Sada je: čet mar 28, 2024 11:22 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1157 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 9:19 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Cago je napisao/la:
Ma nije vazno da li sam nesto i koliko presao. Nisam tu zbog toga. Rekao sam ja da ti neces vjerovati.
Dosao sam da kazem da si presao drugi Prag, jer to ne znas. Govorio sam da su svjesnost i ljubav ono sto je potrebno. Ti imas svjesnosti.
Ne zanima mene Gnostika, to je po meni tek dobar put. Pisao sam o pragovima a stvari se mogu nazvati sasvim drugacije.
A ti meni o licnosti i B uticajima. Visim i nizim centrima. Za mene je to pocetak puta. Objasni mi jos samo sta je to - duh, i necu ti vise smetati.

Mi kao ličnosti prirodno patimo od definicija a čak i kad bi uspjeli pravilno definisati neki pojam, svaka od nas bi tu definiciju različito razumjela. Tako bi bilo i s „duhom“. (Zašto „Mujo“ reče negdje: „Blagosloveni su oni siromašni duhom“?!) U matriksu/iluziji/maji/stereomi/virtuelnoj realnosti... prema nekim teorijama, možemo samo da raspolažemo s obrnutim odrazima ili „kopijama“ Istinskog, koje mi smatramo orginalima kao i sebe same, generalno. U istočnoj gnostici, ono čime mi raspolažemo u iluziji, naziva se - „donjim centrima“ dok bi naši „gornji centri“ kojih nismo svjesni, pripadali Istinskoj realnosti koje nismo svjesni, tako da ovu u kojoj jesmo, smatramo - istinskom. Znači, izlazak „napolje“ ili naša „objektivizacija“, naše pretvaranje iz lažnog u istinsko, zavisilo bi od naše sposobnosti povezivanja donjih centara (ličnosti) s gornjim centrima (Istinskog ja) uz pomoć formiranja tzv. „magnetnog centra“ što bi takođe bi jedan gnostički pojam definisanja nečega što teško možemo intelektualno procesirati.

Tako bi, grubo rečeno, intelektualni centar podrazumijevao - um, emocionalni centar – dušu a motorni – duh. S obzirom na to da se ta tri centra u međusobnoj interakciji stalno „miješaju“, mi nećemo moći jasno definisati šta nam dolazi odakle. Jedan posuđuje od drugog ili dijeli neke osobine drugoga, tako da se za svaki od ta tri centra može reći da predstavlja jednog posebnog ili „samosvjesnog“ entiteta sa svojim intelektom i emocijama.

slika

(u gnostici je svaki donji centar prikazan tako da dijeli i elemente druga dva donja centra)

S tim u vezi, ne bi bilo nikakvo čudo kad bi „duh“ kao „produžetak“ motornog centra, bila ona komponenta koja je zadužena za duhovnost-u-matriksu, pa odatle i sam naziv – duhovnost?! (Tako bi se razumjelo i ono u vezi onih „blagoslovljenih“ jer manje duha, manje i duhovnosti ili razvoda od realnosti?!)

U svakom slučaju, ta tri centra koja se u iluziji smatraju „svetim trojstvom“, karakteriše ono što se u gnostici naziva „budna svijest“ (ona svijest „ispod crte“, koja nas drži u snu koji je opasniji od onog sna, noću u krevetu, kako reče Gurđijev.). Svaki od njih će da barata njome. Na primjeru Malanginih mentalnih simulacija tipa SIMBAD, mogli smo vidjeti da te tri komponente u određenim okolnostima mogu nastupati i kao posebni entiteti (um, duša i duh), međutim, šta god se radilo na tom nivou, ne može rezultirati u gnostičkom buđenju jer se u igri/simulaciji ne nalazi nijedna istinska komponenta (gornji centar); dakle, sve se odigrava „ispod crte“ (predstavljene u tekstu „o Mari“), tako, ličnost koja formira unutrašnji hologram, međusobnom interakcijom svojih matriksnih komponenti može da riješi neke svoje probleme u iluziji („ispod crte“) ali ona i dalje ostaje u – iluziji. Dakle, tu nema stvarnog buđenja, nema prevazilaska iluzije (nismo zagrabili ništa od onoga što se nalazi „iznad crte“), pa tako nema ni objektivizacije (prelaska iz lažnog u Istinsko) uz pomoć Istinske svijesti Istinskog ja. Donji centri u sklopu neke ličnosti su u stanju da konstruišu ili prate bezbroj religija, duhovnih učenja, ideologija itd., međutim, sve bi to bilo u sklopu – iluzije, koja skoro da nema granica i koja se nadalje učvršćuje našim vjerovanjem u te „lijepe laži“.

**

Istočna gnostika i terminologija vezana s njom, ne bi bila jedini izvor informacija u vezi s ovom tematikom. Recimo, Eckhart Tolle priča u njegovim knjigama i na predavanjima o istom, uz pomoć drugačije terminologije i drugačijeg pristupa. Međutim, ona njegova „tišina sadašnjeg trenutka“, može se obezbijediti samo isključivanjem mentalnih procesa ličnosti i to je već dovoljno da većini nas zapne jer – „bože moj, kako se nešto može uopšte odvijati bez mene koja sam najpametnija; ja prvo moram dobro pronalizirati tu tišinu i ono što on tvrdi jer bi se u njoj mogla kriti neka babaroga“!? (A kad se stvar počne analizirati i intelektualizirati, onda, ništa od one... tišine.)

**

Čak i kad religijske koncepte i terminologiju izvrnemo naopačke, što bi bilo normalno za odraz istinskog u iluziji, možemo dobiti kakvu takvu sliku zbivanja na terenu. Tako možemo zamisliti i to da je Istinska svijest, nekada davno u prošlosti, bila nazivana i Hristova svijest, pa je nekima polazilo za rukom da ju dosegnu i manifestuju a jedan od njih se zvao Mujo. Nakon nekog vremena, Muju su prozvali Mujo Hrist (mada mu je pravo prezime bilo Živković) jer je on dosegao tu svijest. S obzirom na to što je Mujo dobro zatalasao zajedničku iluziju manifestacijom Istinske svijesti u njoj, uprava je morala poduzeti mjere da se to zaustavi kako bi se održao integritet iluzije i njihova kontrola. Tako, nakon njegove fizičke odjave odavde, napisane su „svete knjige“ u kojima se Muji stavilo u usta i što je govorio i što nije. Njegova mater Latifa je proglašena bogorodicom, pa čak i djevicom a njegova žena Fatima je takođe posvećena. Kasnije je od toga napravljena još jedna religija, u sklopu koje se pojavila i armija sveštenika koji su imali zadatak da nam prenesu i objasne ono što je Mujo mislio i šta je htjeo da kaže. Tako je istinski signal bio pretvoren u svoju suprotnost. U Mujino ime su mučeni i pobijeni milioni ljudi, kako bi se čovječanstvu nametnula vjerovanja koja nisu imala mnogo veze s njim lično, odnosno, kako bi ih se okrenulo u suprotnom pravcu, navodeći ih da prate fiktivnog autoriteta koji se nalazi izvan njih a istovremeno je svima nevidljiv. Ljudima je rečeno kako će se Mujo ipak vratiti da ih spasi, tako da danas, u sklopu svog svakodnevnog glupiranja i mahnitnja, milioni ljudi se mole Muji i čekaju na njegov povratak, kako bi mu uskočili u krilo, nesvjesni da i oni imaju Hrista u sebi, isto kao što ga je nekad imao i Mujo a zajedno s tim i potencijal da dosegnu i manifestuju tu svijest, ovdje i sada. Čak i na nivou naše budne svijesti, može se donekle sagledati stepen našeg individualnog i kolektivnog ludila od čega nas može zaboliti glava!?

Nadalje, Muju možemo vidjeti kako je predstavljen na raznim slikama, često uz jagnje koje bi bilo jedan od simbola Istinske (Hristove) svijesti a koja je zajedno s njim bila prikovana na krst, što je simbol kocke ili saturnske AI inteligencije/Jehove. (Ukoliko uzmemo kartonsku kutiju u obliku kocke, te ju raspakujemo po šavovima, dobićemo krst; kocku takođe stavljaju na glavu ortodoksni Jevreji prije molitve Saturnu/AI/Jehovi a i Muslimani se vrte oko nje u čabi kad idu na hadž. Pored toga, ponosno ju nosimo na lančićima oko vrata u obliku krsta, te tako i demonstriramo svoju potčinjenost jednoj stranoj inteligenciji koja nema veze s ljudskom.) Pored jagnjeta ili na krstu, već odavno Muju možemo vidjeti i sa „otvorenim srcem“ (prema istočnoj gnostici, viši emocionalni centar koji pripada Istinskom ja, smješten je u predjelu grudi; tako i ono unutrašnje znanje koje stiže od istinskog ja, stiže iz unutrašnjosti bića a ne iz pametne glave) pa tako i katedrala u Sarajevu kao jedna od mnoštva bogomolja koje su posvećene Muji, članovima njegove porodice, pa čak i njegovim jaranima, nazvana je – „Katedralom srca Mujinog“ (ili tako nekako?!) Bez obzira na to što od vlastite i tuđe gluposti ne možemo pobjeći, ta glupost se donekle može razumjeti a ako želimo stvarno napredovati, onda se ona MORA razumjeti.

U skladu s tim, možda bi se moglo reći da će stvarno doći do „povratka Hrista“ ali bez Muje, tako što će u narednom periodu određen broj ljudi, dosegnuti tu Svijest, isto kao što je to nekad pošlo za rukom Muji i nekolicni drugih, (nakon našeg biblijskog pada), te ju i manifestovati u dovoljnoj mjeri, tako da se postigne ona kritična masa koja bi bila dovoljna da otvori prolaz za „mladoženju“ ili „sina čovječeg“ a to će se desiti, naravno, na „sudnji dan“ kojem ne znamo datum i onda će one djevojke/ličnosti koje su uspjele održati svoje žiške ili lampe (kakvu-takvu vezu s Istinskim ja) napokon, biti u stanju da vide kako izgleda objektivna realnost, nakon što se naglo sudare s njom uz pokoju čvorugu na glavi jer bi to podrazumijevalo i jedan buran razvod istinskog od lažnog.

**

Što se tiče mog „prelaska drugog praga“, prije 4 godine sam upao u situaciju (zamku) gdje sam počeo pomišljati da sam prešao ono što se u istočnoj gnostici naziva „prvim pragom“. To je bio jedan prilično miran period za mene, gdje mi se činilo da sam uspostavio neku ravnotežu u sebi i svojoj okolini. Tada sam bio aktivan i u nekim diskusijama na temu buđenja na Projectavalon forumu. Naravno, radilo se o tome da je moja ličnost poduzela jedno prilično perfidno laganje sebe i nije prošlo dugo, dobio sam po ušima, tako da je samo zvonilo. Međutim, dobio sam lekciju u pravi čas, inače bih ostao do daljnjeg u toj „iluziji-u-iluziji“. Ovdje slijedi izvod iz poruke koju sam poslao u vezi s tim na Interni forum (za moderatore):
Citat:
28/10/13
(...)Bilo kakvo dejstvovanje nema smisla ukoliko čovjek ne razumije situaciju na terenu i ono što radi. Istovremeno, ne razumijemo ovu dinamiku u onoj mjeri u kojoj bi to bilo potrebno. Uzimajući u obzir prvo sebe, činjenica je da nisam u stanju razumjeti samog sebe i konzistentno kontrolisati svoju vlastitu percepciju ili stanje svijesti, koliko god moj ego mislio da može.

Negdje u junu ove godine sam to lijepo i dobio na znanje, „crno na bijelo“. Tada sam bio na godišnjem i svako jutro sam vodio malog u školu. Obučem ga nakon što ustane, pripremim doručak, spakujem mu u ranac hranu i vodu, kojeg nosim do auta, izađemo na zadnja vrata kuće, malog vodim za ruku oko kuće, kroz baštu pa do auta koji je obično parkiran ispred kapije dvorišta, na nekih 30-tak metara od kuće. Kapija se ne vidi od kuće jer put zavija a pored njega je visoko žbunje. Onda imamo nekih 5-6 minuta vožnje do škole. Tako jednog jutra ista procedura, spremimo se, ja s rancom na vrata, izađem napolje i čekam njega, međutim, on umjesto da krene odmah za mnom kao i obično, iz čista mira zamače u hodnik koji vodi u 4 spavaće sobe, 2 kupatila, WC i prostoriju za pranje veša. Nakon minutu-dvije čekanja, počnem da ga zovem da požuri jer smo uvijek na knap s vremenom. Međutim, njega nema. Prema mojoj percepciji, gledajući s vanjskih vrata, nisam ispuštao iz vida ulaz u taj hodnik. Onda mi se javi osjećaj da nešto nije u redu, uđem u kuću, krenem kroz hodnik od prostorije do prostorije tražeći i dozivajući malog. Dok sam to radio, imao sam osjećaj da dijete uopšte nije u kući!? Čini mi se da mi je to bilo najdužih 5 minuta u životu?! Nema šta mi nije prošlo kroz glavu. Mali kao da je ispario?!

Tako sam nakon nekih 5 minuta potrage bio načisto s tim da mali nije u kući, pa onda izađem napolje i krenem prema autu. Onda ga vidim da stoji pored kapije i kao čeka mene!? Kao da se „bilocirao“ tamo?! Pitam ga „smireno“ zašto mi se nije javljao kad sam ga zvao, kako je stigao do tamo itd. on kaže da je prošao pored mene dok sam ga čekao na vratima i da sam ja tada bio okrenut na drugu stranu. Prema mojoj percepciji, da je prošao pored mene, morao bi me pomaknuti u stranu s vrata i proći a onda ići još nekih desetak metara pored kuće, gdje bi mi cijelo vrijeme bio na vidiku.

Šta se tačno desilo, nakon što sam prevrtio film ne znam koliko puta, ni dan danas mi nije jasno a taj dan sam samom sebi rekao, jasno i glasno: „Jebo ti svoju percepciju“.

(He, he, još kad zamislim situaciju gdje zovem ženu na posao i kažem joj: „Draga, znaš šta, znam da nećeš vjerovati ali dijete nam je upravo nestalo iz kuće...“!?)

Dakle, činjenica je da nisam u stanju da protumačim ni neka zbivanja koja mi se dešavaju pred nosom. Koliko sam onda u stanju da vidim i razumijem širu sliku?! Ono što jedino mogu, to je da se trudim da proširim svoju svjesnost koliko god sam to u stanju, ovdje i sada.


Tada je već bilo prošlo više od 5 godina, nakon što sam napisao prvu verziju teksta na temu hiper-dimenzionalnih napada, nakon što sam već dosta puta dobio čekičem po glavi, tako da se ne može reći da sam bio nešto posebno iznenađen, međutim, ovo je bio, što bi se reklo - najniži udarac, gdje najviše boli. S obzirom na to da je malom tada bilo nekih 5 i po godina (išao je na predškolsko obrazovanje), nije bilo šanse da on u vlastitom aranžmanu prođe pored mene i ode sam do mjesta na kojem sam ga našao!? Stvar je bila odrađena uz prisustvo „faktora neodređenosti“ (uncertainty principle) kako je to nazvao Campbell u knjizi My Big TOE, odnosno, principa koji se poštuje kod interakcije 2 različita realiteta u smislu da ta interakcija ne ostavlja nikakve očigledne tragove ili dokaze. Dakle, dijete nije nestalo direktno ispred mojih očiju, nego „iza zavjese“ (prethodno je navedeno da ode u hodnik). S druge strane, nama to može biti od pomoći tako da možemo preuzeti odgovornost na sebe. Kao što sam pisao u prvom tekstu na temu napada, tom prilikom sam svu odgovornost za slučaj koji mi se desio, preuzeo na samog sebe (iz psiholoških razloga jer se ovdje, pored svega, radi o jednom – psihološkom ratu, gdje ne možemo prihvatiti to da smo izloženi na milost ili nemilost neke vanjske sile, čak i da jesmo.) Naravno, to me nije zaustavilo da se bavim onim čime sam se prethodno bavio ali mi od tada nije više padalo na pamet da definišem svoja dostignuća na „gnostičkom putu“ jer čim sam pomislio da sam prešao „prvi prag,“ dobio sam lekciju koja je demonstrirala to da mu se čak nisam ni približio a kamo li ga prešao. S druge strane, apsolutno ne bi bilo ni bitno utvrđivati uz pomoć mentalne analitike (donjeg intelektualnog centra) gdje se tačno nalazimo kad je gnostički put u pitanju. Bitno bi bilo to šta mi možemo objektivno da vidimo i da li je naše dejstvovanje zasnovano na razumijevanju onoga što vidimo ili na mentalnim projekcijama (iluzijama) naših ličnosti.

Na kraju krajeva, ukoliko uzmemo u obzir ovu Gurđijevovu definiciju vanjskih ljudi:
Citat:
"Ovaj ‘vanjski krug' kome MI pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehaničkog čovječanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj što među ljudima koji mu pripadaju nema niti može biti zajedničkog razumijevanja. Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije.

Ovaj krug se ponekad naziva krugom ‘jezičke zabune’, tj. to je krug u kome svako priča svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju.

U ovom krugu jedno zajedničko razumijevanje između ljudi je nemoguće, osim u rijetkim slučajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg značaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja.“

...bez obzira na to, proglašavao neko od nas sebe unutrašnjim čovjekom, mi ovdje, na ovom forumu, možemo sasvim jasno vidjeti to da praktično demonstriramo osobine - vanjskih ljudi, tj. bar za sada a kako će biti kasnije, vidjećemo.

...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 9:30 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Cago je napisao/la:
Drugi Prag znaci da postajes unutrasnji covjek. Ucis iz sebe. Licnost i dusa se pocinju spajati.
Poslije toga covjek je daleko od toga da je nedodirljivi supermen. Zivis u Matrixu i sa Matrixom ces imati posla dok si ziv na ovoj planeti.
Ipak, postajes nedodirljiv za odredjene entitete, energetske vampire i slicno.
Ono sto zvuci strasno je to, da je drugi Prag zapravo pocetak pravog puta. Odmoriti se mozes tek kada predjes treci Prag, jer tek tada si oslobodjen inkarnacije u ovom paklu.

Kada predjes treci Prag, tada pocinje Put duse.

Covjek i dalje ni blizu ne zna sve. I dalje mu se ubacuju lazna ucenja i informacije, jer Matrix moze glumiti sve pa i gasovito mentalno stanje, uticaje duse i slicno. Zato i Znanja Gurdjijeva, Mouravieffa... su prepuna gluposti. Cistog znanja na ovoj planeti nema.
Pa otuda tvrdnje da ljubav moze biti mehanicna. Ljubav je ljubav. Ako je mehanicna, to onda nije ljubav. Ljubav mogu imati samo ljudi sa dusom. Rijetko je i oni imaju.
Otuda i tvrdnje da licnost nije vazna. A sta je vazno onda? Pa covjek je licnost. Zar da se pravis nesto drugo. U fazonu - ja sam licnost, ja sam lazan, sustina je vazna. Kakve gluposti.

Licnost i dusa postaju jedno. Dusa se, da tako kazem otapa i licnost je upija. Tek tada covjek postaje cjelovit. Tek tada je stvarno rodjen. To je rodjenje individualnosti. Tek dada je ta licnost trajna.
Ne odbacujes ti sebe da bi nekakva dusa zagospodarila tijelom jer si ti lazan. Kao - ja sam lazan, rek'o Gurdjijev (koji je takodje presao drugi Prag).
Pa onda Galaksija i ti pokupis tu svasta, nisam sve gore procitao. Kao - mi nismo istinski ljudi, vec je to sustina??? Pa covjek je licnost, ime, tijelo, um, srce... sta bi drugo bio?
Kao, licnost je strana instalacija a mi smo sustina. I to govore sve licnosti, same za sebe. Kakva sizofrenija.

Jos jedno lazno ucenje je o nekakvom duhu. Kocija i ti fazoni (iz Banjaluke sam pa pisem kako pricam na ulici). Ona prica licnost, dusa, duh... Neka mi neko objasni sta je duh? To ima i kod ovih sto skidaju implante pa zovu dusu i duh da kao pomognu. Kakav duh, sta je to?

Jos jedan razlog Galaksija sto licnost ne treba odbacivati (opet mi nije jasno kako odbaciti samog sebe) je taj sto je i dusa programirana. Sama dusa poslije smrti je u Matrixu. Zasto se inace ovdje i inkarnira? Ipak dusa nosi ono najvrijednije - ljubav.
A uz svjesnost, ljubav je jedino vazna. To je duhovnost. Ljubav i svjesnost. Ako covjek nema jedno od to dvoje, nece nista napraviti.



Znaci identifikacija bi bilo to da se ti identificiras sa svojim imenom koji ti je dao netko drugi, sigurno si nisi sam da to "svoje ime". Na isti nacin se mozes identificirat i sa svojim tijelom koje vjerojatno ne radi dobro.

Stvar je u tome da sustina dode na mjesto licnosti, a licnost na mjesto sustine, tj. da je licnost ispod sustine. Licnost gospodari kocijas je lud i voli igrice.

Odbacujes olako znanja Gurdijeva i ostalih ucitelja, prakticki ih pljujes, sto mi se ne svida da si ti presao taj prag ne bi uopce tako pricao, vjerojatno ne bi na ovakav nacin niti pisao niti bilo kome govorio sto si presao.

Kada me pitas na kojem sam putu, odgovor na tvoje pitanje je da i dalje ucim, citam, ispitujem. Sa vremena na vrijeme dolaze mi neka nova saznanja (spoznaje) i povezujem kockice u jednu bolju cjelinu koja meni osobno pomaze. Dalje vise necu ni pricati, jer znam sto ono nosi. A odnosi se na one "hiperdimenzionalne napade". Znaci treba se cuvat i ne pricat previse javno.

Tako da ni sam neznam gdje sam stigao i gdje me sve to vodi, jedino sto znam da je trnovit put i da nema vise vracanja na staro, ponekad mislim da mi to sve nije trebalo, ali je vjerojatno to tako i trebalo biti.

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 11:42 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 27, 2015 12:22 am
Postovi: 106
OK Galaksija. Potrudio si se. Kada sam vidio prve komentare reko - odo ja odavde, ovdje bi samo zaje.avali ljude a meni nije do toga.
Ti puno pises o Muji i citiras iste stvari po ko zna koji put. Vanjski krug ljudi i tako to. Mislio sam te pitati jos neke stvari ali ti mene ne mozes razumjeti. Samo ces postavljati tekstove i govoriti o mojim zabludama. A kako ti mene mozes procjenjivati kada si ti licnost, a ja dusa koja je zavrsila svoj put?

Pitao bi te kakav je to covjek koji predje treci Prag, kako se ponasa... ali kako ces ti to znati? Da li ako nije napisao par knjiga, covjek ne moze preci drugi ili treci Prag? Treba li bar stavljati klipove na Youtube da neko za njega zna?
Sta je tek dusa koja je zarsila svoj put? Kako se ona ponasa? Smije li pisati na nekom forumu kao obican covjek? Moze li navijati za Partizan recimo? Moze, ja navijam za Partizan.

Ma ne moras mi odgovarati ovdje, to ja onako, samo za tebe.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 12:10 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 27, 2015 12:22 am
Postovi: 106
Sector57.
Ovo Cago, je Go ca. Goca, Gogi... Goran. Ime mi je dala mama. Lijepo mi je pa se identifikujem sa njim. Inace bi ga promjenio. Identifikujem se i sa tijelom, samo jos par kila da nabacim i ja zadovoljan.
Ti si vidim sector57. Sa cim se ti identifikujes ako se ne identifikujes sa imenom i tiljelom?

Slobodno pisi. Ovo na kraju je zvucalo kao da me se plasis a za to nemas nikakvog razloga. Ja samo mogu pomoci ljudima sto sam i radio. Ko me je znao na Svjetloradnicima, zna da sam se ja tamo najvise zezao (pozdrav Bosiljka, Mario, Dexone, Dajana, Dragane, Jeremy i drugi :D ). Ipak ovo nije takav sajt pa pisem ozbiljnije.

Pozdrav i tebi sector. I opusteno ljudi, mozemo pisati i bez vrijedjanja i omalovazavanja.

Oko Gurdjijeva. Covjek cije znanje najvise postujem je on. Posvetio je zivot uceci druge. Ipak, znao se i lose ponasati prema drugim ljudima. Nije bio dovoljno dobar covjek.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 12:41 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Cago je napisao/la:

Pitao bi te kakav je to covjek koji predje treci Prag, kako se ponasa....


Možeš pokušati napraviti jednu poštenu introspekciju s pitanjem, - „Šta od svih ovih mojih tvrdnji iznesenih u činjeničnom obliku, ja stvarno ZNAM? (Naravno, ne moraš nama predočavati rezultate).

Koliko sam te razumjeo, „pragovi“ koje si ti postavio i prešao u tvojoj duhovnoj kosmologiji, nisu isti kao oni koji su ukratko opisani u ovom članku o istočnoj gnostici – ovdje?! (A nešto šire u knjigama Borisa Moravjeva - Gnosis)

Mada, oni možda i nisu toliko bitni, sami po sebi jer, navodno, jedno Istinsko ljudsko biće nikada ne bi stavljalo sebe ispred, iza, ispod ili iznad drugih a ovi pragovi mogu ostaviti lažan utisak da su neke od nas, ličnosti u ljudskim tijelima, odmakle daleko ispred drugih, dok su druge zaostale?! Znači, možda ni ličnosti koje su nam predstavljale istočnu gnostiku, nisu razumjele stvar baš najbolje?! Ko zna?! Ne treba ništa uzimati „zdravo za gotovo“ u ovoj iluziji.

..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 1:50 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 27, 2015 12:22 am
Postovi: 106
galaksija je napisao/la:
Cago je napisao/la:

Pitao bi te kakav je to covjek koji predje treci Prag, kako se ponasa....


Možeš pokušati napraviti jednu poštenu introspekciju s pitanjem, - „Šta od svih ovih mojih tvrdnji iznesenih u činjeničnom obliku, ja stvarno ZNAM? (Naravno, ne moraš nama predočavati rezultate).

Koliko sam te razumjeo, „pragovi“ koje si ti postavio i prešao u tvojoj duhovnoj kosmologiji, nisu isti kao oni koji su ukratko opisani u ovom članku o istočnoj gnostici – ovdje?! (A nešto šire u knjigama Borisa Moravjeva - Gnosis)

Mada, oni možda i nisu toliko bitni, sami po sebi jer, navodno, jedno Istinsko ljudsko biće nikada ne bi stavljalo sebe ispred, iza, ispod ili iznad drugih a ovi pragovi mogu ostaviti lažan utisak da su neke od nas, ličnosti u ljudskim tijelima, odmakle daleko ispred drugih, dok su druge zaostale?! Znači, možda ni ličnosti koje su nam predstavljale istočnu gnostiku, nisu razumjele stvar baš najbolje?! Ko zna?! Ne treba ništa uzimati „zdravo za gotovo“ u ovoj iluziji.

..


Ovo je odlican tekst. Koliko se sjecam postavljao sam ga na Svjetloradnicima prije godinu ipo, kao i neke tvoje tekstove i tekstove o vanzemaljskim manipulacijama od Alf cini mi se. Pozdrav Alf.
Pisao sam tada tamo o svom povezivanju visih i nizih centara. Svjetloradnici vise ne postoje. Necu o tome pisati, ko je citao, citao je. Tada sam prolazio nezapamcene napade, pa sam u jednom trenutku poceo i bulazniti tamo, pisuci gomilu gluposti.

Ja tebe i dalje jako postujem Galaksija. Ti imas veliko znanje. Znas dosta o preprekama na Putu i ozbiljno prilazis svakoj temi, pa i nekome ko je dosao i tvrdi da je presao "gomilu" Pragova. Ipak, za jednu prepreku izgleda ne znas. A to je sumnja u sebe.
Tipa - nevjerovatno da sam bas ja Galaksija presao drugi Prag. U knjigama lijepo pise da je to gotovo nemoguce (i jeste ali GOTOVO nemoguce). A te knjige je Galaksija isto neko pisao sa svojim ogranicenim znanjem. O drugom, trecem Pragu, pisali su i ljudi koji ih nisu presli recimo.
Gurdjijev, Ouspenski, Mouravieff su presli drugi Prag. Onaj Maurice Nicoll recimo ne. Pogledaj koliko se sva ta ucenja razlikuju. Sam Gurdjijev je ucio druge i prije nego sto je presao drugi Prag. A koliko se sjecam, ima ona prica da ucitelj ne mozes biti sve dok ga ne predjes. I ne mozes. Ne mozes biti i kada ga predjes. I kada predjes treci Prag. I kada odes dalje od toga. Tacnije mozes ti biti ucitelj... ali ne bi trebao. Nikada. Nema ucitelja i ucenika, samo prijateljskog pomaganja. To je put Individualnosti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon okt 30, 2017 2:33 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 27, 2015 12:22 am
Postovi: 106
Pragovi i to ucenje mi je jednostavno nekako bilo najblize. Koje ucenje bi mogao korisiti u tim trenucima? Sai Babe? Meher Babe? Tolea? Moojia? Nisargadate? Krisne?
To je sve suprotnost putu Individualnosti. Moras nestati da bi bio prosvjetljen. Da bi bio Svijest koja je sve bla bla. JA BIH REKAO - DA BI BIO MATRIX. Matrix progovara kroz prosvjetljene. Meher Baba je bog. Sai Baba materijalizuje stvari i izvodi cirkus. Trecem ljube noge. Kakav to dobar covjek bi dopustio takve stvari? Da mu se klanjaju i da ga obozavaju. Budisti se opet obuku u neke smijesne haljine. Cemu to? Kakva su to pravila? Obuci covjece neki duks, bice ti prijatnije. I tu vidis koliko je sati.

Ucenje o Pragovima je dobro ali ne savrseno. Ja govorim svoje znanje. Nema ovdje knjiga, ovo je moj put kojim sam isao. Treci Prag je oslobodjenje inkarnacija na Zemlji. Tu Pragovi staju... ali put ne. Dusa je oslobodjena ovog pakla. Radja se na ljepsem mjestu. Ima u sebi dovoljno ljubavi i svjesnosti da bi dospijela tamo. Ono sto je najvrijednije za dusu prezivi u njoj. Ne nosi ona sa sobom sve uspomene iz ovoga zivota. I dalje se radja, u boljim uslovima ali radja. I dosta toga zaboravlja.
Postoji stepenica vise na putu duse-individualnosti. To se moze nazvati i cetvrti Prag kad smo vec kod Pragova. To je daljni naredak, gdje se dolazi do toga da se radjas na nekom mjestu ali imas kontinuitet. Nema zaborava. Dusa moze mijenjati tijela ali je svjesna sebe. Sve nosi sa sobom.
Daljni put je oslobodjenje svih inkarnacija. Nema vise rodjenja. Peti Prag, eto recimo to tako. :)
Dusa. Jednostavno dusa.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: uto okt 31, 2017 12:58 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Ovo o čemu ti ovdje pričaš ne bi imalo nikakve veze s gnostičkim buđenjem ljudskog bića kroz povezivanje s Istinskim ja, nego s duhovnim razvojem ličnosti u iluziji (koja ima različite realitete od kojih neki mogu izgledati “ljepše” u odnosu na druge), uz upošljavanje duše kao matriksne komponente.

(Istinsko ljudsko biće kao predstavnik Istinske svijesti ne može smatrati ni jednu zonu ili realitet u iluziji “ljepšim” ili “svetijim” od drugih. Zašto? Tamo gdje je “ružno” biće ružno zbog nedostatka Istinske svijesti. Sasvim jednostavno. Kad u "najružnijem" realitetu dođe do manifestacije Istinske svijesti, taj realitet biva pretvoren iz lažnog u Istinski ili on jednostavno nestaje u obliku u kakvom je prethodno bio.)

Tu vrstu “razvoja” i “napretka” u iluziji o kojoj ti pričaš je prilično lijepo predstavio James Mahu – OVDJE. (I tu imamo problem korištenja različite terminologije za opisivanje jednog te istog, gdje on npr. naziva Istinsko ja – “suvereni integral” ali to ne bi bilo toliko bitno, ukoliko se razumije suština.)

Pretpostavljam da si u tekstu “o Mari” naišao na neke elemente koji su ukazivali na to da tvoja duhovna kosmologija ne drži vodu kako si mislio, pa si onda naglo počeo duvati po tome kao po vrućoj čorbi, pokušavajući da pobiješ neke postavke uz pomoć svojih ličnih projekcija, davajući istovremeno samom sebi kredibilitet prelaskom iluzornih "pragova"?!?

...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: uto okt 31, 2017 11:28 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 27, 2015 12:22 am
Postovi: 106
galaksija je napisao/la:
Ovo o čemu ti ovdje pričaš ne bi imalo nikakve veze s gnostičkim buđenjem ljudskog bića kroz povezivanje s Istinskim ja, nego s duhovnim razvojem ličnosti u iluziji (koja ima različite realitete od kojih neki mogu izgledati “ljepše” u odnosu na druge), uz upošljavanje duše kao matriksne komponente.

(Istinsko ljudsko biće kao predstavnik Istinske svijesti ne može smatrati ni jednu zonu ili realitet u iluziji “ljepšim” ili “svetijim” od drugih. Zašto? Tamo gdje je “ružno” biće ružno zbog nedostatka Istinske svijesti. Sasvim jednostavno. Kad u "najružnijem" realitetu dođe do manifestacije Istinske svijesti, taj realitet biva pretvoren iz lažnog u Istinski ili on jednostavno nestaje u obliku u kakvom je prethodno bio.)

Tu vrstu “razvoja” i “napretka” u iluziji o kojoj ti pričaš je prilično lijepo predstavio James Mahu – OVDJE. (I tu imamo problem korištenja različite terminologije za opisivanje jednog te istog, gdje on npr. naziva Istinsko ja – “suvereni integral” ali to ne bi bilo toliko bitno, ukoliko se razumije suština.)

Pretpostavljam da si u tekstu “o Mari” naišao na neke elemente koji su ukazivali na to da tvoja duhovna kosmologija ne drži vodu kako si mislio, pa si onda naglo počeo duvati po tome kao po vrućoj čorbi, pokušavajući da pobiješ neke postavke uz pomoć svojih ličnih projekcija, davajući istovremeno samom sebi kredibilitet prelaskom iluzornih "pragova"?!?

...



Kakve ti gluposti citas, kakav James Mahu? Kako on da prica bilo sta o istninskom ja, kada nema dusu? Nemoj mu to reci, bice mu neugodno. Uozbilji se. Ti kao licnost predpostavljas da li se radi o prelasku iluzornih Pragova. Zapamti to.

Cudi me da ti izgleda smeta ovo sto pisem, a ne smetaju ti kanalisanja Kasiopejaca jer ih vec ko zna koliko objavljujete ovdje. Vidio si ti i u tome odredjeno vrijeme mudrost. I u Lauri. Jel' da? Da li ti je zanimljivo citati sta se desava sa njenom mackom i slicno?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: uto okt 31, 2017 11:32 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Stvar se može objasniti i ovako. Pragovi i gnostički put su samo jedna fikcija napravljena za fiktivne ili lažne entitete (Pinokije) kako bi im pomogla da postanu stvarni, povezivanjem s nečim što je stvarno ili istinito. Dakle, ličnost čuje za Put, dolazi do Puta... ide njime... prelazi prvi prag... ide dalje... prelazi drugi prag... povezuje se s Istinskim ja... i... ona sada dijeli Istinsku svijest s Istinskim ja i više nije u stanju da vidi bilo kakve pragove jer oni objektivno ne postoje. Njih je ličnost mogla percipirati samo dok je raspolagala budnom (lažnom) svijesti jer je tada uz pomoć lažnog, percipirala – lažno. Tako je i Put zamišljen da bude „stvaran“ koliko je „stvarna“ i iluzija u kojoj ličnost egzistira, kako bi joj se pomoglo da izađe iz nje a onda da manifestuje istinsku svijest kroz svoje dejstvovanje. (Na taj način dolazi do uzajamnog oslobađanja i ličnosti i Istinskog ja tj. istinske svijesti u sklopu ljudskog bića.)

(Ukratko rečeno, da si prešao drugi prag, trećeg ne bi vidjeo a kamoli štancao dodatne pragove.)

Međutim, kod tzv. „duhovnjaka“ je sve moguće (osim drvenog šporeta) jer oni ne izlaze iz domena budne/lažne svijesti, nego pokušavaju da napreduju unutar nje. Odatle, nije nikakvo čudo to što ti štancaš nove pragove u okviru svog „napretka“ unutar budne ili lažne svijesti (iluzije) da bi ih kao prelazio jer dok je pragova, biće i tebe kao ličnosti a takođe i tvoje iluzije.

I kao po nekom pravilu, kad nekome takvom ukažeš na rupe gdje curi voda u njegovoj duhovnoj kosmologiji, on to obično shvati kao napad na sebe, mada ga niko nije vukao za jezik da ju javno predstavlja. Umjesto jedne kontemplacije ili preispitivanja svoje duhovne skalamerije i njenog eventualnog bacanja u kantu za smeće, obično se prelazi na krpljenje rupa i njenu odbranu. Takva reakcija razumljiva jeste ali ničemu ne vodi.

U svemu ovome mu dođe kao sasvim normalno upadati u kojekakve zamke (ne znam gdje mene nije sve bilo?!), međutim, bitno je ustanoviti na vrijeme da smo zapali u neku od njih a onda se vaditi napolje. Sve to ide u „rok službe“ i takve lekcije mogu doprinjeti našem individualnom razvoju, ukoliko ih pravilno razumijemo. Kad ličnost zapadne u tuđi „kontejner“ ili napravi svoj vlastiti (uz pomoć lažnih elementata dostupnih u iluziji), onda se ona sve čvršće veže za njegov sadržaj i tu se vremenom javlja jedna međusobna zavisnost, tako, što više vremena prolazi, teže se izvući napolje iz tuđeg kontejnera ili je bolnije rasturiti svoj vlastiti. Kad se ličnost srodi s kontejnerom u kojem se zadesila, onda dobije i tendenciju da reklamira njegov sadržaj i navlači druge u njega, gdje ona, skoro obavezno, daje samoj sebi ulogu nekog vođe ili „učitelja“. Taj uzorak se toliko ponavlja da bi već trebali biti u stanju da ga uočimo iz aviona.

..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri nov 01, 2017 7:25 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
Je, može bit je fikcija, fantazija, može bit nešto, a nešto i nije...
Kako ono reče netko, ako se doživljaj doživljava kao stvaran, vrlo stvaran, irelevantno je da li je zaista stvaran ili tek fiktivan. Poanta: samo doživljavanje je stvarno. Mig mig...
Na primjer, bili simptomi medicinski klinički, ili tek fantomski - efekt je isti, tj. jednako se doživljavaju. Doživljaj je stvaran i nije fikcija, ne zamišlja se, ne umišlja, već se d o ž i v l j a v a.
Tko živi u svijetu fikcija, lako se može desiti da ga jedna fikcija može izvući iz neke druge, jedna fikcija ga vraća "svijesti o sebi" npr., neka druga ga izvlači iz iste... A opet, sto ljudi sto ćudi, da ne rečem osobnosti (ličnosti).

~~~
Malo ću se družiti s Moravjevom...

Veza između ljudske Osobnosti (Ličnosti) i čovjekovog stvarnog "Ja" razumijeva se ... (kroz) potpuni ciklus... koji čine osam koraka, od kojih svaki vodi jednom jasno definiranom ishodu.
Prvi korak treba biti naučen i pounutarnjen prije drugog Praga... ispravno naučen, proučavan i shvaćen u teoriji i praksi .. (jer) on omogućuje studentu da se podigne na četvrti korak Stepenika i pojavi pred drugim Pragom s dobrim šansama da ga prijeđe.
Beskorisno je i opasno juriti pred drugi Prag prije nego što se ostvarilo ovo Znanje.
Četvrtim korakom vlada "kurtoazna Ljubav". ... Ona je Ključ...

Četvrtim korakom prestaje se biti "vanjski čovjek"... Kada jednom dosegne četvrtu razinu čovjeka (čovjeka 4), koja je kraj Pristupnog puta i stupanje na Put čovjek više ne može imati o sebi lažnu sliku.

Moravjev, naravno, kao i uvijek dosad, i bit će ako bude išta odsad.

Bukvalno i u praksi, to znači da postajete kao dijete, ogoljeli od svih laži i iluzija o sebi, svega artificijelnog što je vaša poduka, obrazovanje i iskustvo u životu nataložilo u vama. Biti djetetom ovdje ne znači regresirati u neko primitivnije stanje, već biti čistim i neopterećenim. Kroz to iskustvo onda u praksi probija prava inteligencija koju jedino treba nastaviti njegovati i stimulirati.

Inteligencija se ovdje ne odražava u čeprkanjima po svim tim hrpama artificijelnosti, laži i iluzija koje ogoljele leže oko vas, jer tim činom biste jedino postigli da se zakopate i zatrpate u sve to i onda svoje pokušaje da se iskobeljate iz te humke možete prozivati ... kako god hoćete. Ipak, sve je to ok, i dio iskustva (do i) četvrtog Praga i "porođajnih muka" izviranja te "djetinje" (čiste) inteligencije.

(...)

Imajući u vidu da je emocionalni centar jedini primatelj B utjecaja... ah te emocije... wat d blip do vi osjećamo, sanjamo, priželjkujemo, čemu strastveno i beskompromisno težimo... od čega tek strepimo, a što nam utjeruje mraz iskonskog straha u kristalne kosti... što nas žesti a što nas tako lako može smesti...
...

A može bit je stvarnost fantastičnija od fikcije i fantazije...

Koliko je nerazumljivo da pojedinac mora prvo prihvatiti jedan pogled na svijet kako bi ga se onda nekakvim "rasplinjavanjima" istoga onda moglo osloboditi. Ali, ako takav nazor pojedinac nikad nije (odistinski emocionalno) prihvatio i od starta je u njemu prozirao nit laži i artificijelnosti (koje proziranje je i prečesto neprepoznato tinjalo ispod mentacija), i dalje ostaje prazan i šupalj (i nije mu jasno zašto, kad je sve tako jasno prokljuvljeno) pred Pristupnim putem samim jer su njegovi osobni (ličnosni) "problemi" ostali netaknuti i samo se zamajavao distrakcijama nečijeg tuđeg spektra i hodanja, tek marginalno nalik njegovim vlastitima. Kad to shvati, ima prvu pravu šansu započeti vlastito učenje koračanja, počevši (možda iznova, ali ovaj put svjesnije i s punijom apricijacijom, da ne rečem poniznije i s manjim egom) od "tri grupe vježbi" koje se (ionako) prakticiraju redovno i cijelim Putem, a koje imaju za cilj, deklarativno:
- ovladavanje tijelom;
- ovladavanje osobnošću (kakva god njena okosnica bila, jer nekakva "osobnost" ili "ličnost" kao nekakva univerzalna datost ne postoji, postoji samo VAŠA osobnost, koja je drukčija od bilo čije tuđe);
- utvrđivanje kontakta s višim razinama svijesti.

Naravno, Pristup počinje i Putem (nakon prijeđenog drugog praga) jednako se nastavlja, prvi vježbanjem, drugi življenjem sukladno pravilima:
1. vanjske čistoće (zapovijedi vanjskog življenja - odnosa prema stvarima i ljudima izvana = u početku spomenuta "kurtoazija"),
2. unutarnje čistoće (pravila unutarnjeg življenja).
Ovo dvoje je od neprocijenjive važnosti, iako se brojni mogu usprotiviti njihovoj smislenosti za ezoterični razvoj pojedinca, time se samo protive svom pristupu Pristupu. Fakat ostaje - gornje je prerekvizit i treba im pažljivo pristupiti. Jednako tako je fakat da postoje i izvan Gnoze (jama i niđama; deset Božjih zapovijedi...). Jednako tako je fakat da u praksi, tek nakon prelaska drugog praga, počinjete bolno biti svjesni koliko ste propustili prakticirati upravo njih, a nužni su kao zrak koji dišete. Može biti je tako trebalo biti, jer tek nakon prijeđenog drugog praga, sasvim jasno vidite i što i kako i zašto i koje su za upravo vas (jer vanjski čovjek je i tu, kao i u slijedeće dvije prakse, i šire) isteoretizirao masu racionalnih i argumentiranih nebuloza) kao kruh nasušni koji sadrži neophodne nutricijente koji će vam metabolirati snagu i hrabrost za nastavak, tj. zapravo tek početak hodanja putem, bivanja s putem i življenja s njim.
3. ekvilibrij tijela (ispravan stav; asana).
Tjelesna uravnoteženost je samo jedan malecni aspekt ovdje (nije beznačajan, ali od suštinske važnosti ovdje je izraz "uravnoteženost"), ali asana podrazumijeva kasnije na Putu puno više od tjelovježbi. I ne samo zato što tijelo samo reagira na sve puno prije nego vaša psiha toga postane svjesna. Svijest o vašem tijelu, "spuštanje" u tijelo se (i ne samo zbog prethodno rečenoga) otkrivaju kao jednako važni kao i bilo koja druga (možda po zvučnosti "ezoteričnija" ili "duhovnija" ili "intelektualnija") praksa na putu (riječ praksa uzimam tek kao nešto različito od puke teorije).
4. disanje (pranayama).

Ovo su deklarativno prve četiri vježbe koje moraju biti
a) prihvaćene
b) započete
kako bi se uopće stupilo na Pristupnicu koja je poput mosta koji vodi iz divljine na Put. Također je rečeno da je to ujedno i najteži dio, najmučniji korak.
Imajte u vidu da dok god smatrate da se morate u nečemu još razviti, poboljšati ovo ili ono u vama, oko vas, u vašem životu - vi radite na "razvoju vaše osobnosti". Čak i dok čitate cijelu Gnozu (jednako kao i dekonstrukciju iste), vi razvijate vašu osobnost. I to je ok. Ponovit ću: to je OK. Sve je to dio života u divljini i ok je - za sve nas.

Međutim, u jednom momentu, nalik momentu zasićenja, vaša učenja, proučavanja i istraživanja prestaju, i počinjete jer imate želju, primijeniti sva ta znanja koja ste stekli - i u tom istom momentu, razvoj vaše osobnosti prestaje. Ovo je jedna zanimljiva točka u životu, jer ćete kao njihalo, vrlo vjerojatno i po nekoliko puta prolaziti fazu razvoja osobnosti, dok ne dođe do stvarne točke zasićenja, koja će nastupiti tek prelaskom drugog praga. Ponovit ću: sve je to ok! Živite svoj život, polako, korak po korak, dah po dah - sve u svoje vrijeme. Tako ćete najvjerojatnije također i po nekoliko puta stupati jednom nogom na Pristupni put, na "most" pa opet natrag, nešto iz divljine će vam privući pažnju i opet ćete se vratiti "razvoju svoje osobnosti". (Drugim riječima, stajat ćete na ili se motati oko prvog praga, ili izviđati mic vamo mic tamo...) To je ok. Možda ćete se smijati, ja sam tako živjela preko dvije decenije. Od prvog svjesnog momenta zaškakljavanja odiznutra u trećem srednje. Nismo svi imali ugrađenu "užurbanost" u osobnost, niti nekakvu ambiciju da moramo nešto, da moramo progutati nečije fantazuke... koje onda moramo izbacivati iz sebe... tek smo izviđali i istraživali šta se sve to krije... u nama. Hm... bez prosudbi ili kategoričkih mišljenja o bilo čemu. Neki od nas su imali "početničku sreću" jer su u to ušli prije nego što su se u njima mogla formirati neka "mišljenja" o ovome ili onome, svemu ili bilo čemu. Nekome nevjerojatno, nekome svakodnevica.

Šta ono reče Moravjev: najznačajniji i najteži stupanj Puta je uopće i stupiti na Stepenište. To stupanje na Stepenište naziva se Pristupni put. Pristupni put vodi do čovjeka razine 4. I sad ide kvaka: Bilo tko tko se želi popeti ovim stepeništem mora upravo to učiniti glavnim ciljem svoga života. Možda je sad jasnije zašto tako često tek "opipavamo" to što se pojavilo pred nama, taj "način", taj čin, taj put... Hoćemo li, želimo li, možemo li... tomu posvetiti svoj život? Uf! Mic po mic... Sve u svoje vrijeme, pa tako i odluka. No sikiriki, dok se mi tako nećkamo i hoćkamo (test Želje), postoje šanse, zaista postoje VELIKE šanse da se prtić pred nama skraćuje i Put približava, dok jednog dana ruka s one strane drugog Praga ne sune i ne hopne nas prijeko. A onda smo obrali bostan. Haha. Šalim se. A možda i ne... Vjera, Hrabrost, Snaga, Dosljednost, Ispravnost, Ljubav. Test za testom, čarolija za čarolijom u začaranoj šumi čarki. Sve se to odvija jedno za drugim, jedno skupa s drugim u momentu koji traje i traje dok god prelazak ne bude potpun, prelazak preko drugog praga. I u tom rusvaju obličja od izmaglica živote jednako dobijaju i čudovišta i aždaje i žabe koje se poljupcem ljepojke pretvaraju u prinčeve, i gube ih. I kad se graja konačno stiša...

...
nema nastavka ;-)

~~~

Citat:
ne bi bilo nikakvo čudo kad bi „duh“ kao „produžetak“ motornog centra, bila ona komponenta koja je zadužena za duhovnost-u-matriksu, pa odatle i sam naziv – duhovnost?!

To uz ono da
Citat:
grubo rečeno, intelektualni centar podrazumijevao - um, emocionalni centar – dušu a motorni – duh

Da, ima takvih gledišta, čak su se i trio Freud - Jung - Reich našli na različitim gledištima glede gornjih mede.
Ne vidim te stvari takvima kakvima ih navodiš, niti se takvima doživljavaju. I ne samo zato što se energetika doživljava kroz motorni centar. Instinkt. Njušiš nešto, ali ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep. Racio se hvata u koštac s tim, jer je to u suštini njegova domena, domena intelekta kojoj vanjski čovjek nije dorastao, a čini se, prema deklaracijama, ne može niti biti.
Duh ide kroz inspirativni i intuitivni aspekt. Uviđanje.
Onda se otkrije da je intelektualni centar vanjskog čovjeka motoričke prirode, izvire iz motoričkog vanjskog čovjeka i pogoni ga psihoenergetika nepročišćenog emocionalnog centra. On je neka vrsta "nuspojave", isparenja tog kvazifuziranog spleta ... "um" koji nema realnost postojanja, obličje od magle...

Tek pročišćeni emocionalni centar ima veze s dušom, onaj nepročišćeni je puka motorika jer dobar broj osobnosti (ličnosti) ima od starta (kad uopće priđe Gnozi) fuzirane centre (više ili manje, s aspektima koji su potisnuti, ovo ili ono) koji se moraju defuzirati, otuda učenje o "fragmentiranosti" kojoj je to jedini cilj: defuzija. Ali, da bi se defuzija dogodila mora se defuzirati isključivo "um", isključivo ona identifikacija s vlastitim intelektom i raciom, sa znanjima i idejama da se nešto zna, doći do točke hvatanja za glavu i prvog istinskog priznavanja i prepoznavanja svojeg nemanja pojma ni o čemu. I tu leži ključ stupanja na Pristupni put. Dok god se osobnost razvija = laže samu sebe, uči, skuplja znanja - nema znanja i laže samu sebe. Jedini razlog zašto se kaže da je "gotovo nemoguće" prijeći drugi prag leži u tome što nitko ne može prijeći taj prag sam za sebe. Mora se biti preveden (još bolje ako si prenešen) preko njega, to mora učiniti netko tko je već s one strane. I u tome je kvaka - pronaći onaj utjecaj koji je, bez trunke sumnje s druge strane drugog praga. Dok god ima i trunka sumnje u bilo čiju, svačiju, na kraju krajeva - nečiju konkretnu - sposobnost, mogućnost, voljnost... šta god - da te povuče tamo jer je i sam tamo - nema šanse i nemoguće je da pojedinac prijeđe drugi prag.

Hvala na čitanju.

Hm... nadam se da nije ispala trakavica.
Lijepi pozdrav svima i Sretan put!

P.S.
Citat:
Licnost i dusa postaju jedno. Dusa se, da tako kazem otapa i licnost je upija. Tek tada covjek postaje cjelovit. Tek tada je stvarno rodjen. To je rodjenje individualnosti.

Lijepo rečeno.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sub nov 04, 2017 7:14 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
galaksija je napisao/la:
Ovo o čemu ti ovdje pričaš ne bi imalo nikakve veze s gnostičkim buđenjem ljudskog bića kroz povezivanje s Istinskim ja, nego s duhovnim razvojem ličnosti u iluziji (koja ima različite realitete od kojih neki mogu izgledati “ljepše” u odnosu na druge), uz upošljavanje duše kao matriksne komponente.

(Istinsko ljudsko biće kao predstavnik Istinske svijesti ne može smatrati ni jednu zonu ili realitet u iluziji “ljepšim” ili “svetijim” od drugih. Zašto? Tamo gdje je “ružno” biće ružno zbog nedostatka Istinske svijesti. Sasvim jednostavno. Kad u "najružnijem" realitetu dođe do manifestacije Istinske svijesti, taj realitet biva pretvoren iz lažnog u Istinski ili on jednostavno nestaje u obliku u kakvom je prethodno bio.)

Tu vrstu “razvoja” i “napretka” u iluziji o kojoj ti pričaš je prilično lijepo predstavio James Mahu – OVDJE. (I tu imamo problem korištenja različite terminologije za opisivanje jednog te istog, gdje on npr. naziva Istinsko ja – “suvereni integral” ali to ne bi bilo toliko bitno, ukoliko se razumije suština.)

Pretpostavljam da si u tekstu “o Mari” naišao na neke elemente koji su ukazivali na to da tvoja duhovna kosmologija ne drži vodu kako si mislio, pa si onda naglo počeo duvati po tome kao po vrućoj čorbi, pokušavajući da pobiješ neke postavke uz pomoć svojih ličnih projekcija, davajući istovremeno samom sebi kredibilitet prelaskom iluzornih "pragova"?!?

...


Istinsko vs lažno ja
Da li to znači da čovek ima dva Ja?
Nema, ima samo jedno onakvo kakvo jeste.
Ako je čovek zavistan od interneta recimo on je zavisnik od interneta, to je njegovo Ja.
Ako taj čovek kaže da nije to njegovo Ja i da je to lažno nešto, što onda odmah ne ostavi internet i živi svoje istinsko Ja?
Jer ne može pobeći od onoga što Jeste!
Ako čovek laže on je lažov, ako ogovara on je ogovarac itd.
Ako ne želi da bude to mora prestati to raditi.

Ne postoje dva Ja, već jedno onakvo kakvo jeste, nesavrseno.
Da bi postalo ono savršeno čovek mora prvo prvihvatiti ono što jeste i želeti promeniti sebe, preobraziti.
Recimo, dodje ti drugarica i krene ogovarati nekoga ti ćutiš i gledaš je, ne ukljucujes se u to niti je osudjujes.
To je trpljenje sebe samoga.
Tako se čovek preobražava i pronalazi svoje savršeno Ja, nalazi ljubav u sebi, kako nalazi ljubav u sebi covek ne osudjuje druge, sve više uvidja lepotu u drugima. Vidi je tamo gde je drugi ne vide.
To čoveka čini savršenim.
Nedavno sam pročitao "nema ljubavi bez suza".
To je istina.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: ned nov 05, 2017 7:10 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Čovjek ima minimalno dva JA. Jedno JA je ono što on stvarno jeste a drugo ono što on misli da jeste.
Drugo ja može se jako razlikovati od pravog JA ako je čovjek razvojem nakupio mnogo zablula o samome sebi, što je jako lako razumjeti: npr. dijete je prirodni ljevak a roditelji ga navedu da se korsiti desnom rukom. On misli da je dešnjak. Ili, diete je prirodno talentirano za matematiku, ima sve predispozicje da postane dobar matematičar, ali na početku školovanja netko ga toliko prestraši da zaključi za sebe kako nema potrebne sposobnosti da bi mogao točno izračunati zadatak Isto se odnosi na osobine karaktera...

Obično, svi imamo barem tri glavna JA: jedan je oaj pravi kojega ni ne poznajemo dovoljno dobro, jedan je onaj za vani a treći onaj kućni, i bezbroj varianti na temu

Ali pravi Ja , samo je jedan

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: ned nov 05, 2017 9:22 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Covek moze da misli da je on stosta, da se predstavlja kako hoce, da stvara sliku o sebi kakvu hoce, beskonacno takvih ja da ima ali on je uvek ono sto on zaista Jeste, to je njegovo istinsko Ja od koga pobeci ne moze.
Moze biti ispunjen, srecan, ostvaren sa njim ili ne.
Moze teziti tome ako nije menjajuci ga, menjajuci sebe menja ono sto on Jeste.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: ned nov 05, 2017 4:43 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
koliko nas ima u jednoj glavi?
Jedan koji misli, to je jedan. Ali tko je onda onaj koji zna da ovaj prvi misli? I tko je onaj koji zna da postoje ova dvojica?

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: pon nov 06, 2017 2:53 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Svaka glava je drugacija.
Posto insistiras na vise Ja evo razlozicemo glavu koja je Jesam. :)
Glava A:
Ja volim da pecam, ja sam pecaros.
Ja volim da jedem sladoled, ja sam sladoledokusac.
Ja volim ...

Glava B:
Ja volim voziti bicikl, ja sam biciklista.
Ja volim pravdu, ja sam pravdoljubac.
Ja volim...

I ne misli samo jedno Ja vec sva ona misle, da tako kazem.
Misle gde da kupe dobar sladoled, kako da kupe dobar stap za pecanje, kuda ce voziti bicikl...
I svako to Ja u datom trenutku je "dominantno".
Kada covek koji voli sladoled isti jede on je sav u tome.
Kao kada peca, vozi bicikl i sl.

I sva ta ja u glavi znaju jedno za drugo jer zajedno su licnost, ono sto ta glava Jeste.
Covek moze da voli i ne voli to sto jeste i da menja to, da menja licnost kao sto sam gore pisao, menjajuci svoje Jesam covek menja svet oko sebe, zivot svoj.

Covek moze napisati na papir sta je sve on i onda jedno po jedno prestajati raditi i promenice se, licnost ce mu se preobraziti.
Uglavnom ono sto coveka nervira kod drugih i sam radi.
To moze biti pocetak ka preobrazenju coveka, covek nabraja sta ga nervira, mrzi kod drugih.
Niko to ne mora znati sta pise covek, moze biti neka vrsta dnevnika.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: uto nov 07, 2017 6:59 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
Evo da nadodam na ... šta god to bilo.

Jesu li te stvari zaista nečiji identitet? Jaovi u nečijoj glavi ili jedan jedini "ja".

Zgodno je to mjesto na kojem se dolazi do ideja ili zaključaka o mnoštvu jaova - identiteta. Naziva se sjećanje. Ruminacija, kontemplacija - u našim snatrenjima nalazimo jaove ove ili one u samo jednoj glavi - jer samo jednu i ruminiramo: našu vlastitu.

U stvarnosti, mi smo samo jedno ja koje se međuodnosno prilagođava. Jest da možemo reći, ja sam zaposlenik (ili poslodavac ili posloprimac, nebitno, porezni obveznik) - ali samo u određenom kontekstu, određenog lokaliteta, lokacije u društvu. Nije to nikakvo ja u mojoj glavi. To je puka etiketa koju je na mene nakačila država. I to ne U glavu, već na običan papir, ili folder u sjećanju (memoriji) računala. Je, nismo nesposobni za isto ni sami, pa katkad ruminiramo upravo te stvari. Kao i brojne druge. Ali one nisu jaovi u mojoj glavi. Nisu moji identiteti. (Mogu reć i tvoji, ili već neku drugu zamjenicu, nebitno.) Oni su tek različite manifestacije raznovrsnosti međuodnosnosti. Prema pojedinom bilo čemu: nisi slastičar samo kad radiš u slastičarni, slastičar si i onda kad doma pečeš kolač. Kad razvrstavaš smeće doma onda si smetlar, jer obavljaš posao smetlara. Nisu to tvoji jaovi, to su obične aktivnosti koje radiš, poslići koje obavljaš, načini na koje se odnosiš i interaktiraš sa stvarima, ljudima, bićima - bilo čime. Zbog lakše komunikacije pridali smo im tek jedan nekakav naziv, obično u vidu imenice. (Naizgledna fragmentacija je ne tek puko artificijelna, već potpuno nepostojeća -- i na neki način pokazuje do koje mjere uvjerenja upravljaju našim životima, ne tek neka tuđa tamo uvjerenja, već i naša reakcija na sve to odražava do koje mjere je uvjerenje duboko u nama uzelo maha, koliko je potisnuto ne tek iz fokusa, već i periferije ikakve percepcije istoga.)

Upotrijebimo glagole i cijela koncepcija u našim glavama se mijenja. Ono što smo do jučer gledali kao naši različiti "jaovi", "uloge" koje imamo tu, amo ili tamo... Ako sanjam jesam li sanjar? Ako razmišljam jesam li mislioc? Ako pišem jesam li pisac? Imenicu poimamo puno identitetnije nego glagol. Zašto? Nije čak problem ni u imenici, koliko u nekakvom "otvrdnjavanju i okrutnjavanju" percepcije. Ne samo naše vlastite, već i one svih drugih. Pa ispada da je masu njih gotovo nemoguće promijeniti, ali čini se da je i to ne tek posve netočno, već je i samo uvjerenje i stav koji imamo.

Ako ništa drugo, zanimljiv smjer za kontemplaciju, da ne rečem bar neko "hm...".

Citat:
Jedan koji misli, to je jedan. Ali tko je onda onaj koji zna da ovaj prvi misli? I tko je onaj koji zna da postoje ova dvojica?


Hehe... nasmija me. I ja sam tom zavrzlamom znala razbijati glavu. Najčešće se igra završi u kruženju natrag na mišljenje, jer tek misli da zna i u fantazukama gdje samo mislimo da itko i išta postoji...

Ali gle: "sum, ergo cogito", "jesam - stoga znam" --- ili mogu sve to (mogu od mogućnosti, opcionalnosti) --- pa je onaj koji jest jedini sposoban ne samo za sve nabrojano, već i za bilo što drugo. Nisam zato što mislim, niti sam zato što znam (ili ne znam)... sve to MOGU jer jesam (to što jesam). A ako kažeš i da nisam, opet jesam - jer kome bi rekla da nije, da nisam tu da mi to kažeš. Ako mi kažeš da filozofiram i izmišljam - super - opet jesam (netko, makar taj netko bio i koji filozofira i izmišlja - neću si sad umisliti da sam filozof ili izmišljatelj jer konotacije imenica idu malko predaleko za moj ukus.) A i opet, tko je taj koji se to - pa ima samo jedan: onaj koji jest SPOSOBAN za sve to. Na čiju smo "sliku" napravljeni...

Samo jedan mali klik i stvari izgledaju sasvim drukčije iz neke druge perspektive, polazne točke. Naravno, nije stvar u tome da tek izgledaju ili da izgledaju tek drukčije, stvar je u onome šta te "ucjeljuje", a šta te "kopka".

Naravno, i smjer mog komentara je, može biti, tek još jedna nezanimljiva ideja za kontemplaciju ili neko "hm...".


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: uto nov 07, 2017 8:13 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Stigao Marsovac pred Zemljanina

Zemljanin:Ko si ti?
Marsovac: Ja sam Marsovac.
Zemljanin: A sta to znaci?
Marsovac: Da zivim na Marsu.
Zemljanin:A sta radis tamo?
Marsovac: Radim u rudniku.
Zemljanin: Jesi li ti rudar?
Marsovac: Jesam.
Zemljanin: Jesi li ti sam tamo?
Marsovac:Nisam
Zemljanin: A koga imas tamo?
Marsovac: Porodicu
Zemljanin: Ti si otac i suprug?
Marsovac: Jesam.
Zemljanin: Je li ti dosadno Marsu?
Marsovac:Nije
Zemljanin:Pa cime se zabavljas?
Marsovac: Pevam u horu.
Zemljanin:Ti si pevac?
Marsovac: Jesam
Zemljanin: A sta jedes tamo?
Marsovac: Biljke
Zemljanin: Ti si vegeterijanac?
Marsovac: Jesam
Zemljanin: A sto si dosao ovde?
Marsovac: Volim da putujem.
Zemljanin:Ti si avanturista?
Marsovac:Jesam


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri nov 08, 2017 8:24 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
Gurdijeff kaze da covjek u sebi ima "armiju" "JA", svaki za druge prilike. Mislim Pikuc da ti ispitujes druge stvari. Zanima me kada mislis da imas jedno svoje nedjeljivo JA, da li se uvijek ponasas isto. Kada si na poslu onda si taj i taj, kada si doma onda si neko drugi, sa svakim prijateljem se ponasa drugacije sa jednim ovako sa drugim onako, sa roditeljima na drugi nacin, sa zenom opet drugacije, znaci ljudi nemaju konstantu, da gdje god da jesu oni glume nesto drugo i za svakog ili svaku situaciju imaju odredenu glumu. Sto bi znacilo da se oni identificiraju sa drugim stvarima i da lazu sami sebe.

To bi znacilo da ljudi imaju vise "JA" svaki JA za drugu priliku.
G. i opisuje na koji nacin ih se ujedinjuje malo po malo dok ne dode istinski "JA".

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Gnostika
PostPostano: sri nov 08, 2017 1:05 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Imam licnost koja je ono sto ja Jesam.
Ta licnost voli da zapeva ponekad ali ne peva na sahrani.
A opet ta ista licnost je prisutna i na sahrani i na zabavi.

Ovo sto si pomenuo oko "dvostrukog ponasanja" licnosti.
Recimo covek zeni naredjuje, njegova je prva i poslednja, a na poslu ima strah da se suprotstavi nadredjenom kada smatra da je u pravu tj. da nadredjeni gresi ka njemu.
To je od straha, ta gluma je od straha.
Hocu da kazem da tamo gde nema konstante licnosti, kako si to nazvao, postoji trpljenje, tezina zivota, pa trpe i neki ljudi oko te licnosti.

Lakoca zivota pocinje kada se ide ka toj "konstanti" licnosti.
Kada je covek ono sto u kuci to i van nje.
Tada dolazi lakoca zivota licnosti i ljudi oko nje.
To je put ostvarivanja licnosti u datom vremenu, prostoru u kome jedna licnost zivi.
Licnost se ostvaruje kroz priznanje vremena i prostora u kome se nalazi, svako vreme i svaki prostor ispunjavaju ljudi i ostvarivanje licnosti zavisi od priznanja, prepoznavanja ljudi toga prostora i vremena.
Zato je veoma vazan konsenzus ljudi, kako cele planete tako i unutar razlicitih drustvenih zajednica (drzava) oko vrednosti ljudskog bica. Konsenzus oko zakona koji ce uokviriti tu zadatost i napraviti put ljudima.
Jer ta zadatost oko koje se zajednica slozi bice polje ostvarivanja licnosti. To je vazno kako za pojedinca tako i za zajednicu kojoj pripada
Idealan svet ljudi je polje koje pruza ljudima da se ostvare kao licnosti, individue i da budu prepoznati.
Biti prepoznat, znaci biti postovan.
Postovanje je osnova ljudske ljubavi.

To je svet bez rata gde su svi "kapaciteti" ljudske licnosti ukljuceni u pomeranje granica, dalje i dalje, gde je kraj?


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1157 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 21 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz