john_tracer je napisao/la:
Ja se baš poradova kad sam vido da je 11 postova na ovaj forum, kad ono, svi parafraziraju ili citiraju.
Pretpostavljam da ti ipak nije promakao odgovor od Pantelije koji je vrlo direktan/konkretan pa moguće i time neatraktivan i nevrijedan spomena?
Svi se mi češkamo gdje nas svrbi pa onda i ti o novcu i rješavanju ekonomskih problema i dok god budeš bio u "sirotinjskoj svijesti" s novcem/ekonomijom ćeš imati problema. Ljudi s takvom svješću bez obzira na količinu novčanih sredstava uvijek će osjećati nestašicu (pričali o plaćanju mjesečnih režija ili održavanju ergele od 50 sportskih automobila). Ta svijest je svijest nestašice i primjena zakona privlačenja biti će samo wishful thinking jer je polazišna točka (svijesna ili nesvjesna) da nešto nemaš. No to je nešto što postoji već dugo vremena i dio je između ostaloga i naše dresure koju dobivamo kroz odrastanje. Ali ipak izgleda da određeni pojedinci bez obzira na to, dakle ako i nisu bili iz obitelji koja je stalno pričala o novcu kojeg nema, nego je bio u sredini koju po definiciji karakterizira nestašica, nisu puno marili za te strašne priče o važnosti novca, pametnog izbora škole, zanimanja, firme, ... već su jednostavno radili ono što ih je zanimalo i što ih je radovalo i ispunjavalo i gle "čuda": jedna od posljedica takvog odnosa bio je i stalni priliv (a ne nestašica) novca. Polazišna pozicija (tj. osjećaj/vjera) takvih pojedinaca je bila da novca ima i da će se on zasigurno pojaviti kao posljedica akcija koje rade i koje su, ponavljam, bile posljedica zanimanja i radosti kreacije koja moguće da je dolazila iz srca i kojoj novac nikada nije bio cilj, već samo usputno sredstvo za daljnje aktivnosti koje će ih ISPUNJAVATI. Jasno uz to nekim "čudom" onda se pojavljuje i višak tog istog novca koji omogućuje i plaćanje režija i ostalih "civilizacijskih" imperativa.
Nego da se vratim ostalima koji nisu u prije opisanoj skupini. Što oni rade? Pa uglavnom pričaju o novcu kao o ultimativnom cilju, kojega sebi prikazuju kao sredstvom za rješavanje svog njihovog trenutnog jada i mizerije. Njihova situacija je tim teža što su dnevno bombardirani informacijama o onima koji su "uspjeli" (doći do novaca u njima nezamisljivim količinama) i to samo povećava njihovu mizeriju (svjesno ili nesvjesno) tj. potvrđuje njihovo uvjerenje o realnoj nestašici (tog istog novca) što postaje i njihova realnost. Takvim ljudima je teško pričati o tome da pokušaju raditi nešto što ih zanima, jer se odmah postavljaju pitanja: a koliko je to posla (količinski, znanjem, vremenom), koliko se od toga može ZARADITI, itd. i tako se ponovno vraćaju svojoj "sirotinji". Za mnoge od njih je NEREALNO sljedeće razmišljanje: radi nešto što te ispunjava, a ne nešto što mrziš ali smatraš da će ti donjeti dovoljno novca (po kojim kritetijima dovoljno?), tako da će samo odmahivati takvim "laprdanjima" i odvračati s "samo ti nastavi fantazirati, ne znaš ti kako je stvarno meni", ili "nije to za mene" (ovo se izgleda često upotrebljava kada netko ne želi reći "za mene je prekasno", jer stvarno misle da je za njih prekasno).
Treba razumjeti da osnovna postavka ljudskog rada NIJE zarađivanje novca, nego jednostavno izražavanje sebe kroz kreaciju. Da ponovim, mnogima je ovo nejasno i nezamislivo i ako se vratim na prije spomenutu dresuru s mnogim "moraš ovo, moraš ono" ne bi li što bolje "prošao kroz život" (po čijim i kakvim kriterijima?) za njih je takva dresura nužno potrebna i sama se po sebi podrazumijeva, jer "ništa se ne smije prepustiti slučaju". I tako mnoga "sirotinja" odgaja drugu "sirotnju" tjerajući ih da rade ovo i ono i onda se ti opet čude kako su to oni "popušili" i krug se zatvara (jer istinske želje bića ostaju u drugom planu, nikada ostvarene). Pantelija ti je spomenuo još jednu stvar koju bi trebalo uzeti u obzir, a to su
karmički razlozi zašto smo na kraju krajeva rođeni u sredini koja nam nije omogućila da se npr. "obogatimo" (financijski), itd.
I onda se tu pojavljuju različita obećanja i jedno od njih je i priča o "zakonu privlačnosti" koji nam sugeriraš da bi trebao raditi na sljedeći način:
john_tracer je napisao/la:
Jel neko ko je imao dugo željenu želju uspio ju ostvariti spoznavanjem zakona privlačenja? Primjerice, dugo je želeo nova crvena kola, i tek spoznajom ovog zakona, uspeo ih sebi nabaviti.
Ovo me jednostavno ostavlja bez daha jer govori o nerazumjevanju odnosno najbolje potvrđuje
wishful thinking stav prema realnosti. Što je to neki svemirska lutrija gdje ne treba kupiti niti srećku? Kako si ti to zamislio? Odnosno a što bi ti s tim svojim novim crvenim kolima?
Znam postaviti sljedeće pitanje ljudima kada počnu fantazirati kako bi novci riješili sve njihove probleme: "ok, zamisli sada da ti sutra na banku uplatim dovoljno veliki iznos da riješi sve tvoje probleme o kojima mi pričaš, koliko bi to bilo novca?" Nakon odgovora od par stotina tisuća Eura, ohrabrim ih s sljedećim pitanjem: "ok, je će biti dosta da ti uplatim okruglo milijun Eura? Ma bolje 2, da budemo sigurni?" ... "oh, i više nego dosta!" tipični je odgovor. I onda dolazi ključno pitanje: "Molio bi te sada da mi nabrojiš sve što bi htio napraviti s tim novcima na bankovnom računu". Odogovor je od takvih ljudi zaprepašćujuće jedak: "Oh, otpalatio bi sva dugovanja i kredite, kupio bi stan, kupio bi novo auto/motor/štogod, otišao bi na put oko svijeta". Moje pitanje nakon takve standardne redaljke je sljedeće: "dobro i što bi onda, sam sa sobom?" i odgovor je i opet predvidiv: "pa
NE ZNAM, pa valjda bi nešto radio što me zanima". A nato ću ja: "pa što sada ne radiš nešto što te zanima?" ... "eh, ne razumiješ ti to, ne mogu jer nemam novca". I tako ona ista stvar koja ih drži daleko od novca, drži ih i od onoga što bi zaista voljeli raditi. Drži ih "sirotinjska svijest" koja negira istinske želje bića (duše ako želiš) odnosno kreaciju o kojoj toliki trabunjaju tipa: "svi smo mi kreatori", ali da, ta "kreacija" se svodi na to da što zamisliš to ti se ostvari (oh, da jasno, ne možeš samo zamisliti, važno je to raditi ustrajno, zapakovati u dobru formu i boju i već će Univerzum to poslati). Oh, koji bullshit (aka NABS od New Age Bull Shit), bullshit koji IGNORIRA bilo kakvo učenje, lekcije, naše "rabote" od prije (aka karmički dug) ali da, zvuči wow! Što je babi milo, to se babi snilo ...
Eh, pao mi je na pamet dok ovo pišem Enzo Ferrari i "njegova crvena kola". Enzo nikada ne bi stvorio ono što danas znamo kao "Ferrari" da je samo htio nova crvena kola. Enzo je od malih nogu imao želju KREIRATI najbrža auta na svijetu. I jedini zakon koji je primjenjivao je da je SVU SVOJU ENERGIJU svakodnevno usmjeravao prema tom cilju. Jel' ti to možeš uopće zamisliti? Možeš li zamisliti sve one koju su mu govorili da je lud, da to što misli je nemoguće, da mu treba novca, itd, itd. a on je gurao po svomu i ako je bilo padova imao je vjere u ono što radi. Oh, da moguće da nije znao za "tajnu" i "zakon privlačenja" ali ga je na pravilni način koristio i tako je i "Ferrari" to što jest. Vjerujem da će ti on biti bolji primjer nego nešto na temu primjena istoga na "duhovnu praksu"