U potpunosti se s ovime slažem!

Alf

ANALIZA MEHANIZMA FUNKCIONISANJA LIČNOSTI KROZ POKUŠAJ TRANSFORMACIJE ISTE METODOM SAMOPOSMATRANJA
(iz 'U potrazi za čudesnim')

1. PRVI POTEZ: Čovjek mora shvatiti da se on zapravo sastoji od dva čovjeka. Jedan je čovjek koga on naziva 'Ja', a koga drugi zovu 'Uspenski', 'Zaharov' ili 'Petrov'. Drugi je pravi On, pravo Ja koje se u životu javlja samo u veoma kratkim trenucima i koje može postati čvrsto i stalno tek nakon vrlo dugog rada.

2. JA I USPENSKI: Sve dok sebe smatra jednom osobom, čovjek se neće maći s mjesta. Rad na sebi počinje od trenutka kada u sebi počne da osjeća dva čovjeka. Jedan od njih je pasivan i najviše što može da učini jeste da posmatra šta mu se dešava. Drugi, koji sebe naziva 'ja', aktivan je i govori o sebi u prvom licu, a zapravo je samo 'Uspenski', 'Petrov' ili 'Zaharov'. To je prvo uviđanje koje čovjek može da ima.

3. USPENSKI RADI ZA MENE ILI JA RADIM ZA USPENSKOG?: Pošto je započeo ispravno da misli, on vrlo brzo zapaža da se potpuno nalazi u vlasti svog 'Uspenskog', 'Petrova' ili 'Zaharova'. Bez obzira šta planira, odnosno, šta namjerava da učini ili da kaže, to neće sprovesti, učiniti ili reći 'on', odnosno 'ja', već njegov 'Uspenski', 'Petrov' ili 'Zaharov', a oni, naravno, neće to reći i učiniti onako kako bi reklo i učinilo 'ja', već na svoj spostveni način, sa sopstvenom nijansom značenja, a ova nijansa značenja često potpuno mijenja što bi 'ja' htjelo. Sa ove tačke gledišta postoji jedna veoma određena opasnost koja se javlja od prvog trenutka samoposmatranja. Samoposmatranje počinje 'ja', ali ga odmah preuzima i nastavlja 'Uspenski', 'Zaharov' ili 'Petrov'. 'Uspenski', 'Zaharov' ili 'Petrov', međutim, u samoposmatranje od početka unose izvjesnu izmjenu, koja izgleda prilično nevažna, ali koja zapravo fundamentalno mijenja čitavu stvar.

5. ŠAH MAT U DVA POTEZA: Pretpostavimo, na primjer, da čovjek po imenu Ivanov čuje opis ovog metoda samoposmatranja. Rečeno mu je da čovjek mora da se podijeli, tako da je sa jedne strane 'on' ili 'ja', a sa druge 'Uspenski', 'Zaharov' ili 'Petrov'. I on se dijeli bukvalno tako kako je čuo. 'Ovo sam', reći će, 'ja, a ovo je 'Uspenski', 'Zaharov' ili 'Petrov'.' Nikada neće reći 'Ivanov'. To mu je neprijatno, pa će obavezno upotrebiti nečije tuđe ime ili prezime. On, štaviše, 'ja' naziva ono što mu se u njemu samom dopada, tj. u svakom slučaju ono što smatra jakim, dok 'Uspenski', 'Zaharov' ili 'Petrov' naziva ono što mu se ne sviđa ili što smatra slabim. Na toj osnovi, počinje da na razne načine razmišlja o sebi, naravno, sasvim pogrešno od samoga početka, pošto se već obmanuo u onom što je najvažnije i pošto nema u vidu svoju istinsku ličnost, tj. Ivanova, već nekog zamišljenog 'Uspenskog', 'Zaharova' ili 'Petrova'. Teško je čak i zamisliti u kojoj mjeri se ljudima ne dopada da upotrebe svoje sopstveno ime kada o sebi govore u trećem licu. Oni to pokušavaju da izbjegnu na svaki mogući način. Zovu sebe tuđim imenom, kao u spomenutom primjeru, ili pronalaze nekakvo izmišljeno ime, ili za sebe govore naprosto 'on' i tako dalje. U tom pogledu nikakav izuzetak ne predstavljaju ni oni koji imaju običaj da sebe u svom unutrašnjem dijalogu nazivaju sopstvenim imenom, prezimenom ili nadimkom. Kada je riječ o samoposmatranju i oni više vole da sebe zovu 'Uspenski' ili da kažu 'Uspenski u meni', kao da u njima može da bude nekakav 'Uspenski'. 'Uspenskog' ima sasvim dovoljno u samome Uspenskom.

Ako netko pokušava zaroniti u sebe u potrazi za esencijom, ličnošću i transformacijom, svi su izgledi da će prvo zapeti o ličnost. Mislim da bi, recimo, ovaj tekst mogao biti još jedan koji bi bio od pomoći da se tragalac ne zaglavi u kakvoj podvodnoj spilji.



NEGATIVNOST

Svakodnevna negativnost uglavnom se temelji na samopopustljivom, sebičnom, sitničavom ponašanju koje se odvije nekontrolirano i rezultat je dugogodišnje navike i oponašanja drugih. Svi smo doživjeli iskustva u kojima smo shvatili da je negativno ponašanje bilo nepotrebno. Ništa što truje psihičku atmosferu neće donijeti sklad i dobro. Moramo dostići točku u kojoj ćemo jasno sagledati vlastitu negativnost, i što ona izaziva u okolini. Trebamo uvidjeti da se ne kontroliramo, da možda želimo djelovati drukčije, ali nastavljamo na način koji ne želimo. Tada ćemo moći početi uviđati da čovječanstvo hrani tu negativnost koja za posljedicu ima ono što vidimo oko sebe. Promatranje negativnosti može nas naučiti da se otvorimo prema sebi i pokazati nam zašto je svijet u ovakvom neredu. Također, otkrit će nam da je negativnost zarazna i samo-poticajna.

Maurice Nicoll govori o "postajanju svjesnim pada razine ili naglog gubitka snage". Prepuštanje iznenadnom trenutku iritacije nije moralno pitanje, nego gubitak energije. Na nama je da naučimo vrednovati tu životnu snagu koja se može upotrijebiti za doticaj s višom sviješću. Negativna stanja potpuno rasipaju takvu energiju. Početak procesa samopromatranja i unutarnjeg odvajanja vodi nas do mogućnosti koji većina ljudi nema - da izaberemo kako ćemo upotrijebiti svoju energiju. "Ako nisi dovoljno brz, takvi (negativni) 'Ja' će te zaposjesti, i možda će trebati dani dok ih se riješiš." (Nicoll, "Commentaries...")

Umjesto da tri dana budete zlovoljni, i napokon nekako nastavite život dalje, shvatite da tog određenog dana niste imali dovoljno unutarnje snage kako bi zaustavili tu staru naviku da se vrati i preuzme vas. U toj fazi Rada, sve što možete jest reći "preuzelo me". Ne možete to spriječiti. Sama svijest o tome da vas je preuzelo oduzima nešto snage tom fenomenu. Kad se to dogodi nesvjesno, ne možete učiniti ništa. Naprosto ćete biti to. "Moramo naučiti unutar sebe hodati vrlo pažljivo". (Nicoll) Uzeti zdravo za gotovo svoj psihološki krajolik sa svim vrhuncima i dolinama, tamnim i svijetlim predjelima, znači promašiti cijeli univerzum nastanjen svim vrstama anđela i demona. Naše je stanje takvo da lutamo po toj golemoj i šarolikoj zemlji bez obraćanja pažnje na opasnosti koje krije.

Samom moći promatranja bacit ćete snop svjetlosti na taj nepoznati svijet. Počet ćete uočavati loše susjedstvo kroz koje ne želite prolaziti. Ezoterična metafora o Kristu rođenom u štali odnosi se na rođenje višeg Sebstva u vašoj štali, punoj tame, smrada i životinja. Postoji nešto dragocjeno što trebamo stvoriti u sebi. Kako bi to postigli, moramo vidjeti svoje okruženje i pronaći put kroz njega. (...)

Besmisleno je raspravljati se s neugodnima "Ja". Kad su prisutni oni "Ja" koji vas pokušavaju učiniti negativnima, borba s njima stavlja vas na njihovu razinu, i postajemo emocionalno identificirani s jednom ili drugom stranom. Mi se ili raspravljamo s njima ili ih odbacujemo, i tako ostajemo zaglavljeni na toj razini. Ako umjesto toga kažemo: "To su samo 'Ja' i neću im dati moju snagu; neću se identificirati s njima, i oni će proći", onda možemo početi utjecati na svoje unutarnje stanje, umjesto da se podređujemo unutarnjoj zbrci. Na taj način pravo Ja dobija na snazi. (...)

Onakvi kakvi smo sad ne možemo učiniti zapravo ništa protiv emocionalnih previranja u nama. Ali, ako počnemo s mentalnima 'Ja', koji nisu toliko opterećeni kao emocionalni, potencijalno ih možemo kontrolirati i nositi se s njima. Brzina je drukčija. Brzina iznenadne ljutnje drukčija je od brzine intelekta. U konačnici možemo ovladati svim emocionalnim aktivnostima. Rad donosi smjernice što je ispravno, a što pogrešno. Konačno, ta diferencijacija služi cilju Rada, a to je viša svijest. Što ometa put ka cilju? - automatsko ponašanje, negativnost, lažna osobnost. To nije moralni sud, nego praktičan i zdravorazumski pristup tome što pomaže ,a što priječi naš razvoj. Život ohrabruje pogrešne 'Ja', naime nižu stranu čovječanstva – agresivno, negativno, pohlepno ponašanje. Te su karakteristike toksične za unutarnji razvoj, a ipak su na cijeni u ovom svijetu.

Život i Rad imaju sasvim drukčije agende. Pokušajte promatrati svoju negativnost. Primijetite kad ste negativni kad god se to dogodi, u bilo kojem od oblika. Oni uključuju puno više od ljutnje – frustraciju, osvetoljubivost, svaki osjećaj iritiranosti. Sljedeći korak nakon promatranja negativnih 'Ja' jest pokušaj njihovog neizražavanja. Naprosto se uzdržite od izražavanja negativnih 'Ja'. Ako u tome uspijete, u vama će se dogodtit jedan alkemijski fenomen. Energija koja bi otišla u izražavanje negativnosti je oslobođena, i ona će nahraniti vaše pravo Ja i pružiti vam osjećaj sebe. Pokušajte ne izražavati negativnost, i nemojte se osjećati loše kad ne uspijete, jer je potrebno vrijeme da bi se stiglo do te točke. Ponekad otkrijemo u sebi neko 'Ja' koje je "došlo da nas zgrabi" jer želi našu energiju, kao ljudoždersko čudovište. Ono će učiniti bilo što da nas dovede u negativno stanje kako bi se nahranilo. Rad uči alkemijsku metodu oduzimanja snage takvim 'Ja'.

Ideja je energiju koja bi otišla u negativnost pretvoriti u hranu za višu svijest. To nije proces koji na prvom mjestu nastoji razotkriti razloge zašto je negativnost nastala. Ono što treba uočiti nije odakle dolazi ili kako nastaje, nego prepoznati da je tu i da se nastavlja događati. Onda se s tim fenomenom možemo nositi na transcendentni, prije nego analitički način.
Puno ljudi sebe definira po svojim negativnostima. Emocionalno smo vezani za naše negativne osjećaje. Uživamo u njima. Oni nam daju 'osjećaj sebe', onoga što mislimo da jesmo. Daju nam osjećaj moći zbog svog jakog utjecaja na nas.

Prvi korak je pokušati odvojiti emociju od aktivnosti. Ako promatrate negativne emocije u odnosu na svoju osobnost, otpustite ih sve; nemojte slušati te 'Ja'; pustite ih da prođu kroz vas, ostanite fokusirani na mehaniku aktivnosti koju trebate uočiti. Ako usmjerite pažnju na ruku kojom pišete, mišići će se opustiti. Oslobađate mišiće kako bi ispravno izveli aktivnost; oslobađate svoju psihologiju neke druge vezanosti i stvarate prostor u kojem naprosto jeste. Namjerno korištenje ovog običnog iskustva s pisanjem može vas poravnati s višim stanjem. (...)

Vrijedno je promatrati kako radi ljudska mašina. To znanje može nas napraviti suosjećajnijima prema ljudima koji su oblikovani i utamničeni navikama straha i emocionalne vezanosti. Ponekad možete promatrati samo u retrospektivi, jer vas je ponio trenutak. Oslobađanje od napetosti može pročistiti te toksične emocije.

(prema članku "Negativity", T. J. Nottingham)

Klejbezabla, izvanredani citati!



Živa istina... Dodao bih da Nicoll sugeriše da čovjek mora imati pozitivan stav prema Radu, a samim tim i prema svakom uvidu proizašlom iz razumijevanja istog. Ukoliko čovjek dramatizuje svoj položaj, emocionalno stanje, on samim tim projektuje te emocije na ideje Rada i njegov uticaj.

Ako imaš još ovakvih citata, molim te podijeli sa nama... Hvala!

Bit ću toliko slobodan da prenesem jednu impresiju : jednput sam dobio jednu poruku koja mi je dala uvid u djelovanje escencije čovjeka. Iskustveni podaci se pohranjuju na disk na način na koji to radi laser kada upisuje podatke na matičnu ploću. Naime organizam je tehnologija do kojeg dananšnja znanost nije došla - tek nedavno su dobili ideju da naprave organske kompjutere jer su shvatili kako je voda, tj. neka vrsta bioplazme najbolji provodnik impulsa. Ovaj se proces odvija u čovjeku na vrlo finoj razini. Slika koju sam primio vezana uz ova najsličnija je bila upisivanju lasera...Vjerujem da je ljudska komunikacija složen proces razmjene misli, slika i fluida koji mi svojom percepcijom zamiječujemo kao jednodimenzijonalni ali zapravo se odvija dosta toga. U tijelu su emocije i impresije pohranjene u obliku slika: možete pitati bilo koga tko je probao reiki tehnike. Dakle postoje razni oblici transformacija energije u čovjeku: različiti putovi koriste različite centre kao bazu za napredak. Na nekim od ovih puteva transformacija postaje dio vaše svakodnevnice no ona se odvija na nivou koji je vezan uz vrstu vježbi. Poznato je da joga razvija tzv. astralno tijelo, dok tai chi razvija fizičko i etersko tijelo, molitva balansira polutke mozga i produbljuje srčani kanal, meditacija smiruje disanje i otkucaje srca i ekvilibrira procese pretvorbe u organizmu itd,itd...

Što je esencija čovjeka ? Ne znam. No imam jedan stav o ovome: volim vjerovati da je smisao suvremenog čovjeka da uspije doći do onog kruga koji se u NLP u (gdje postoji sistematizacija slojeva čovjekova bića) naziva identitetom što odgovara drugom od sedam krugova. Ovo je krug koji je do esencije čovjeka i odnosi se na područje u kojem se pitate što to vas razlikuje od drugih sugrađana: što vas to karakterizira, po čemu se to razlikujete od drugih.

Postoje strahovito uspješni ljudi slabog unutarnjeg razvoja, a postoje i sasvim neuspješni ljudi koji u svijetu jedva preživljavaju. Dao mi Bog mudrosti da pomirim ovo dvoje

Što se tiće transformacije došao sam do zaključka da jedina važna transformacija u čovjeku dugoročno gledano jest ona kemijska; tako da alkemijski proces pretvorbe željeza u zlato jest zapravo unutarnji kemijski proces. No čovjekovo razumijevanje je i malo i veliko, i čovjek je i moćan i nemoćan

Stvarno zanimljiv post.

Ja bih samo pitao, ako smem, odakle i kako si dobio tu poruku?

Malo da osvjezimo temu iako je iz holivuda...

u sridu

Evo meni recimo nije bio kao nekima drugima na forumu jasan pojam ličnosti ili osobnosti pa sam to potražila tu na Wikipediji.
Sada mi je za sekundu jasnije što je to ličnost ili osobnost mada mi čini mi nikada to neće biti potpuno jasno.
Zapravo nemam i dalje pojma što je to točno.
Ali evo što znanost kaže o tome.
Mislim ljudi koji to proučavaju cijeli život.

Ličnost ili osobnost - jedan je od temeljnih pojmova psihologije koji se odnosi na neponovljiv, relativno čvrsto integriran, stabilan i kompleksan psihički sklop osobina, koji određuje karakteristično i dosljedno ponašanje individue. U te karakteristike spadaju intelektualne sposobnosti, sustav vrijednosti, motivi, emocije, ciljevi i namjere, način ponašanja. Riječ ličnost ili osobnost potječe od latinske riječi persona. Ličnost je dinamička struktura koju čini sustav međusobno povezanih crta (sposobnost i, temperamenta, karakter a), motiva, vrijednosti, stavova i dr. Općenito označava organizaciju individualnih karakteristika čovjeka ili živog bića na temelju koje se svaki pojedinac razlikuje od svih ostalih.

Prema psihoanalizi, ličnost je složen strukturalni i dinamički sustav koji obuhvaća veći broj podsustava ili instanci. Zato se psihoanaliza orijentira na specifično dubinsko razmatranje nesvjesnih slojeva ličnost i, kao i na izučavanje dinamike razvoja, uključujući, pored normalnih, i patološke posljedice disharmoničnog razvoja.

U psihologiji, navode se četiri glavna pristupa ličnosti: Freudov psihoanalitički pristup ličnosti, Skinnerov bihevioristički pristup ličnosti, Maslowljev humanistički pristup ličnosti i Eysenckov pristup crta ličnosti.

Ovo je vjerojatno već bilo, ali čitala sam da je ponekad dobro ponavljati neke stvari u smislu da se bolje shvate.

Evo, STRUKTURE LIČNOSTI prema Sigmundu Freudu

Freud je uobličio tri strukture ličnosti od kojih se svaka odnosi na različite aspekte djelovanja ljudi:

Id – dio ida su čovjekovi instinkti, ali je id izvor energije svih nagona.
Ego - djeluje na načelu stvarnosti, dok id tjera čovjeka da bude impulzivan, ego to može zaustaviti.
Superego – predstavlja unutarnju predodžbu moralnih pravila, sadržeći u sebi ideale kojima se teži kao i krivnju, odnosno kaznu koju očekujemo ako prekršimo etičke norme.

To je ukratko....

Evo glavnih vrsta poremećaja osobnosti:

antisocijalni – stalno prisutni obrazac nepoštovanja drugih kao i kršenja prava drugih, manjak empatije
paranoidni – karakteriziran postojanjem trajne sumnje u druge ljude, iracionalnog straha i interpretacije tuđih nakana kao zlonamjernih
narcistički – ustaljeni obrasci grandioznosti, potrebe za tuđim divljenjem i manjak empatije
izbjegavajući – stalni osjećaji neadekvatnosti i inhibicije u društvu, socijalnim situacijama i izražena osjetljivost na tuđe procjene
shizoidni – uvriježen manjak interesa i odvojenost od drugih ljudi, ograničena emocionalna ekspresija (nije isto što i shizofrenija)
shizotipni – postojanje stalne ekstremne neugode u socijalnoj interakciji udruženo i s iskrivljenim (neuobičajenim, čudnim) obrascima mišljenja i percepcije (može ali ne mora biti uvodom u shizofrenu bolest)
granični (border-line) – ustaljeni obrasci nestabilnih odnosa s drugima i spram sebe, identiteta i ponašanja kao i emocionalna nestabilnost koja dovodi do ekscesa, impulzivnosti ili samoozljeđivanja
opsesivno-kompulzivni – karakteriziran prisustvom stalnog i krutog pridržavanja pravila, perfekcionizmom i potrebom za osjećajem kontrole (nije isto što i opsesivno-kompulzivni poremećaj)
ovisni – pervazivna potreba za brigom od drugoga, pasivnost i sklonost ovisnosti od drugih
histrionički – stalni obrasci pretjerane emocionalnosti i potrebe zadobivanja tuđe pažnje

Narcistički poremećaj ličnosti (narcizam)


Kada je u pitanju narcistički poremećaj ličnosti, obrazac ponašanja se očituje u sljedećim simptomima:

uvjerenje da ste bolji od drugih,

maštanje o iznimno velikoj moći, privlačnosti i sl.,

uvjerenje da ste posebni i očekivanje drugih da to uvažavaju,

teško prepoznajete osjećaje i potrebe drugih,

očekivanje da se sve vaše ideje prihvate, po mogućnosti bez propitkivanja,

ljubomora na druge,

uvjerenje da su drugi ljubomorni na vas,

kada postavljate ciljeve oni su nerealno visoki,

samopouzdanje vam je slabo,

preuveličavanje vlastitih dostignuća ili talenata,

očekivanje konstantnih pohvala.

PSIHOPATSKE ličnosti

Iako se pojmom psihopat često koriste u kaznenim postavkama pravosuđa i medijima, psihopatija nije priznata kao psihijatrijski ili psihološki poremećaj.

Psihopatija se nedosljedno koristi u medicinskoj zajednici godinama, ali je sada priznata tek kao potkategorija antisocijalnog poremećaja osobnosti.

Kada je u pitanju psihopat, definicija koja precizno opisuje njegovo stanje nije jednoznačna, no glavna obilježja psihopatije uključuju nedostatak empatije i osjećaja za druge, sebičnost, nedostatak krivnje i površinski šarm koji se koristi isključivo za manipulaciju drugima.

Neki od najčešćih simptoma psihopata su:

nevjerojatan šarm i inteligencija,

manipuliranje tuđim emocijama,

imitiranje tuđih emocija,

laskanje i davanje komplimenata,

upadanje u rizične situacije,

nerealno samopouzdanje,

problemi s koncentracijom,

manjak prave brige za druge,

brze promjene raspoloženja,

ravnodušnost i hladnoća,

proračunatost i nezainteresiranost,

manjak samokontrole,

nedostatak empatije,

nedostatak krivnje ili kajanja.

Pravo JA, u gnostici, je dio čovjeka koji ima pristup višim stanjima svijesti. Iako se osobnost može vidjeti kao maska ​​ili lažno ja koje skriva pravo JA od drugih, ona nije inherentno loša ili zla. Osobnost su stavovi, sviđa mi se, ne sviđa mi se i podjeljena je, sadrži mnoga ja. Problem je da lažna osobnost daje lažnu stvarnost i tjera nas da činimo stvari koje bismo, ako imamo dublje razumijevanje, možda i mrzili činiti. Uopće ne bi bilo dobro pokušavati promijeniti sebe ako ne postoji nešto što vas čeka spremno u što ćete se presvući. Samo-promatranjem počinje cilj osloboditi vas od ove pogrešne slike. Ali zašto bih se, zaboga, promatrao, pita ličnost? S kojim predmetom? iz kojeg razloga? Ako nemamo dovoljno široko razumijevanje ideja Rada i onoga što je cilj Rada, ako sve ove uzlazne ljestvice prikazane u Zraci i Sporednoj oktavi, sva ta učenja o višoj razini i nižoj razini, manje zakona i više zakona, i sve što je rečeno o Osobnosti i suštini i tako dalje, konceptualno nam ne znače ništa i jednostavno leže razbacani u našem sjećanju, nemaju u sebi koordiniranog i emocionalnog života, zatim, naravno, samopromatranje bit će samo mučan zadatak koji će nam se nametnuti. Trebate biti spremni.

Navodno imamo četiri tijela, počinjete i idete do tijela koje je povezano sa razvojem esencije. Pa onda ljudska mašina, ili tijelo u tim fazamo se može ponašati ovako ili onako, zavisi o iskustvu. Svaki centar, svakih od ovih tijela ima navodno neki akumulator potreban za rad tog centra. U organizmu postoji i veliki akumulator koji hrani ove male. Mali su međusobno povezani. Ljudski stroj kontrolira ne jedan, nego nekoliko umova potpuno neovisnih
Ne postoji jasan odgovor kako prekinuti programiranost ljudske mašine da više ne radi ovako kako se uviđa, očito nam treba kontakt sa višim JA, nema druge.

Čovjekovo istinsko SEBSTVO ili suština može ostati infantilno, a njegove želje vrlo primitivne jer je čest slučaj da kako osoba stari, njihova suština se prestaje razvijati, magnetski centri se nisu zažarili, i očituje se samo u instinktima i najjednostavnijim emocijama. Dodatno, to je obično slučaj kod pojedinaca koji nisu radili na sebi kako bi razvili svoju bit. Što se ličnost godinama više gradi suština otupljuje.

Osobnost (lažno ja) često sabotira nastojanja da se krene prema biti jer se boji gubitka kontrole i moći nad pojedincem. Suština može rasti samo kroz istinu. Recimo da bismo mogli vidjeti istinu o sebi, koju nam, hvala Bogu, nije dopušteno vidjeti, to bi učinilo da suština odjednom raste. U životu bi prestali biti slika samog sebe. Vidjeli bi da je prilično lažna, ili čak u potpunosti takva. Sada ovo uhođenje po životu iz lažne ideje o sebi sprječava suštinu da raste. Zbog toga se osjećamo usamljeno. Zašto? Jer mi u stalo izmišljamo novo sebe, šta ćemo raditi, i ne osjećamo zapravo svoju nutrinu.

Relativno razvijena i pravilno formirana osobnost znači da imate snažan osjećaj samoidentiteta i da ste u stanju ploviti kroz život s povjerenjem i svrhom. Također vam može pomoći da budete učinkovitiji u svom radu na Istinskom Ja, budući da imate jasnije razumijevanje o tome tko ste i što želite. Međutim, to također može otežati otpuštanje vaše osobnosti i potpuno prihvaćanje Istinskog Ja, jer može biti teško odreći se kontrole i identiteta koje vaša osobnost pruža.

Kaže se da ljudi kad traže duhovne odgovore lutaju po temama i traže odgovore na pitanja a ona su navodno u nama samima. Zašto nam je onda dan taj um da tražimo te odgovore?
Promatrajući svoje misli, osjećaje i ponašanja, možemo steći uvid u svoj unutarnji psihički život i prepoznati obrasce i navike koji nas možda koče u postizanju našeg punog potencijala. To nam omogućuje da napravimo promjene i rastemo kao pojedinci, što u konačnici vodi do ispunjenijeg i smislenijeg života. To bi bilo onda pravilnije korištenje uma.

Naši su umovi dizajnirani da traže informacije i nalaze obrasce, što ga čini prirodnim alatom za duhovno istraživanje. Gledajući u sebe, možemo otkriti vlastita uvjerenja, vrijednosti i intuicije koje nam mogu pružiti uvid u misterije života. U konačnici, putovanje prema samootkriću je duboko osobno i transformativno koje zahtijeva otvorenost, znatiželju i predanost. Um samo traži neku vrstu zadovoljstva, neku vrstu ugodnog izuma koji će ga zadovoljiti; i kad jednom nađe ili stvori sebi zaklon mišljenja i zaključka, u njemu i ostaje, pa se našoj potrazi naizgled privodi kraj. Ili ako smo nezadovoljni, idemo od jedne filozofije do druge, od jedne dogme do druge, od jedne crkve, od jedne sekte, od jedne knjige do druge, uvijek pokušavajući pronaći trajnu sigurnost.

Prvo, vratimo se stoljećima unazad. Prije više tisuća godina, točna godina nije bitna, ljudi diljem svijeta tražili su odgovore na svoje goruće pitanje: Čemu mi na ovoj zemlji? Ljudi su tražili nadugo i naširoko, eksperimentirali s različitim životnim stilovima i načinima povezivanja s višom silom, samo da bi uspjeli. Ono što su otkrili je da se svi odgovori na njihova pitanja, koliko god oni bili individualni, nalaze upravo u njihovom umu. Ključ života bio je posegnuti duboko u sebe kako bi pronašli odgovore koje su tražili. Misao u mnogim kulturama, najviše izoliranim jedna od druge, jest da je naše treće oko prozor u našu nutrinu, našu dušu i našu vezu s energijom i snagom
svemira. Stvaranje dubljeg razumijevanja ovog malog područja, smještenog na čelu, između očiju, čini se kao otvaranje vrata u drugi svijet. Možete ovo nazvati i magnetskim centrom kako god.

Kontemplirajte o vlastitim istinskim duhovnim pitanjima. Gore navedeni primjeri privlače moju pozornost. Bez obzira kakva pitanja imate, postoji prirodna duhovna radost i vrijednost u prakticiranju ispitivanja. Bez obzira o čemu se raspitivali, s vremenom ćete dobiti odgovore na sva pitanja i ostat ćete bez pitanja. Tada ćete moći samo da se odmorite u vlastitom Sebstvu. Dakle, u miru. Tada ćete biti osobno upoznati i mirni. U tu svrhu, ponekad se volim zapitati: "Kako bi bilo da nemam nikakve potrebe za odgovorima na svoja pitanja?"


Mislim da se Gurdjieff stvarno htio fokusirati na sadašnji rad. Don Juan, međutim, nudi nekoliko neizravnih referenci koje mogu ukazivati ​​na iskustva slična reinkarnaciji. Na primjer, jedna se referenca pojavljuje kada don Juan potakne Kastanedin interes za središnju točku. Govoreći o običnom svijetu, rekao je da je "fiksacija naše skupne točke toliko moćna da nas je natjerala da zaboravimo odakle smo došli i koja je bila naša svrha dolaska ovamo”. Ovo je možda i odgovor zašto je prednost žena njihova sposobnost da prenesu funkciju tumačenja sabirne točke u maternicu - izvor rađanja reinkarniranog života!? Maternica iz organa reproducije ka oruđu evolucije!


Prvo utjecaj negativnog ega, politike. A taj isti negativni ego može stvoriti dogme kroz razne religije, bratstva, puke laži kroz povijest, upitne kanalizirane informacije, sutra umjetna inteligencija . sustav kontrole koji je uspostavio spiritualistički pokret možda je igrao ulogu. "Instalacije" u našim umovima mogle bi se odnositi na uvjerenja i ideje koje su ukorijenjene u nama od malih nogu, što može predstavljati izazov za slobodno istraživanje naše duhovnosti. Neki tvrde vanzemaljski implanti, ne samo fizički nego na svih koliko god ih ima tijela. Ovo samo znači da ljudi koji rade duhovno na sebi se itekako moraju uključiti u politiku i ine grane misaonih zanimanja kako bi donjeli balans.


Puno toga ovisi o tehnologiji i znanstvenom razumijevanju ljudskog tijela i uma da bi se na primjer rješile bolesti. Al ostavite se toga, morate samo pogledati oko svoje vlastite zajednice i svijeta općenito kako biste vidjeli divne ljude pune ljubavi, brige i velikodušnosti, ima ih.


Tiho znanje odnosi se na razinu ljudske svijesti gdje je znanje automatsko i trenutačno te ne zahtijeva kognitivne pripreme. To je stanje unutarnje tišine u kojem se složeni dijelovi informacija mogu uhvatiti bez ikakvog prethodnog razumijevanja ili logičke indukcije i dedukcije. Don Juan je vjerovao da je ova razina svijesti bila insinuirana ranom čovjeku, ali nije on bio u stvarnom posjedu, i da se mogla postići uz korištenjem halucinogenih biljaka. Podučavao je da je kontrolirano ludilo koje je kod svojih učenika proizveo upotrebom ovih biljaka neophodno za pristup tom stanju svijesti, te da je snažnije od bilo kojeg znanja stečenog učenjem napamet.