Oke mozda sam glup al ne kontam o kakvim ti upozorenjima pricas? Ja sam samo iznio svoj stav opcenito a ne samo prema "materijalnom" dijelu svega. Nit sam ista lose mislio sa time sta sam rekao. To sto sam rekao moje je misljenje i ako ces ti vidjet sta u tome to je na tebi jer opet, ja sam ja ti si ti.

No da, ono sto sam trebao odma napisat jest da je po meni sve zivo materijalno te manipulacija. Cisto znanje tipa znanje jest nesto sto nije materijalno te je nesto sto je istinito ali rijeci znanje i istinito jesu na neki nacin materijalne. Ja to tako eto recimo vidim.

Ja mislim da je znanje i materijalno i nematerijalno. To zato jer držim da znanje izvire iz našeg uma, koji je neprolazan. On posjeduje sve, a koliko ćemo znanja mi sami, dakle, individulano posjedovati, ovisi o tome koliki pristup vlastitu umu imamo. Vezano je za samospoznaju.

Materijalno je ono koje je ispoljeno prema van. Dakle, nalazi se u religijskim spisima, duhovnim spisima, od davnih vremena do danas. Mnoga su i izgubljena i nalaze se duboko po zemljom ili pijeskom. Možda će i vremenom biti otkrivena. No, držim, kada bi se zadubili u svoj um, da bismo mogli pronaći svo znanje, jer naš um posjeduje apsolutno znanje.

No, sve to lijepo zvući teoretski...

Um je prolazan isto kao i tjelo

Ja se ne bih složio da je um prolazan kao i tijelo. Zapravo ništa ne prolazi, već je stvar u izmjeni oblika.

Ja sam bliži budističkom poimanju uma koji je neprolazan.

Pogledajmo malo um. On je uvijek isti. On je taj koji opaža tijelo, koji opaža ovu materijalnu stvarnost. Um je kako stoji u gnostičkom evanđelju Marije Magdalene onaj koji se nalazi između duha i duše, koji ih povezuje u jednu cijelinu. Dakle, zabluda je reći da je um prolazan. Upravo suprotno, on sve sadrži.

Ili, tijelo nije izvan uma, niti je um u tijelu, već um sadrži tijelo unutar sebe...

Ako kažemo da je čovek samo jedan skup dve obične komponente koji se sastoji iz hardvera i softvera kao krajnji rezultat bi dobili jedan solidni kompjuter.
Bez svake sumnje, hardver je isti i razlikuje se samo u detaljima dizajna.
Komplikacije počinju kod softvera. Samo njegovi mali delovi su isti i zajednički su kod svih ljudi i upravljaju samo motorikom koju svi savladamo u ranoj mladosti.
Medjutim, kasnije shvatamo da je softver različit i promenljiv i da ga tokom života menjamo i prilagodjavamo i to svaku jedinku čini jedinstvenom i neponovljivom.
Teoretski gledano, moguće je nekoj grupi ljudi uneti odredjenu vrstu i količinu znanja. Za očekivati je da bi takva kombinacija dala čoveka koji razmišlja, ponaša se i donosi istovetne odluke. Zapravo u praksi imamo očite dokaze za to, a OM je to lepo pojasnio na jednoj drugoj temi govoreći o kontajniranoj svesti. Tako možemo u jednoj celoj društvenoj zajednici imati male komuniste. Ako je zajednica potpuno zatvorena ti mali komunisti će postati veliki ali se ništa se bitno neće promeniti, ali ipak svako će steći neku svoju ličnu osobenost.
Ako pak podjemo od otvorenog društva gde svaki pojedinac, opet teoretski gledano kroz školovanje dobija isto znanje ali pod uticajem niza drugih okolnosti bez obzira na početni unos dobijamo rezultate koji u odredjenim delovima mogu biti slični ali nikako isti, možemo zaključiti da je softver uslovno rečeno matrijalan kao rezultat doneo nešto sasvim nematerijalno a to bi bila misao koja zapravo pokreće ovaj svet.

ps. Zanemarimo ovom prilikom genetski potencijal i sve ono što nosimo u svojoj podsvesti a čega nismo ni svesni.

znanje se krece od kvarka koji nezna nista do "boga" koji zna sve, stupanj razvijenost = kolicina znanja, sto vise znas to si "tezi"...
nemojte samo razmisljat laicki, i lako ce te shvatit
a sad bi li ga ja volio vidit kao hrpu papira ili gomilu cigli, da da da

Prvi odgovor je točan u istoj mjeri u kojoj je netočan. S obzirom da različito pojmim ta "prastara znanja" i to "jedno znanje različto od..." u toj mjeri je posve točan. S obzirom da je aluzija ipak na znanje koje je PRETHODILO ovom "karakterističnom za našu nauku i filozofiju" - ono je totalno skriveno od javnosti i u tom smislu je odgovor upitanog posve netočan. Zapanjujuće, jer nemoguće da on to nije znao.
Drugi odgovor je... uf. Svaki komentar je suvišan.

Znanje je u tom smislu "materijalno" jednako kao što je i "moj nick" (svačiji uostalom) ovdje materijalan - saznanjem je postao imovina svih koji su ga saznali i svi ga u saznanju jednako dijelimo. Stoga - znanje je posve "komunalno". Da nije, ne bi bilo nikakve potrebe skrivati ga od onih koji su "izvan komune". Jednako tako, znanje nije kao komad jabuke pa da svakim grickanjem jabuka postaje sve manja dok posve ne nestane.

S druge strane, reći ipak da ono jest "materijalno", moglo bi biti i posve razotkrivajuće. Naime, ako se pod time misli da je ono: "materijalizira(va)no" = "aktualizira(va)no" = "realizira(va)no" = PRIMIJENJENO, pa i primjenjivano. I sasvim se može reći: posvuda je, na vidjelu - a nitko ne konta jer nitko ne zna da je uređenje ljudskog društva već nekoliko stoljeća posve... neću reći "artificijelno", već je rezultat primjenjenih tih nekih tajnih znanja. No, zanimljiva... ideja. Koliko stoji? Da li je netko već nadošao na sličnu? Pa, imaju oni postovi vezani uz sinarhiju, a evo i nešto posve novo, iako zapravo, staro sad već i deceniju. I odavno bi ovdje trebalo biti svima jasno. Ali, nije naodmet ponavljati, tim više što sam baš danas naletjela na zgodan (stari) članak (tek malko popravljen gglov prijevod)... puštam njegovu većinu ispod.


"
Svrha ovog kratkog članka je istražiti neke od manje konvencionalnih teorija koje sada počinju kružiti u vezi s pravim značenjem i svrhom zapadne znanosti.

Malo je onih koji ovo čitaju a koji će bar na trenutak povjerovati da glavna hipoteza uopće drži vodu. I doista, mnogi će cijeli članak vjerojatno smatrati najgluplijom teorijom zavjere s kojom su se ikada susreli. Ne krivim ih ni trenutka.

U praćenju podrijetla škole mišljenja koju smo upoznali kao znanost, potrebno je vratiti se u vrijeme engleskog monarha Charlesa II. I formiranje organizacije pod nazivom Kraljevsko društvo - grupa učenih ljudi čije su ideje postale osnova za mnoga naša sadašnja uvjerenja, kako znanstvena tako i druga.

Ova škola mišljenja poznata je kao kartezijanski dualizam ili Newtonova paradigma, nazivi koji se odnose na dva njezina glavna kreatora - Renea Descartesa i Isaaca Newtona.

Pretpostavlja čvrsti, materijalni svemir koji je shvatljiv ispitivanjem njegovih sastavnih dijelova. Nadalje pretpostavlja odvojeni um i tijelo koji doživljavaju ovaj svemir.

Vjerojatno najtemeljniji aspekt rada Kraljevskog društva bio je razvoj onoga što danas zovemo empirijska znanost - znanost koja je eksperimentalno ponovljiva.

Potreba za eksperimentalnom ponovljivošću danas je kamen temeljac znanstvene metode. Razvija se hipoteza. Testira se eksperimentalno, a zatim drugi znanstvenici reproduciraju testove. Ako se na temelju ispitivanja rezultata eksperimenata hipoteza čini valjanom, razvija se teorija.

Ali jesu li Descartes, Newton i članovi osnivači Kraljevskog društva doista vjerovali u ono što su naučavali?

Moje je mišljenje da ne samo da su bili potpuno svjesni nevjerojatno ograničene širine vizije svoje kreacije, već i da su se namjerno urotili kako bi prevarili čovječanstvo iz razloga s kojima ću se uskoro pozabaviti.

Robert Boyle, John Wilkins, John Wallis, John Evelyn, Robert Hooke, Christopher Wren, Isaac Newton i William Petty. Ovo su imena nekih od najvažnijih likova koji su sudjelovali u formiranju škole mišljenja koja do današnjeg dana potpuno prožima naše živote. Materijalistička logika koja u konačnici diktira naše svjesne, pa čak i podsvjesne misaone procese.

Pogledajmo pozadinu ovih ljudi i vidimo hoćemo li primijetiti išta zanimljivo.

Što je zajedničko članovima osnivačima Kraljevskog društva?

Pa, svi su bili vrlo visoki članovi, zapravo velemajstori rozenkrojcera...

Rozenkrojcerizam je, u pozadini, imao veliki utjecaj na razvoj modernog društva...

Evo nekoliko tipičnih vjerovanja rozenkrojcera iz sedamnaestog stoljeća:

(i) Svemir je u osnovi ne-materijalan i sastoji se od iste stvari. Čvrstoća je iluzorna. Sve se razvija iz te "jedne-stvari" prilagodbom, adaptacijom.

(ii) Ljudsko biće je u osnovi višedimenzionalni, besmrtni entitet stvoren od Boga i opstoji u njemu. Imamo više tijela, neka smrtna, neka besmrtna. Iskustva na fizičkoj razini odvode informacije prema gore kroz sustav i uzrokuju razvoj na besmrtnoj razini.

(iii) Za otključavanje pravih tajni fizičkog svijeta, (za izvođenje magije), čovjek mora iskoristiti odnos između podsvijesti i samosvijesti. Manipulacija vizualnim slikama između ova dva vrtloga je ključ.

Ne morate imati znanstveni fakultet da vidite da malo toga odgovara materijalističkim sustavima vjerovanja koje su nam prenijeli ti ljudi...

Dakle, ovdje imamo skupinu učenih ljudi, svi vrlo ozbiljni poklonici okultnog reda. Ipak, svi se okupljaju kako bi stvorili školu mišljenja koja je u potpunom sukobu s njom. Stvorili su sustav potpuno ovisan o eksperimentalnom i ponovljivom promatranju pojava, dok su cijelo vrijeme znali da se tajnama svemira daleko lakše može pristupiti subjektivnim razvojem.

Zašto su proveli godine gradeći školu znanstvene misli apsolutno i posve ovisne o konceptima za koje su u potpunosti znali da su fatalno pogrešni?

Jesu li se svi odjednom posramili zbog gluposti ovih okultnih vjerovanja? Malo vjerojatno, jer sve su to bili vrlo moćni i utjecajni ljudi... Nije ih moralo brinuti što drugi misle o njima. Pa zašto su to učinili?

Sugeriram da su to učinili sa specifičnom svrhom prikrivanja okultnog znanja od masa. Stvorili su i dali valjanost sustavu vrlo ograničenih vjerovanja jednostavno kako bi sačuvali vlastito znanje između sebe i reda čiji su članovi bili.

Zanimljivo je primijetiti da su od sedamnaestog stoljeća nadalje bistri mladići i djevojke bili sve manje privučeni proučavanjem okultnog, a sve više proučavanjem empirijske znanosti. Za otprilike 150 godina, empirijska znanost postala je poštovana kao jedina, prava vjera, a okultno je ismijano kao praznovjerna besmislica.

Stanje koje ostaje do danas.

Prijeđimo sada na još zlokobnije područje djelovanja Kraljevskog društva. Uspostava modernih masovnih medija. I kako naša izloženost tome zapravo blokira naš duhovni razvoj!

Pogledajte što su Rozenkrojceri vjerovali o prirodi Svemira i Sebstva. Svemir koji svatko od nas doživljava stvoren je na razini podsvjesnog uma. Obrasci koje utisnemo u našu podsvijest putem naše svjesne interpretacije naših iskustava UTJEČU na ono što obično shvaćamo kao fizičku stvarnost. Drugim riječima, događaji koji se događaju u našim životima ne donose nam uzročne interakcije s našom okolinom, već makinacije podsvjesnog uma. Držali su da je sva takozvana "materija" ili tvar u konačnici proizvod podsvjesnog uma.

Stoga bombardirajte svjesni um informacijama koje se mogu protumačiti i na koje se može djelovati samo jednim oblikom dualističke svjesne obrade, što moderni masovni mediji vrlo dobro čine, i Svemir koji doživljavamo postaje logičan i poslušan zakonima znanosti. Mi doslovno mislimo kauzalni svemir u postojanje!

(Prije nego što padnete u histeriju zbog takve ludosti, sjetite se na trenutak da su isti ljudi koji su stvorili našu postojeću školu vjerovanja, ljudi poput Renea Descartesa i Isaaca Newtona, morali u to bezuvjetno vjerovati. Obojica su bili opsjednuti onim što mi znamo kao magiju . Newton je sam proveo desetljeća svog života proučavajući okultno.)

Kronična pretjerana izloženost suvremenim masovnim medijima (tj. svakodnevnom životu većine nas), s njihovom sve većom uniformnošću formatiranja informacija, uzrokuje da se podsvijest konfigurira na materijalistički, objektivan način. Počinjemo stvarati logičan, kauzalni svemir koji tako dobro poznajemo, jednostavno tako što smo cijeli život okruženi TV-om i novinama.

Stoga se masovni mediji zapravo mogu smatrati okultnom tehnikom ispiranja mozga! Budući da se svi naši podsvjesni umovi oblikuju u materijalističku strukturu našom izloženošću medijima, svemir koji doživljavamo, događaji koji nam se događaju u našim životima, svi se počinju prilagođavati zakonima racionalne znanosti.

Istina je da je naša stvarna razina znanstvenog znanja sada minimalna u usporedbi s onom iz 17. stoljeća. Iako smo uspjeli otkriti neke nevjerojatne tajne u takozvanom "materijalnom svijetu", to se dogodilo samo zato što je prava priroda svemira uspješno sakrivena od generacija znanstvenika.

A naslijeđe tih postignuća su [sic!] masovni mediji koji nas doslovno zatoče u materijalnom svijetu.

Povijest posljednjih tristo pedeset godina je povijest kontrolne fantazije crne magije koja se očitovala pred našim očima!
"
autor: Nick Sandberg


Nekoliko "detalja" u članku sam boldala. Zadnji ukazuje porijeklo ideje o "mehaničnosti" ljudskog bića.

E sensei problem je u tome sto ovdje pise samo dvije recenice, ima cijelo objasnjenje tomu, pa cu ti ovdje cijeli tekst dati.




"Za vreme jednog od razgovora sa G. u našoj grupi, koji su postali stalni, upitao sam: Ako su prastara znanja sačuvana i uopšteno govoreći ako postoje znanja koja su daleko od naše nauke i filozofije ili je čak prevazilaze, zašto su tako brižljivo skrivena, zašto nisu opšta? Zašto ljudi koji poseduju ta znanja ne žele da ih daju da kruže, zarad lakše i uspešnije borbe protiv prevara, zla i neznanja?

Mislim da se ovo pitanje pojavi u svačijoj glavi pri prvom susretu sa ezoteričnim idejama.
Postoje dva odgovora na to, rekao je G. Pre svega to znanje nije skriveno; drugo, zbog svoje prirode ono ne može postati opšte vlasništvo. Prvo ćemo razmotriti ovo drugo.
Kasnije ću vam dokazati da je ZNANJE (naglasio je reč) mnogo bliže onima koji su sposobni da ga upiju nego što se pretpostavlja; i sva je nevolja u tome što ljudi ili ne žele ili ne mogu da ga prihvate.

Međutim pre svega treba razumeti jednu drugu stvar, a to
je, da znanje ne može pripadati svima, čak ne ni mnogima. Takav je zakon. Vi to ne možete razumeti jer nemate ta znanja, i da je kao i sve drugo na ovom svetu, ono MATERIJALNO. Materijalno je, a to znači da ima sve karakteristike materijalnog. Jedna od prvih karakteristika tog materijalnog je da je materija uvek ograničena, hoću da kažem, da je količina materije na datom mestu i pod datim okolnostima, ograničena. Čak i pesak u pustinji i voda u moru imaju određenu i nepromenljivu količinu.
To znači, ako je znanje materijalno, da postoji određena količina tog znanja na datom mestu i u dato vreme. Može se reći, da tokom određenog vremenskog perioda, recimo jednog veka, čovečanstvo ima određenu količinu znanja na raspolaganju. Mi znamo, čak i uobičajenim posmatranjem života da, MATERIJA ZNANJA POSEDUJE sasvim drugačije kvalitete, u zavisnosti da li se uzima u malim ili velikim količinama. Uzeto u velikim količinama, na datom mestu, od strane jednog čoveka ili male grupe ljudi, daje izvanredne rezultate; uzeto u malim količinama (znači od svakog pojedinca iz velike grupe ljudi), ne daje nikakve rezultate; može čak dati i negativne rezultate, suprotne onima koji se očekuju. Stoga ako se određena količina znanja rasporedi na milione ljudi, svaki pojedinac će dobiti veoma malo, a ta mala količina znanja neće ništa izmeniti u njegovom životu niti će doprineti njegovom razumevanju stvari. I koliko god bio
veliki broj ljudi koji primaju tu malu količinu znanja, ništa neće promeniti u njihovim životima, osim, možda, učiniti ih još težim.

Međutim, ako se velika količina znanja sakupi u manjem broju ljudi tada to znanje može dati ogromne rezultate. Gledano sa te sirane, mnogo je korisnije da se znanje čuva između manjeg broja ljudi, da ne ispari među masama.

Ako uzmemo određenu količinu zlata i odlučimo da pozlatimo određen broj predmeta, moramo znati ili izračunati koliki je tačan broj predmeta koji se mogu pozlatiti sa tom količinom zlata. Ako bismo pokušali da pozlatimo veći broj predmeta, oni će biti nejednako prekriveni zlatom, samo delimično, i mnogo gore će izgledati nego da su ostali nepozlaćeni; zapravo, zlato nam propada.

Raspodela znanja se zasniva na potpuno istom principu. Ako bi znanje bilo dato svima niko ne bi nigde stigao. Ali ako se sačuva između nekolicine, svako će dobiti, ne samo dovoljno da čuva, već da povećava ono što dobije.

Na prvi pogled ova teorija izgleda vrlo nepravedna, jer je pozicija onih kojima je, da tako kažem, uskraćeno znanje, da bi drugi dobili veći deo, veoma tužna i nezaslužena teža nego što bi trebalo da bude. Međutim to uopšte nije tako; u raspodeli znanja nema ni najmanje nepravde.

Činjenica je da ogroman broj ljudi uopšte ne želi bilo kakvo znanje; odbijaju svoj deo, čak ne uzimaju ni onaj deo koji im je namenjen u opštoj raspodeli, a potreban je za život. Ovo je prilično očigledno u vreme masovnih ludila kao što su ratovi, revolucije i slično, kada ljudi, čini se, gube i najmanju količinu zdravog razuma koju su imali, pretvaraju se u automate, dajući sebe celokupnoj destrukciji, drugim rečima, čak gube instinkt samo-očuvanja. Zbog ovoga, ogromne količine znanja ostaju, da tako kažem, nezatražene i mogu se razdeliti između onih koji shvataju njegovu vrednosti.

U tome nema ničeg nepravednog, jer oni koji dobijaju znanje ne uzimaju ništa što pripada drugima, ne uskraćuju druge ni na koji način; oni samo uzimaju ono što su drugi odbacili kao nekorisno i ono što bi u svakom slučaju bilo izgubljeno da ga oni nisu uzeli.

Sakupljanje znanja od strane jednih zavisi od odbacivanja znanja od strane drugih.

Postoje periodi u životu čovečanstva, koji se obično poklapaju sa počecima pada kultura i civilizacija, kada mase nepovratno gube razum i počinju da uništavaju sve što je vekovima i milenijumima bilo stvoreno u kulturi. Takvi periodi masovnog ludila, često bivaju u vreme geoloških kataklizmi, klimatskih promena i sličnih fenomena planetarnog karaktera, oslobađaju veliku količinu materije znanja. To, zauzvrat, zahteva rad na prikupljanju te materije znanja koja bi inače bila izgubljena. Stoga rad na sakupljanju rasturene materije znanja često pada u isto vreme sa počecima razaranja i padom kultura i civilizacija.

Ova strana tog pitanja je jasna. Gomila, niti hoće niti traži znanje, a vođe gomile, zbog sopstvene koristi, pokušavaju da pojačaju strah mase i otpor prema novom i nepoznatom. Ropstvo u kome čovečanstvo živi zasniva se na tom strahu. Teško je čak i zamisliti sav užas tog ropstva. Mi ne razumemo ŠTA ljudi gube. Da bi se razumeo uzrok ropstva dovoljno je videti kako ljudi žive, na čemu se zasniva cilj njihovog postojanja, predmet njihovih želja, strasti i nakane, o čemu razmišljaju, o čemu govore, čemu služe i čemu se dive. Uzmi u obzir na šta kulturno čovečanstvo našeg doba troši novac; čak da izuzmemo rat, šta diktira najvišu cenu; gde su najveće gomile ljudi. Ako za trenutak razmislimo o ovim pitanjima postaje jasno da čovečanstvo, kakvo je sada, sa interesima prema kojima živi, ne može očekivati ništa drugo od onoga što ima. Ali kao što već rekoh to ne može biti drugačije. Zamisli da se godišnje dodeljuje za celo čovečanstvo četvrt kilograma znanja. Ako bi se to znanje raspodelilo svima, svako ponaosob bi dobio tako malo da bi ostao ista budala kakva je i bio. Međutim zahvalni smo činjenici da samo nekolicina želi to znanje, oni koji ga uzimaju mogu, da kažemo, dobiti zrno svaki, i postižu mogućnost da postanu inteligentniji. Ne mogu svi postati inteligentni čak i ako to žele. Ako bi i postali inteligentni to ne bi popravilo stvari. Postoji opšta ravnoteža koja se ne može poremetiti.

To je jedna strana. Druga, kao što sam već rekao, sadrži činjenicu da niko ne može sakriti ništa; nema tu nikakve tajnovitosti. Ali postizanje i prenošenje istinskog znanja zahteva veliki rad i ogroman napor na obe strane, od onoga koji prima i od onoga koji daje. Oni koji poseduju ta znanja čine sve što je u njihovoj moći da prenesu i komuniciraju to znanje što većem broju ljudi, da pripreme stav ljudi ka njemu i osposobe ih da se pripreme za primanje istine. Znanje se međutim ne može nikome davati na silu, kao što sam već rekao, ako bi se bez predrasuda izvršio pregled života jednog čoveka, šta ispunjava jedan njegov dan, stvari koje ga interesuju, odmah će se pokazati da li se ljudi koji poseduju znanje mogu optužiti za njihovo skrivanje, da li ne žele da ih daju ljudima ili možda ne žele da podučavaju ljude onome što sami znaju.

Onaj ko želi znanje mora sam učiniti početne napore da pronađe izvore znanja i da im priđe, koristeći pomoć i putokaze
koji su svima dati, ali koje ljudi, po pravilu, ne žele da vide ili prepoznaju. Znanje ne dolazi ljudima bez njihovog sopstvenog napora. Oni to dobro razumeju kada su u pitanju uobičajenam znanja, ali kada je u pitanju VELIKO ZNANJE, kada priznaju mogućnost njegovog postojanja, oni misle da mogu očekivati nešto drugo. Svako zna, da ako čovek, na primer, želi da nauči kineski to podrazumeva nekoliko godina intenzivnog rada; svima je poznato da je potrebno pet godina da se shvate principi medicine, i možda duplo duže da bi se proučavalo slikarstvo i muzika. A ipak postoje teorije koje potvrđuju da znanje može doći ljudima bez napora sa njihove strane da ga mogu postići ČAK U SNU. Samo postojanje tih teorija stvara dodatno objašnjenje zašto znanje ne može doći ljudima. U isto vreme veoma je važno razumeti da POJEDINAČNI napori čoveka da postigne bilo šta u tom pravcu takođe ne mogu dati rezultate. Čovek može doći do znanja samo uz pomoć onih koji ga poseduju. To se mora razjasniti u samom početku. ČOVEK MORA UČITI OD ONOGA KO ZNA"


Izvor: U potrazi za čudesnim P.D.Ouspensky

Ehoj, @sektor57, hvala na cjelovitijem citatu. Tri decenije od čitanja te knjige je puno vremena prođenog.

Ali poanta je ista, jer ovo:


u mom skromnom viđenju i razumijevanju svega i bilo čega jednostavno ne stoji. To i jesam izrazila u svom postu.

Znanje po nekakvoj njegovoj prirodi postojanja nije i ne može biti uspoređeno ni s jabukama ni sa zlatom - ne u smislu u kojemu je uspoređeno u citatu. Istina, kao zlato mogu biti rijetki znalci, kao i što kao zlato može znanje istine biti u onome koji zna u odnosu prema svemu što percipira ili mu pokušava "ući u kadar". Ali to, ni jedno ni drugo, nema veze s idejom koju je Uspenski iznio.
Mogu i ponoviti što sam u prethodnom postu htjela istaknuti: znanje je "materijalno" u smislu koliko je "materijalizirano" tj. primijenjeno u biću i svakodnevnom životu. Ne postoji tako šta kao "skupljanje znanja". Kao suho lišće ono će vjetar otpuhnuti bestraga, količina bila tri lista ili cijeli kazan. Poanta je: Nitko nikada ne može posjedovati veću količinu Istine od one koju je spreman živjeti i manifestirati u Riječi, Misli, Želji i Djelu.

Tako ni ovo:

uopće nema veze. Ne postoji u tim stvarima takva "uzročno-posljedična" veza kako je navedeno. To bi trebalo biti samorazumljivo.
Znanje je odnos i stupanje u odnos s Izvorom Sveznanja koji/koje je Istina i Realnost - što čovjek čini kroz i stupanjem na Put Pravoga/Istinskog Ja jer to znanje samo tome pripada i sasvim je u redu da isto (vanjski) ljudi odbacuju jer njima niti ne pripada. Posebna je problematika što mnogi jednako (vanjski) ljudi prihvaćaju djeliće tog znanja i onda ga zloupotrebljavaju jer lažno ne želi odreći se sebe kao lažnoga i ustupiti mjesto istinskome (ja).

Okej?

Mi Siti imamo poslovicu koja kaže: "Znanje je MOĆ a pravi Siti ne dele MOĆ!" E sada je pitanje da li tvoje "znanje" donosi moć ili pruža bezvrednu informaciju. Primer bezvrednoga znanje je ona poznata jednačina E=mc2. Zašto je bezvredna? Zato što se pomoću nje ne može dobiti nikakva energija iz kilograma konjske balege. Za razliku od ovoga znanje obrtnog magnetnoga polja donelo je motore materijalne rezultate koje DAJU MOĆ od koga svaka kuća ima rezultat. Bušilica, šlajferica, mixer.... Znanje kako iz rude olova pomoću alhemije dobiti zlato e takvo znanje pruža MOĆ. Znanje koje u sebi sadrži metode da se iz njega izvuče MOĆ je PRAVO ZNANJE koje donosi materijalne REZULTATE. Tada ZNANJE postaje MATERIJALNO.

Filozofska prepucavanja i veština govora ne donosi ništa korisno. Došao neki novi propovjednik a moja tetka vjernica: "Jao što lepo propoveda!" "Pa vi tetka ste ko Eva i ona kazala Bogu: "Jao što zmija lepo propoveda.." i tako prekršila božiju zapovjedn." Ona zinula kao da je progutala one Djindjićeve žabe i to sve tri zajedno ne shvatajući u kakvu je zamku upala.

Talaba, samo jedna riječ je dovoljna da te opiše - bahat.