Citat:
I sad bi ovo trebalo prebaciti u temu Laganje sebe, a i ostalih.
Ima li neko muda da pita zenu ili devojku: Zasto me volis? I da onda postavlja pitanje: A zasto?, do kraja.
Znate li koji je krajnji odgovor, koji je razuman? Voli te zato sto dobija nesto od tebe. Korist. Dobija paznju, energiju....., ali ljubavi tu nema. Ko to od nas zna davati ljubav? Kako to izgleda? Davati ljubav.
Kopirala sam ovaj citat iz teme o kontejnerima, jer mi se čini da je bolje da ovdje pišem o tome.
Evo što sam htjela reći: Sve je na svijetu i u svemiru neka korist. Vidjet ćeš da je tako ako malo bolje razmisliš o tome.
Npr dijalektički materijalizam gdje postoji borba i jedinstvo dviju suprotnosti - jedna suprotnost ima korist od druge jer jedna bez druge ne mogu postojati.
Ili, silazna zraka Kreacije, gdje duhovno rađa materijalno - čemu to? Zašto?
I odmah protu-reakcija: Uzlazna zraka u kojoj se materijalno mora uzdići do duhovnog.
?????
Zašto Bog stvara svijet da bi ga onda opet vratio sebi? Čemu to tzv osvještavanje materije? Čemu sve te lekcije koje svaka duša treba naučiti? Što onda kad ih nauči?!
Čemu sve?
Budi siguran da je iza svega nekakva Korist, a koja i čija, o tome možemo samo nagađati....
Ništa nije besplatno, niti je išta dano samo po sebi.
Ako nemaš u sebi nešto onda to ne možeš dati. Nisi li osjetio što je to ljubav, ni drugome nećeš moći omogućiti da je osjeti. Ako ne znaš neku lekciju, o njoj nećeš moći podučiti nikoga. Sve je to kao štafeta, samo ide dalje. Beskrajna razmjena materijalnih i duhovnih dobara gdje smo mi samo posuda iz koje se može izliti samo ono što se prethodno u nju ulilo...
Tako je i u ljubavi, naravno, uvijek prisutna nekakva korist. Voliš nekoga jer ti tako godi, došlo ti je tako, prepoznao si ga, vezao se uza nj. Sve je to tvoja vlastita Korist. Nije bezrazložno a još manje bezuvjetno.
Bismo li ljubili i da nam npr ljubav nanosi neprekidnu oštru bol u cijelom tijelu - bi li ljubav i onda bila tako uzvišena i željena stvar, opjevana i hvaljena na sve strane kroz sva vremena? Ne bi. Bila bi nešto što treba pošto poto izbjeći.
Ili u religiji: Svi žele biti dobri i plemeniti i kako je propisano da moraju biti, a zašto? Da li možda zato što im se sviđa takva slika o njima samima i žele je ponijeti sa sobom zauvijek u Vječnost? Teško. Radije zato što se nadaju da će dobrotom POSTIĆI nekakvu milost, zaslužiti dobru sudbinu, sretan zagrobni život, besmrtnost, boravak pored Boga u nekoj vrsti ekstaze itd. Opet korist.
Zašto postoji karma i zašto svaki uzrok mora imati neku posljedicu? Zašto mi naprosto ne možemo postojati i činiti što nas je volja bez da to ima posljedice - osim kad mi odlučimo da ih ima? E pa, ne možemo. Vjerojatno zato jer od toga ne bi bilo nikakve KORISTI Univerzumu, Bogu, Prirodi, Zemlji, Mjesecu.
Nekako mi "bezuvjetna ljubav" ne stoji uz ništa - pa ni Bog nas bezuvjetno ne voli, niti mi sebe i jedni druge, gdje je dakle ta bezuvjetna ljubav, gdje je to "stanje ljubavi" gdje ništa ne trebaš, samo postojati i osjećati se voljenim ma tko bio i ma što radio? To su mi fantazije koje proizlaze iz ega i inercije ... Nešto kao sanjarenje o tome da imamo novaca bez da moramo mrdnuti malim prstom
Da zaključim: Sve je u Svemiru nekakva KORIST - jedino je pitanje na kojem nivou je ta korist, odnosno da li je prešla granicu dobrog ukusa (što je opet subjektivno, naravno) jer očito je da oni koji se prema toj riječi odnose pomalo s gnušanjem pri tome misle na onu najnižu korist s najnižih nivoa postojanja - možda zbog te najniže koristoljjubivosti mnogi i sanjaju o nekakvom svijetu i stanju gdje nema nikakve koristi nego je sve bezuvjetno i besplatno, a čovjek postaje nekakav Izvor neizrecive ljubavi koja niotkud ne mora doći nego nastaje u njemu samome i izvire iz njega u vodoskocima a on je samo šakom i kapom dijeli naokolo, prosipajući je velikodušno poput kakvog Supermoćnog Boga ....