudi zamišlja psihopate kao neke serijske ubice a ne može im pasti na pamet da se veliki broj individua sa ovim mentalnim poremećajem nalazi na vrhu piramide upravnog sistema na ovoj planeti.

Tako su nam oni nametnuli trend da mi pokušavamo prepoznati njihove osobine u nama a ne prepoznati njih, izolovati ih ili se bar distancirati od njih!!!

Što se rada na samom sebi tiče, neki osnovni elementi toga su predstavljeni u seriji tekstova Gnostika, na metafizičkoj strani vebsajta. Oni koji razumiju suštinu problematike, vjerovatno će vidjeti da to nema ništa zajedničkog sa - „tehnikom ogledala.“

Pozdrav!

U potpunosti se slazem sa gornjim postom. Da, to sam ja spomenuo dok sam se sprdao sa pixicom:


Upravo to i mislim, tehnika ogledala je prilicno glupa i beskorisna, a za rad "na sebi" je korisnija tehnika zajebancije, odnosno sprdanja na svoj i tudji racun.

Sad da to malo obrazlozim:


To uopce nije tehnika samospoznaje, vec samozavaravanja a sa radom "na sebi" to nema nikakve veze. To je u biti tehnika prilagodjivanja drustvenoj struji kako bi nam u zivotu bilo malo lakse.


Taj zakon vrijedi samo za vrhovno bice 7. denziteta, a za sve ostale je potpuno beskoristan i vodi samozavaravanju.



Slazem se potpuno. Ovdje ego radi na egu da bi postao bolji i drustveno prihvatljiviji ego. Upravo zato ego kod vecine reikista odnosno new agera ostaje isti ili se povecava, sto je vidljivo po njihovim ispadima i medjusobnim prepucavanjima. Istinski rad "na sebi" vodi smanjivanju ega.

U tehnici se vise puta naglasava "ciscenje negativnih osobina", i to sve bazirano na ODNOSU S DRUGIM LJUDIMA. Opet je ego taj koji definira koje su osobine negativne a koje nisu. Te osobine zavise o vremenu i/ili prostoru gdje covjek zivi, dakle podlozne su promjeni. Otidji u drugu zemlju, gdje vlada drukciji mentalitet i sadasnje "pozitivne" osobine
postaju opet "negativne"! Pa se cisti ponovo. Vremenom se situacija promijeni i polovi se opet okrenu. Pa se cisti ponovo. Jasno je da se radi samo o redefiniciji ega kako bi lakse egzistirao i bio uklopljen u trenutacno vazece drustvene norme. Gledajuci to kao rad na sebi je teska glupost, sve je to pretakanje iz supljeg u prazno.

U sustini to je tehnika sminkanja. Nije lose ponekad se nasminkat ali godinama izvodit ovu "tehniku rada na sebi" i mislit da napredujes znaci bit budala. Svejedno, ko voli nek izvoli.

samopromatranje ili samozavaravanje koju tehniku treba koristiti.....