Evo jednog odlomka iz jedne knjige, koja baca malo drugacije svetlo na neuspehe nekih ljudi ...

Knjiga je Slavinski - Kljuchevi Psihicke Magije

-

Faktor dostupnosti ideje koju zelimo da realizujemo odnosi se na sasvim logicnu cinjenicu da ne mozemo realizovati sve sto nam padne na pamet, vec samo stvari koje su u nasem dohvatu/ Za mnoge pocetnike logika ovakvog izlaganja predstavlja gubitak slatkih iluzija jer, sasvim je verovatno da ce covek, kad prvi put cuje za vizuelizaciju poceti da je primenjuje za ostvarivanje zelja iz oblasti snova. Naprimer, covek koji je ceo zivot proveo u nemastini pocinje da vizualizira milionski dobitak na sportskoj prognozi, najskuplje automobile, filmske glumice u svome naruchju, doktorsku diplomu u dzepu, ministarsku fotelju, vilu od 10 soba itd. Ma koliko se naprezao takav naivko nikada nece realizovati svoje zelje jer su ne samo protivne zdravom razumu,vec su protivne i zakonima efikasne psihicke magije. Jedan od osnovnih aksioma hermetizma je da su spoljasnje okolnosti u kojima zivimo i sva iskustva koja prezivljavamo odraz naseg unutrasnjeg, dusevnog stanja. Prema tome da bi se izmenio spoljasnji svet, mora se izmeniti svet nasih misli i osecanja. Ali ta promena mora biti postupna. Dete puzi pre nego sto hoda, i hoda pre nego sto trci. Ostvarenje pomenutih zelja od strane coveka van cijeg su dohvata zahtevalo bi potpuni poremecaj postojecih odnos."



Sta mislite o ovome? Pa mislim .. ako su mi neke stvari vec dostupne - shta tje mi "magija i vizuelizacija " da bi ih ostvario ?

To sto tu gore pise ima smisla, ali bi to ponovo znacilo da je taj zakon selektivan - znachi da ce za nekog da radi a za nekoga ne

Josh 1 stvar.. Shvatam da "kako gore tako i dole" vazi, da ce vaziti..

SA obzirom na to da je moja trenutno situacija direktan odraz mog PREDJASNJEG psihickog stanja, koje sam pre oko godinu dana izmenio, ali iz korena ... nije mi jasno kako i zasto se ovaj novi ja ne manifestuje i u spoljnjem, umesto samo unutrasnjem svetu. Koliko sam chitao na tu temu - to bi trebalo da je neki automatski proces, zar ne ?

Možda nisi toliko promjenio svjetonazor,a možda treba biti strpljiv.Što ti uopće očekuješ od tvog,kako kažeš,novog ja?


Kako to misliš da je zakon selektivan?
To po meni znači da će,onaj koji poznaje zakon dobiti ono što želi,a onaj koji misli da poznaje zakon,će dobiti ono što misli da mu je zakon "dužan" dati ili da "mora dobiti".
Slavinski odlično opisuje to.Dobit ćeš ono što želiš,zato pazi što želiš!

To su recimo,alati pomoću kojih se dolazi o cilja.U ovom trenutku vjerojatno osjećaš da čuda ne postoje.Ako ćeš dalje čitati Slavinskog ili bilo što drugo slične tematike uvidjet ćeš da je sve čudo na neki način,tj. kako za koga.

Sve sto ocekujem od mog novog ja je da bude manje konfliktno sa mnom i sa ostatkom svemira.. i taj novi ja je promenljiv isto kao i bilo koji drugi. Ono sto ocekujem i pravac u kojem se trudim da idem su jednostavno - RAZVOJ, razumevanje okoline, i svega. Pa sta god to znacilo.. a koliko sam sposoban da to ostvarim ne znam, samo znam da se vraski bolje osecam nego pre A takodje i da se ljudi oko mene bolje osecaju pored mene, sve dok ne pokusaju da mi nametnu svoje misljenje

Ono sto ocekujem je da ako se moje uslovno receno lose strane manifestuju u spoljnom svetu kroz recimo, nedostatak finansija, usamljenost, osecaj otudjenosti od prirode, Boga, i uopste svega ... ono sto ocekujem je da se ipak manifestuju i one moje dobre karakterne crte kojih sasvim sigurno ima. Shvatam da sam pun unutrasnjih konflikta kao i svi drugi .. ali takodje shvatam i da sam presao prilicno dug put, koji nije zanemarljiv, iako je minijaturan u odnosu na stvari koje mi osecaj govori da tek treba da prodjem. Mislim da je sve sto bi ovaj Univerzum trebao da trazi od coveka - da doticni da sve od sebe. Ako nista da se bar potrudi da uradi tako. Radim tako. To bi trebalo da bude vise nego dovoljno za uspeh... Svestan sam toga da bez muke nema nauke .. ali ulozhena muka obicno i nagradi coveka Primecujem neke promene, ne u materijalnom svetu nego u mojoj percepciji njega. Ali to nije to .. stvarnost je ista kakva je i bila, samo sam neke stvari poceo da gledam na drugaciji nacin.
Ako sam dobro razumeo - sa promenom pogleda na neku stvar, ili dogadjaj - bi trebao da se izmeni, ili dogodi odredjeni dogadjaj. Npr. Ako sam imao pogresno uverenje o ljudima, na taj nacin ih odbijao - sa promenom mog stava, misljenja - i uopste osecaja koji imam prema njima bih trebao da pocnem da privlacim ljude koji su na mojim frekvencijama - to se jos uvek ne desava.

Strpljenje mi je palo na pamet .. ali .. lipshi magarche do zelene trave hahahahha

Kao shto rekoh stvar testiram. Dosadasnje iskustvo ne ide u prilog istinitosti ovoga .. ali idem ponovo. Ovaj put u "granicama dostupnosti" ... A mislim da je zakon selektivan u smislu da su neki ljudi sasvim ocigledno rodjenjem dobili vecu dostupnost od drugih

U svakom sluchaju hvala

A ljudi s ovog foruma?
Osobno poznajem možda par ljudi s kojima mogu pričati o tome ,a o ezoteričnom pogledu,osim ljudi na forumu,ne poznajem nikog.
Ali to ne znači da sam poseban ili ja ili ti.
Ako malo pozornije slušaš,vidjet ćeš da ni roditelji ni svećenici ni stare babe nisu totalne neznalice (oko toga),ponekad se vaše "frekvencije" stope i to bi se moglo opisati kao "privlačenje ljudi s istim frekvencijama".
Recimo ti svećenika još doživljavaš kao manipulatora dezinformacijama,probaj se staviti u negov položaj ili sestrin ili bakin...neznam ako sam dovoljno jasan.

Imamo temu za to pod karmom ili sudbinom,a znaj da ljudi koji imaju "više sreće" imaju također probleme.Zato ako želiš izmeniti nešto na sebi,rečenice poput te bi trebao vidjeti i u drugom svjetlu.

Shvatam na sta ciljas.. pa mogu pokusati

Svestenika ne dozivljavam tako, kao ni bilo koga drugog.. PRE sam dozivljavao, ali vise ne. U tome je stvar Danas sam imao kontakt sa dotichnim, nisam ga dirao, nije me dirao .. ali nisam uchestvovao u obredu pa mi ipak bilo malo krivo kasnije, kad sam shvatio da sam tako povredio svoje ljude. Medjutim ti moji ljudi su proteklih dana pokusali da mi nametnu ne samo da slavim uskrs, vec i da verujem u ono sto i oni. I to ne prostim razgovorom... Ne racunajuci svestenika, on je neutralac. A poznajem choveka ovako inache, nemam zamerki .Medjutim... jasno je da u takvim situacijama mora doci do nekog konflikta, pa koliko god oni bili dobronamerni.

Jedini zakljuchak koji mogu da izvedem je da treba da radim na sebi... ali ne mogu da se posvetim tim stvarima kada sa posla dodjem kuci premoren, samo sa krevetom na umu. Zato me i interesuje ova tema - kada bih se resio toga stvari bi sasvim sigurno bile drugacije.

A pod iste frekvencije nisam mislio na istomisljenike.. Vec jednostavno - na osobe sa kojima mogu da ostvarim manje povrsnu komunikaciju, a da ne usledi pokusaj napada na moj integritet. Ljudima sa ovog foruma zaista SVAKA CHAST - - medjutim 3d poznanstva su ipak nezamenljiva stvar

Hvala ti u svakom slucaju, vidim da si dobronameran kao i uvek potrudicu se da nadjem greske i da ih ispravim - pa shta bude bitje.

Ali nikako ne mogu a ni ne zelim da se oduprem osecaju da ce stvari uskoro postati savrsene .. tokom nekih meditacija se jednostavno harmonizujem.. i nekako imam utisak da stvarnost isto mora biti u harmoniji sa mnom, da nema mesta za brigu. Nije to neki posebno radostan osecaj .. ne znam kako da ga opisem osim kao izuzetan mir. Sve cesce mi se to desava... to jednostavno ne moze da ukazuje na nesto lose

U Sethovim biljeskama (Jane Roberts) stoji:

"AKO PRIHVATIS DA JE TVOJ FIZICKI SVIJET SAMO ILUZIJA - NECES DOZIVJETI SMISAO FIZICKOG SVIJETA."

Valjda?

Pusti test. To te opterecuje. Sve sto ti se desava, sam si privukao u svoje iskustvo. Znaci, ne mozes da ocekujes da se odjednom sve okrene naglavacke. Strpljenje resava sve.

Sto se tice toga da nemas s kim da razgovaras o ezoterici, samo mogu da ti kazem da te razumem. Ja sada imam, ali pre par meseci nisam imao. Privuci ces to, a onda ces biti presretan. Imam jednu prijateljicu, koja godinama trazi nesto, ali nije imala s kim da razgovara o tome. Kad god bi nekome pokusala pricati o necemu, svi su je gledali kao da je pocela da ludi. I onda smo nas dovje poceli da pricamo o tome, a ona je bila presretna zbog toga, ali je isto tako shvatila da nema smisla pricati o tome nekome koga to ne interesuje. Ti procitas nesto i shavtis nesto, a onda mislis da treba da ides okolo da "otvaras oci" drugima. To p[rvo kod tebe ispoljava tvoj ego, jer zelis potvrdu onoga o cemu razmisljas, a drugo kod onih ljudi stvara otpor jer se kosi sa njihovim ubedjenjima. Oni ne misle da treba da im dodje neko ko ce da im "otvara oci". Misle da su im otvorene. A ko si ti da njima "otvaras oci"?

Ne brini, privuci ces nekoga s kim ces moci satima da pricas o ovome i onda ces dozivati to da se razumete na pola recenice. Veruj mi, lepo je. Kao nadopunjavanje. Pocnes pricati, a onaj drugi samo klima glavom na pola recenice, jer te razume. Osecaj je jako dobar.

Opusti se, ne zuri. Imamo svo vrema ovoga sveta.

Shta da vam kazhem osim hvala stvarno bukvalno zrachite pozitivom! )))



Ali ne mogu a da ne testiram.. uvek pratim stvari koje radim i dogadjaje koji iz mojih akcija proisticu. Tako da dok ne dodje do rezultata ne mogu a da ne preispitujem ono sto radim, kao ni ono sto se desava. Iako mi osecaj i intuicija govore da ce sve biti u redu jer sam konacno i ja u redu, i koliko god hteo da se prepustim tom osecaju - racio posmatra i analizira sve sto se dogadja,i ne tvrdi nista bez opipljivih rezultata Na kraju krajeva - to mu je posao, mada ga mozhda radi chak i malo revnosnije nego sto bi trebalo hahaha

Nesto se desava doduse ... nailazim na ljude za koje vidim da mogu biti od prilicno velike pomoci, i sa kojima mogu da komuniciram. Medjutim, komunikacija je prilicno cenzurisana.. moram jako da pazim sta govorim a to je ekstra naporno. Ali opet - pazim manje nego sto moram inace, tako da .. u svakom slucaju je napredak

Zanimljiva stvar je da se za te osobe, koje upoznajem jednu po jednu na najrazlicitijim mogucim mestima - ispostavilo da su medjusobno povezane i da su svi medjusobno prilicno dobri prijatelji

Vidis da vec radi. Samo ti se polako poklapaju sitnice, jedna po jedna.
A sto se tice testa, ispao je nesporazum. Test i analiza nisu isto, a nismo ni mislili na isto, pa je ispao nesporazum. Analiza je svakako potrebna, ali test vec vuce na sumnju. To koci.

Oco je chudno: naizmenichno imam osecaj da stvar radi, i motjno se osetjam zbog toga, sa druge strane istovremeno imam i taj da je cela pricha najobichnija prevara! Ovo je prvi put u zhivotu da mi intuicija govori 2 suprostavljene stvari ... Chudno, da li se josh nekome deshavalo neshto slichno i kako je to prevazishao?

Dobro se zapitaj da li je u pitanju tvoja intuicija, ili samo sumnja. Sumnja potice iz neznanja. Desavalo se i meni. Tek si na pocetku. Zakon privlacnosti uvek funkcionise, samo je pitanje da li si ga svestan i da li nesto drzis pod kontrolom.

Kad se osecas mocno, pokusaj da cuvas taj osecaj. Ne dozvoli onom drugom da se pojavljuje. Onaj drugi je sumnja. Sto vise uneses emocija, koje prate odredjenu zelju ili vizuelizaciju, pre ces to privuci. Zato pazi koje emocije unosis kad razmisljas o necemu. Postoje samo dve. Strah i ljubav. Strah je neodstatak znanja ili ljubavi. Cuvaj se toga.

Bas danas sam citala opet o tome kako sami kreiramo svoju realnost, kako nasa duboka uvjerenja stvaraju nase emocije i usmjeravaju nasu mastu ... i sve to mi se to cini nekako prejednostavnim i na neki nacin previse mehanickim, hladnim ... ne znam kako da to opisem... ali dosla sam do toga da ja zelim da me stvarnost IZNENADI a ne da je ja moram birati, planirati i zamisljati.
Zelim se cuditi i diviti dogadjajima kao malo dijete, a ne ih docekivati kao nesto sto po Zakonu Privlacenja mora uci u moj zivot ....

Pitam se da li to znaci da sam nezrela ako ne zelim odustati od iznenadjenja i ako mi se zivot za kog unaprijed znam sto ce mi donijeti (jer to prethodno moram zamisliti i u to se uziviti) ne cini bas zabavnim i zanimljivim... ?
A kod mene ocito zabavno i zanimljivo imaju veze sa smislom .....

Osjeca li jos netko ovako kao ja?!
Cak bih mogla reci, poput one babe iz Sume Striborove kad je radije izabrala nevaljalog sina nego vjecnu mladost bez njega, da bih radije da mi se dogode i ruzne stvari ako ce one biti neocekivano iznenadjenje nego tzv dobre i lijepe stvari u koje cu se morati prethodno uzivljavati, uvjeravati sebe da su one realnost, itd ...

Tako postignute lijepe stvari nemaju cari, jednako kao sto nema cari poklon sto ga sam sebi kupis ..... svakako manje nego kada ti ga drugi pokloni. Kao da sam lijep dogadjaj NIJE svrha sam po sebi nego cinjenica da je dosao bas nama, da je dosao niotkud, da je dosao kao neko iznenadjenje ili nagrada....
A opet, ima neki stav iza ove moje zelje koji mi nalikuje na djecje primanje ... Jel mozda ne znam povezati radost sa samom sobom nego mi je ona uvijek vezana uz druge, vanjsko, iznenadno????

Pa sve dok ne znas kako funkcionise zakon privlacnosti i ne pokusavas da ga kontroolises, sve ti se dogadja onako kako ti opisujes da zelis.

Zanemari to, pa ce biti tako kako ocekujes.

Da ne znam kako zakon funkcionira, ne bih mogla uopce govoriti o njemu... zar ne?

Mislim da malo ljudi ovdje se usudjuje govoriti i pricati o stvarima koje ne poznaju.
Iako ih cesto oni koji se s njima ne slazu prozivaju za "nepoznavanje ili nedovoljno poznavanje tematike"
To me podsjeca na ono kada se politicari brane od neke optuzbe argumentom da je optuzba usmjerena na "rusenje njihovog kredibiliteta pred izbore". A on samom predmetu optuzbe ni a ni b

Što želiš to ćeš i dobiti,samo se nemoj kasnije žaliti. ,jer htjela il ne ti si dio ovog postojanja i ti sudjeluješ i djeluješ,svjesno ili ne,u ovome privlačenju.
Zakon privlačenja nije samo ono što piše u jednoj knjizi ili filmu koji ima temu o tome(što i sama znaš).Sagledavši znanje koje imamo recimo o karmi,kontejnerskoj svijesti,o mislima(jesu li naše ili ne),itd...,jedino između čega možemo birati je biti svjestan svega toga ili ne.
Bila ti vjernik,ateista ili nešto treće ili četvrto mi sudjelujemo u privlačenju ili odbijanju svoje stvarnosti.
To što si opisala je romantično žaljenje za nečim što smo prošli i za vremenom kad je sve bilo "jednostavno".
Sad sam se sjetio onog tipa iz filma Matrix koji se htio vratiti u he Matrix.

Mislim da je ovo upravo to "kako mi kreiramo svoju realnost", tj. kad kažeš/pomisliš :"ja želim da me stvarnost IZNENADI" ta misao je ustvari ono što si "izabrala, planirala i zamislila" i što u tom određenom trenutku (ili tol'ko dugo dok si fokusirana na tu misao) postaje "nešto što po Zakonu Privlačenja mora ući u moj život".

Jedino što je pitanje koliko smo mi svjesni svih naših misli na koje smo fokusirani u određenom trenutku, jer bez obzira dali je misao formulirana kao pozitivna (ja želim) ili negativna (ne želim) ona se svejedno manifestira kao naša realnost (jer mi ljudi razmišljamo "u slikama", a tamo ne postoje negacije).

Za to mi je najbolji primjer način na koji komuniciramo jedni s drugima, ili bolje reći kako programiramo jedni druge (a na taj isti način programiramo i sami sebe). Svaki put kad nekome kažemo "možeš mi raditi sve, samo nemoj to i to", na kraju "to i to" bude upravo ono što od njih i dobijemo.
ili primjer sa djecom (s obzirom da sam roditelj mogu to svakodnevno proučavati i korigirati, a i djeca su puno otvorenija za direktno programiranje i sugestije). Nakon rečenice "Pazi da ne razbiješ tu vazu..." slijedi rečenica "šta sam ti rek'o..."...pa DA! To si i rek'o/sugerirao/programirao/zaželio...U slikama "vaze" i "razbijanja" ne postoji okrugli crveno obrubljen znak prekrižen dijagonalnom crtom...postoji samo kombinacija vaze i razbijanja...ako želiš da vaza ostane čitava - onda to i reci! tj. "oprezno sa željama - sve se ispunjavaju..."

Evo malo me odnjelo sorry...ali nekak mislim da je to vrlo važna stavka u našim životima, kako na osobnom tako i na globalnom, a bogami i na svim mogućim nivoima...( uz, naravno, slobodnu volju).

Čisto da sumiram: dakle nije upitno dali mi kreiramo našu realnost, nego koliko smo toga svjesni (a to je nešto - SVJESNOST - što nas je ustvari i okupilo na ovom forumu (bar mene).

Pozdrav!

Postoje neke komponente u zhivotu koje bih privukao na ovaj nachin. To pokushavam da uradim, ali ni sluchajno necu sve - ne bi bilo ni malo zanimljivo ima neshto i u klasichnom zasluzhivanju i borbi za neshto. Na kraju krajeva - i ovo je borba svoje vrste, i to solidno zhestoka,jedino shto je na mentalnom nivou. Nije to ni malo lako kao shto je opisano u knjigama na tu temu, tako da ...

Da, ovo je zato sto um ne poznaje negaciju nego samo slike... on ne cuje NE nego samo vidi sliku... npr u "Nemoj razbiti vazu" um samo vidi razbijenu vazu, i ka tome onda ide i to privlaci zamisljanjem.




Da, zaista je bitno koliko smo svjesni svega sto vec jest u nasoj svijesti... ali nepregledano, zanemareno, "nesvjesno" ... pa ipak nadohvat ruke....
Ljudi stvore neko uvjerenje i onda na osnovu njega privlace stvari u svoj zivot. Kasnije zaborave na to uvjerenje. Onda nalete na sve ove upute kako ces u zivot privuci ono u sto vjerujes, blabla, pa pocnu sebi davati sugestije "Ja sam bogat" "Ja volim" "Ja ovo" "Ja ono" .... ali to ne djeluje jer je ispod ono drugo, suprotno uvjerenje od ranije, koje djeluje vec godinama i u koje dusa zapravo vjeruje, sto iz navike sto zato sto je prikupila mnogo dokaza za nj (kojih kako znamo ne manjka jer uvjerenje ce privuci u zivot sve sto je u skladu s njim, i to ce ga uciniti opravdanim i "istinitim" i jos ga vise ojacati) ...

Ali, sto kada postanemo svjesni nekog uvjerenja koje u nas zivot donosi ono sto ne zelimo ili sprecava da dodje ono sto zelimo - i onda otkrijemo da nam je drago to uvjerenje i da ga se ne zelimo rijesiti.. ali da istovremeno ne volimo sve sto ono donosi u nas zivot?

Nekako mi se čini da je ovo što opisuješ ustvari samo jedna od lekcija u ovoj školi života koju je duša izabrala za sebe još u "predinkarnacijskoj fazi" (za razred koji sad pohađa), i to lekcija iz knjige "o egu i duši" (ili da se poslužim gurđijevim terminima "o ličnosti i suštini").

Prvi dio" što kada postanemo svjesni nekog uvjerenja" bi bio poticaj suštini/duši da "preuzme kontrolu" nad situacijom, dok bi "koje u naš život donosi ono što ne želimo ili sprečava da dođe ono što želimo" bio način kako ego (ličnost) "vidi" pojave i lekcije,
pa onda opet suština/duša: "i onda otkrijemo da nam je drago to uvjerenje i da ga se ne želimo riješiti..." jer njoj su svi njeni aspekti dragi i sve ih voli istom mjerom i naravno da ih se ne želi riješiti nego samo promatrati i učiti iz njih...dok ego/ličnost brani svoju dominaciju i spriječava "prijevremenu mirovinu" u "ali da istovremeno ne volimo sve što ono donosi u naš život?" jer ego je taj koji bi kontrolirao što bi htio proživjeti kroz prizmu volim-ne volim i sviđa-ne sviđa mi se lekcija...

Brijem da dokle god traje proces otkrivanja/prisjećanja naše suštinske prirode i namjere u ovom životu, biti će obilježen kontradiktornostima i polariziranim krajnostima.
Kad uspijemo uravnotežiti dualnosti koje se manifestiraju u okviru određene pojave/situacije/emocije...i sagledati ih kao cjelinu, tj. ne određivati se i ne opredjeljivati se za neku od "strana" - lekcija je svladana i učenje/prisjećanje može dalje.