Hrvatsko izdanje: „Ispovijesti ruskog hodočasnika"http://www.4shared.com/file/40980441/d6 ... a.html?s=1Srpsko izdanje: „Kazivanja jednog bogotražitelja svom duhovnom ocu"Ćirilica:
http://www.bracem.net/icxc/kazivanja.zipLatinica:
http://www.scribd.com/doc/16451071/KAZI ... OTRAITELjAOn-line(ćirilica):
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/B ... ivanja.htmOn-line(latinica):
http://slavoslovije.wordpress.com/2008/ ... ovnom-ocu/DEO IZ PREDGOVORA„Kazivanja jednog bogotražitelja svom duhovnom ocu" nije obična knjiga. Njen sastavljač je nije pisao da bi se njome proslavio. Da je imao tu nameru ne bi sakrio svoje ime. O njemu pouzdano samo znamo da je bio, kako sam sebe naziva ,,po milosti Božjoj hrišćanin, po delima veliki grešnik a po zvanju — beskućni bogotražitelj poklonik". Jedini cilj ove Bogom i smirenjem svetih ozarene duše bio je: da proslavi svojim svedočanstvom i iskustvom Ime koje je iznad svakog imena i u kome je jedini spas ljuda-ma (sr. D. Ap. 4, 12), tj. Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista. Sam način pisanja knjige svedoči da je pisac nije pisao po svojoj želji nego po želji i molbi drugoga, iz smirenja i poslušanja, radi duhovne koristi drugih. I to njegovo smirenje Bog je zaista stostruko na gradio. Prošlo je više od sto godina od pojave prvog izdanja ove knjige, a ona ne samo što ne gubi nego sve više i više dobija u značaju. Više od sto godina ona hodi, kao neki radosni vesnik Božji, od duše do duše, od srca do srca, širom prostrane Rusije, zemaljske otadžbine njenog pisca, i van nje širom Evrope, na ruskom jeziku ali i na drugim jezicima, i neumorno teši bezbrojne druge bogotražitelje, gladne i žedne hleba i vode Života.
* * *
Ovaj siroti bogotražitelj, kome je svo bogatstvo — torbica sa dvopekom, Sveto Pismo i Dobrotoljublje, opisuje nam svoje susrete sa Rusijom koje više nema, ali koja je uzidana kao živo kamenje u njenu budućnost, vazneta u nebeske žitnice netruležnog Carstva Božjeg. I što je još važnije, on nam opisuje svoj susret sa živim molitvenim Predanjem, prepunim čudesne preobražujuće sile, za svakoga ko se napoji sa njegovih izvora. To Predanje, to su neiscrpne riznice unutarnjeg bogatstva, koje se stiče kroz neprestanu „umnu molitvu". Iskustvo koje ono daruje istovetno je sa iskustvom Proroka i Apostola, Mučenika i Podvižnika, jer je zasnovano na bogoviđenju i bogoopštenju, kao i njihovo. Ono za čim čovek čezne od iskoni kroz sva svoja mistična filosofska i religiozna shvatanja i ognjena traganja i što se smatralo i smatra dostupnim samo za „posvećene", ovde se otkriva kao dragi kamen bliži svakom čoveku od njega samoga, kao biser skriven na polju ljudskog srca, saglasno evanđelskoj priči i evanđelskom Hristovom svedočanstvu : „Carstvo je Božje unutra u vama". I što je najvažnije, otkriva se i daruje svakome, bez obzira na pol i uzrast i obrazovanje i društveni položaj, pa čak i na mesto boravka i na posao kojim se čovek bavi. Daruje se ali samo pod uslovom da čovek sve svoje brige prenese na Gospoda i da njemu služi svim umom svojim, svim srcem svojim i svakom pomišlju svojom i svakim pokretom tela i duše svoje.
DEO IZ KNJIGEDugo sam putovao po raznim mestima, sve čitajući Sveto Pismo i raspitujući za nekog mudrog i iskusnog duhovnika i nastavnika. Posle izvesnog vremena rekoše mi da u jednom selu već odavno živi i podvižava se neki gospodin, da kod kuće ima svoju kapelu, da nikud ne izlazi i stalno se moli Bogu ili čita duhovne knjige. Kad sam to čuo trčeći sam otišao do toga sela. Čim sam stigao potražih toga gospodina.
— Šta želiš od mene? upita me on.
— Čuo sam da ste mudar i pobožan čovek, stoga vas molim, Boga radi, da mi protumačite reči Apostola: Molite se Bogu bez prestanka i kako se to može naučiti. Eto šta želim da razumem, a što međutim nikako ne uspevam.
Gospodin je ćutao i pažljivo me posmatrao. Najzad reče:
— Stalna unutarnja molitva je neprestano stremljenje čovekovog duha Bogu. Da bi se u tome uspelo treba vrlo često tražiti od Gospoda da nas On nauči kako da se tako molimo. Moli se više i sa većom usrdnošću i molitva će te sama naučiti kako ona može da postane stalna; ali za to treba mnogo vremena.
Zatim mi dade da jedem, još mi dade i da ponesem na put, pa se oprostimo. Ali ni ovaj mi ne beše ništa objasnio.
Mislio sam, čitao, razmišljao kako sam umeo o onome što mi je onaj gospodin rekao, pa ipak bilo mi je nemogućno da razumem. Tako sam želeo da u tome uspem da noću nisam mogao da spavam. Pošto sam prešao dvesta vrsti stigoh do nekog većeg grada u čijoj okolini spazih jedan manastir. U krčmi mi rekoše da je starešina manastira dobar, pobožan i gostoprimljiv čovek, pa otidoh ka njemu. Primio me je ljubazno, ponudio da se odmorim i dao mi da jedem.
— Oče sveti, rekoh mu, jelo mi nije potrebno, već bih vas molio da me poučite kako da Se spasem?
— Kako da se spaseš? Pa eto, živi po zapovestima Božjim, moli se Bogu i bićeš spasen.
— Čuo sam da se treba neprestano moliti, ali nije mi jasno kako da se stalno molim i čak ne mogu da razumem šta to uopšte znači. Oče, preklinjem vas, objasnite mi to.
— Ne znam, dragi brate, kako bih ti to razjasnio. Ali čekaj! Imam jednu knjižicu u kojoj se o tome govori i on iznese Duhovno vaspitanje unutarnjeg čoveka od svetog Dimitrija (Rostovskog). Hajde, pročitaj na ovoj strani.
Pročitah sledeće:
„Reči svetog apostola: Molite se Bogu bez prestanka, odnose se na umnu molitvu, jer um može uvek da bude pogružen u Bogu i da Mu se neprestano moli."
— Kako to um može bez rasejanosti da bude uvek u Bogu i da Mu se moli bez prestanka? upitah.
— To je veoma teško, ukoliko nam Sam Bog to ne daruje, reče nastojatelj.
Ali ni on mi ništa ne objasni.
Provedoh noć kod njega i sutradan, pošto mu se zahvalih na ljubaznom gostoprimstvu, nastavih put ni sam ne znajući kuda. Bio sam tužan zbog svoje nerazboritosti, pa uzeh da čitam Sveto Pismo. Išao sam tako pet dana i najzad jedne večeri sretoh nekog starca. Izgledalo mi je da je kaluđer. Na moje pitanje odgovori mi da je monah i da je manastir u kome živi sa još nekoliko monaha na desetak kilometara od puta. Zatim me pozva da odsednem kod njih.
— Imamo gostionicu i tu primamo bogomoljce, brinemo se o njima i hranimo ih, reče mi on.
Ni malo mi se nije išlo tamo, pa mu rekoh:
— Moj mir ne zavisi od stana, već od duhovne pouke; hrane mi ne treba, imam dosta suvog hleba u torbi.
— Ali kakav to savet tražiš i šta hoćeš da razumeš? Hajde, dođi k nama, dragi brate, mi imamo iskusnih staraca koji ti mogu dati duhovnu pouku i upraviti te na pravi put u svetlosti Reči Božje i svetootačkog učenja.
— Znate šta, oče? Prošlo je nekih godinu dana kako sam čuo u crkvi onu zapovest Apostola: Molite se Bogu bez prestanka. Ne znajući kako to da razumem počeo sam da čitam Sveto Pismo. Tu sam isto tako na mnogo mesta naišao na zapovest Božju: molite se bez prestanka, uvek, u svakoj prilici, na svakom mestu, ne samo za vreme dnevnih poslova, ne samo kada ste budni, već i u snu: Ja spavam a srce je moje budno (Pesma nad pesm. 5, 2). To me je veoma iznenadilo i nisam mogao da razumem kako može tako nešto da se postigne i kako se uopšte do toga dolazi. Neka neodoljiva želja i radoznalost su se probudili u meni: ni danju ni noću te mi reči nisu izbijale iz pameti. Počeo sam da idem po crkvama, slušao sam propovedi o molitvi, ali koliko god sam ih čuo ni u jednoj nisam dobio savet kako da se stalno molim. Uvek je bilo reči samo o pripremi za molitvu, o plodovima molitve, a niko međutim nije učio kako da se čovek neprestano moli i šta uopšte takva molitva znači. Često sam čitao Sveto Pismo i njime proveravao ono što sam čuo na propovedima, ali ipak nisam uspevao da razumem šta sam hteo. Od tog vremena postao sam nekako nesiguran i nespokojan.
Starac se prekrsti i poče govoriti:
— Zahvali Bogu, mili brate, što je otkrio u tebi tu neodoljivu silu koja te vuče stalnoj unutarnjoj molitvi. Poznaj u tome poziv Božji i umiri se, jer se kroz to kuša tvoja pokorenost Reči Božjoj. Dato ti je da razumeš da nije mudrost ovoga sveta niti prazna želja za saznanjem ono što uvodi u nebesku svetlost — u stalnu unutarnju molitvu — već naprotiv, da je put k tome siromaštvo duha i opit u prostoti srca. Nije čudo što nisi ništa čuo o suštini same molitve i što nisi mogao da naučiš kako ćeš doći do njenog neprestanog delovanja. Stvarno, mnogo se propoveda o molitvi, mnogo se o tome i piše, ali sva ta rasuđivanja uglavnom su zasnovana na ljudskom mudrovanju, na shvatanjima „zdravog" razuma, a ne na ličnom opitu. Obično se više govori o onom sporednom u molitvi nego o njenoj suštini. Jedni objašnjavaju zašto je potrebno da se molimo, drugi govore o sili posledica molitve, treći o sredstvima koja su potrebna za savršenu molitvu, to jest o svemu onome što je neophodno za pravu molitvu: o revnosti, o pažnji, o toplini srca, o čistoti pomisli; o pokajanju. Ali šta je molitva i kako je naučiti — na ta, iako najvažnija i osnovna pitanja, čovek vrlo retko nalazi odgovor kod savremenih propovednika. To je stoga što je odgovor na to daleko složeniji od svih njihovih objašnjenja i što on iziskuje ne školsko znanje, već mistički doživljaj. A što je još mnogo žalosnije, sva ta sujetna i sitna mudrovanja naših savremenih propovednika čine da se Bog meri ljudskom merom. Mnogi prave veliku grešku kad misle da pripremne mere i trud rađaju molitvu, dok u stvari molitva je ta koja je izvor podviga i vrlina. Oni ne prave razliku između uzroka i posledica molitve čime umanjuju silu molitve. To je shvatanje potpuno suprotno onome iz Svetog Pisma u kojem Apostol Pavle piše: Molim dakle prije svega da se čine molitve (I Tim. 2, 1).
Znači Apostol stavlja molitvu iznad svega. Od hrišćanina se traže mnoga dobra dela, ali delo molitve je iznad svih drugih, jer bez nje ništa dobro ne može da se učini. Bez česte molitve ne možemo naći put Bogu, ne možemo razumeti Istinu, ne možemo raspeti telo sa njegovim strastima i željama, ne možemo biti prosvećeni u srcu svetlošću Hristovom niti postići sa Njim spasonosno jedinstvo. Kažem „bez česte molitve", jer savršenstvo i pravilnost naše molitve ne zavise od nas, kao što kaže i apostol Pavle: Mi ne znamo šta treba tražiti (Rim, 8, 26). Prema tome, samo učestalost molitve je ono što zavisi od nas i čime jedino možemo doći do čiste molitve koja je mati svakog duhovnog dobra. Stekni majku i imaćeš i decu, kaže sveti Isak Sirijanin, nauči se prvo molitvi, pa ćeš tek onda steći sve vrline. Ali oni koji se ne drže ličnog opita ni tajanstvenog učenja Svetih otaca ne poznaju dobro ta pitanja, pa o tome malo i govore.
Razgovarajući tako neosetno se približismo pustinjskoj obitelji. Da se ne bih odvajao od tog mudrog starca i da bih što pre zadovoljio svoju želju, požurio sam da mu kažem:
— Učinite mi milost, časni oče, i objasnite mi šta je to stalna unutarnja molitva i kako se ona može naučiti. Vidim da vi o tome mnogo iz iskustva znate.
Starac se ljubazno odazva mojoj molbi i pozva me k sebi.
— Dođi, daću ti jednu knjigu Svetih otaca iz koje ćeš lako razumeti i uz pomoć Božju naučiti molitvu. Uđosmo u njegovu ćeliju i starac mi reče:
— Stalna unutarnja Isusova molitva jeste neprekidno prizivanje Isusovog imena ustima, srcem i mišlju pri uverenju da je On prisutan na svakom mestu, u svako doba, pa čak i za vreme sna. Ona se izražava rečima: Gospode Isuse Hriste, pomiluj me! Kad se čovek navikne na ovu molitvu on oseća utehu i potrebu da je stalno ponavlja. Posle izvesnog vremena on više ne može bez nje i ona počinje da se sama od sebe izliva. Da li sad razumeš šta je stalna molitva?
— Odlično razumem, oče. Boga radi, naučite me sada kako da je steknem, povikah s radošću.
— Kako se uči molitva videćemo u ovoj knjizi. Ona se zove Dobrotoljublje i sadrži u potpunosti učenje o unutarnjoj stalnoj molitvi od dvadeset i pet Svetih otaca. Ova je knjiga tako dobra i tako korisna da se smatra kao glavna učiteljica duhovnog sozercanja i kako kaže blaženi Nikifor: Ona privodi spasenju lako i bez muke.
— Zar je ta knjiga veća i od Svetog Pisma? upitah.
— Ne, nije ni veća ni svetija od Biblije, ali ona sadrži jasna objašnjenja o svemu onome što je za nas tajanstveno u Svetom Pismu, zbog slabosti našeg uma koji ne može da se uzdigne do takvih visina. Evo jednog poređenja: Sunce je veličanstveno nebesko telo, blistavo i prekrasno, ali mi ga ne možemo gledati golim okom. Da bi ga posmatrali i da bi mogli da podnesemo njegove plamene zrake, moramo da se poslužimo staklom, predmetom veštačkim i beskrajno manjim i tamnijim od Sunca. Eto, Sveto Pismo je to blistavo Sunce, a Dobrotoljublje naše staklo. Sad slušaj, pročitaću ti kako se treba vežbati u neprestanoj unutarnjoj molitvi.
Starac otvori Dobrotoljublje, izabra jedan odeljak od svetog Simeona Novog Bogoslova i otpoče:
„Sedi nasamo ćuteći, pogni glavu, zatvori oči, diši lakše, povuci se duhom u srce i saberi um, to jest svoje misli u srce. Naporedo sa disanjem, tiho naglas ili u sebi izgovaraj reči: Gospode Isuse Hriste, pomiluj me. Potrudi se da odagnaš sve misli, budi strpljiv i često ovo ponavljaj.“
Zatim mi starac sve to objasni na primerima pa još pročitasmo iz Dobrotoljublja pouke svetog Grigorija Sinaita i prepodobnih Kalista i Ignjatija. Sve što bi pročitali starac mi je zatim objašnjavao svojim rečima. Slušao sam pažljivo, sav zadivljen i trudio se da sve to što bolje zapamtim. Tako provedosmo čitavu noć i ne odlazeći na počinak, sve do jutrenja. Opraštajući se, starac me blagoslovi i reče da za vreme dok učim molitvu dolazim kod njega na iskrenu ispovest, jer nije preporučljivo bez nastavnika se upuštati u duhovna zanimanja.
Dok sam stajao u crkvi osećao sam neku silnu revnost koja me je gonila da što marljivije učim stalnu unutarnju molitvu, i pomolio sam se Bogu da mi u tome pomogne. Potom se zabrinuh kako ću odlaziti kod starca na savet i na ispovest kad me u gostionici neće držati duže od tri dana, a u samoj okolini manastira nema stanova... Najzad mi rekoše da se na četiri vrste odatle nalazi neko selo, pa otidoh tamo. Srećom Bog mi je pomogao. Uspeo sam da se zaposlim kao čuvar vrta kod nekog seljaka, s time da leto provedem sam u kolibi na kraju vrta. Bogu hvala, našao sam najzad mirno mesto. Tako sam, eto, počeo da živim i po uputstvima koje sam dobio učim unutarnju molitvu odlazeći pri tome često kod mog starca.
* * *
Pogledati i (ovi delovi ne postoje u hrvatskom izdanju knjige):
TRI KLjUČA ZA OTVARANjE UNUTARNjE MOLITVENE RIZNICE NAĐENA U DUHOVNOM BOGATSTVU SVETIH OTACA- Ključ prvi - Često prizivanje imena Isusa Hrista;
- Ključ drugi - Sabranost pažnje prilikom prizivanja;
- Ključ treći - Ulazak unutra u sebe, ili kako kažu Oci Crkve: silazak uma u srce.
SVETOOTAČKE POUKE O UNUTARNjOJ MOLITVI SRCA (Ključ treći - silazak uma u srce)
Prva grupa1. Pouke svetog Simeona Novog Bogoslova
2. Pouke svetog Grigorija Sinaita
3. Pouka Nikifora monaha
4. Pouka Ignjatija i Kalista
Druga grupaa) Izreke Isihija prezvitera Jerusalimskog
b) Izreke Filoteja Sinajskog
v) Izreke Teolipta mitropolita
g) Izreke Varsanufija Velikoga i Jovana
Mnogokorisna beseda o Avvi Filimonu
Zbir otačkih pouka