da naravno da bi trebalo, ali brate Arbitrium, jos uvijek sam samo covjek, nesavrsen i s manama, u vjecnoj borbi s letacima i ostalim programima.



Sto se desilo tada? pa desilo mi se da sam spontano dozivio nesto, nesto sto sam opisao gore, trajalo je kao sto sam rekao oko minutu i pol i nisam se tome nista posebno cudio i bio mi je to prekrasan osjecaj ali ono cemu se cudim, tj. vise sam sokiran da sam u paradigmi sinhroniciteta nasao mehanicisticki uzrok tom svojem iskustvu. I upravo je to razlog zasto ti mozda zvucim tako kako ti zvucim




sigurno da sam ovca i sigurno da sam to bio ja (iako nista nije sigurno ), i iako citam ovaj forum i literaturu takve tematike te se smatram izrazito open minded za te stvari, daleko od toga da mogu kontrolirat takva iskustva po vlastitoj zelji po principu turn on/turn off. a takodjer, iako Vam (svima Vama na ovom forumu koji ste puno dublje zagrizli u gnosticizam) zelim vjerovat, jos uvijek Vam nekako ne vjerujem da ste Vi sposobni ukljucivat i iskljucivat nadnaravno iskustvene izlete. nhf




shvacam da nemas nista protiv mene jer bilo bi glupo da imas, samo mi je zao sto si tako postavio cijeli svoj odgovor, pomalo u negativno preseratorskom kontekstu (i opet nhf ) gdje sam osjetio isto tako pomalo negativnu energiju, a znamo za koje se svrhe ona koristi. zar ne?

Da, Jung je postavio teoriju sinhroniciteta u vreme kada nije postojao nikakav naucni okvir za nju. Opazio je ovu pojavu i opisao je. Naravno, na uzas dobrog dela akademske javnosti. Isti uzas koji je izazvao uvodjenjem duse u procavanje psihe. U slucaju sinhroniciteta se posluzio statistickim metodom da bi potkrepio teoriju.

Teorija sinhroniciteta podrazumeva vezu izmedju spoljnjeg dogadjaja i psihickog stanja posmatraca, zbog toga opazene koincidencije i nose snazan licni pecat. Nekada je ova veza vidljiva, nekada ne. Ako shvatimo sinhronicitete ozbiljno (dakle, postavimo sebi pitanja u vezi sa onim sto opazamo ), neki od sinhonicistickih dogadjaja zaista izazivaju brojna pitanja.

Onaj poznati primer o kupovini haljine: po povratku kuci iz te kupovine, zena saznaje da se dogodio smrtni slucaj u bliskoj porodici. Otvara paket i vidi da je prodavacica umesto npr. crvene zapakovala crnu haljinu. Dakle, ako ne odmahnemo rukom i kazemo “ma, cista slucajnost”, namece se pitanje ne same podsvesne prekognicije, vec i duboke veze sa podsvesnim drugih. Po mom veoma laickom misljenju teorija polja, ili svemir shvacen kao hologram nudi teorijski okvir za sinhronicitete.
U konkretnom slucaju: osoba A zahvaljujuci temeljnoj povezanosti sa “morfo-poljem” podsvesno zna da ce se u njenoj porodici dogoditi smrtni slucaj i (ponovo podsvesno) prenosi to svoje saznanje osobi B, koja (podsvesno) deluje u skladu sa tom informacijom i umesto crvene haljine pakuje crnu. Ili kako bi to rekao nas Jack, “svi smo u istoj kasi”.

Mnogi primeri ukazuju i na to da nismo sasvim sami u tom morfo-polju. Prica o skarabeju mi je omiljena.

Ja to ni ne želim, niti trebam... a i nemoj nam VJEROVAT - već SAZNAJ sam ( ili uz pomoć drugih, kako god... ). Bitno je saznati.

Uostalom, "nadnaravno" je samo nekakvo znanje koje se čini "neobično", "nadnaravno", "super-mega-extra cool" nekim entitetima koji to još neznaju, ili još nemogu razumjeti...
Kad malo bolje razmislimo - sve je to "naravno", samo na nekom višem nivou svjesnosti.

Ako dostigneš određeni nivo kad se možeš ( slučajno/namjerno ) sinhronizirati s tim ( sad više ne ) "nadnaravnim" iskustvima, onda to i ostvaruješ i postižeš. Naravno, možda isprva slučajno, a poslije kad stekneš znanje o pokretanju - i namjerno.

Glavno je da možeš biti sinhroniziran s tim mogućnostima, jer ako nisi - to ti se vjerojatno i neće desiti ( niti slučajno ). Jar ako slučajno mičeš frekvenciju svog radio-prijemnika po skali KW područja, ti NITI SLUČAJNO nemožeš uhvatiti radio stanicu koja emitira na UKW području. A to "uhvatiti" znači sinhronizirati. Tvoj prijemnik sa frekvencijom predajnika.

Tako je i sa "nadnaravnim". Jer to su određene frekvencije ( kod ljudi vibrirajuće frekvencije ).

U medicinskom riječniku piše: "Koincidencija-istovremeno sustizanje i postojanje dvaju pojava".

Biologija ide više pa kaže:" Koincidencija uspostavlja kauzalnost između dvaju pojava. Ona je temelj svih živih organizama pa se može čak uzeti za definiciju života. Najjednostavniji organizmi imaju neku primitivnu funkciju reagiranja na podudarnost da bi znali gdje treba tražiti hranu. Podudarnost je krivac za praznovjerje kod ljudi. Dakle radi se o temeljnom mehanizmu koji je svojstven svima od najprostijih organizama do čovjeka. Radi na principu uspostavljanja veze između dvije pojave, a jedini je uvjet da jedna nastupi poslije druge ili istovremeno".


Sigurno je jedno. Podudarnost češće doživljavaju ljudi čija je duhovnost veća od prosjeka. Možda zbog toga što podudarnosti pridaju veći značaj od prosječnih ljudi.

Usuđujem se postaviti pitanje. Da li podudarnost potvrđuje da je sve već unaprijed zapisano, tj. da se već dogodilo?
Ako bi odgovor bio da, onda bi se iz toga moglo potvrditi da postoji samo sada.

poštovani zlatko, dopusti da odgovorim.
hvala.

Mislim da je odgovor ne, a kada bi bio da, to nebi značilo samo sada. Mislim da nikad ne postoji samo sada.

Možda bi se tvoje pitanje moglo reformulirati, dali je sinkronicitet determinizam?

On zapravo je determiniran ali samo uzročnošću između dva događaja, odnosno, determinirana je "privlačost" dvaju događaja.

Na nekom višem planu on je vjerojatnost. Neke stvari se moraju sinkronizirat da bi napredovale. Neke stvari koje smo odlučili kada smo planirali život, vjerojatno smo dobro utkali sinkronicitet da se stvari lijepše poslože, ali nikad nije 100% da će se on i dogodit.

Nadam da sam pomogao.
Pozdrav,
V

Priča sa skarabejom izaziva navalu slika i boja, kada sam je čitao vidio sam prekrasne slike. Mnogo zelene i crne.

Što se tiče nevjesne prekognicije sa smrću, snažni mi je onaj primjer sa crnim vranama koje tradicionalno nagovješćuju smrt. spooky.

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=730

Da li je sinhronicitet "rezoniranje" 2 ( ili više ) točaka u prostoru/vremenu? Da li to povezuje više realieta/dimenzija/denziteta? Da li se sve simultano dešava ( ako gledamo sve realitete i točke vremena/prostora )?

Jedino naša svijest doživljava iluziju linearnog vremena, pa tko kaže da ovo moje sadašnje kuckanje po tastaturi nema i nekog "pomaka" nekih elektrona/čestica ili bar nekih kvantnih valova u polju, u recimo, nekom drugom vremenu/prostoru?!? Recimo, stisnem tipku "Enter" i zato se "promijeni" neka prošla ili buduća konfiguracija energije polja, odnosno dolazi do nekih, možda nama i nevidljivih, promjena?

Dok živimo u iluziji linearnog vremena, ti sinhroniciteti nam i nemogu biti 100% jasni, niti potvrđeni.

Da li je sinhronicitet "rezoniranje" 2 ( ili više ) točaka u prostoru/vremenu?

Da. Mislim da je da je to gotovo uvijek, ako ne i isključivo rezoniranje dva "nepovezna" stanja.

Da li to povezuje više realieta/dimenzija/denziteta?

Da. Mislim da se preko drugih denziteta sinkroniciteti i jedino mogu manifestirat. Nismo više u Newtonovoj fizici. Mislim također da je njihova glavna kazualnost u drugim denzitetima.

Da li se sve simultano dešava ( ako gledamo sve realitete i točke vremena/prostora )?

Da i Ne. Ako si biljka onda možda i neznaš što se dešava. Ako se 3D čovjek onda možda nazireš neku pravilnost u istovremenosti. Ako si 4Dplus, onda se sve događa simultano.

V.

Evo price o zlatnom skarabeju :

„Problem sinhroniciteta zbunjivao me dugo, sve od sredine dvadesetih godina kada sam istraživao pojavu kolektivno nesvjesnog i neprestano nailazio na veze koje jednostavno nisam mogao objasniti kao slučajne skupine ili „tokove“. To što sam našao bile su „podudarnosti“ koje su bile tako smisleno povezane, da bi njihovo „slučajno“ podudaranje bilo nevjerovatno. Kao primjer navodim jednu pojavu koju sam osobno promatrao.

Jedna mlada žena koju sam liječio u odlučujućem trenutku je usnila san u kojem je dobila zlatnog skarabeja. Dok mi je pričala san, sjedio sam okrenut leđima zatvorenom prozoru. Iznenada sam začuo iza sebe šum poput laganog kuckanja. Okrenuo sam se i ugledao letećeg kukca koji kuca o vanjsko staklo prozora. Otvorio sam prozor i uhvatio ga u letu dok je ulijetao u sobu. To je bio najbliži srodnik zlatnom skarabeju što se može naći u našem podneblju, skarabejski kukac, kotrljan, običan ružin-kukac (cetonia aurata), koji je suprotno svojim uobičajenim navikama očito osjetio pobudu da u tom trenutku uleti u tamnu sobu. Moram priznati da mi se nešto slično nije dogodilo ni prije ni kasnije i da je san pacijentkinje ostao jedinstven u mojem iskustvu.
(...)
Čini se da je u ovom slučaju postoji arhetipska osnova. Bio je to jedan izvanredno težak slučaj za liječenje i sve do tog sna napredak je bio vrlo spor ili gotovo nikakav. Valja objasniti da je glavni razlog teškoće bio animus moje pacijentkinje koji ju je bio ogrezao u kartezijansku filozofiju i tako se nepopustljivo držao svog vlastitog shvaćanja stvarnosti da napori triju liječnika (ja sam bio treći) nisu mogli razmekšati taj stav. Očito je bilo potrebno nešto sasvim iracionalno, što joj ja dakako nisam mogao pružiti. Sam san je bio dovoljan da donekle uznemiri racionalistički stav moje pacijentkinje. Ali kada je „skarabej“ uistinu uletio kroz prozor, njezino prirodno biće moglo je probiti oklop i proces preobrazbe je mogao otpočeti. Skarabej je klasični primjer simbola ponovnog rođenja. (ili preobražaja - sledi objasnjenje simbola). Jedina je teškoća da se kod obrazovanih ljudi podsvjesno sećanje često ne može sa sigurnošću isključiti (premda moja pacijentkinja slučajno nije poznavala ovaj simbol). To ne mijenja činjenicu da psiholog neprestano susreće slučajeve gdje se pojava simboličkih paralela ne može objasniti bez pretpostavke o kolektivno nesvjesnom. Zbog toga se čini da smislena podudaranja – koja se moraju razlikovati od beznačajnih, slučajnih skupina – počivaju na arhetipskoj osnovi.“
(Iz: „Tumačenje prirode i psihe“, Jung, Pauli)


Da, mnogo pitanja.
Bice potrebno jos mnogo da istinski shvatimo neke delove stvarnosti koja nas okruzuje.

Pozdrav V!

Lijepo si mi odgovorio. Hvala!

Iako bih volio da se nisi poslužio izrazom determinizam. Taj izraz ne volim, niti njegovo značenje. Ali svejedno.

I nemoj biti toliko učtiv. Ovdje smo svi prijatelji!

Ugodni blagdani!

Naravno da jesmo.

Također!

i

Sretna svima 2'nul8.

V

V napisa:
Možda bi se tvoje pitanje moglo reformulirati, dali je sinkronicitet determinizam?
On zapravo je determiniran ali samo uzročnošću između dva događaja, odnosno, determinirana je "privlačost" dvaju događaja.

odgovor:
Podudarnost svakako nije determinizam. Determinizam je pogrešan pokušaj određenih krugova u znanosti, koji su pokušali objasniti neobjašnjivo i u tom pokušaju neslavno propali baš kao i termin koji su rabili. Oni jednostavno u samom početku nisu shvatili suštinu podudarnosti, za razliku od staroga Junga koji je to tako lijepo i jednostavno objasnio i napisao.
„... je počeo otkrivati duboko i univerzalno područje uma kojeg će kasnije nazvati kolektivnim ili objektivnim nesvjesnim. Unutar te stvarnosti, za koju će dokazati da je zajednička cijelom čovječanstvu, otkriva raznolike simbole koje naziva mandalama, kao i određeni broj autonomnih osobnosti.
..u samoj je prirodi sinkroniciteta da ima smisao, a osobito da se povezuje s dubokom aktivacijom energije iz dubine psihe. Kao da je sklop obrazaca unutar nesvjesnog uma praćen fizičkim obrascima iz vanjskog svijeta. Posebice, kada su psihički obrasci na rubu prijelaza u svijest tada sinkroniciteti dosežu svoj vrhunac.“

V napisa:
Na nekom višem planu on je vjerojatnost.

odgovor:
Vjerojatnost je da svaki čovjek može dobiti bingo, ( naravno, ako kupi listić ). U stvarnosti to je teško ostvarivo za jedan ljudski vijek.

V napisa:
Neke stvari se moraju sinkronizirat da bi napredovale. Neke stvari koje smo odlučili kada smo planirali život, vjerojatno smo dobro utkali sinkronicitet da se stvari lijepše poslože, ali nikad nije 100% da će se on i dogodit.

odgovor:
Pogrešno. Podudarnost ne možeš rabiti da bi unaprijedio stvari. Moraš prvo unaprijediti sebe da bi mogao shvatiti suštinu. Samo duhovna senzibilnost će nam pomoći da razlikujemo podudarnost od slučajnosti. A što se tiče planiranja života i to je slučajno. Imam dvoje djece pa znam što govorim. Doduše žena i ja smo ih planirali ali napravili smo ih slučajno.

I sad ću objasniti što sam mislio pod sada.

Ovo je odlomak iz jednog razmišljanja „O zakonu vremena“:

„U svojoj biti, vrijeme je frekvencija izražena kao matematički omjer konstanti; 13:20. Ova konstanta definira potpuno novo carstvo realnosti, sinkronizirani poredak. To je 4-ero dimenzionalno carstvo unutar kojeg je sinkronicitet norma i koji se zaista može opisati matematičkim kodovima temeljenim na omjeru 13:20.
Pomoću ovog omjera može se pokazati da sadašnja civilizacija nije vođena univerzalnom frekvencijom sinkroniciteta već umjetnom frekvencijom vremena koja je upravo jedan od glavnih faktora koji pridonose sadašnjoj globalnoj krizi.
Ukorijenjena na nepravilnom 12-mjesečnom kalendaru i na mehanističkom 60 sekundi/60 minuta programu, ova umjetna vremenska frekvencija (12:60) tjera ljudsku vrstu sve dalje od prirodnog poretka sa efektom alijenacije od ljudske svijesti. U ovoj analizi, evolucija ljudske vrste ovisi o povratku na prirodno računanje.
Upravo je zato i primarna, socijalna upotreba Zakona vremena u Kalendaru 13 mjeseci/28 dana. Kako bi uspostavio ciklus 13 mjeseci/28dana kao harmonijski standard svakodnevnog mjerenja vremena, te time zamijenio nepravilan 12-mjesečni globalni standard,
Zakon vremena je osnovao novu fondaciju za reformulaciju ljudskog uma i njegovih sistema znanja“.

A za kraj ću spomenuti i Nelokalnost kao osnovu univerzalnih odnosa: svaka promjena unutar našeg psihoenergetskog sustava djeluje na sve druge objekte u univerzumu; svaka promjena nekog objekta u univerzumu, bez obzira koliko je udaljen, djeluje na nas.

Pozdrav!

Pozdrav Zlatko.

Ne razumijem o kojim krugovima znanosti govoriš, ja nisam upoznat s njima.
Navedi molim te konkretno ili me uputi koga da proučavam od tih neslavno propalih krugova.

Možda se ja nisam najjasnije izrazio ,a vjerojatno i i riječ determnizam za nas ima drugačije asocijacije.

Želio sam reči da je sinkronicitet zapravo "jedna pojava" koja se kod nas manifestira kroz više pojava. Ta "jedna pojava" je ono što ih "determinira" odnoso sinkronizira u našoj realnosti.

Za dalje proučavanje proporučujem njigu David Peat - Sinkronicitet

Nadanje, kada sam rekao "planirali život" mislio sam planirali inkarnaciju.

V.

Pozdrav V.



Dobro. Malo sam se nespretno izrazio. Nisu propali naučnici nego ideja koja je od Descartesa preko Newtona i mnogih drugih matematičara i fizičara od 17. do 20. stoljeća bila zastupana. Determinizam kao teorija uzročno-posljedične povezanosti svih pojava u prirodi.

Francuski matematičar Pierrea Simona Laplacea: "Um koji bi u danome trenutku znao sve sile što djeluju u prirodi i položaj svih stvari od kojih se sastoji svijet - obuhvatio bi u istoj formuli gibanja najvećih tijela u svemiru i gibanja najsićušnijih atoma.".

Wikipedija:
Determinizam znači određenost, jednoznačnost, svojstvo u koje ne sumnjamo. Kada bi svijet bio deterministički tada bi mogli predvidjeti svaki događaj te razviti sustav kontrole. Predviđanje se temelji na rješavanju jednadžbi koje opisuju ponašanje sustava koji nastojimo predvidjeti.

Ovakva mehanicistička i deterministička slika svemira počela se mijenjati početkom 20 stoljeća.
Kada je Wernera Heisenberga (1927) svojim relacijama neodređenosti eksperimentalno dokazao indeterminizam na subatomskoj razini odnosno nemogućnost istovremenog određivanja položaja i brzine čestice, mogla se već naslutiti buduća promjena paradigme.
Otpor vodećih fizičara Einsteina: "God doesn't play dice", Plancka, Schroedingera i drugih ipak je znatno usporio razvoj novog znanstvenog shvaćanja.

Zaokret se dogodio 70-tih godina, kada postupno dolazi u prvi plan nova teorija pod imenom determinističkog kaosa.
Američki fizičar F. David Peat veli da se "o sinkronicitetu može razmišljati i kao obrascima koji se spontano javljaju iz vjerojatnosti i prirodnog kaosa". Dakle, i kod sinkroniciteta i kod kaotičnih sustava riječ je o naizgled slučajnim, mada očito smislenim događanjima.




Koristi se u mnogim znanstvenim disciplinama. Ne znam na koju si ti mislio.



Slažem se. Osim sa " determinira ".



Imam je. Čitao.. Ono što sam citirao o Jungu u prethodnom postu je iz Peatovog « Sinkroniciteta «.

.

Da. Ali kad se rodimo to znanje zaboravimo. I upravo nas podudarnost podsjeća da je ono u nama.

Zapravo, ne znam jel ovo spada u sinhronicitet ili simboliku....
U zadnje vrijeme, kad idem na posao i vracam se doma, pa cak i u samoj kuci, krizam se s ljudima koji mi dolaze okomito s desne ili lijeve strane, ali vise lijeve - ja idem pravo i netko tko ide iz smjera sa strane taman prodje ispred mene i kao da smo "nastimani" da se ne sudarimo ...
Doma zastanem ispred stepenica pa pricam s nekim tko se nakon razgovora pocne uspinjati stepenicama (lijevo okomito) a ja nastavim pravo do dnevnog boravka npr... smijesno mi je to
Prije par dana sam imala pet takvih krizanja, a svaki dan obavezno jedno.

Tako, to sam primijetila kao kuriozitet, a nisam sigurna sta to znaci i da li uopce ista znaci...

Najjednostavnije sto mi pada na pamet je da je to simbol ZIVOTNE RASKRSNICE na kojoj se nalazim, ali sta znaci da svi prodju svojim putem i samo se ukrste sa mnom i nastave dalje, a i ja nastavim dalje bez smetnji ...? mozda mi Mudra Priroda ovim porucuje da "sve sto izaberem je dobro" - ili da cu nastaviti dalje svojim putem bez ikakvog ometanja sa strane (iako se naizgled moze ciniti kao da me okolnosti/drugi u necemu ometaju) ???
(I wish! ... wishful thinking? )

Opis sinhroniciteta, koji mi se čini najadekvatnijim, je poklapanje između našeg unutrašnjeg i spoljašnjeg.

Pored ovoga i uspostavljanje veze sa drugim svestima u polju se naziva sinhronicističkim događajima (npr. ti razmišljaš o nečemu, neko drugi to istovremeno pomene, želiš da pišeš o nečemu, neko drugi postavi pitanje o tome itd). Ali su to po svemu sudeći dve različite stvari.

Ovaj prvi slučaj veoma često karakteriše neka vrsta simboličnog ispoljavanja - kao sa zlatnim skarabejom. Slično kao kada fizičke bolesti ponekad na simboličan način reflektuju psihička stanja (“ima čvor u stomaku”, “ne može to da proguta” i slično), tako i naše spoljašnje ponekad na jedan simboličan način može da reflektuje naše unutrašnje stanje.
Kod ovog simboličnog ispoljavanja manje je reč o pravom "znaku na putu", putokazu, već pre o tome da se psiha kod takvih sinhroniciteta (spolja) manifestuje na jedan gotovo doslovan način: “mimoilaženje” - otvaranje puta (uviđanje nekih novih mogućnosti) i bolja sinhronizacija sa okruženjem. Zato, dobro je odabran topik.

Postoje i tzv. negativni sinhroniciteti, hiperdimenzionalni uticaji, koji po pravilu predstavljaju neku vrstu skockanih slučajnosti, ali oni po mom mišljenju oni nikada ne mogu da postignu tu finu simboličnost.
I mislim da prepoznavanje ovih aspekata, njihovo razaznavanje i korišćenje spada u važan aspekt našeg boljeg ovladavanja mentalnim planom.

Stvarno postoje... i ja sam se u to uvjerila na vlastitoj kozi.
(Odnosno, ako se slozimo s time da nesto sto zavrsi lose je znak da se ucinio pogresan izbor ... jer mozda moze biti naprosto vracanje karme na koje se pristalo u izboru zivota prije rodjenja?)
Negativni sinhroniciteti su kada nesto naumite i kao carolijom vam se sva vrata otvaraju da podjete tim putem ... i ako oklijevate, kao da vas nesto potice, nuka i gurka da prodjete kroz ta vrata, nudeci vam jos vise cudesnih sinhroniciteta i na kraju odaberete taj put jer "Priroda/Bog/Sudbina" vas ocito vodi i zeli da to ucinite, a i zbog cega bi se opirali ?!?! To je slicno kao kada malu djecu neznanci vabe bombonima, i djeca odu s njima jer kakva opasnost moze prijetiti od nekoga tko nudi bombone, a pri tom se jos i smijesi i bas ljubazno izgleda ...


... tako da ako ih budem prepoznavala i ovladala mentalnim, na kraju mozda postignem i to da imam lucidne snove?

(Btw... sta zapravo znaci "ovladati mentalnim"
Utjecati na zbivanja (ne valjda i ljude??) svojom voljom, postici to da se ispunjava sve sto zazelis...?)

Da se vratim polako na ovu temu
Dobro uočeno.
Sličan tip hiperdimenzionalnih uticaja sa „čudesnim otvaranjem vrata“, koji dobijaju izgled sinhronicističkih događaja, je opisan u „Maskaradi andjela“ Na osnovu nekog mog posmatranja i razumevanja serija događaja, između kojih postoji navodno poklapanje, a koji su javljaju u vidu božanske ruke koja nam pokazuje put i otvara vrata, jednostavo ne odgovara prirodi pravih sinhronicističkih događaja.

Kada sam prvi put primetila jedan takav „sinhronicitet“ otprilike sam shvatila koliko je modus operandi širok. U mom slučaju to nije bila „božija ruka, koja nam pokazuje put“, već jedna serija koincidencionalnih događaja, koji su sledili jedan za drugom i podsećali na klasične sinhronicitete, ali su bile usmereni tako da izazovu snažan osećaj zabrinutosti za nekog meni važnog. Taj osećaj nije/ne bi bio (jer me je uviđenje obrasca zaista veoma efikasno zaštitilo) sam po sebi racionalan ali je počivao na činjenici da sinhronicitete shvatam ozbiljno i obraćam pažnju na njih.

I nedavno sam kao posmatrač mogla da vidim delovanje ovih „hiperdimenzionalnih uticaja“ kod nekog drugog. Prva u seriji „poklapanja“ je po pravilu „pozitivna“.

No, da iskoristim ovaj input. Na osnovu nekog posmatranja u poslednje vreme podelila bih one prave sinhronicitete na dve velike i unutar sebe razuđene grupe:
- rezonatno usaglašavanje naše unutrašnjosti sa drugim svestima u polju i sa spoljnjim događajima,
- samo-ispoljavanje ili manifestacija celovitosti psihe spolja.

Rezonatno usaglašavanje praktično predstavlja malo prošireno delovanje zakona privlačnosti. Počiva na ideji o temeljnoj poveznaosti i isprepletanosti unutar zajedničkog polja i znači da smo se našli u rezonanci ili sa drugim svestima u tom polju ili sa određenim događajima. Obično je praćeno velikom psihičkom ili emocionalnom energijom, koja po mom mišljenju upravo i omogućava izranjanje ovih događaja iz ukupnosti mogućnosti/verovatnoće u tom trenutku.

Pojavni oblici su izuzetno raznoliki, ovi rezonatna poklapanja mogu biti „pozitivna“ i „negativna“, već prema okolnostima.

U drugom značenju reč je o manifestaciji celovitosti naše psihe spolja i oni su posebno zanimljivi. Prema mom opažanju rekla bih da se kroz njih psiha ispoljava na način veoma sličan svom ispoljavanju u našim snovima.

U stvari mislim da sam pogrešno smestila zlatnog skarabeja pod sinhronicitete koji reflektuju zbivanja u psihi.

On bi pre spadao u „omene“ – neka vrsta brze intervencije našeg Višeg Ja, najradije bih ga tako opisala.

Jedan primer: Pre više godina sam se našla u situaciji koja je izgledala prilično bezizgledno. Valjda u trenutku kada je raspoloženje, koje je to pratilo dostiglo neki maksimum, neko je pozvonio na vratima i poštar mi je predao razglednicu sa oooogromnim suncokretom od dragog prijatelja iz Nemačke na kojoj je pisalo: „der nächste sommer kommt bestimmt.“ (sledeće leto sigurno dolazi). Naravno, poštari obično ne donose razglednice na vrata, ostave ih u sandučetu.
Poklapnje je bilo perfektno, nisam to posebno naknadno racionalizovala, tog trenutka sam to doživela upravo kao neki zrak svetla.

Omen znači znak, ali za razliku od „božanske ruke koja nas vodi“ ove sinhronicitete karakteriše jedna brza reakcija i gotovo obavezna kompenzatorska funkcija – veoma je uočljiva u priči o zlatnom skarabeju - ista funkcija karakteriše i mnoge snove.
Neko ozbiljan će dobiti dečiju pesmicu, neko zabrinut suncokret, neko suviše zakopčan u ograničavajući pogled na svet nešto iracionalno poput skarabeja. Celovitost naše psihe prirodno teži balansu.
Uz to dolazi i po pravilu snažno ispoljen arhetipski element.

Međutim, reflektovanje događaja u psihi na spoljašnjost mi je posebno interesantno. Izuzetno ga je teško uočiti – potrebno je istinski pažljivo posmatranje i svoje unutrašnjosti i sveta oko sebe – jer se ne ispoljava na način koji se može uporediti sa uletanjem zlatnih skarabeja kroz prozor.
Prepoznaje se po tome što pokazuje gotovo identičan kvalitet kao samo-ispoljavanje psihičkih događaja u snovima. To konkretno znači da se zaodevaju u simbolične predstave. Tvoj opis me je odmah podsetio na opis nekog sna i na simbolične slike, koje se u njima javljaju, i koje dobijaju veoma sličan oblik.

On uz to pokazuje određenu sličnost sa onom serijom hiperdimenzionalnih događaja, „ruke koja vodi“ – „oslobađanje prolaza“. Međutim, ispoljio se na znatno drugačiji način.
I rekla bih da nudi odličan materijal za analizu. U najmanju ruku podsticaja da se prethodno iskustvo evaluira.

Postoji još jedna vrsta navodnih „sinhroniciteta“, koje bih najradije nazvala jezgrom delovanja ili jezgrom događaja. To znači da kada uklonite gomilu sitnica i nebitnih elemenata, koji odvlače pažnju – rasterate maglu, tako reći - i kada izvučete srž nekih događaja, vidite veliko i teško objašnjivo poklapanje između njih, mada su naizgled nezavisni. Pojavni oblik je drugačiji, gradivni elementi su identični. A i ishodi prema kojima su usmereni.



Nisam mislila na to. Nisam baš ljubitelj YCYR-metoda
Trenutno to „ovladavanje mentalnim planom“ mogu bolje da osetim nego da opišem, pa je možda bolje da taj opis ostavim za kasnije.

Procitam ja Arjin post juce, gde se pominje zlatni skarabej. Bukvalno posle par minuta pocnem nesto da preturam i da trazim nesto po gomili papira po sobi i naletim u jednoj kesi na odstampanu pricu "Zlatni skarabej" od Edgara Alana Poa

Ali ti sinhroniciteti zapravo NICEMU NE SLUZE - osim da nam pokazu (ukoliko u to sumnjamo) da je sve medjusobno povezano, da smo uronjeni u odredjeni opseg vibracija i energija unutar kojih se susrecemo sa slicnima i slicne privlacimo... i unutar kojih smo podlozni odredjenim zakonitostima, koje su mozda razlicite od zakonitosti na nekim drugim frekvencijama.

Ja sam prestala vjerovati u to da postoji neka dobrohotna sila koja me vodi i zna bolje od mene sto moram napraviti... Koliko god malo da znam, ipak sam ja ta koja najbolje znam. Vrijedna je lekcija shvatiti da se moras uzdati samo "u se i u svoje kljuse"... i da je u kriticnim trenucima najbolje slusati svoj razum i osjecaje, a ne nikakve vanjske znakove.
(To je valjda taj "cetvrti put" - raditi samo ono sto RAZUMIJES...)

Sada istrazujem da li ustrajnost daje rezultate.... i kakve