A evo i krišnijevaca, pa dobro neka vas. Čitam ovdje hrpetinu nebuloza iz Bh. Gite, navodno kakva jeste, ali na žalost ovo izdanje je retuširano i ubačno je podosta komentara koji odudaraju od orginala iz 60-tih godina, imam primjerak na engleskom i hrvatskom pa kad se usporedi vidi se sva raskoš, toliko o vjerodostojnisti.
Puno je grešaka u prijevodu sa bengalija. Početkom 60-tih malo ili gotovo nitko od sljedbenika nije znao bengali pa se moglo sve i svašta podvaliti pod orginal ali danas je situacija skroz drugačija.
Mali dio tadašnjih sljedbenika je sa vremenom počeo učiti sanskrit i bengali te su se neugodno iznenadili koliko je Shrila Prabhupada svojim komentarima promjenio suštinu stihova što je naravno izokrenulo cijelokupno učenje.
Prabhupadini komentari su isključivi omalovažavajući pritom sve i svakoga tko nije navodno bhakta govoreći pritom da su demoni i budale, pa i te budale je Bog stvorio sa svrhom, sve potječe od njega pa i njegova sopstvena negacija.
Svatko tko ima zrnce soli u glavi može shvatiti da se tu radi o ispiranju mozga putam zastrašivanja paklovima sa Jamarađom kao polubogom paklenih planeta, koji sudi i presuđuje (pročitati shr. bhagavatam 5-to pjevanje, opis paklenih planeta, nemojte gledati slike jer će te imati noćne more).
Druga najvažnija stvar je da se krišnijevci kunu u neko znanje pljujući pritom po drugima stavljajući se u superijorniji položaj (čitaj EGO).
Mnogi su na taj način izgradili duhovni karijerizam poput Višnupada (čitaj Harikeš) obogativši se na račun slijepih sljedbenika.
Dvadeset godina sam bio u posrednom i neposrednom odnosu sa ISCKON-om (međunarodno društvo za svjesnost krišne) Poznavajući sve žive i mrtve tako da poznam najprljaviji veš i sve ono najgore o čemu današnji novaci ne mogu niti sanjati.
Vrijeme je da saznaju gordu prošlost ovoga pokreta koji sigurno nema budućnost na duže staze, sad su se samo akteri promjenili i obukli drugo ruho.
Citirati stihove kao Papagaj zaklinjući se u autora bez obzira na niz nepravilnosti koje mjenjaju srž samog ućenja je čsta lakrdija, takvo što imamo u islamu i u kršćanstvu, dogma i vjera i začepite djeco gubicu i ponavljajte, nema derugog načina, nema drugog načina itd.
Knjiga se ne vrijednuje po autoru već po sadržaju to je pravilo broj jedan, kome ovo nije jasno bolje da ništa ne čita.
Autor Shrimad Bhagavatama ili dragulja vedske duhovnosti je navodno Vjasa ili AUTOR prev. sa sanskrita, koji je u svojevrsnom transu iznio svoje viđenje kreacije, slična viđenja su imali i šamani iz amazonskih prašuma koji su pili ayauasku ili Hopi indijanci pijući napitke od raznih gljiva, razlika je samo u interpretaciji.
Od veda je ostalo svega nekih 4 posto, ostalo je ili sakriveno ili izgubljeno kroz tijek povjesti, ono što je ostalo su purane ili panća veda (peta veda) koji na nekakav prozaičan i simboličan način prenose jedan djelić slagalice, ali i to je zagađeno i kroz povjest izmjenjeno tako da je upitna vjerodostojnost.
Imam hrpetinu toga za napisati ali valjda će biti prilike.