jedno razmisljanje...
osjecaj mi se pojavljivao mjesecno po nekoliko puta, no prestao je do prije par godina. razmisljam da li je prestao zato (ako pretpostavimo da je taj osjecaj imao veze sa necim duhovnim) jer je moj ego, zbog vjezbanja i nabacivanja misicne mase (bio sam mrsav i visok te sam tezio da mi naraste (lazno) samopouzdanje, dok sam sada ok u tjelesnoj masi) sada porastao i izbacio taj osjecaj...
inace, u pitanju je osjecaj kao da imam nekako drugi uvid. kao da se na tren probudim tokom dana, ali to budjenje u meni nije neko "another point of view" nego doslovno kao da se nesto probudi u meni (drugo "ja"?) i ja onda ovaj svijet gledam drugim ocima. nije nista da je lipse ili da sve svjetluca nego sam jednostavno cudno, cak bi rekao i zbunjen, jer se pitam tko (sta) je sad to? iako sam istovremeno svjestan i svog prvog "ja". uglavnom zbunjujuci su osjecaji jer kao da se ispreplecu iako prevladava ovaj zbunjujuci osjecaj drugog (novog) "ja"...
ovo prvo "ja" kao da bude na tih par minuta zakljucan (iako sam svjestan da se pita(m) sto je ovo), a ja sa ovim drugim "ja" koji se pojavio, posmatram nekako cudno ovaj svijet. ne zbunjeno, nego nekako kao da se pitam sto je sad ovo. neznam kako bi opisao taj osjecaj, ali je jako, jako cudan osjecaj. nebih to nazvao nikakvim budjenjem, nego kao da je nesto novo u meni i to novo "ja" kao da je zbunjeno svojom pojavom (eto to bi bio najblizi/najbolji opis)...
moje prvo "ja" kuzi sta se dogadja i pita se sto je sada ovo, ali prevladava osjecaj od ovog drugog "ja" (novo) stanje kojem ovo sve izgleda cudno i u skladu toga se i ja ponasam tako. ne cudno, ali sa tim "novim" umom promatram sve nekako drugacije, rutinski obavljam poslove koje inace radim (setam, pricam, radim,...), dok sam posve usredotocen na taj novi (zbinjeni, cudni) osjecaj unutar mene.
dakle posve sam svjestan tog novog stanja (valjda je to prvo "ja" svijesno toga) i kao da vidim neke stvari iz neutralnog kuta, posmatram.
uh, sad sam ga izneredio, ali jednostavno neznam kako taj osjecaj rijecima opisati. da sam pjesnik, mozda bi bilo bolje...
inace (nesjecam se tocno da li je to tako), ali cini mi se da je ovom osjecaju prethodilo neko (kratko) zujanje u usima...
onda se nakon svega pitam se da li je to predznak i shizofrenije?