Sada je: čet mar 28, 2024 4:49 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 254 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 13  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Osho
PostPostano: sri jul 23, 2008 4:11 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: uto jul 22, 2008 3:08 pm
Postovi: 3
pozdrav svima! :notworthy:

osho: :angel4: , ili :evil: , ili nesto trece :blob: .

htio sam pokrenuti raspravu o kontraverznom majstoru sa 1001. biografijom, procitavsi esej bivseg ucenika Christophera Caldera (Sw. Krishna Christ):

http://home.att.net/~meditation/Osho.html

i odgovor:

http://www.fillmash.com/christopher-calder-krishna-christ-and-his-lying-or-misinformed-lost-truth

Interesantna biografija i na sajtu Ivana Antica:

http://www.ivantic.net/Osho/oshobiografija.htm

Takodje, htio bih vase misljenje o tekstu preuzetog sa pravoslavnog sajta o sektama. Tekst je prilicno fundamentalisticko hriscanski obojen sa nekim (istinitim??!?) podacima iz zivota Osha:

Citat:
TANTRIZAM

Tantrizam je meditacijsko – magijska praksa zasnovana na poklonjenju Šivi, bogu razaranja, i Kali (Šakti), njegovoj ženi, boginji smrti i uništenja. Dravidska populacija, pre no što je bela rasa stigla na indijski potkontinent, upražnjavala je poklonjenje ovim božanstvima, žrtvujući im životinje i ljude. Cilj tantre je da se “prihvati praznina kao svoja prava priroda”. Tantristi se Kali – ljudožderki klanjaju kao proždiračici vremena i prostora, onoj koja direktno inicira u ništavilo. U “Mahanirvani tantri” navode se sledeće reči: “Kao što sve boje iščezavaju u crnom, tako sva imena i oblici iščezavaju u njoj (Kali, nap. prir.)”. Ljudsko telo se, radi dostizanja “prosvetljenja”, predaje svim mogućim seksualnim izopačenostima, koje su vekovima smišljane (to je put “leve ruke”). “Put leve ruke” je podrazumevao i ljudske žrtve, a orgijanja i pijančenja su upražnjavani kao “svetinja”. “Kroz ove postupke, zbog kojih neki ljudi gore u paklu, sledbenik tantrističke joge postiže krajnje oslobođenje”, govorili su “levorukaši”. Žan Mišel – Varen, koji je popularizovao ovu doktrinu, kaže: “Ono što izgleda skandalozno, sramno, nemoguće, najkraći je put prema unutarnjoj čistoti”.

Na putu tantre stajao je i čovek koga ćemo ovde opisati. Mrsko nam je to što činimo, ali njegovih sledbenika i njegovih knjiga ima i kod nas, i to sve više (izdavala ih je IP “Ezoterija”, kroulijevci, koji ga smatraju pravim “telemitom”, isto kao i Kroulija). Poznat je po knjizi “Moj put – put belih oblaka”. Ime mu je Radžniš Čandra Mohan, a zvali su ga Bagvan (“Bog”)...

Rođen je 11. decembra 1931. godine u centralnoj Indiji, država Madja Pradeš, mesto Kučvada. Bilo je jedanaestoro dece u porodici; on – najstariji. Deda mu je umro kad je unuk imao sedam godina. Posle toga je kod deteta nastupila opsednutost smrću, koja ga je pratila celog života. Neprestano je želeo da umre i luta po okolini, ištući nestanak. U toj metafizičkoj žeđi za smrću, svaki dan je pravio oglede sa sobom; ustajao kad svi ležu, a legao bi kad se svi bude; jeo preterano i gladovao; vežbao magijsko disanja i telekinezu. Pratio je pogrebne povorke i uživao da gleda spaljivanje leševa. “Čovek me se ne tiče”, govorio je kasnije. “Smrt – to je tako divna pojava... Čovek je ne sme propustiti”. Sedam dana je proveo u napuštenom hramu, ležeći i čekajući da umre. Nije se pomerao dok su mu muve sletale na lice, niti dok je kobra gmizala preko njega. Nosio je dugu kosu, uprkos običaju sela, a kad mu je otac rekao da je skrati, obrijao se do glave, što je u Indiji znak žalosti zbog očeve smrti. Sanjao je da upada u ponore, duboke bunare, trčao miljama da bi pobegao od sebe...

Meditirao je na nekom drvetu i doživeo “odvajanje duše od tela” (astralnu projekciju); zatim je imao osećaj da je dostigao prazninu. 21. marta 1953. posle sedam dana bez ikakve nade, njega je ispunilo nekakvo Prisustvo, koje mu je donelo ogromno blaženstvo ( kako bi se pravoslavno reklo – zaposeo ga đavo). To je bilo “prosvetljenje”, posle koga Radžniš postaje guru, jedan od najpopularnijih gurua Zapada. U stvari, do zvaničnog guruizma prošlo je više od desetleća. Naime, 1956. on je diplomirao filosofiju na univerzitetu u Jablapuru, gde je kasnije predavao desete godina i čitao, čitao, čitao – da bi lakše komunicirao sa zapadnim intelektualcima. Godine 1966. napušta svoj poziv (iste godine osnovana je i “Crkva satane” u San Francisku), i proglašava se za “aćarvu” – “duhovnog učitelja”... On je “Bagvan” – živi bog. Indus Gita Meta, autor knjige “Karma kola” (o indijskim guruima koji su preplavili zapad nudeći “instant - spasenje”), kaže da je Radžnišovim seansama ta načitanost jako privlačila slušaoce: “Bog je bio intelektualni snob. Izbacivao je “najžešća” imena. Isus, Marks, Mahavira. I Fric Perlz”. Pominjao je Sartra i slobodu koju stvara strepnja; Kjerkegora koji govori da je čovekov život “strah i drhtanje”; Markuzea, Silviju Plat i Upanišade stavljao u isti koš... I Zapadnjacima se to dopalo. Njegova biblioteka je imala, vele, dvesta hiljada naslova...

Ašram u Puni u planinama Maharaštre bio je cilj sledbenika sa svih strana sveta. On ih je učio slobodi – grupnom mističkom plesu i seksu, oslobađanju od “inhibicija”, “prosvetljenju” putem gaženja svih normi... časopisi, poput nemačkih “Šterna” i “Špigla”, bili su puni njegovih slika: Radžniš se osmehuje, a liči na čarobnjaka iz Oza. Pravio je oglede u provokaciji Boga. Bio popularniji do gurua Ramanah Maharišija i Ramakrišne, koje je usmrtio rak, pa i od Meher Babe, koji je posle saobraćajne nesreće postao nepokretan.

Bagvan Radžniš u akciji

Nešto čudno je bilo vezano za Radžnišov ašram: ljudi su u njemu prečesto iščezavali, netragom nestajali. Evropske vlade su, na zahtev svojih građana, nastojale da provere o čemu je reč, ali nisu saznale mnogo. Nestao je i princ od Hanovera, Velf, rođak britanske kraljice Elizabete, i to pošto je iniciran i primio indusko ime Svami Anand Vimalkirt.

Niko iz Ašrama ništa nije govorio o tome, zbog gvozdene discipline. Svi su bili jednoliko odeveni: crvena odeća i Radžnišov medaljon o vratu. Nisu smeli da preispituju postupke nadređenih im ljudi, podređenih direktno “učitelju spasenja”. Guru im je govorio: “Šta god da se dešava u ovoj komuni dešava se s mojim znanjem... Vi nemate nikakvo pravo da prosuđujete šta je isprvno, a šta nije. Ako već znate šta je šta, niste ovde potrebni. Ako ste već prosvetljeni – idite kući... Nije vaš posao da sudite šta je pravo, a šta ne. Ovo nije obično mesto da bi se obične stvari tu primenjivale. Ovde je u toku neobičan ogled”.

Mesto u kome su se zbivala predavanja bilo je nazvano “Budahol” (Budina sala). Radžniš je dolazio u jednom od mnogih rols – rojseva, napuštajući svoj apartman – Lao Ceovu kuću, kako su je zvali... Ljudi su fanatično podizali glave da bi ga prvi ugledali. Uzdisali su i vikali od sreće. Po svedočenju Tala Bruka, koji je istraživao njegov rad i posetio Punu, guru je ličio na maga iz Tolkinovih romana. Publici se obraćao na hindu i na engleskom. Čak i kad je govorio hindu, prisutni Evropljani i Amerikanci su se pretvarali da razumeju, iako nisu shvatali ni reč.

Ašram je bio napravljen po belačkom modelu. Kuvali su Švajcarci, Nemci, Francuzi, Šveđani. Meso je bilo zabranjeno, ali je alkohol bio dozvoljen u neograničenim količinama. Kružila je trava, probani su LSD, kokain i heroin. “Melting pot” je bio savršen: pored aristokratije i članova kraljevskih kuća, glumaca i intelektualaca, bilo je tu raznih autsajdera, izopačenika, psihopata i čitača tarota... Svi su bili jednaki, ali kako bi Orvel rekao, neki su bili “jednakiji”: upravitelji ašrama i telohranitelji, majstori borilačkih veština...

Radžniš je voleo bogate. Jedino oni imaju dovoljno novca i vremena da bi dostigli prosvetljenje, govorio je. Mrzeo je decu u porodici. Muškarce je prinuđavao da se sterilišu, a žene da abortiraju. Uzori su mu, po sopstvenom priznanju, bili Aleksandar Veliki, Staljin i Hitler.

Kako je vodio svoje ljude? Smatrao je da ih treba “uništiti”, da bi bili presazdani. Ulogu gurua je objašnjavao ovako: “Učitelj je krajnje razoran. Učitelj stvara haos. Uvodi vas u ludilo što se tiče vašeg uma – jer, kad se um razboli, on staje... I iznenada se javlja nova svesnost”. Znao je da mnoge od postupaka za indukovanje ludila ne sme otkrivati javno, jer bi to moglo da ga košta. Jednoj grupi svojih posvećenika u Bombaju 15. juna 1970. je rekao da će neki od njegovih postupaka “prosvetljavanja” smeti da se otkriju tek posle 2500. godine, kad ljudi “duhovno uznapreduju”. Uništiti um: to je cilj “prosvetljenja” sa dalekog istoka.

Evo kako (opet Radžniš): “Um veli: “Prvo upoznaj, pa uđi u to. Bez znanja, uskakanje u tako nešto je opasno. Možeš se izgubiti, možda se nećeš vratiti. Ili – ko zna da li je to dobro ili loše? Zato prvo saznaj o tome sve što možeš”. Ali nema načina da se o tome sazna bilo šta ako se u to ne uđe. To je opasnost, rizik, kockanje. Zato ja sanuasine (svoje sledbenike, nap. prir.) zovem “kockari”. Oni su spremni da idu za mnom, bez oklevanja, u nepoznato. Ja im ne dajem nikakve garancije... Čovek mora da rizikuje. Opasnost je pred njima. Bilo da ćete doživeti prosvetljenje ili poludeti, opasnost je tu... Zato je Učitelj potreban... Ako mu ne verujete, ludilo vam ne gine”.

Drugi put ka “prosvetljenju” jeste uništenje svesti. Evo vežbe koju je Radžniš preporučivao svojim sledbenicima: “Sedite i gledajte... Dolazi vam pomisao da nekog ubijete. Vaš um uživa u pomisli da nekog ubijete; to je s jedne strane. Druga strana uma veli: “To je loše, greh je...” Kažete: “To mi je savest”. Nije to vaša savest; to vam je ubačeno. To vas društvo iznutra kontroliše; to je društvena strategija kontrole. Ne znate šta je dobro, a šta loše... Setite se da ego želi da bude poistovećen sa dobrom stranom, moralnom stranom. On se izvrsno oseća... Još uvek vas drži ta strana uma, još uvek ste robovi. Vaši sveci i vaši grešnici – robovi su i jedni i drugi. Istinski slobodan čovek je slobodan i od onog što je dobro i od onog što je loše. On je sa one strane dobra i zla. On je samo svestan i ništa više.” (časopis “Sanuas”, septembar – oktobar 1979).

Ispiranje mozga i srca bilo je posledica svega. Ali je Radžniš to smatrao dobrim. Njegov baštovan Divjananda koji nije mogao da izdrži to što mu se zbivalo sa umom, došao je učitelju i rekao mu: “Šta se ovo zbiva sa mnom? Postao sam skoro kao zombi, i bojim se. Da li da odem i radim nešto drugo?” Učitelj mu je odgovorio: “Budi zombi. Budi savršeni zombi, to je sve. Nastavi da radiš”. U časopisu “Sanuas” za maj 1978. učitlj veli: “To će se desiti mnogima. Ne bojte se kad se to desi... To je stanje neznanja; ne znate šta je šta, svo vaše znanje je izgubljeno, sva pamet je otišla. Postajete idiot. Izgledate kao idiot! Ljudi će reći da ste hipnotisani ili nešto slično, da niste onaj stari. To je tačno; ali to je svojevrstan šok. I dobro je, jer će uništiti prošlost... To je sav smisao Sanuasinstva i učeništva: da sva vaša prošlost bude izbrisana – vaše sećanje, vaš ego, vaš identitet – sve mora da ode” (podvlačenje naše, nap. prir.). Dakle, ovo je prava apologija “ispiranja mozga”.

Na drugom mestu, Radžniš veli: “Svaki vas učitelj obezglavljuje, nemilosrdno vam seče glavu, uništava vam razum, uništava vam logiku, izvodi vas iz glave. Jedini način je kompletno odsecanje glave. To je treće stanje: katarza. Kad glava više ne funkcioniše, prestaje njena kontrola i zatvorenik je slobodan... To je razlog zbog koga pravi učenik prolazi neku vrstu ludila pored učitelja”.

Još jedan put ka prosvetljenju: uništenje porodice i seks sa svima, bez razlike. Radžniš: “Čovek je prerastao porodicu. Korisnost porodice je okončana... ona je vrlo štetna jer kvar ljudski um. Ali u prošlosti nije bilo druge mogućnosti, nije bilo načina da se izabere išta drugo. Bila je nužno zlo... Za veliku većinu, porodica je odvratna. Pitajte psihoanalitičare – rećiće vam da sve vrste duševnih bolesti nastaju u porodici. Sve vrste psihoza, neuroza – sve je iz porodice. Porodica stvara vrlo, vrlo bolesno ljudsko biće”.

Zato je on nudio svoju komuni: seks bez ograničenja, i da deca pripadaju grupi. Tako će ona biti slobodna od “porodične značke”. I da gledaju svo orgijalističko ludilo: “Neka se deca igraju, neka gledaju, uživaju. Kad im roditelji vode ljubav, neka budu tu. Neka budu deo toga, neka gledaju... šta se dešava sa njihovom majkom kad vodi ljubav, kako joj je lice u zanosu, kako joj se oči zatvaraju i kako ulazi u sebe; kako otac doživljava orgazam, kako vrišti od sreće, neka deca vide mnoge kako vode ljubav. To će ih obogatiti”. To jest, obogaljiti. To jest, još će ih više napraviti zombijima. Jedna od bivših radžnišovki, Ada, rekla je Talu Bruku da je posle dvadeset – trideset intezivnih veza sa raznim muškarcima u toku godine, nekoliko godina uzastopce, čovek gotovo šizofreničar: “Postaješ matora, istrošena džukela u svojoj trideset petoj i niko ne želi ni da te pipne”... A u tome i jeste “prosvetljenje”: samog sebe pretvoriti u istrošenog psa, u savršenog zombija, u živog mrtvaca koji je zauvek propao i za koga nema vaskrsenja.

Radžniš im je sve to otvoreno govorio, i Sanuasini su se blesavo smešili i išli za njim u ponor. Dokle je dostizao guruov cinizam, vidi se iz njegovog obraćanja sledbenicima: “Vama su potrebne laži kao što deci trebaju igračke. Igračke su laži. Laži su vam potrebne ako niste odrasli... Sve Gude su lagale. To je bilo zbog njihove velike sapatnje... Cela istina bi bila previše. Možete prosto biti šokirani, smrvljeni. Ne možete podneti svu istinu. Razoriće vas. Samo lažima možete biti odvedeni do vrata hrama. I tek na vratima vam može biti saopštena sva istina. Ali tada ćete razumeti, tada ćete shvatiti zbog čega su bile potrebne laži”.

Otac laži, satana, učio je Radžniša. On se time i hvalio – da je u kontaktu sa uzvišenim dusima, koji ga poučavaju. To su isti oni dusi koji su vodili Blavacku i teozofe. To su dusi koji su vodili Hitlera. Ta grupa duhova koja je stajala iz Hitlera i nacizma, govorio je Radžniš, ima ime “Ašoka devet”, i jedna je od najmoćnijih. Zbog toga je čitav Daleki Istok na izvestan način bio sa Hitlerom, jer je dalekoistočna grupa vodila Hitlerov duh. Pa ipak, iako je “Ašoka devet” nadzirala Hitlerov ego, poduhvat spasenja čovečanstva nije uspeo. I Radžniš je nastavio da ga spasava.

Metoda je bila prosta: posednuće. Demon koji služi Radžniša treba da posedne njegovog učenika. Evo kako je on to opisao (zapamti, čitaoče: to je srž svake induističke inicijacije – od transcedetalne meditacije do “Hare Krišne”): “Kad god učitelj želi da ti pomogne, da očisti tvoje energetske kanale, tvoje prolaze (duhovne kundalini kanale), ako su začepljeni, on te prosto poseda. On prosto silazi u tebe i njegova energija, koja je višeg kvaliteta, čistija, neograničena, ulazi u tvoje energetske kanale... To je čitava veština Šakti – pata (kad on dodiruje tvoje čelo tokom inicijacije). Ako se učenik stvarno predaje, učitelj ga može odmah posednuti. I kad ste jednom posednuti učiteljevom energijom, kad vas prana okružuje i ulazi u vas, lako se čini ono što se godinama nije moglo učiniti... Ali ako učitelj, uđe u vas kao vodopad, postajete sasvim druga osoba, i to iznenada”.

Razlog zbog kojeg smo Radžnišovoj sekti posvetili ovoliko prostora leži u činjenici da je ova hinduistička dalekoistočna sekta najreprezentativniji primer gde čovek može da završi u susretu sa nasmejanim guruima i njihovim sledbenicima. Koliko, s druge strane, zavodljiva i sladunjava hinduistička filosofija pokazuje svoje pravo razarajuće lice onda kada više niste u mogućnosti da zauzmete kritički stav i da se suprostavite. Radžnišovih sledbenika ima i kod nas. 23. oktobra 1992. god. u hotelu “Jugoslavija” organizovan je “Ošo meditacioni inteziv”. U pozivu je naznačeno da posetioci treba da ponesu komotnu odeću po mogućstvu tamnocrvene boje, papuče, vegetarijanski sendvič i sok. Dezodoranse i parfeme je trebalo odstraniti, ali je zato bio obezbeđen AIDS test?! Da razmotrimo još neka od svedočanstva koja mogu biti otrežnjujuća.

DUHOVNI VAMPIRIZAM

Ekart Floter je zapazio nešto vrlo čudno među sledbenicima Radžnišovim. Oni su se razbolevali od istih bolesti kao i guru. Ne samo od polnih bolesti, nego i od istih alergija, od astme, od unutrašnjih bolesti koje je on imao. Guru je mogao da im radi šta god želi, i niko se nije bunio: od silovanja do sterilizacije, sve se prihvatalo.

Zašto?

Jedan od razloga su demonske moći kojima je ovaj nesrećnik baratao pošto se sasvim predao zlodusima. Tal Bruk svedoči da je i njegov negdašnji guru činio ono što je mogao da čini Radžniš: da se bavi duhovnim vampirizmom. U okviru njegove istrage, jedna od bivših učenica Bagavanovih pričala je da je poznavala čoveka koji je u Puni, u Budahol – sali, meditirao. U toj prostoriji bila je Radžnišova slika. Odjednom, on je izašao iz slike, prišao svom učeniku, otvorio mu grudi i pojeo srce. Vrativši se u fotografiju, on je srce izbljuvao. Ovaj učenik je to smatrao divnim iskustvom, i osećao da od tog časa njime upravlja neka druga, nezemaljska sila. Medicinska sestra iz Nemačke, koju je Ekart Floter sreo, pričala mu je kako joj je Radžniš u vidu duha dolazio da bi imao odnose sa njom. To je u prvi mah izgledalo sjajno, ali kasnije je dobijala napade neprekidnog straha i užasa. Osećala se takođe da ju je neko sasvim lišio životne energije.

U ašramu su se dešavale i druge jezive stvari. Floter se seća da su sanuasini katkad mogli da čuju zvuk sudara dva automobila, mada automobila nigde nije bilo; gledali su čudno vozilo, nalik na zmaja, sa ogromnim svetlima, kako prolazi pored njih, hitajući “dvesta na sat”, a nikakvog vozila nije bilo...

Satanizam je bio prisutan u svakom činu Radžnišovih saradnika. Šiva Murti, iako jedan od najodanijih sledbenika, napustio je oregonski ašram posle događaja na obližnjoj reci. On i njegov prijatelj su veslali u kanuima – jednosedima. Prijatelj je upao u brzi vodeni tok, prevrnuo se i počeo da se davi. Šiva Murti je voki – tokijem javio o tome Silvermanovoj, moleći da pošalje helikopter radi spasavanja. Ona je odbila, i njegov prijatelj je poginuo. Šiva murti je iz Oregona otišao u svoju domovinu, Škotsku. Kasnije je časopisu “Štern” napisao sledeće: “Radžniš Mohan vodi beskrupulozno međunarodno preduzeće vredno milione dolara. Pojedince i grupe koje ga slede on nečovečno iskorištava... Njegovo viđenje sveta sa sastoji u tome da samo on i njegovi sledbenici treba da vladaju zemljom. Da li vam to zvuči poznato?"

Nemcima je zvučalo. Ličilo je na Hitlera, omiljenu Radžnišovu ličnost, čoveka “sa one strane dobra i zla”.

SAMOPONIŽENjE, NEKROFILIJA, KANIBALIZAM

Tal Bruk piše: “Godinama sam izučavao severnoindijski tantrizam i video da je to izvorni model za evropski satanizam. Onaj Drevni ostavljao je svoj smrad i krvave tragove vekovima, od Nimroda vavilonskog, do rogatog boga druida... Tantra je otišla najdalje. Predaja putem samoponiženja – jedenje izmeta, nekrfilija, kanibalizam, ljudske žrtve – setimo se “skidanja krova konvencionalne moralnosti” – orgije, obožavanje Šive,... Satane, Onog Drevnog. Šiva sa svojim kobrama i trozupcem”.

Šivi, to jest satani, klanjao se Radžniš, kao što mu se, u vidu Krišne ili nekog drugog ludog “boga” klanja paganska Indija. I Radžniš je to ovako tumačio: “Bog je morao da uzme satanu da mu pomaže oko upravljanja svetom. Bez đavola, ni on ne može da upravlja stvarima... Moj ašram ne pravi razliku između đavola i onog božanskog. Ja sve upijam. Ko god da ste, usisaću vas. I ja koristim sve vrste energija... đavolske energije mogu da budu korišćene na božanski način. I to je samo početak. Čim stigne još đavola, videćete”.

Tantrizam i crna magija odobravaju ljudske žrtve. U svojoj knjizi “Crne veštice” Ričard Kevendiš objašnjava zašto je satanistima potrebna ljudska žrtva: kada se ubija čovek, oslobađa se mnogo energije. Ako je to povezano sa orgijama, energije ima još više. Prema Kevendišu, koji se poziva na Kroulija, “ovo je najveća tajna praktične magije”.

Uostalom, naše zgražavanje neće zapanjiti sataniste. Oni veruju da smo mi, hrišćani, zaostale budale koje ne shvataju da je, kako kaže kroulijevac Goran Đorđević u članku “Logos Theleme”, “cilj svih spiritualnih težnji je upravo spuštanje Nebesa na zemlju, uviđanje istovetnosti svega što postoji, brisanje granice između dobra i zla i ispoljavanje Boga u svetu”. Đorđević dalje nastavlja: “Krouli je tvrdio, slično Jungu, da svo zlo treba proživeti i transformisati u sebi, slično alhemijskoj transformaciji nečistih psihičkih metala u zlato, a ne prognati i odbaciti deo svoje Psihe u pakao. To je u skladu sa novoeonskim gledištem da magičar ne sme da se izoluje od bilo kog dela Univerzuma. Zlo je samo izokrenuto, iskrivljeno Dobro, i da bi dostigao Apsolut, stanje bez Ega, nužno je prvo ih uravnotežiti u sebi, a zatim istovremeno prevazići podjednako Dobro kao i Zlo. Zbog toga shvatanje satane u thelemi i hermetizmu, kao uništavača ljudskog ega, nema nikakve veze s shvatanjem satane u hrišćanstvu, satanizmu i drugim staroeonskim tvorevinama”. To jest, po Đorđeviću, satana je “pozitivna lučnost”. To jest, ubijati radi nadilaženja Dobra i Zla se može – to jest... Đavolji vodvilj se nastavlja...

I vodi u ludilo i pakao.

Bruk je došao do dnevnika Rona Rikardsa, inicijacijom pretvorenog u “Devu Rupena”, jednog od prvih bliskih Radžnišovih sledbenika, milijardera iz Australije. Bio je na dijeti od mleka i opijuma. On je svoj dnevnik, pred samu smrt, predao Ekartu Floteru, a ovaj ga je dao Bruku. A Rikards nije umro od droge: skočio je kroz prozor, i u pokušaju da ga, posle pada, spasu, nisu uspeli.

Crna sveska bila je puna čudnih crteža i anagrama. Opisivala je njegova putovanja i veze sa devojkama. Iskustva sa raznim drogama i “širenju polja svesti”... Evo nekoliko odlomaka.

“15. januar, ponedeljak... Osećam se predivno što živim. Što dišem. Što sam u čarobnoj zemlji. Osećam kao da sam oduvek ovde. Indija je čista stvarnost”.

Ali već u utorak je pisao: “Osećam se tako usamljeno... plačem, plačem... tako sam usamljen među ovim takozvanim sanuasinima, tako sam, tako sam usamljen. Ko su mi prijatelji? Šta? Zašto? Kako? Ne! Ne!... Ima li nečeg što vredi? Sada, danas, osećam bol. Plačem. Ridam. Sećam se. Prošlost je bila divna. Sada sam izgubljen u Indiji. Zašto sam dođavola ovde?"

U četvrtak je zapisao: “Osećam se pomalo samoubilački danas. Mahavira reče: Jedini vredan način samoubistva je prestati da dišeš, da jedeš, da piješ, da se krećeš – i tako umreš. Prilično uvrnuto sam se osećao”.

I došla je smrt.

UMRLI SU SA ISTIM IZRAZOM U OČIMA

Kuda je ta smrt vodila? Floter se seća: “Godine 1979. jedna devojka iz Engleske umrla je, izgleda, od hepatitisa – mada teško da neko umre od hepatitisa – i svi su se sa pogreba vratili sa nekim čudnim osećanjem. Devojka je ležala na lomači. Pre no što su je spalili, pevali su i igrali kao i obično. Na licu joj je ostao zaleđen taj izraz. Oči su joj bile i dalje otvorene. Imala je izraz krajnjeg straha... i stalno sam o tome slušao. Umirali su u ašramu ljudi koji su, svi do jednog, imali isti izraz u očima. Kao da su u poslednjem času videli nešto krajnje stravično, neverovatno. Mora da su nešto videli u poslednjem trenu, recimo pojavu satane. Svi ti ljudi. I ja sam uveren da je ta engleska devojka u poslednjem trenu videla u čemu je. Ja sam analitički novinar i bio sam uglavnom urednik “Nemačkog poslovnog nedeljnika” i navikao sam da radim sa činjenicama i realijama. Nemam nekakvu naročito emocionalnu prošlost. Zato verujem samo u ono što mogu da potvrdim. I moj zaključak o tim događajima koji su se zbili umirućim sanuasinima jeste da im je satanska realnost bila skrivena do pred trenutak umiranja. I tada bi je ugledali. Kao da su se sudarili s njom. Mogla je to biti poseta satanina... Ili su bili obmanuti toliko da su stigli do tačke bespovrata i tada je on dolazio, polažući pravo na njih”.

Tako se završavao tantristički put ka “Apsolutu”.

Nosili su crvenu odeću i Radžnišove portrete o vratu...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri jul 23, 2008 5:33 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Ako te interesuje Osho onda čitaj Oshoa svojim očima, ne tuđim.
Koliko kopaš po tuđim prikazima toliko pokazuješ da ne vidiš samog Oshoa.
A on je vrlo jasan u svakoj njegovoj knjizi.
Na kraju i vrapci znaju da se on teško zamerio Iluminatima, Jevrejima i Katoličkoj crkvi i da je bio i još uvek je meta njihovih zavera i svih mogućih podmetaičina (između ostalog i da je umro od side u vreme kada sida nije ni bila raširena po svetu, tek se pojavila u USA i Africi). A na snimku sa posmrtong odra se lepo vidi da nije uopšte ličio na nekoga ko je umro od side, onako mrtav izgledao je lepše i življe od svih naših popova koji ga pljuju po direktivi Katoličkih Jevreja - ili nesvesno, što oni često rade jer i ne znaju šta rade.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osho
PostPostano: čet jul 24, 2008 10:21 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet maj 19, 2005 6:45 pm
Postovi: 168
bodysnatcher je napisao/la:
htio sam pokrenuti raspravu o kontraverznom majstoru sa 1001. biografijom, procitavsi esej bivseg ucenika Christophera Caldera (Sw. Krishna Christ):


Stari od rasprave ovdje neće ništa biti pošto nas je premalo koji smo Osha čitali. :)

Taj Calderov članak je prvi negativni koji Google pretraga izbaci tako da gotovo svi koji znaju za Osha znaju i za njega.

A ne pada mi na pamet da se spuštam na tu razinu da ozbiljno shvaćam popovsko mišljenje.

_________________
On izgubi mnoge stvari: bijedu, bol, muku, tjeskobu, ambiciju, ljubomoru, mržnju, posesivnost, nasilje - sve izgubi. Postigne ono što je već bilo tu, on se sjeti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet jul 24, 2008 10:55 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Evo, da imamo malo materijala od Oshe... da vidimo o čemu se tu radi...

Osho - Knjiga o egu

( copy-pastam prvo poglavlje ):

--------------------
Ego je ledeni brijeg.
Otopite ga u dubokoj ljubavi,
tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.

Osho

--------------------

Predgovor

Jednostavnost nije nikakav izazov egu, pravi izazov je teškoća, a tek nemogućnost da se nešto učini je doista velik izazov. Veličinu vašeg ega možete otkriti po izazovu koji ste prihvatili, po mjeri vaših ambicija. Jednostavnost nije privlačna egu, jednostavnost je smrt za ego.
A čovjek je izabrao zamršenost čak ondje gdje uopće nema potrebe za njom. I to zbog jednostavnog razloga - kad je nešto zamršeno, on može rasti i jačati svoj ego. On postaje sve važniji u politici, religiji, u društvu - svuda.
Cijela psihologija je usklađena tako da ego postane što jačim. Čak i one budale, psiholozi, naglašavaju da je čovjeku potreban jak ego. I zato vam program obrazovanja budi ambiciju kaznom i nagradom da vas usmjeri u određeni smjer. Vaši roditelji od samog se početka previše nadaju vašem uspjehu. Oni misle da im se rodio Aleksandar Veliki, ili da njihova kći nije nitko drugi nego reinkarnacija Kleopatre. Već na početku roditelji vam postavljaju uvjet - ako se ne dokažete, niste ni za što. Jednostavan čovjek se smatra glupanom.

Jednostavan čovjek nije bio do sada cilj ljudskog društva. A jednostavan čovjek ni ne može biti cilj, jer on je rođen kao jednostavan. Svako je dijete jednostavno, ono sliči čistoj školskoj pločici. Tada roditelji počnu upisivati po toj pločici ono što dijete mora postati. Nakon njih to čine učitelji, svećenici, razni vođe - svi oni naglašavaju da morate postati netko, inače će vam život proći uzalud.
A sve je upravo suprotno. Vi ste biće. Vi ne morate postati nitko drugi. To je značenje jednostavnosti: ostati u miru sam sa sobom, ne slijediti nikakav trag da se nešto postane - nešto što je stalno.
Nema mjesta na kojem ćete osjećati da je vaše putovanje završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste željeli. Nitko u cijeloj povijesti čovječanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavna razloga jer se čovjek kreće u krugu. I tako je netko u nečem uvijek ispred vas.
Možete postati predsjednik Amerike, ali pred Muhamedom Alijem velikim uvijek ćete se osjećati inferiorni. Vi nemate te njegove animalne snage. Muhamed Ali može dati oštar udarac šakom po nosu Ronaldu Reaganu i Ronald Reagan će se ispružiti po tlu. Možete postati premijer neke zemlje, ali kad se susretnete s Albertom Einsteinom, izgledat ćete poput patuljka - nećete biti premijer nego patuljak.
Život je multidimenzionalan. Nemoguće je da postignete nešto na svim poljima, da budete prvi na svim poljima. To je čista nemogućnost, postojanje se ne razvija na takav način. Ego je čovjekova bolest.

Osobni interesi žele da ostanete bolesni. Oni ne žele da budete zdravi i cjeloviti, jer je to opasno za njih. Zato nitko ne želi biti jednostavan, nitko ne želi biti nitko. A ja jedino želim da budete u miru sa sobom, da prihvatite svoje biće.
Postati nešto znak je bolesti, biti nitko znak je zdravlja. Ali vi niste okusili što znači biti jednostavan, zdrav i blažen. Vaše društvo nije vam dopustilo da se ni jedan trenutak posvetite sebi, zato poznajete samo jedan put, put ega.
Rekli su vam da postanete Isus Krist. Ima društava koja teže da svi postanu Bog. Taj bolesni svijet! Morate izići iz svih tih programa. Želite li uživati, opustiti se, osjećati mir i ljepotu postojanja, morat ćete se okaniti toga lažnog ega.
Ja ne želim ništa drugo uzeti od vas. Želim vam samo oduzeti ego, koji je u svakom slučaju tek fantazija. On nije stvarnost, zato vam zapravo ništa niti ne oduzimam. A želim vam dati vaše biće. Naravno, ne moram vam ga dati, jer vi ga već imate. Mora vas samo nešto prodrmati i probuditi za ljepotu prostodušnosti.
Ništa nije bez rizika. A vi trčite za sjenama koje nikad nećete moći uhvatiti, zaboravljajući sva blaga koja ste donijeli sa sobom na svijet. Prije nego što vam se ispune sve želje ega, smrt će vas dokrajčiti. Život je prekratak. On ne bi smio biti uništen u tako ludim igrama kao što je igra ega.
A sve je samo pitanje shvaćanja.

POGLAVLJE 1

EGO

Što je ego?

Ego je samo suprotnost vašega pravog sebstva. Ego niste vi. Ego je varka koju je stvorilo društvo, kako biste se nastavili igrati s igračkom, a da nikad ne pitate za pravu stvar. Zato vam uporno govorim: ako ne odbacite ego, nikad nećete upoznati sebe.
Kad ste se rodili, imali ste svoje autentično sebstvo. Tada su vam počeli stvarati lažno sebstvo: vi ste kršćanin, katolik, vi ste odabrana rasa od Boga, pretpostavlja se da ćete vladati svijetom i tako dalje. Stvorili su lažnu sliku o vama. Dali su vam ime, a oko imena stvorili su ambicije i usmjerenosti.
Malo po malo, jer za to je potrebna jedna trećina vašeg života, oni rade na vašem egu preko škole, crkve, koledža, sveučilišta. Kad se vratite kući sa sveučilišta, potpuno ste zaboravili svoje nevino biće. Sada ste veliki ego sa zlatnom medaljom, prvorazredni ste sveučilištarac. Spremni ste ući u svijet.

Taj ego ima sve želje, ambicije i potrebe da bude uvijek na vrhu svega. Taj vas ego iskorištava. On vam nikad ne dopušta da bar na tren ugledate vlastito autentično sebstvo, a vaš život je ondje, u vašoj autentičnosti. Stoga taj ego proizvodi samo nevolju, patnju, sukobe, razočaranja, ludosti, samoubojstva i ubojstva - sve vrste kriminala.
Tražitelj istine treba početi upravo s te točke: odbacite sve što vam je društvo reklo da jeste. Vi to sigurno niste, jer nitko ne zna tko ste vi zapravo, osim vas samih. Ne znaju to ni vaši roditelji ni učitelji, ni svećenici. Osim vas samih, nitko ne može ući u privatnost vašeg bića. Zato vas nitko niti ne poznaje. Sve što su drugi rekli o vama, pogrešno je.
Odbacite to, napustite ego potpuno. Uništavajući ego, otkrit ćete svoje biće. A to otkriće bit će najveće moguće otkriće, jer ono je početak posve novog hodočašća prema krajnjem blaženstvu, prema vječnom životu.
Možete odabrati: ili razočaranje, patnju i nevolju - tada zadržite ego, hranite ga. Ili želite mir, tišinu, blaženstvo - ali tada morate vratiti svoju prostodušnost. (2)
Iz knjige Okovi slobode, Poglavlje 33
Dijete nije rođeno s egom
Dijete nije rođeno s egom. Ego se nauči od društva, religije i kulture. Možda ste promatrali malu djecu koja ne kažu: "Ja sam gladan." Ako se dijete zove Bob, ono će reći: "Bob je gladan." Ili: " Bob želi ići u WC." Dijete nema osjećaj ja. Ono sebe naziva u trećem licu. Bob je ime kojim ga ljudi zovu, zato i ono sebe naziva tim imenom. Ali doći će dan...kako će rasti, vi ćete ga naučiti da to nije u redu. "Bob je ime kojim te drugi zovu. Ti moraš prestati sebe nazivati Bobom. Ti si odvojena osobnost, moraš naučiti sebe zvati ja."
Onoga dana kad Bob postane ja, on gubi stvarnost postojanja te upada u taman ambis halucinacije. Kad jednom sebe nazove ja, nastaje jedna posve drukčija energija. Sada ja želi rasti, želi postati velik, želi ovo i ono, želi se popeti sve više u svijetu hijerarhije. Želi veći teritorijalni imperativ.
Ako netko ima veći ja od vas, to će u vama stvoriti kompleks inferiornosti. Vi ćete svim silama nastojati biti superiorniji, svetiji, veći. Sada će cijeli vaš život postati posvećen jednoj glupoj stvari, koja zapravo ne postoji. Vi se nalazite na putu snova, i dalje ćete se kretati tim putom i povećavati svoje ja. I to će stvarati sve vaše probleme.
Čak je i Aleksandar Veliki imao golemih problema. Ja u njemu željelo je osvojiti cijeli svijet i gotovo mu je to uspjelo. Kažem gotovo zbog dva razloga. U njegovo vrijeme pola svijeta nije bilo poznato, Amerika još nije bila otkrivena. Osim toga, on je ušao u Indiju, ali je nije uspio pokoriti, već se vratio s njezinih granica.
On nije bio star čovjek, imao je samo trideset tri godine. Ali u te trideset tri godine, on se samo borio, borio, borio. Obolio je, mučila ga je borba, ubijanje, krv. Želio se vratiti kući i odmoriti se, ali ni ta mu se želja nije ispunila. Nije uspio stići do svog doma u Ateni. Umro je samo jedan dan prije nego što je trebao stići u Atenu. Atena je bila udaljena samo dvadeset četiri sata.
Ali uza sve svoje životno iskustvo - da postane bogatiji, veći, moćniji, osjećao je potpunu bespomoćnost, nije mogao odgoditi ni svoju smrt za dvadeset četiri sata. A obećao je majci, kad jednom osvoji svijet doći će k njoj i staviti sav svijet pred njezina stopala kao dar. Nijedan sin nije to nikad prije učinio za svoju majku. Bilo je posve jedinstveno to što je on želio učiniti.
No osjećao se bespomoćno, okružen najboljim liječnicima. Svi su mu govorili: "Ne možeš preživjeti. Ovo putovanje od dvadeset četiri sata će te ubiti. Bolje da se odmoriš ovdje, možda još postoji nada. Ali ne miči se! Nemaš mnogo prilike ni odmoriti se - ti već toneš. Ti si sve bliže, ali ne svom domu, nego svojoj smrti, ne svom dom, već svom grobu.
A mi ti ne možemo pomoći. Mi možemo izliječiti bolest, ali ne i smrt. A kod tebe nije u pitanju bolest. Ti si kao ispražnjena puška. U trideset tri godine potrošio si svu svoju živomu energiju, boreći se s raznim narodima. Potrošio si svoj život. Ne, ne radi se o bolesti, jednostavno je potrošena tvoja životna energija, a potrošena je uzalud."
Aleksandar je bio vrlo inteligentan čovjek. Bio je učenik velikog logičara i filozofa Aristotela. Aristotel je bio njegov privatni odgojitelj. No Aleksandar je umro prije nego što je stigao u svoj glavni grad. Prije smrti naredio je svom glavnom zapovjedniku: "Ovo je moja posljednja volja i mora biti ispunjena." Koja je bila njegova zadnja želja? Bila je vrlo čudna. Evo je: "Kad budete nosili na groblje kovčeg s mojim mrtvim tijelom, moraju obje moje ruke izvirivati iz kovčega."
Glavni zapovjednik je pitao: "Kakva je to želja? Ruke se uvijek drže u kovčegu. Nitko nije nikad čuo da se na groblje nosi kovčeg s rukama koje vire iz njega."
Aleksandar je odgovorio: "Nemam više dovoljno daha da ti to objasnim. Ali ukratko, želim pokazati svijetu da odlazim praznih ruku. Mislio sam da sam postajao sve bogatiji i veći. Ali zapravo postajao sam sve siromašniji. Kad sam se rodio, došao sam na svijet stisnutih pesnica, kao da sam nešto u njima držao. Sada, u času smrti, ne mogu otići stisnutih ruku."
Da biste držali stisnute pesnice, potreban je život, energija. Ni jedan mrtav čovjek ne može držati stisnute ruke. Tko će ih stisnuti? Mrtav čovjek više nije tu, sva njegova energija je nestala - ruke se same otvaraju.
"Neka svi znaju da Aleksandar Veliki umire praznih ruku, kao pravi prosjak."
Ali ne vidim da je itko išta naučio od tih praznih ruku, jer ljudi nakon Aleksandra nastavljaju činiti isto na razne načine.
Čovjekov ego je izvor svih njegovih problema, svih ratova, sukoba i ljubomora, svih strahova i depresija. Čovjek osjeća da nema uspjeha, neprestano se uspoređuje s drugima i tako se zbog svega vrijeđa, strahovito vrijeđa jer ne može imati sve.
Netko je ljepši od vas i to vas vrijeđa. Netko ima više novaca od vas, to vas vrijeđa. Netko je obrazovaniji od vas i to vas vrijeđa. Bezbrojne stvari vas vrijeđaju, ali vi to ne znate. Ne vrijeđaju vas zapravo stvari, jer one ne vrijeđaju ni mene. Vi ste uvrijeđeni zbog vašeg ega.
Ego neprestano drhti od straha, znajući savršeno dobro da se radi o umjetnom, o lažnom savjetu koje je izmislilo društvo kako bi vas prisililo da trčite i proganjate sjene.
Ta igra ega koji se sve više penje jedna je vrsta politike.
Ego i sve njegove igre.. .brak je njegova igra, novac je njegova igra, moć je njegova igra. Društvo do danas i dalje igra razne igre, to je jedna opća olimpijada koja traje na cijelom svijetu. Pojedinac se bori za svoj put prema gore, a svi ostali povlače ga prema dolje. Jer na vrhuncu Everesta nema dovoljno mjesta za sve vas.
To je natjecanje razbojnika i ono vam postaje tako važno da posve zaboravljate da je društvo, da su vaši učitelji usadili u vas ovaj ego. Od dječjeg vrtića do sveučilišta, što svi oni rade? Svi jačaju vaš ego. Sve više akademskih titula dodaje se vašem imenu i vi se počinjete osjećati sve većim.
Ego je najveća laž koju ste prihvatili kao istinu. Ali svi vaši osobni interesi odobravaju mu jer kad bi svatko postao svjestan stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se održava na cijelom svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne bi želio popeti na Everest, svi bi uživali i veselili se ondje gdje jesu.
Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati. Želite li uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti uspjeh i zbog toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je samo malo vremena u kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje.
Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo.
Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja vas održava u patnji.
Ego se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može postojati u sadašnjosti, već postoji samo u budućnosti i u prošlosti - u onom što više ne postoji, ili što još ne postoji. Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji jer on je sam nepostojeći.
U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa. (3)
Od laži prema istini, Poglavlje 18
Ideja o odvojenom središtu korijen je ega
Ideja o odvojenom središtu sam je korijen ega. Kad se dijete rodi, ono nema još vlastita središta. Devet mjeseci u majčinoj utrobi ono funkcionira služeći se majkom kao središtem, ono nije odvojeno od nje. Tada se rodi. Sada postaje korisno misliti na vlastito odvojeno središte, inače život postaje vrlo težak, gotovo nemoguć.
Da bi preživio i borio se za preživljavanje u životnoj borbi, čovjek treba saznati tko je. A nitko nema nikakve ideje o tomu. Jer u najdubljoj svojoj biti čovjek je misterija. Vi niti ne slutite tko ste. U vašoj najdubljoj srži vi niste pojedinac, već univerzum.
Zato Buddha zašuti i ne odgovara kad ga pitate: 'Tko si ti?" On ne može odgovoriti jer sada više nije odvojen, postao je cjelina. No u običnom životu on uvijek mora koristiti riječ ja. Ako je žedan, mora reći: "Ja sam žedan, Ananda, donesi mi vode." Tako i dalje koristi staru riječ punu značenja, riječ ja. Ta je riječ vrlo važna premda je fikcija. Ali mnoge fikcije pune su značenja.
Na primjer, vi imate neko ime. To je fikcija. Došli ste bez imena, niste ga donijeli sa sobom, ime su vam drugi dali. I tada, neprestanim ponavljanjem, počinjete se poistovjećivati s tim imenom. Ali ono je ipak samo fikcija.
No kad kažem da je fikcija, ne mislim da je nepotrebno. Ime je potrebna fikcija, ono je korisno. Kako se inače možete obraćati ljudima? Želite li nekom napisati pismo, kome ćete pisati?
Neki mali dječak jednom je napisao pismo Bogu. Njegova je majka bila bolesna, a otac mrtav pa oni nisu imali novca. Zato je molio Boga da mu pošalje pedeset rupija.
Kad je pismo stiglo na poštu, službenici su bili u nedoumici što da rade s njim, kamo ga poslati? Bilo je adresirano jednostavno na Boga. Zato su ga otvorili. Bilo im je žao malog dječaka pa su odlučili skupiti nešto novca i poslati mu ga. To su i učinili. Dječak je tražio pedeset rupija, ali oni su mogli skupiti samo četrdeset.
Stiglo je i drugo pismo adresirano na Boga. Dječak je pisao: "Dragi Bože, molim Te, kad mi sljedeći puta šalješ novce, pošalji ih direktno na mene, nemoj ih slati preko pošte. Oni su zadržali deset rupija za poštarinu."
Bilo bi teško da netko nema ime. Premda nitko doista nema ime, ono je prekrasna i korisna fikcija. Ime je potrebno da bi vas drugi mogli identificirati, ja vam je potreban da se možete predstaviti. Ali sve je to samo fikcija. Spustite li se duboko u sebe, otkrit ćete da je ime nestalo, ideja o ja je nestala. Ostalo je samo čisto postojanje, čista svijest.
A to postojanje nije nešto odvojeno, ono nije ni vaše ni moje, to postojanje pripada svima. Stijene, rijeke, planine i drveće, sve je njime obuhvaćeno. Sto se dublje spuštate u sebe, sve više otkrivate da osobe ne postoje, da pojedinci ne postoje. Ono što postoji je čista univerzalnost. Na izvanjskoj razini mi imamo ime, ego, identitet. Kad se s te razine spustimo prema središtu, svi ti identiteti nestaju.
Ego je samo korisna fikcija. Koristite ga, ali ne dopustite da vas zavede. (4)
Knjiga mudrosti, Poglavlje 16
Funkcioniramo li mi uvijek kroz ego, ili postoje trenuci kad smo bez njega?
Budući da je ego fikcija, postoje trenuci kad smo bez njega. Budući da je on fikcija, on može postojati samo ako ga podržavate. Fikciji je potrebno snažno podržavanje. Istini ono nije potrebno, u tome leži ljepota istine. Ali fikcija? Morate je stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano tone. Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na drugoj.
I to je ono što ljudi čine cijeli život, pokušavaju učiniti da fikcija izgleda kao istina. Kad imate više novca, imate i veći ego, nešto čvršći od ega siromašna čovjeka. Ego siromašna čovjeka je tanak, on si ne može priuštiti veći ego. Ako postanete predsjednik vlade ili predsjednik države, vaš će se ego napuhati do krajnjih granica. Tada više ne hodate po zemlji.
Cijeli naš život, potraga za novcem, moć, ugled, ovo i ono, sve to nije ništa drugo nego potraga za novim uporištem, potraga za novom zaštitom, da biste nekako zadržali fikciju. A sve vrijeme znate da smrt dolazi. Sve što učinite, smrt će uništiti. A ipak se čovjek i dalje nada, protiv svih nada on gaji nadu: možda svi umru, osim mene.
Na neki način to je istina. Uvijek ste vidjeli da drugi ljudi umiru, nikad niste vidjeli sebe da umirete. Zato to izgleda istinito i logično. Ovaj čovjek umre, onaj čovjek umre, a vi nikad ne umirete. Vi ste uvijek ovdje da ih žalite, vi uvijek idete s njima na groblje da se oprostite od njih, a tada opet pođete kući.
Ne dajte se zavarati time jer svi su ti ljudi isto radili. A nitko nije izuzetak. Smrt dođe i uništi svu fikciju vašeg uma, vašeg ugleda. Smrt dođe i jednostavno izbriše sve, ne ostavlja ni otiske stopala. Štogod učinimo sa svojim životom nije ništa drugo nego pisanje na vodi, čak nije ni pisanje na pijesku, nego na vodi. Niste još ništa ni napisali, a već je svega nestalo. Ne uspijete to ni pročitati. Prije nego pročitate, svega nestane.
Ali mi i dalje gradimo kule u zraku. Budući da su one fikcija, potrebno ih je stalno održavati, stalno se truditi, danju i noću. A nitko ne može paziti na to dvadeset četiri sata dnevno.
I zato katkad, unatoč vama, jave se trenuci kad na čas ugledate stvarnost bez ega koji funkcionira kao prepreka.
Zapamtite da unatoč paravana ega kojim se kriju prave namjere, unatoč vama, ti trenuci ipak postoje. Svatko ih jednom doživi.
Na primjer, svake noći kad zapadnete u dubok san, san je tako dubok da ne možete čak ni sanjati, tada ego nije više vaš temelj, sve su njegove funkcije nestale. Dubok san bez snova vrsta je male smrti.
U snu bez snova ego posve nestaje, jer kad nema razmišljanja ni snova, kako možete održati fikciju? Ali spavanje bez snova traje tek kratko vrijeme. U osam sati zdravog sna, ono ne traje više od dva sata. A sama ta dva sata vas revitaliziraju. Doživite li ta dva sata duboka spavanja bez snova, ujutro ćete se probuditi kao novi, svježi, oživjeli. Život ponovno postaje uzbudljiv, dan se čini kao dar. Sve izgleda kao novo jer ste vi novi. I sve se čini prekrasnim, jer ste vi u prekrasnom prostoru.
Sto se dogodilo u ta dva sata kad ste zapali u dubok san
- u ono što Patahjali i joga zovu suuupti, spavanje bez snova? Ego je nestao. A nestajanje ega vas je revitaliziralo, pomladilo. Nestankom ega, premda u dubokom stanju bez svijesti, doživjeli ste Boga. Patanjali kaže da nema razlike između spavanja bez snova - suuupti i krajnjeg stanja stopljenosti s Apsolutom
- samadhi. Nema mnogo razlike premda ipak postoji razlika. Razlika je u svijesti. U snu bez snova vi niste ničega svjesni, u stanju samadhi vi ste svjesni, ali stanje je isto. Vi se krećete k Bogu, krećete se k univerzalnom središtu. Nestajete u vanjskoj razini i približavate se središtu. I upravo taj dodir sa središtem tako vas pomlađuje.
Budući da je ego fikcija, on katkad nestaje. Najdragocjenije vrijeme je spavanje bez snova. Zato zapamtite - spavanje je vrlo dragocjeno, nemojte ga propustiti ni zbog kojeg razloga.
Drugi veliki izvor iskustva stanja bez ega je seks, ljubav. No taj su osjećaj uništili svećenici, prokleli su ga, zato to više nije tako snažan doživljaj. Takvo prokletstvo za dugo je vremena postavilo uvjete mnogim ljudima. Čak i onda dok su u ljubavnom odnosu, oni duboko u sebi znaju da rade nešto pogrešno. Odnekud im se javlja krivnja. A to je tako i kod najmodernije, najsuvremenije i najmlađe generacije.
Na površini možda niste revoltirani protiv društva, na površini možda više niste konformista. Ali te stvari su vrlo duboke, nije u pitanju površinski rezultat. Možete imati dugačku kosu, to vam neće mnogo pomoći. Možete postati hipi i prestati se prati, ni to vam neće mnogo pomoći. Možete postati otpadnik od društva na sve moguće načine koje možete zamisliti i izmisliti, ali to vam zaista neće pomoći jer stvari su postale preduboke, a sve su to samo površne mjere.
Tisućama godina su nam pričali da je seks najveći grijeh. Ta je misao postala dio naše krvi, kostiju, dio same srži. I tako, iako svjesno znate da nema ništa loše u seksu, ona vas i nesvjesno drži malo podalje, drži vas u strahu, u osjećaju krivice i vi se ne možete potpuno predati ljubavi.
Ako to ipak uspijete, ego nestaje pa na najvišem vrhuncu, u klimaksu ljubavnog čina, vi ste puni životne energije. Um ne funkcionira. To je takva uzavrelost energije da je um zbunjen, on ne zna što treba sada raditi. On je savršeno sposoban ostati u funkciji u normalnim situacijama, ali kad se dogodi bilo što posve nepoznato i vrlo vitalno, um se zaustavi. A seks je najvitalnija stvar. Ako se posve predate ljubavnom činu, ego nestaje. U tome je ljepota ljubavnog čina, to je drugi izvor koji pomaže da se letimice shvati Bog - to je slično dubokom snu. Ali ljubavni čin je još dragocjeniji izvor jer u dubokom snu vi niste svjesni ničega, dok ste u ljubavnom činu svjesni, svjesni ste premda bez sudjelovanja uma.
Zato je velika znanost tantre postala mogućom. Patanjali i joga bavili su se dubokim snom. Oni su odabrali taj put da transformiraju dubok san u svjesno stanje kako biste znali da ste u svom središtu. Tantra smatra ljubavni čin prozorom prema Bogu.
Put joge vrlo je dugačak jer transformirati nesvjesno spavanje u svijest vrlo je naporno, mogu proći mnogi životi...
Tantra je pošla mnogo kraćim putem, najkraćim putem, a i mnogo ugodnijim! Ljubavni čin može otvoriti prozor prema Bogu. Sve što je potrebno jest iskorijeniti uvjetovanosti koje su svećenici usadili u vas. Oni su to učinili kako bi mogli postati posrednici i agenti između vas i Boga, tako da je vaš direktni kontakt s Bogom odsječen. Naravno, vi biste trebali nekoga da vas opet dovede u dodir s Bogom, a svećenik bi postao moćan. A on je bio moćan milenijima.
Tko god vas može dovesti u dodir s moći, s pravom moći, postat će i sam moćan. Bog je prava moć, On je izvor svih moći.
Svećenik je bio tako moćan milenijima, bio je moćniji od kralja. Sada je znanstvenik zauzeo mjesto svećenika jer sada on zna kako otključati vrata moći skrivene u prirodi. Svećenik je znao kako vas povezati s Bogom, znanstvenik zna kako vas povezati s prirodom. Ali najprije vas svećenik mora odvezati, kako između vas i Boga ne bi ostala nikakva individualna privatna linija. Svećenik je pokvario vaše unutarnje izvore, on ih je otrovao. On je postao vrlo moćan, ali cijelo čovječanstvo ostalo je bez radosti, bez ljubavi, ostalo je puno osjećaja krivice.
Morate se posve riješiti osjećaja krivice. Dok ljubite, mislite na molitvu, meditirajte, mislite na Boga. Dok ljubite, palite mirisne štapiće, pjevajte, plešite. Vaša spavaća soba treba biti hram, sveto mjesto. A ljubavni čin ne smije biti nešto što se obavlja na brzinu. Spustite se dublje, upijajte ga što više možete, polako i zahvalno. I bit ćete iznenađeni - vi imate ključ toga čina.
Bog vas nije poslao u svijet bez ključeva. Ali ti se ključevi moraju koristiti, morate ih staviti u bravu i okrenuti ih.
Ljubav je drugi fenomen, jedan od najmoćnijih, kad ego nestaje, a vi ste svjesni, potpuno svjesni, vi pulsirate, vibrirate. Više niste individualist, već ste izgubljeni u energiji cjeline.
Tada polako, polako, neka to postane vaš način života. Ono što se događa na vrhuncu ljubavi mora postati vaša disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve što činite i kamo god pođete.. .rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve će imati isti osjećaj, sve će biti isto upijanje postojanja. Kad legnete na tlo pod nebom punim zvijezda, doživjet ćete isto stapanje.

Kad legnete na zemlju, osjetit ćete se jedno sa zemljom.
Polako, polako, ljubavni čin vam mora dati ključ kako da budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ćete ego prepoznati kao fikciju, bit će korišten kao fikcija.. A kad ga tako koristite, on nije opasan.
Ima nekoliko drugih trenutaka kad ego otpadne sam od sebe. U trenucima velike opasnosti, kad na primjer vozite auto i iznenada vidite da će se dogoditi nesreća. Izgubili ste kontrolu nad automobilom i čini se da ne postoji mogućnost da se spasite. Udarit ćete u drvo, ili u kamion koji vam vozi ususret, ili ćete pasti u rijeku, to je apsolutno sigurno. U tim trenucima ego iznenada nestaje.
Zbog toga je tako privlačno naći se u opasnim situacijama. Ljudi se penju na Everest. To je duboka meditacija, a oni to možda razumiju, a možda i ne. Planinarenje je vrlo važno, penjanje po planinama je opasno, što je opasnije, to je ljepše. Ondje ćete imati doživljaje, snažne doživljaje stanja bez ega. Gdjegod je opasnost blizu, um zastaje. Um može misliti samo onda kad niste u opasnosti, on nema što reći u opasnosti. U opasnosti postajete spontani i u toj spontanosti vi iznenada saznajete da niste ego.
Ili, to će biti za drukčije ljude, jer ljudi su različiti - ako imate srce estete, tada će vam ljepota otvoriti vrata. Ako samo vidite prekrasnu ženu ili muškarca u prolazu, tek u jednom trenutku bljesne ljepota i ego iznenada nestaje. Vi ste svladani.
Ili kad vidite lotos u ribnjaku, ili zalazak sunca ili pticu u letu - sve što u trenu zapali vašu unutarnju senzibilnost, sve što vas na čas obuzme tako duboko da zaboravite sebe - i u tim trenucima ego uzmakne. On je fikcija, vi se morate pomiriti s tim. Zaboravite li ga na čas, on uzmakne.
I dobro je da postoje trenuci kad on uzmakne i vi na čas ugledate istinu i stvarnost. Zbog tih bljeskova religija nije umrla. Nije se to dogodilo zbog svećenika - oni su sve učinili da je ubiju. Nije to zbog tako zvanih religioznih ljudi, onih koji posjećuju crkve, džamije i hramove. Oni nisu uopće religiozni, oni se samo pretvaraju da to jesu.
Religija nije umrla zbog onih nekoliko trenutaka koji se događaju više ili manje gotovo svakom čovjeku. Obratite više pažnje na njih, upijte više duh tih trenutaka, stvorite prostor da se ti trenuci češće dogode. To je pravi put u potrazi za Bogom. Ne biti u egu jest biti u Bogu. (5)
Knjiga mudrosti, Poglavlje 16
U vama se nalaze tri osobe
Tri su osobe u vama. Vi, to jest ja je osobnost. Riječ osobnost dolazi od grčkog korijena persona. U grčkoj drami glumci su koristili maske, njihov bi glas dolazio iz maske. Sona znači glas, zvuk, a per znači kroz masku. Pravo lice koje govori niste niti upoznali, niti ste znali tko je pravi glumac. Postojala je maska i kroz nju je dolazio glas. Činilo se kao da glas dolazi zaista iz maske, a vi ne poznajete pravu osobu. Riječ osobnost (personality) je prekrasna, ona ima korijen u grčkoj drami.
I to se dogodilo. U grčkoj drami glumac je imao samo

jednu masku. A vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično slojevima luka. Ako maknete jednu masku, evo druge, ako i tu maknete, postoji još jedna. I možete nastaviti istraživati i istraživati, bit ćete iznenađeni kako mnogo lica imate. Kako mnogo lica! Životima ste ih skupljali. I sva su ona korisna jer morate se mijenjati mnogo puta.
Kad razgovarate sa svojim slugom, ne možete imati isto lice, kao kad razgovarate sa svojim pretpostavljenim. A možda su obojica prisutna u istoj sobi. Kad pogledate slugu, morate koristiti jednu masku, a kad gledate svoga pretpostavljenog, koristite drugu masku. Vi se neprestano mijenjate. To je postalo gotovo automatski - ne morate se vi mijenjati, promjena se događa sama od sebe. Vi gledate pretpostavljenog i smiješite se. A tada pogledate slugu i smiješka nestaje, a vi postajete kruti, tako kruti kao što je vaš pretpostavljeni prema vama. Kad on gleda svoga pretpostavljenog, i on se smješka.
U jednom jedinom trenutku vi mnogo puta mijenjate svoje lice. Čovjek mora biti vrlo budan da zna koliko lica ima. Bezbroj! Ne mogu se ni izbrojiti.
To je vaše prvo ja, ono je lažno. Nazovimo ga egom. Dalo vam ga je društvo, ono je dar društva, dar političara i svećenika, dar od roditelja i pedagoga. Oni su vam dali mnoga lica, samo zato da vam život protječe mirno. Oduzeli su vam istinu, umjesto toga dali su vam zamjenu. I zbog tih zamjenskih lica vi ne znate tko ste. Ne možete ni znati, jer se lica mijenjaju tako brzo i ima ih tako mnogo da više ne vjerujete sebi. Ne znate točno koje je lice vaše. Zapravo, nijedno nije vaše.
A ljudi u Ženu kažu: "Dok ne saznaš koje je tvoje originalno lice, nećeš saznati tko je Buddha." Jer Buddha je vaše originalno lice.
Rođeni ste kao mudrac - buddha, a živite lažno. Ovaj dar koji vam je dalo društvo, morate napustiti. To je značenje inicijacije - samnyasa. Vi ste kršćanin, hinduist ili musliman. To morate napustiti, to nije vaše pravo lice, to su vam dali drugi ljudi, bili ste odgajani tako. A nisu vas ni pitali, nisu to ni tražili od vas. To vam je nametnuto na silu.
Svi su roditelji nasilni i svi su odgojni sistemi nasilni jer se ne obaziru na vas. Oni imaju apriori ideje, oni znaju što je ispravno. I oni svojataju pravo nad vama. Vi se meškoljite, vi vrištite u sebi, ali bespomoćni ste. Dijete je tako bespomoćno i nježno, možete ga formirati na sve moguće načine. To je ono što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako, već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, o trovano je.
Onog dana kad želite postati religiozni, morat ćete napustiti sve religije. Onog dana kad zaželite uspostaviti odnos s Bogom, morat ćete odbaciti sve ideologije o Bogu. Onog dana kad poželite saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore koje su vam dali. Sve što je posuđeno, mora biti spaljeno.
Zato je zen ovako definiran: To je izravno ciljanje na ljudsko srce, prirodu i želju da se postane Buddha. Ne zaustaviti se na slovima. Odvojeno prenošenje izvan svetih tekstova."
Odvojeno prenošenje izvan svetih tekstova - to vam ne može dati kur'an ni dharmapada, Biblija ni talmund ili Gita.

Nijedan sveti tekst ne može vam to dati. I ako vjerujete u svete tekstove, i dalje ćete propuštati istinu.
Istina je u vama. Ondje se morate sastati s njom. "Vidjeti prirodu i postati Buddha, to je izravno ciljanje na ljudsko srce. Ne morate nikud ići. Jer kamo god pođete, ostat ćete isti, kakva onda ima smisla nekud ići? Možete otići na Himalaju, to neće ništa promijeniti. Nosit ćete sa sobom sve što imate. Sve što ste postali, sve što ste učinili nosit ćete sa sobom, kao i sve vaše izvještačenosti. Vaša sintetička lica, vaše posuđeno znanje, vaši sveti tekstovi i dalje će prianjati uz vas. Nećete biti sami čak ni onda dok budete sami sjedili u nekoj spilji u Himalaji. Učitelji će biti oko vas, i svećenici i političari, roditelji i cijelo društvo. To sve možda neće biti vidljivo, ali bit će u vama nagomilano. A vi ćete ostati kršćanin, hinduist ili musliman. I dalje ćete poput papige samo ponavljati riječi. To se neće promijeniti, to se ne može promijeniti.
Pročitao sam zgodnu bavarsku priču, možda ste čuli za nju. Razmišljajte o njoj.
Anđeo iz Miinchena
Alois Hingerl, nosač broj 172 s miinchenske centralne željezničke postaje, radio je jednog dana tako naporno da se srušio mrtav. Dva mala anđela odnijela su ga uz dosta poteškoća na nebo gdje ga je Sveti Petar srdačno dočekao i rekao mu da će se od sada zvati anđeo Aloisius. Darovao mu je harfu i obavijestio ga o pravilima nebeske kuće. Rekao mu je: "Od osam ujutro do dvanaest sati u podne ti ćeš se veseliti. A od podne do osam navečer pjevat ćeš pjesme u slavu Boga."
"Sto se to događa?" pitao se Aloisius. "Od osam ujutro do podne moram se veseliti? A od dvanaest u podne do osam navečer pjevat ću Bogu himne? Dakle, hmm... a kad ću dobiti nešto za piće?"
"Dobit ćeš svoju manu na vrijeme", rekao je Petar ponešto u neprilici i nestao.
"Kakav pakao!" mrmljao je Aloisius. 'To će biti prilično dosadno. Trebam se veseliti od osam do dvanaest? A ja sam mislio da se na nebu ništa ne radi." No konačno je sjeo na jedan oblak i počeo pjevati, kao što su mu rekli.
Neki vrlo duhovan intelektualac približio mu se na oblaku. Aloisius ga je pozvao: "Hej, ti, kako bi bilo da šmrcnemo malo burmuta? Hajde, uzet ćemo ga malo!" Ali anđeo intelektualac bio je revoltiran takvom vulgarnom idejom. Samo je prošaptao: "Hosanna!" i nestao.
Aloisius se naljutio: "Hej, kakav je to glupi idiot?", povikao je. "Ako nećeš burmut, ne moraš, zar ne? Ti seoski neotesanac! O Bože, kakvi su to ljudi ovdje? Oh, oh, u što sam to upao?" I opet je sjeo na svoj oblak i nastavio se veseliti.
Ali njegova je ljutnja bila očita u njegovu pjevanju. Tako je glasno vikao da se nebeski Otac koji je stanovao iza susjednih vrata probudio iz svoga popodnevnog dremuckanja i upitao začuđeno: "Odakle ta buka?" Odmah je poslao po Svetog Petra koji je došao trčeći pa su zajedno slušali skandalozno veselje anđela Aloisiusa: "Aleluja, k vragu! Aleluja, do đavola! Aleluja,

k vragu! Aleluja!" Sveti Petar se požurio i odvukao Aloisiusa pred Gospoda.
Božanski Otac ga je dugo promatrao, a tada rekao: "Ah, da, to je anđeo iz Miinchena. To sam si i mislio. A sada mi reci, zašto sva ta buka?"
To je Aloisius i čekao. Bio je tako ljut da je iz njega provalilo: "Ne sviđaju mi se sve te stvari. Ne volim imati krila. Ne volim pjevati himne Bogu. I ne volim manu umjesto piva! I da bude jasno, ne volim uopće pjevati."
"Sveti Petre, to neće tako ići," rekao je Gospod. "Ali imam ideju! Upotrijebit ćemo ga kao glasnika da prenosi naše nebeske poruke bavarskoj vladi. Tako će moći letjeti u Munchen jednom ili dva puta tjedno. A njegova će dobra duša počivati u miru."
Kad je Aloisius to čuo, bio je presretan. Uskoro je dobio svoj prvi posao glasnika, dobio je pismo te je odletio na zemlju. A kad je opet osjetio tlo Miinchena pod svojim stopalima, učinilo mu se da je doista na nebu. Slijedeći svoju staru naviku, odmah je pošao do pivnice te otkrio da ga njegovo staro mjesto čeka prazno. I dobra stara konobarica Kathi bila je još uvijek ondje. On je naručio jednu rundu piva, pa još jednu, a zatim još jednu.. .i samo je sjedio i sjedio, a sjedi ondje i danas...
I to je razlog zašto je bavarska vlada do dana današnjega bez božanskoga vodstva.
Kamogod pođete, bit ćete ono što jeste. Cak i na nebu i na Himalaji. Ne možete biti drukčiji. Svijet nije izvan vas, vi ste svijet. I tako, kamogod pođete, nosite svoj svijet sa sobom.
Prava promjena ne smije biti promjena mjesta, prava promjena ne smije doći izvana, već iznutra. A što mislim kad kažem prava promjena? Ne mislim da se morate popraviti jer to je opet laž.
Poboljšanje znači da ćete i dalje poboljšavati svoju osobnost. Možete je nevjerojatno uljepšati - ali zapamtite, što je ona ljepša to je opasnija jer će biti teže napustiti je.
Zato se događa da grešnik katkad postane svetac. Ali to vaši uvaženi ljudi nikad ne postanu. Oni to ne mogu postati - njihova osobnost je tako cijenjena, tako ukrašena, uljepšana, oni su tako mnogo u nju investirali - cijeli njihov život bio je jedna vrsta uljepšavanja. Sada je preskupo napustiti tu prekrasnu osobnost. Grešnik to može učiniti, on ništa nije ulagao u sebe. On je zasićen svojom osobnošću, ona je tako ružna. Ali kako cijenjeni čovjek može tako lako napustiti svoju osobnost? Ona mu se isplatila, donijela mu je veliki profit, on je postajao sve cjenjeniji, uspinjao se sve više, postigao je vrhunac uspjeha. Teško mu je zaustaviti se na toj ljestvici uspjeha. To su ljestve koje nemaju kraja, možete se uvijek uspinjati.
Netko je pitao Henrya Forda kad je umirao, a još je uvijek planirao nove industrije, nove pothvate: "Gospodine, vi umirete, liječnici kažu da nećete živjeti više od nekoliko dana. Čak ni u to nisu sigurni, možete umrijeti već danas ili sutra. Zašto to sada radite? Radili ste to cijeli svoj život. Imate tako mnogo novca, više nego što ga možete potrošiti, više nego što

ga možete uložiti u bilo što. To je beskoristan novac. Zašto i dalje povećavate svoja poduzeća?"
Na trenutak Henry Ford je zaustavio svoja planiranja i odgovorio: "Slušajte, ne mogu se zaustaviti. To je nemoguće. Samo me smrt može zaustaviti. Dok sam živ i dalje ću nastojati postići što više. Znam da to nema smisla, ali ne mogu se zaustaviti."
Kad u životu imate uspjeha, teško je zaustaviti se. Kad postajete sve bogatiji, teško je stati, kad postajete poznati, teško je ne ići i dalje. Sto je vaša osobnost profinjenija, ona to više prianja uz vas.
Zato ne kažem da se morate popraviti. Nitko od velikih učitelja, od Buddhe do Haknina, nije rekao da se treba popraviti. Čuvajte se tako zvanih knjiga koje vas popravljaju. Američko tržište puno je takvih knjiga koje vam savjetuju da se čuvate. Jer popravljanje vas nikud neće odvesti. Nije stvar u popravljanju. Time će samo laž biti poboljšana. Vaša osobnost će se poboljšati, postat ćete profinjeniji, suptilniji, više će vas cijeniti, bit ćete dragocjeniji - ali to nije transformacija.
Transformacija se ne događa poboljšavanjem osobnosti, nego potpunim napuštanjem osobnosti.
Laž ne može postati istina. Nema načina da se popravi laž, kako bi ona postala istina. Ona će i dalje ostati laž. Ona će sve više izgledati kao istina, ali ostat će i dalje laž. I što više bude izgledala kao istina, bit ćete sve više njome zaokupljeni, sve više ćete se učvrstiti u njoj. Laž može tako služiti istini da čak možete zaboraviti činjenicu da je to laž.
Laž vam kaže: "Potraži istinu. Popravi svoj karakter, svoju osobnost. Traži istinu, postani ovo, postani ono." Laž vam i dalje daje nove programe: "Učini ovo i tada će sve biti dobro. Bit ćeš zauvijek sretan. Učini ovo, učini ono. Nije uspjelo? Ne brini se! Imam drugih planova za tebe." Laž vam i dalje nudi nove planove, a vi nastavljate živjeti po tim planovima i upropaštavate svoj život.
Zapravo, i potraga za istinom proizlazi iz laži. To je teško razumjeti, ali treba se razumjeti. Potraga za istinom dolazi iz same laži. To je način laži da zaštiti samu sebe. Ona vam daje čak nagon potrage za istinom. Kako se onda možete ljutiti na svoju osobnost? I kako je možete nazvati laži? Ona vas tjera, prisiljava, gura vas da tražite istinu.
Ali traženje znači odlaženje. Istina je ovdje, a laž vas gura da tražite ondje. Istina je sada, a laž kaže: "tada" i "ondje." Laž uvijek govori ili o prošlosti ili o budućnosti, a nikad o sadašnjosti. A istina je sadašnjost. Upravo ovaj trenutak! Ona je ovdje i sada...
Dakle, prvi ja je laž, čin. Pseudo - osobnost koja vas okružuje. Javno lice, lažnost, prijevara. Društvo ju je nametnulo vama i vi ste postali njezin suradnik. Morate napustiti suradnju s društvenom laži. Jer samo onda kad ste posve razotkriveni, vi ste ono što jeste. Sva je odjeća društvenost. Sve ideje i svi identiteti za koje vi mislite da ste to vi, društveni su. Dali su vam ih drugi. Oni imaju svoje motive zašto su vam dali te ideje. To je suptilno iskorištavanje.
Pravo iskorištavanje nije ni ekonomsko ni političko, pravo

Knjiga o egu
iskorištavanje je psihološko. Zbog toga su sve revolucije do danas bile bezuspješne. Do sada, nijedna revolucija nije uspjela. Zašto? Jer su zanemarivali najdublje iskorištavanje koje je psihološko. Oni su mijenjali samo izvanjske stvari. Kapitalističko društvo postaje komunističko, ali to nije nikakva razlika. Demokracija postaje diktatorska, diktatorsko društvo postaje demokratsko. Nema tu nikakve razlike. To su samo izvanjske promjene, poput bjelila, ali struktura duboko u sebi ostaje ista.
Kakvo je to psihološko iskorištavanje? Nikom nije dopušteno da bude ono što jest, to je psihološko iskorištavanje. Da nikog ne cijene niti prihvaćaju kao takvog. Kako možete poštovati ljude ako ih ne prihvatite onakvima kakvi jesu? Ako im nametnete stvari i tek tada ih poštujete, to znači da poštujete vlastita nametanja. Vi ljude ne cijenite onakvima kakva jesu, vi ne poštujete njihovu otkrivenost, vi ne poštujete ono što je prirodno u njima, ni njihovu spontanost, vi ne poštujete njihove prave osmijehe i prave suze. Vi poštujete samo lažnost, pretenzije, akcije. Njihovu glumu poštujete.
Ovo ja mora se posve odbaciti. Freud je mnogo pomogao da čovječanstvo postane svjesno pseudo - osjećaja osobnosti, svjesnog uma. Njegova je revolucija mnogo dublja nego revolucija Manta, mnogo je dublja od bilo koje druge revolucije. Ona zahvaća duboko, premda se ne spušta dovoljno duboko.
Ona dosiže do drugoga stupnja vaše osobnosti, to je potisnuti dio vas, nesvjesni dio. To je sve što vam društvo nije dopustilo, sve na što je društvo prisililo vaše biće i ondje zaključalo. Javlja se samo u vašim snovima, samo u metaforama, samo kad ste pijani, kad sebe ne kontrolirate. Inače ostaje i dalje od vas. A ono je autentično, nije lažno.
Freud je mnogo učinio da čovjek to osvijesti. A humanistička psihologija i osobito grupe u razvoju, grupe koje se sukobljavaju i ostali pojedinci, mnogo su pomogli da postanete svjesni svega što vrišti u vama, svega što ste potisnuli, uništili. A to je vaš vitalni dio. To je vaš pravi život, prirodni život. Religije su to osudile kao vaš animalni dio, one su to osudile kao izvor grijeha. Taj dio vas nije niži od svijesti, ali je sigurno dublji.
I nema ništa loše u tome ako je taj dio animalan. Životinje su lijepe kao i drveće. One još uvijek žive neprikrivene u svojoj krajnjoj jednostavnosti koju još nisu uništili svećenici i političari, ona je još dio Boga. Samo je čovjek zalutao. Čovjek je jedina abnormalna životinja na Zemlji - inače su sve životinje jednostavno normalne. Od njih potječe radost, ljepota, zdravlje i vitalnost. Niste li to vidjeli? Kad ptica leti, niste li osjetili ljubomoru? Niste li tu vitalnost vidjeli u jelena koji brzo trči šumom? Niste li osjetili ljubomoru zbog te vitalnosti, zbog te čiste radosti energije?
A niste li ljubomorni na djecu? Možda zato jer ste tako ljubomorni, osuđujete ono što je djetinjasto? Montagne ima pravo kad kaže da umjesto što kažemo ljudima: "Nemojte biti djetinjasti", treba im početi govoriti: "Nemojte biti odrasli." On ima pravo, slažem se s njim.
Dijete je prekrasno, odrastao čovjek je simbol ružnoće. On nije više bujica, zaustavljen je na mnogo načina. On se smrznuo, dosadan je i mrtav. Izgubio je žar, izgubio je

entuzijazam, on jednostavno usporava tempo pa je dosadan i nema nikakva osjećaja tajanstvenosti. Nikad ga ne možete iznenaditi, zaboravio je jezik zadivljenosti. Misterija je nestala iz njega. On ima sva objašnjenja, ali tajanstvenost više ne postoji. Zato je izgubio smisao za poeziju i ples, smisao za sve što je vrijedno, za sve što daje životu značaj i važnost, za sve što daje okus životu.
Drugi jaje daleko vredniji. Zbog toga sam protiv svećenika, jer oni prianjaju uz prvi ja, onaj najpovršniji. Okrenite se k svom drugom ja. No ni taj drugi ja nije kraj - tu Freud zaostaje. A tu i humanistička filozofija zaostaje. Ona ide malo dublje od Freuda, ali još ne dovoljno duboko da pronađe treće ja.
Postoji i treće ja, to ste pravi vi, duhovni aspekt koji je iznad prvoga i drugoga ja. Transcendentno ja, prosvijetljenost. To je nedjeljiva čista Svijest.
Vaše prvo jaje dakle društveno, drugo je prirodno, a treće božansko. I zapamtite, ne tvrdim da prvo nije korisno. Ako treće ja postoji, tada se prvo može prekrasno iskoristiti. Ako treće postoji, drugo se mora vrlo lijepo iskoristiti. Ali samo onda ako treće ja postoji. Ako centar dobro funkcionira, i periferija je u redu. Ali bez centra, sama obodnica je jedna vrsta smrti.
To se dogodilo čovjeku. Zato na Zapadu tako mnogo mislitelja misli da život nema smisla. Ali to nije tako. To je samo zato jer ste vi izgubili dodir sa svojim izvorom iz kojega nastaje smisao.
To je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenom. Tada nema cvijeća, a lišće počne otpadati. Lišće padne, a novo ne nikne. Sokovi prestaju protjecati, više ne postoji životna snaga. Drvo umire, ono postaje mrtvo.
I drvo će možda početi filozofirati, ono može postati egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog. I počne govoriti da u životu nema cvijeća. Da život nema cvijeća ni mirisa, da nema više ni ptica. I drvo može početi govoriti da je uvijek tako bilo, a naši su preci bili samo u zabludi kad su mislili da su cvjetovi. Oni su to samo zamišljali. Uvijek je bilo tako, proljeće nikad nije ni došlo. Ljudi su samo fantazirali. Ti prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamišljali, fantazirali su da cvijeće cvjeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce sja. Ali ničega nema, sve je tama, sve je slučajnost, ništa nema smisla." Drvo bi to moglo reći.
A prava stvar nije u tomu da ništa nema smisla, da više nema cvijeća, da cvijeće ne postoji, a miris je samo fantazija, već je drvo jednostavno izgubilo kontakt sa svojim vlastitim korijenom.
Ako niste ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, nećete cvjetati. Nećete pjevati, nećete znati što je slavlje. A kako ćete onda znati Boga, ako ne znate za slavlje? Vi ste zaboravili kako se pleše, kako ćete se onda moliti Bogu? Vaše drvo je suho, vaša životna snaga je nestala. Morat ćete ponovno pronaći svoje korijene. Gdje ćete ih pronaći? Oni se moraju pronaći ovdje i sada.
Upravo ovo tijelo, Buddha, Poglavlje (6)

:mrgreen: :wink:

_________________
http://www.val-znanje.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: osho...
PostPostano: čet jul 24, 2008 11:13 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: uto jul 22, 2008 3:08 pm
Postovi: 3
Ne interesuje me da li je Osho vozio 99 rols-rojseva i koliko je rolex satova imao, tako da raspravu toga tipa nisam ni htio otvarati (mada je krivica moja jer sam lose postavio topic). Interesovalo me da li postoje neka osporavanja koja se ticu njegovih ideja prosvjetljenja, meditacija i sl. Procitao sam samo 'Nebesko sjeme' i odusevljen sam... Pomalo je smijeshno sto hriscani napadaju Osha jer Oshov Isus je velicanstven za razluku od onog raspetog strashila.
U svakom slucaju, hvala na odgovorima. Pozdrav za Panteliju, odlican sajt!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet jul 25, 2008 7:00 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Samo ti čitaj Oshoa i pusti druge da laju.
Njegove 'ideje o prosvetljenju' su dobre koliko ja vidim, mešavina zena, budizma, Gurđijeva, ezoteričnog hrišćanstva i sufi iskustva. Ali to nije prosta mešavina, već izvanredna kombinacija suštine tih učenja koja se sva slažu kada je čovekova suština u pitanju, a Osho ih predstavlja na osnovu isksutva.
Osho je dokaz da bez ličnog iskustva prosvetljenja to nije moguće objediniti.
Po tome je on jedinstven.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: osho...
PostPostano: pet jul 25, 2008 1:41 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
bodysnatcher je napisao/la:
Ne interesuje me da li je Osho vozio 99 rols-rojseva i koliko je rolex satova imao, tako da raspravu toga tipa nisam ni htio otvarati (mada je krivica moja jer sam lose postavio topic).

mozda nisi hteo ali si krenuo iz rikverca,"lik i delo",biografije i sl.
inercija navika,bice,nema beda :wink:
Osho koji nas zanima je u onome shto je rekao/napisao
dakle,treba ga chitati :love3:
i naravno,razumeti :love5:

bodysnatcher je napisao/la:
Interesovalo me da li postoje neka osporavanja koja se ticu njegovih ideja prosvjetljenja, meditacija i sl. Procitao sam samo 'Nebesko sjeme' i odusevljen sam... Pomalo je smijeshno sto hriscani napadaju Osha jer Oshov Isus je velicanstven za razluku od onog raspetog strashila.
U svakom slucaju, hvala na odgovorima. Pozdrav za Panteliju, odlican sajt!

i u ovoj temi takodje imash zanimljivo shtivo:
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1518
njegovo suochavanje sa stadom Maharishi Mahesh Yogija :mrgreen:
pozdrav
:love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon jul 28, 2008 6:06 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned feb 03, 2008 11:19 pm
Postovi: 11
Lokacija: Srbija,Bor
Evo nekih tekstova od Oša,skinite to.
Gorušičino seme
Psihologija ezoteričnog
Knjiga Mudrosti
Ja sam mistična kapija

_________________
Bez duhovnosti,čovek će uvek biti nedovršeno biće,"nedonošče".
Moj put je
Meditacija


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri nov 05, 2008 9:40 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 04, 2008 10:30 pm
Postovi: 604
Lokacija: Again in Đakovo
citam osho-a,ali dosta ga ljudi bas i nevole nabasao sam na ovu stranicu

http://home.att.net/~meditation/Osho.html
navodno se zena ubila zbog njega zato sto je radio ludosti,pa ako je netko cito o tome ili zna vise neka kaze bas me zanima jel to istina


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet nov 06, 2008 1:12 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Imao je preko 5 miliona sanyasina.
Verovatno se neko i ubio.
Jedna od njegovih bliskih sledbenica se ubila pred kraj Oshovog života navodno zato što nije želela da doživi Oshovu smrt.
Inače žene su ga obožavale i one koje su mu bile najbliže svedoče da sa njima nije imao ni seks, a kamo li neke loše odnose.

Na ovom đubretu od sajta koje si našao između ostalog ima i ovo:

George Ivanovich Gurdjieff was a liar and drunk who many consider enlightened despite it all.

Umesto da kopaš po ovakvom smeću, bolje radi nešto pametno, čitaj neku Oshovu knjigu, na primer.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet nov 06, 2008 2:59 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
Pantelija je napisao/la:
Na ovom đubretu od sajta koje si našao između ostalog ima i ovo:

George Ivanovich Gurdjieff was a liar and drunk who many consider enlightened despite it all.

:mrgreen:
to mora da je zbog onog konjaka shto si pomenuo u drugoj temi :wink:
nije ni chichi bilo lako
bash neshto danas chitam po forumu i pomislim da je danas G. ziv i da chita po temama kako mu se brani lik i delo,pio bi taj konjak u gutljajima od po 2dl :mrgreen:

Citat:
Umesto da kopaš po ovakvom smeću, bolje radi nešto pametno, čitaj neku Oshovu knjigu, na primer.

:thumbup:
evo bash pokushavam da razumem kakve veze ima chitanja Osho-a sa tim da "dosta ga ljudi bas i nevole "

govorimo o onome shto je Osho napisao,dakle diskutujemo o njegovim knjigama; na metafizichkom forumu
ili
govorimo o popularnosti i voljenosti/nevoljenosti neke pop zvezde,Madone na primer,i njenim hirovima na nekom fan-grupi -tupi -pop forumu
t.j. opet o rolsevima,roleksima i ostalim zajebancijama :wink:
:love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet nov 06, 2008 8:38 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Čitanjem Oshovih knjiga ljudi ga i zavole.
Ne vole ga samo oni koji ga ne čitaju i ne shvataju.
Zato, kad bi čitao knjige ne bi ni pokretao ovu temu.
Besmisleno je raspravljati o tome kako neko ne voli nešto što uopšte nije ni upoznao.
I to važi samo za prave vrednosti, kao što su one koje iznosi Osho.
Madonu može da ne voli samo onaj ko ju je stvarno upoznao. :mrgreen:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon nov 17, 2008 6:33 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet sep 04, 2008 12:49 pm
Postovi: 408
Lokacija: extrawelt
Baš sam počeo čitati "Ni vode ni mjeseca". Ne znam kako bih opisao utjecaj tih riječi na mene. Nešto nevjerojatno.
Onaj osjećaj u dubini:To je To, To je Istina. Ali...uvijek postoji ali.
Što ako je to još jedna prevara uma? Ili se um osjeća ugroženo tom istinom pa je želi uzeti i iskriviti je kao i sve ostalo?
:|

_________________
Sve...i Ništa.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon nov 17, 2008 11:56 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
slika
Osho Rajneesh

Osho (Chandra Mohan Jain) je rođen u selu Kuchwada, Narsinghpur okrugu u indijskoj državi Madhya, 11. prosinca 1931. kao najstariji sin od jedanaestero djece trgovca tekstilom, koji je pripadao Jain-skoj religiji.
Roditelji su ga poslali da živi s djedom i bakom (majčinim roditeljima) do njegove sedme godine. Po Oshovoj procjeni to je bio najvažniji utjecaj u njegovom razvoju zato što mu je baka dala maksimalnu slobodu bez nametnutog obrazovanja ili ograničenja.
U sedmoj godini njegov obožavani djed je umro, tako da se tada vratio živjeti s roditeljima. Djedova smrt ostavila je dubok trag, a i još jedna smrt drage sestrične Shashi kada je imao 15 i to dovodi do neobične zaokupljenosti smrću koja je trajala cijelo njegovo djetinjstvo i mladost.
Od najranijeg djetinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, inzistirajući na osobnom iskustvu istine više od slijepog prihvaćanja znanja i vjerovanja primljenih od drugih. Osho doživljava prvi bljesak prosvijetljenja s četrnaest godina. Tih godina eksperimentira s meditacijama. Najviše je uživao izazivajući svoju izdržljivost vježbajući razne tehnike disanja, plivajući u rijeci i boreći se s riječnim brzacima.
Osho je doživio duhovno prosvijetljenje 21. ožujka 1953, kada je imao 21 godinu. Rekao je da je odbacio sav napor i očekivanja. Nakon što opisuje intenzivan sedmodnevni proces, priča kako je izašao noću u Bhanvartal vrt u Jabalpuru i sjeo ispod drveta.

„U trenutku kada sam ušao u vrt sve je postalo blistavo, sa svih strana - blagoslov, blaženstvo. Prvi puta sam mogao vidjeti drveće - njihovo zelenilo, njihov život, njihov snažni pogon. Cijeli vrt je spavao, drveće je spavalo. Ali mogao sam vidjeti sav život u vrtu, čak i najmanja travčica bila je prekrasna.
Osvrnuo sam se. Jedno je drvo nevjerojatno svijetlilo. Privuklo me i povuklo prema sebi. Nisam ga izabrao ja, izabrao ga je sam Bog. Sjeo sam ispod njega. Kako sam sjeo, tako su se stvari počele sređivati. Cijeli je svemir postao blagoslovljen.“
Nakon što je doživio prosvijetljenje u svojoj dvadeset i prvoj godini, Osho završava studij filozofije, doktorira 1956., a 1957. - Rajneesh predaje na visokoj školi za sanskrit u Rajpuru. Godinu dana kasnije postaje profesor filozofije na univerzitetu u Jabalpuru. Godine 1966. napušta to mjesto, da bi se posvetio podučavanju meditacije. Šezdesetih godina putuje Indijom kao „Acharya (Učitelj) Rajneesh" držeći predavanja i izazivajući ortodoksne religiozne vođe na javne polemike, ispitivao je tradicionalna vjerovanja i sretao ljude svih životnih usmjerenja dotičući milijune srca.


1968. godine nastanjuje se u Bombaju gdje je živeći i podučavajući u Woodland apartmanu počeo razvijati svoju jedinstvenu Dinamičku meditaciju. Moderni čovjek, govorio je, previše je opterećen zastarjelim tradicijama prošlosti, kao i tjeskobama modernog života, tako da mora proći kroz duboki proces pročišćenja prije no što se može ponadati da će otkriti stanje bez misli - opušteno stanje meditacije.
1974. Osho otvara ashram u Puni koji postaje Meka za moderne tragače za Istinom. Sljedbenici ga počinju zvati Bhagwan - Blaženi. Tadašnji predsjednik Indije, Morarji Ranchhodji Desai, godinama je spriječavao sve napore Bhagwanovih učenika da presele ashram u jedan zabačeni dio Indije, gdje bi eksperimentirali s njegovim učenjem i stvorili zajednicu koja bi se samofinancirala i živjela u duhu meditacije, ljubavi, kreativnosti i smijeha.

1980. - Izvršen je pokušaj ubojstva na Bhagwana, pri jednom od njegovih predavanja. Napadač je bio član jedne tradicionalne indijske sekte. Iako se službena crkva, kako na Istoku tako i na Zapadu, njemu protivi, Bhagwan tada već ima četvrtinu milijuna učenika - iniciranih sannyasina.
1981. Bhagwan prestaje s predavanjima i stupa u fazu „komunikacije srca k srcu, bez riječi", jer mu je tijelo prilično oslabilo i treba odmora. Njegovi američki sljedbenici kupuju veliko imanje u pustinji centralnog Oregona. Oko njega se stvara model poljoprivredne zajednice koja se razvija nevjerojatnom brzinom, pokazujući impresivne rezultate pretvaranjem pustinje u zelenu oazu, sposobnu hraniti 3000 ljudi. Na ljetnim festivalima prisustvovalo je i do 20 000 ljudi iz cijeloga svijeta koji su stanovali i hranili se u Rajneeshpuramu. S druge strane, američka vlada odbija Bhagwanov zahtjev za odobrenje stalnog boravka; sam grad Rajneeshpuram postaje izložen napadima oregonskih vlasti i kršćanske većine.
U listopadu 1984. Bhagwan ponovo počinje govoriti pred javnošću. Istovremeno s rastom zajednice u Oregonu stvaraju se velike zajednice u svim važnijim zapadnim zemljama, uključujući i Japan, koje žive od svojih neovisno zarađenih prihoda.
1985. Bhagwanova tajnica i nekoliko članova uprave iznenada napuštaju zajednicu, a na vidjelo izlazi cijeli niz ilegalnih djela koja su počinili. Bhagwan poziva američke vlasti da obave temeljnu istragu što one iskorištavaju da bi pojačale svoju borbu protiv zajednice. Bhagwan biva uhapšen. Put do mjesta gdje mu se trebalo suditi, a koji uobičajeno traje nekoliko sati avionom, produžio se na čak osam dana. Nekoliko dana se čak nije znalo ni gdje se nalazi, a kasnije je Bhagwan pričao da su ga u Oklahomi uveli pod drugim imenom i strpali u karantenu zajedno sa zatvorenikom koji je bolovao od hepatitisa, bolesti koja je fizički oslabljenom Bhagwanu mogla biti kobna.
Sat vremena prije nego što je konačno trebao biti oslobođen, poslije dvadeset dana muka, otkrivena je bomba u zatvoru. Svi su bili evakuirani osim Bhagwana. U zatvoru su ga kroz hranu trovali opasnim talijumom, koji je do kraja ostao u njegovoj krvi, rušeći mu ionako krhko zdravlje. Naposlijetku, na savjet svojih pravnika, Bhagwan je priznao krivnju za dva od trideset i četiri prekršaja kojim su ga teretili i na taj način izbjegao dalji rizik po život od strane američkog pravosuđa.
Upotrijebio je "Alfred klauzulu", po kojoj se netko može proglasiti krivim iako to nije svojom osobnom krivnjom. Nakon plaćanja kaucije od 400 000 dolara i zabrane ulaska u Ameriku za narednih pet godina, on napušta tu zemlju privatnim avionom, te leti za Indiju. Tjedan dana kasnije, zajednica u Oregonu se počela raspadati.
Naredne 1986. godine Bhagwanu nije bio dopušten boravak ni u jednoj od država u koje bi se uputio: Grčka, Švicarska, Švedska, Engleska, Irska, Kanada, Nizozemska, Njemačka, Italija, Urugvaj, Jamajka, Portugal, odbijali su ga pustiti u svoju zemlju ili bi mu svega nekoliko dana po ulasku u zemlju poništavali vizu i proglašavali ga nepoželjnim. U Urugvaju saznaje zašto nije bio pušten u druge zemlje. Faxevi s informacijama o navodnim krijumčarenjima stvari i droge te prostituciji stizali su uvijek neposredno prije nego što bi se on obratio toj zemlji za vizu, što bi logično prouzrokovalo reakcije policije. Tako je Bhagwan svojim radikalnim raskrinkavanjem svih vrsta ljudske i vlastodržačke laži i licemjerstva, zaslužio titulu "svjetskog državnog neprijatelja", kakvu nemaju ni okorjeli kriminalci. Posljednje tri godine svog ovozemaljskog života proveo je u svom ashramu u Puni.

Oshovi govori učenicima i tragačima širom svijeta objavljeni su u više od šest stotina tomova, i prevedeni na preko trideset jezika. Kao što sam kaže "moja poruka nije doktrina, niti filozofija. Moja poruka je zapravo alkemija, nauka transformacije, tako da jedino oni koji su spremni umrijeti takvi kakvi jesu i biti rođeni ponovo u nečem tako novom da ga sada ne mogu čak ni zamisliti...jedino takva nekolicina hrabrih ljudi će biti spremna slušati, jer slušanje postaje riskantno."
"Slušajući, vi poduzimate prvi korak ka tome da budete preporođeni. Tako, to nije filozofija od koje jednostavno možete napraviti ogrtač i hvaliti se njom. To nije doktrina u kojoj možete naći utjehu za uznemiravajuća pitanja. Ne, moja poruka nije neka verbalna komunikacija. Ona je mnogo riskantnija. Ona nije ništa manja od umiranja i ponovnog rođenja."
Pošto je posljednje dvije godine uglavnom držao predavanja o zenu, istovremeno se usmjeravajući na samu srž svoga učenja, spajajući i poništavajući u sebi sve tradicije, učenici su ga nazvali Osho, po jednom zen-učitelju, što znači "novi čovjek".
Promijenio je ime Bhagwan Shree Rajneesh u Osho Rajneesh 12. rujna 1989. godine, jer je potpuno svojim učenjem prevladao indijsku vjersku tradiciju, iz koje potječe titula Bhagwan. Time je promijenjeno ime organizacije koja se razgranala širom svijeta, kao i naslovi blizu 400 knjiga, koliko je ostalo iza njega. 19. siječnja 1990. god., Osho Rajneesh napustio je svoje tijelo - oslabljeno srce je popustilo i Bijeli Oblak se raspršio u Beskraju. Njegovi učenici pričaju da se ponašao kao da ide na izlet toga dana; kada su jedna po jedna funkcija tijela počele otkazivati, nije dozvolio svom osobnom lječniku da ga prenese u bolnicu na operaciju riječima: „Došlo je vrijeme da odem." Potvrđujući učenje Osha da je smrt radost i ekstaza, njegov liječnik je počeo plesati oko kreveta na kome je ležao jedan od rijetkih Prosvijetljenih ljudi našega vremena. Po objavljivanju vijesti o smrti njegovog tijela, cijeli ashram u Puni je počeo slaviti, dok se njegovo tijelo iste večeri spaljivalo, po starom indijskom običaju. Urna s pepelom se čuva ispod njegovog kreveta, dok je njegova božanska mudrost stalno prisutna među njegovim učenicima, koji nastavljaju voditi organizaciju NEO-SANNYAS INTERNATIONAL i održavaju njegovo učenje i prisustvo živim, pamteći riječi: „Moje tijelo će umrijeti, ali moja energija će ostati vječno s vama." Kažu da su mu posljednje riječi bile, dok je tiho odlazio: „Ja nisam s ove planete. Moje tijelo je ovdje bilo samo gost."



Tekst prenesen sa:

http://www.nebeski-dar.hr/index.php?opt ... &Itemid=59

-------------------------

Vjerujemo da smo vas ovom kratkom biografijom zainteresirali za jednog od rijetkih prosvjetljenih ljudi našega vremena. Napisao je sljedeće knjige:

Knjiga o egu

Knjiga o ženi

Knjiga o muškarcu

Knjiga o djeci

Jutarnje kontemplacije

Večernje kontemplacije

Put do srca

Prosvjetljenje jedina revolucija

Od liječenja do meditacije

Ni vode ni mjeseca

Mudrost pijeska

Hodajući u Zenu, sjedeći u Zenu

Bijeli lotos

I sada i ovdje

Njegove knjige možete pronaći http://www.nebeski-dar.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=45&Itemid=59.

_________________
http://www.val-znanje.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet nov 28, 2008 7:28 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Oshova Philosophia Ultima komentari na Mandjuka upanišadu.

Deluje jako ozbiljno :read: ali je odlikuje Oshova karakteristična lakoća (ne samo izraza) i ovaj put i prilična duhovitost. Na primer: Pokušaj da nešto postignete vokalizovanjem je kao pokušaj da utolite žeđ ponavljanjem H2O, H2O 8) .

Iz celog celo nastaje,
Kada se od celog oduzme celo,
Ono i dalje celo ostaje.“

Kao da ga je sastavio Dejvid Bom :wink: .


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 13, 2008 4:18 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet dec 12, 2008 3:29 pm
Postovi: 43
Lokacija: Zagreb
Osho, vrlo zanimljiv lik, kontroverzan... jako je volio Gurdjieffa. Osho nikada nije pisao knjige, sve sto je napisano su transkripti njegovih govora. Mislim da ima oko 400 izdanih knjiga ako se ne varam.
Prvi put kad sam citala njegovu knjigu (bilo je to davno), rasplakala sam se, uspio me dotaknuti ravno u srce. Te iste noci sam ga sanjala hehe
Znao je on sta prica, nisu to gluposti. On je za mene kompilator mnogih Ucenja. Zavrsio je filozofiju, govori na jednostavan nacin, "spaja" budizam, zen, hinduizam, sufizam i krscanstvo - na taj nacin je pristupacan mnogima. Nazalost, nije vise ziv, a ja sam uvijek htjela Majstora koji me moze poducavati uzivo .. i ipak me zanimao neki konkretniji put.

Ovako, imam vecinu Oshovih izdanja u PDF. Idem pronaci nacin kako da to sve zakacim pa vam posaljem linkove.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 13, 2008 5:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet dec 12, 2008 3:29 pm
Postovi: 43
Lokacija: Zagreb
Evo popis knjiga koje imam. Vecina je na engleskom, par naslova na hrvatskom. E sad, mislila sam sve staviti u ZIP i poslati vam link (ima preko 100MB), da li vam je to ok?



slika
slika
slika
slika


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 13, 2008 5:11 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet dec 12, 2008 3:29 pm
Postovi: 43
Lokacija: Zagreb
I jos... :mrgreen:

slika
slika


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 13, 2008 7:13 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Odlično, hvala!

Možeš na Rapidshare ( moraš podijeliti u 2 dijela, jer je 100 MB max., bar mislim... ), pa tu samo copy-pastaj linkove i to je to!!! Ili na 4shared... ima možda i neki account u koji možeš uploadati ( Dzabaludin-ov??? ). Ako ne, možeš i napraviti neki svoj, pa isto javi linkove!

=D>

:mrgreen: :wink:

_________________
http://www.val-znanje.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 13, 2008 9:32 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet dec 12, 2008 3:29 pm
Postovi: 43
Lokacija: Zagreb
Uh, ovo je bilo pomalo mucno ali se ne dam hehe. Kad god mi upload dodje priblizno do kraja - stane i ne mrda :?
Sad sam sve "razbila" na manje dijelove i evo prilazem prvi dio, od A - E

http://www.4shared.com/file/75836974/c0 ... pdf_1.html

Nastavak slijedi ....


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 254 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 13  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 11 gostiju.


cron
Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz