kolos je napisao/la:
Marim kako razmišljaju drugi ljudi,jer mislim da svojim nastupom kao čudakom nemogu doprijeti do drugih.Zbog toga kad razgovaram s nekim neidem odmah na,kako si rekla "...metafiziku, entitete, 2012.... ili kad odbijete vakcine, zakuhate urin, pijete srebro, zagledate se u sunce, postavite orgonski top u dvorište, spinujete čakre i sl.???",već pokušavam shvatiti gdje su,u kakvom kontejneru i razgovarati s njima o tim stvarima na način za koji ja pretpostavljam da će oni shvatiti kao činjenice.Da tu predpostavljam i može se reći da manipuliram informacijama o kojima govorim.Zašto? Vjerojatno zato jer još nisam dovoljno siguran u sebe.
Konformizam ima negativni prizvuk preteranog prilagođavanja socijalnoj sredini ili posebnoj grupaciji ljudi po cenu gubljenja autonomije sopstvene ličnosti. To može ići do te mere da se kao rezultat javlja u većoj ili manjoj meri, ili čak potpuna identifikacija sa datom grupom, u cilju ostvarivanja ličnih interesa bilo koje vrste, od materijalnih, socijalnih do onih emotivnih. Ovo što pišete, čini mi se nema veze sa konformizmom. Prosto, svaki čovek ima pravo na svoju temu, ali ako nema sa kim da je apsolvira onda od komunikacije ništa. Bez obzira da li će doći blizu granice sopstvenog autonomnog gubitka ili ne. Ako sa komšijom porazgovaramo o sajli za kvačilo koja nam često puca, ili sa tetkom razmenimo recept za novu čorbu od kelerabe, ne znači da smo u opasnosti da se pretopimo u sredinu i izgubimo identitet tako što se nećemo baviti primarnom temom koja nas okupira, npr: metafizikom. Uostalom, veličina autonomne, nezavisne ličnosti, današnjim jezikom rečeno individualca, ne zavisi od ozbiljnosti tema kojom se bavi, nego od sposobnosti da može i sa kraljevima i prosjacima pričati i ostati svoj. I što bi rekao Kipling...."Tada bićeš čovek sine moj."
I opet, po ko zna koji put dolazimo do stare dobro poznate formule: Upoznaj samoga sebe da bi mogao da nađeš svoje mesto. Moja baba bi često govorila: Ljudi sa ljudima, a crvi sa crvima. Komunikacija je uslov opstanka, uslov sopstvenog razvoja ličnosti i emotivne, i socijalne i duhovne komponente. Oni viši, lakše će se spustiti dole i saslušati druge, dok oni niži nemaju nikakve šanse da se popnu na vrh, ukoliko ne rade na sebi. Poteškoće nastaju kada se čovek zaigra u sopstvenoj gordosti visokih znanja i zaboravi da gaji običnu, svakodnevnu komunikaciju, ili još gore, ako se zatvori u svoj svet i prestane da komunicira sa sebi različitima. Ako se okrene samo onoj grupaciji koja deli njegova interesovanja i mišljenja, ima šansu, takođe, da zapadne u konformizam, jer se tu lakše snalazi. Sve je to linija manjeg otpora komuniciranja, na kakvom god ona nivou bila. Naravno da svako bira sebi društvo, najčešće sličnih, ali bogastvo znanja i iskustva se stiče jedino raznorodnošću i raznolikošću. Zamislite kada bi ste svaki dan jeli pržena jaja, postali bi ste alergični jednog dana, i pritom bi stese razboleli jer vaš organizam ne bi dobijao sve ono što mu treba. Tako je i sa dušom. I duša, iz viših, nama neznanih razloga mora probati razne stvari, da bi se naučila izboriti iz okova što sopstvene ličnosti, što raznih oblika okova mišljenja spoljašnje sredine. Mi napredujemo, i menjamo se. I moramo, jer ako postanemo vezani za neke teme, prema teoriji Lazareva, izgubićemo nešto od toga. Preterana vezanost za duhovnost vodi gubljenju iste. Ponekad je vrlo osvežavajuće gledati utakmicu u muškom društvu, ili ići sa drugaricama pajati izloge. Važno je ostati svoj. A to se može samo ako sami sebe otkrijemo....sebi
E tu si Kolos, u pravu,
"
kolos je napisao/la:
Vjerojatno zato jer još nisam dovoljno siguran u sebe"
Veličina naše individualnosti zavisi od stepena sopstvene spoznaje našeg bića. Jeste duboka tema, ali je po mom skromnom mišljenju uslov bavljenja metafizikom. Problem imaju tkzv. intelektualci, načitani i visoko obrazovani, koji se nisu suočili sa sopstvenom emotivnom strukturom ličnosti, sa suptilnim nivoima sopstvene neuroze, da deluju kao prikriveni individualci, koji bežeći od običnog sveta, zapadaju u klasičan konformizam sopstvenog ulagivanja samom sebi, uljuljkivanjima u ideju da oni, tobože, nisu shvaćeni i prihvaćeni. A to je klasičan obrazac psiho - emotivne odbačenosti koje oseća njihov stvarni deo ličnosti, u odnosu na onaj nestvarni koji se samom sebi hvališe koliko je intetektualno daleko dogurao. Klasična zamka prikrivanja frustracija odbačenosti malog deteta, koje nije razrešilo konflikt sa sobom iz perioda primalnog osećaja odbacivanja. U sadašnjosti samo živi simboličnu sliku tog istog mehanizma. Ili se potpuno prilagođava drugima i utapa u sredinu gubeći sopstveni integritet, ispunjavajući potrebu za pripadanjem toj grupi (u stvari porodici, simbolično) dokazujući time sopstvenu vrednost, ili se osamljuje i žali kako je toliko odmakao da niko sa njim ne može da komunicira, iživljavajući na taj način još uvek isti osećaj odbačenosti iz sredine, ne uspevajući da se oslobodi primalnog doživljaja, koji ceo život ponavlja, ali u različitim oblicima socijalnog i emotivnog ponašanja.
Ne bih ovo govorila, da nisam i sama bila u zamci sopstvenih iluzija da me ne razumeju, i da nisam prevalila veliki put sopstvene introspekcije i ponovnog vraćanja u primalno iskustvo, da bih uspela da prevaziđem svoju neurotičnu potebu za pripadnošću. Intelektualiziranje na ovu temu, mnogo ne pomaže, znam iz iskustva, mora se ući u iskustvo. Naravno, svaki put je individualan, različit, jedinstven. Svako mora naći svoj način kako da ojača osećaj sigurnosti i bez ikakvog straha se upusti u život, osećajući samo srcem sopstvenu dušu, zapravo sopstveno jedinstvo i integritet. To je put ka Autentičnosti. Složenost i jednostavnost mora da idu ruku pod ruku, inače odosmo u drugi ćor-sokak.
Autentičnost je uslov individualnosti, ali kroz komunikaciju, a ne samovanje......