 |
| Član foruma |
Pridružen/a: čet nov 13, 2008 3:08 pm
Postovi: 311
|
U jednom tekstu iz Galaksija-biblioteke našla sam ulomak koji mi je zvučao kao učenje istinske empatije tj suosjećanja..... Tekst je Treći Zavjet od Martinusa i ima tu svega, naravno, kao u većini današnjih materijala, ali ovaj posebni dio mi se učinio ISTINITIM pa ću ga zato staviti ovdje. To mi se uostalom čini povezano s OPD orijentacijom koji je moja tema-za-razmišljanje lately (guess zašto sam od svih tekstova slučajno zavirila baš u taj Treći Zavjet...  ) Evo teksta: Sposobnost pamćenja koja se nalazi iza osjetilne i opažajne sposobnostiKada nešto možete razumjeti to se isključivo temelji na iskustvima koja ste prethodno doživjeli i koja se tiču tog područja. Što više iskustava imate na tim područjima, bolje ćete ih moći razumjeti i kada vaš materijal iskustava bude dovoljan, moći ćete kontrolirati ta područja i reakcije, dok je sasvim suprotan slučaj kada nemate iskustava. No, iako ne možete razumjeti taj predmet, to vas ne sprečava da čujete razgovor o njemu i vaš je sluh isto tako dobar kao i sluh onih koji razumiju taj razgovor. Kao što vidite, samo slušanje nije dovoljno. Isto vrijedi i za sve što vidite. Ukoliko u svojem pamćenju nemate sjećanja na srodna iskustva o tome što vidite, nikako nećete moći razumjeti ili shvatiti što vi to vidite.
Na toj se pojavi temelji svako praznovjerje. Kada se primitivni čovjek iz mračne afričke džungle suoči s nekim od tehničkih čuda moderne kulture, bez obzira da li je to automobil, zrakoplov ili neki drugi stroj, on će tu pojavu smatrati "čarolijom" ili nečim "natprirodnim". Događa se to zahvaljujući okolnosti da on nikada prije nije doživio ništa slično, i u skladu s time, u njegovoj skupini iskustava ili sjećanju u potpunosti nedostaju takva iskustva. On ne može razumjeti princip rada stroja, pa zamišlja da ga pokreću neke natprirodne nevidljive sile.Da bi osjetilna reakcija mogla postati iskustvo ili znanje, ona se pomoću koncentracije mora povezati s iskustvima jedinkeKada koncentrirate svoje misli, to je samo zato da biste riješili ovaj ili onaj problem koji je za vas misteriozan ili nepoznat. Ta koncentracija misli istovjetna je mobiliziranju svega što vi imate u svojim svjesnim iskustvima, a što se odnosi na taj problem.
Koncentracija je, dakle, način na koji vi pokušavate razjasniti nepoznato pomoću onoga što već znate.
Da je to tako pokazuje se u slučaju kada vi u svojim mislima ili pamćenju ne možete za nepoznati problem pronaći srodna iskustva, i tada će isti taj problem za vas biti misteriozan i nerješiv, kao što je televizijsko i radijsko emitiranje ili neko drugo tehničko i znanstveno najmodernije čudo za čovjeka iz džungle.
Sva opažanja, dakle, predstavljaju reakcije na poznata i nepoznata iskustva koja se susreću s našim pamćenjem, što znači susreću se s reakcijama na naša prethodna iskustva. Sve što utječe na naša osjetila, bez obzira da li je to naš vid, sluh, osjetilo mirisa, okusa ili dodira, nama je potpuno nepoznato sve dok to ne dođe u kontakt s našim prethodnim iskustvima.
Prema tome, naša će sposobnost opažanja, a time i naša sposobnost razumijevanja ovisiti o tome koliko je naše pamćenje ili materijal iskustava. Što više iskustva imamo, tim lakše, dublje i brže opažamo nova iskustva unutar istog područja; dok je suprotan slučaj u svakom području gdje imamo vrlo malo ili nam u potpunosti nedostaju prethodna iskustva.
"Rat sviju protiv svih" pitanje je iskustava i opažanjaStoga je sasvim prirodno da svi mi ne opažamo iste stvari, probleme ili predmete istom lakoćom ili istim razumijevanjem. Neke probleme ili predmete bez problema uspijevamo razumjeti ili opažati; dok postoje problemi koji od nas zahtijevaju dugogodišnje učenje prije nego što ih u potpunosti uspijemo riješiti. Istovremeno postoje ljudi koji uopće ne mogu razumjeti probleme koji nama izgledaju lako razumljivi; dok isti ti ljudi, s druge strane, mogu imati veću sposobnost u razumijevanju ili shvaćanju problema koji pak nama izgledaju teški. Kao što vidimo, nije dovoljno da su vanjska fizička osjetila sto posto zdrava, ispravna i čista. Kvaliteta opažanja uglavnom ovisi o našem prethodnom materijalu iskustava. I kako do sada mi baš nismo imali potpuno istu sudbinu ili imali ista iskustva, onda nije nimalo neobično što smo tako različiti.
Ta različitost u najgorem slučaju pojedince može učiniti prilično netrpeljivima, može ih učiniti neprijateljima, tako da medu njima vlada potpuno nerazumijevanje. Upravo takve okolnosti, koje predstavljaju najdublji uzrok svakog nemira, kulminiraju u onome što nazivamo "rat sviju protiv svih".
Mi smo, dakle, stigli do korijena onoga što danas čovječanstvu nanosi nesreću i patnju. Kada negdje izbije rat, bez obzira da li između čovjeka i čovjeka ili između država, za to se ne može kriviti niti jedna strana, jer je takvo nesretno stanje, kozmički gledano, isključivo pitanje opažanja. Ne može doći ni do kakvog sukoba ukoliko obje strane na pogrešan način ne opažaju jedna drugu. Ukoliko samo jedna strana, kozmički gledano, opaža ispravno, tada će ta strana u potpunosti razumjeti da ona druga strana nikako ne može biti drugačija nego što jest. Čitavi razvoj ove potonje strane rezultat je njenog ukupnog pamćenja ili njenog sakupljenog materijala iskustava. To što taj materijal iskustava nije dovoljno bogat da bi to drugo biće moglo ispravno razumjeti situaciju, kozmički gledano, nije njegova krivica; isto kao što ne ovisi o njemu koliko će biti visok njegov fizički organizam ili da li će imati smeđe ili plave oči. No, kako jednoj strani u sukobu nedostaje materijal iskustava, njena će svijest, a time i njeno opažanje i na tome temeljeno ponašanje neminovno pokazivati ili biti obilježeno tim nedostatkom. Obzirom da je uzrok tog nedostatka u nedovoljnom materijalu iskustava, tada je njegova svijest, a time i njegovo opažanje istovjetno s nepotpunim mentalnim razvojem. Biće se u mentalnom smislu još nije u potpunosti razvilo. Još je uvijek nerazvijeno biće i zato može očitovati samo postupke nerazvijenog bića.
Ako je druga strana kozmički svjesno biće, tada će njegov mentalitet u tolikoj mjeri biti ispunjen materijalom iskustava da će on s lakoćom razumjeti mentalnu nezrelost svojeg protivnika, i u tom slučaju neće doći ni do kakvog sukoba. Normalan čovjek ne počinje tuči nekog drugog čovjeka samo zato što je on toliko i toliko centimetara visok ili na neki drugi način pokazuje da je još uvijek nerazvijen. On prihvaća druge onakvima kakvi jesu. To što je netko možda nesavršen nikada ne može potaknuti naprednog čovjeka na bilo kakvu okrutnost prema nesavršenom biću. On zna da dosadašnji razvoj nekog bića ni na koji način nije pitanje njegove volje, već isključivo pitanje njegovog razvoja.
Svaka vrsta nesklada ima svoj korijen u nedovoljnom razvoju ili u intelektualnoj nezrelostiMeđutim, ukoliko ovdje spomenuta strana nema kozmičku svijest, tada će ona poput druge strane u sukobu biti manje ili više nesavršena, biti će manje ili više nezrela. Ta će nezrelost dovesti do nerazumijevanja suprotne strane, a time će predstavljati osnovu međusobnog sukoba ili rata i njihove nepomirljivosti.
Ovdje se bavimo stanjem koje je rasprostranjeno među današnjim zemaljskim ljudima.
Svaki oblik sukoba između pojedinca može postojati samo ako su zadovoljeni spomenuti uvjeti. Prema tome, svaka vrsta nesklada ima svoj korijen isključivo u mentalnoj "nerazvijenosti" ili nedostatku visoke intelektualnosti. Svako proganjanje nekog čovjeka od strane drugog čovjeka, bez obzira da li je to u obliku klevetanja, zlog kritiziranja, okrutnosti, nasilja, sakaćenja ili ubojstva, nikada, ni u kakvim okolnostima ne može biti izraz visoke intelektualnosti ili dovršenog razvoja. Ti simptomi mogu biti rezultat samo nedostatka materijala iskustva, nedostatka ljudske zrelosti. Za dovoljno naprednog tražitelja ti simptomi predstavljaju nepobitnu činjenicu, a time i za znanost, da takva bića gledano iz kozmičke perspektive zapravo ne znaju što čine. Njihovo je opažanje situacije potpuno iluzorno. Oni vjeruju da se njihovi protivnici mogu ponašati drugačije nego što to čine i ta iluzija uvijek dovodi do sukoba. Kako netko može biti fizički viši nego što je to u sadašnjem trenutku? - Kako on može biti mentalno viši, imati drugi karakter, drugi način razmišljanja ili opažanje trenutne situacije od ovog sadašnjeg? - On može, s vremenom, donekle promijeniti svoj život, svoj način razmišljanja i opažanje svoje okoline ili svojih bližnjih, no, njegovo ponašanje ili priroda sada ili trenutno ne mogu nikako biti drukčiji, jer bi u tom slučaju biće moralo imati sasvim drugačiju prošlost, s posve drukčijom sudbinom; druge roditelje i sasvim drugačiju obitelj; moralo bi doći iz sasvim drugačijeg socijalnog i društvenog miljea. Biti netrpeljiv, okrutan i osvetoljubiv prema nekom drugom čovjeku, istovjetno je proganjanju ili mučenju tog čovjeka samo zato što on nije imao prošlost s ovdje spomenutim neophodnim prethodnim uvjetima. To što netko izobilno može ispuniti uvjete koje on tako silno zahtijeva ili očekuje od drugih, samo pokazuje da je on sam imao neophodne preduvjete, čiji je rezultat to njegovo ispunjavanje ili zamišljeno primjerno ponašanje. No, nije li budalasto zahtijevati takvo ponašanje kada u potpunosti nedostaju prethodni uvjeti? 
_________________
"Sva zla civilizacije prouzročena su time što se nijedno dijete nije do mile volje naigralo" (A.S. Neill)
|
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
);