Kad znas sta neko misli i kako se oseca, sta mu je, a daleko je kilometrima, ili desetinama ili stotinama, onda je to nesto.
Kad imas starah od zubara, koji neko drugi oseca, a ti se inace ne bojis, to je empatija.
Kad nekog pitas kako ti je stomak, osetis bol, a znas da tebi u stvari nije nista, to je telepatija.

Ili povezanost.

Telepatija je empatija provucena kroz um. Telekineza je bezdan izmedju teleta i Kineza (etimologija na djelu)

Evo jedan jako dobar članak o empatiji.
Ako već postoji ovdje na forumu, nisam ga uspjela pronaći.

Empatija - razumijemo li njezino značenje?

Empatija je jedna od najljepših ljudskih osobina. Ona je temelj svih ponašanja koje povezujemo s “dobrotom” te je izvor suosjećanja, altruizma, požrtvovnosti i milosrđa.

S druge strane, manjak empatije temelj je većine destruktivnih i nasilnih ponašanja, odnosno svega što povezujemo sa “zlom”.

Zločini se događaju zbog manjka empatije prema žrtvama. Ratovi se događaju zbog manjka empatije prema drugim skupinama ljudi.

Manjak empatije omogućuje psihopatima da svoje žrtve tretiraju kao objekte i sredstvo za zadovoljavanje svojih želja.

Koje vrste empatije postoje?

Ono što je manje poznato je činjenica da postoje dvije potpuno različite vrste empatije. Prvu možemo nazvati “plitkom empatijom” i zapravo se radi o najčešćoj definiciji empatije – mogućnost da se stavimo u “tuđe cipele”, da vidimo svijet “tuđim očima” te da “pročitamo” tuđe emocije.

Drugim riječima, empatija se promatra kao mentalna sposobnost poput one da zamislimo neke buduće scenarije ili da rješavamo probleme na temelju prošlih iskustava.

U ovom kontekstu, empatija ne podrazumijeva nužno “dobrotu”, a prema psihologu Paulu Gilbertu upravo je zbog empatije moguće mučiti druge ljude.

Bez empatije, osoba koja muči drugu osobu ne bi imala koncept o patnji koju uzrokuje, a upravo zato što se može “staviti u tuđe cipele” ta osoba zna da uzrokuje bol.

Zašto je važna duboka empatija?

Drugu vrstu empatije možemo nazvati “duboka empatija”. Ova vrsta empatije više je od same mentalne sposobnosti da zamišljamo što drugi ljudi osjećaju – duboka empatija je mogućnost da doista osjetimo ono što drugi ljudi doživljavaju.

Drugim riječima, to je mogućnost da doista “uđemo u nečiji um” i osjetimo sve njihove osjećaje i emocije. Razdvojenost između nas i te osobe nestaje te na neki način gotovo postajemo ta osoba.

Ako osjećate “duboku empatiju”, tada za vas postaje nemoguće nanijeti nekome bol ili patnju, barem ne namjerno. U tom se slučaju užasavate tuđe boli baš kao što se užasavate vlastite boli, odnosno ne želite nauditi drugim ljudima baš kao što ne želite nauditi sebi.

Zanimljiva je i činjenica da ove dvije vrste empatije nisu nužno povezane, što je vidljivo iz primjera s mučenjem. Također, moguće je da osoba posjeduje “duboku empatiju” dok joj istovremeno manjka “plitke empatije”.

Osoba može imati snažnu mogućnost osjećati tuđe emocije i patnju, no istovremeno ne posjedovati vještinu čitanja emocionalnih signala ili gledanja stvari iz tuđe perspektive.

To je moguće jer ove dvije vrste empatije imaju drugačije izvore – prva je kognitivna (mentalna), a druga afektivna.

Empatija i religija

Većina moralnih učenja u svim svjetskim religijama može se ukratko sažeti na sljedeći način: “Tretiraj druge ljude onako kako želiš da oni tretiraju tebe”.

Primjerice, u judaizmu postoji izreka: “Ono što ti je mrsko, ne čini svojim bližnjima. To je cijela Tora (zakon)”. Nadalje, katolici u Bibliji ističu zlatno pravilo ljudskog postojanja: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite to i vi njima.”

U hinduizmu postoji koncept koji se zove daya, a govori da bi trebali pokušati olakšati patnju svih ljudskih bića, uključujući strance i neprijatelje, jer su svi oni dio našeg postojanja.

Ovo je moralni imperativ koji proizlazi direktno iz “duboke empatije”, a također je i jedan od najljepših dijelova naše prirode.

Istraživanje empatije u svakodnevnom životu

Empatija je s vremenom postala poželjna karakteristika zaposlenika na koju su se tijekom selekcijskih postupaka počeli bazirati brojni poslodavci koji posebno vrednuju specifične odlike kao što su sposobnost timskog rada, fleksibilnost te posjedovanje empatijskih vještina.

Studija objavljena u znanstvenom časopisu Media, culture and public relations ističe kako je razina empatije među nekoliko ispitanih zaposlenika grada Zagreba percipirana kao izrazito važna u njihovom radnom okruženju.

Nadalje, empatija je relativno psihologijski konstrukt koji je nakon nekog vremena postao glavni predmet brojnih istraživanja posebno u području kliničke psihologije i psihičkih poremećaja.

Znanstvena studija objavljena u časopisu Medicina Fluminensis: Medicina Fluminensis donosi rezultate kako su osobe sa psihotičnim poremećajem pokazali narušen empatijski kapacitet, no on je i dalje bio veći nego kod osoba s poremećajima ličnosti.

Pritom su se istraživači kriminalnih djela dosjetili povezati empatiju s činjenjem kaznenih djela. Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja ističe kako postoji izravan učinak inteligencije na činjenje kaznenih djela, ali također postoji i neizravni učinak niže inteligencije na izraženiju sklonost činjenju kaznenih djela preko smanjene empatije.

Drugim riječima, niža inteligencija u kombinaciji sa smanjenom empatijom može utjecati na učestalost kriminalnih djela.

Ovo su samo neki od primjera koliko je empatija važna u svakodnevnom životu. Srećom, u zadnjih nekoliko godina se svijest o važnosti empatije podigla na jednu novu razinu zbog čega se ističu i brojni programi poticanja empatijskih vještina kod djece od najranije dobe (npr. putem socijalnog učenja i promatranja drugih u situacijama pomaganja i suosjećanja s onima kojima je pomoć potrebna).

Malo refresh teme, i kao prvo ja mislim da smo svi mi umno ilitiga telepatski povezani u jedno informacijsko polje, a sad malo detalja i teorije.

Telepatija je malo stariji naziv: danas se više koriste nazivi psi, anomalna kognicija i ekstrasenzorna percepcija.
Kod telepatskih napada / sugestija uspostavljen odnos s napadačkim entitetom može potjecati čak i iz prethodne inkarnacije (kažu),
nebitno jel to živući čovjek ili entitet,
i stoga entitet drži, takoreći, ključ od tvog anusa.
Ako je itko ikada pokušao eksperimentirati s telepatskom sugestijom, zna kakvu intenzivnu koncentraciju to zahtijeva i, koliko je to težak posao,
i ne mogu zamisliti da bi se itko toliko mučio radeći to kroz dugo razdoblja ako ne postoji vrlo određeni motiv.
Postoji nekoliko načina obrane od telepatskog napada. Jedan od načina je prakticiranje svjesnosti i meditacije, jer vam to može pomoći da razvijete jači osjećaj sebe i poboljšate svoju sposobnost ignoriranja neželjenih misli i utjecaja. Drugi pristup je korištenje zaštitnih tehnika vizualizacije, kao što je zamišljanje štita ili zaštitnog energetskog polja oko sebe. Osim toga, može biti korisno izbjegavati negativna razmišljanja i usredotočiti se na pozitivne, ohrabrujuće misli i aktivnosti. Konačno, traženje podrške od prijatelja, obitelji ili stručnjaka za mentalno zdravlje također može biti korisno u vremenima stresa i tjeskobe. Pa telepatski napad može i biti skačuća reklama na TV-u da kupiš nešto što ti ne treba pa se ipak treba znati obraniti, skrenuti misli.

Ipak prije sumnje na telepatski napad osoba bi trebala ispitati svoje zdravlje i na šizofreniju, ima ih jako puno oblika.

Najčešći oblik psihičkog napada je onaj koji proizlazi iz neukog ili zloćudnog uma nekog od naših bližnjih. Nažalost neka ignorancija ispada i zloćudnost, jer svi napadi nisu i namjerno motivirani; ozljeda noge dok planinariš može biti jednako slučajna kao i ona uzrokovana proklizavanjem automobila u provaliju. To treba imati na umu i ne bi trebali pripisivati ​​zlobu ili pokvarenost požarnom reakcijom kada osjećamo da smo žrtve. Progonitelj je možda i sam žrtva!! Osoba koja je izvršila napad možda ga nije stvorila. Stoga nikada ne treba napadu odgovarati napadom, spuštajući se tako na nisku moralnu razinu, već se osloniti na humanije metode, koje su, u stvarnosti, jednako učinkovite i daleko manje opasne.

Kod telekineze količina energije potrebna za pomicanje predmeta većeg objekta zahtijeva dosta više energije. Sila koja se koristi za pomicanje može utjecati na njegovu stabilnost i može uzrokovati da se slomi ili raspadne ako se ne izvede ispravno. Postoji i psihokineza. Psihokineza potječe od grčkih riječi psyche što znači život ili duša i kinesis što znači kretati se. Ovo je također dio prakse telekineze. Međutim, umjesto izravnog kretanja objekata, psihokineza se bavi utjecajem na rezultat slučajnosti, poput bacanja novčića ili bacanja kocke. Postoje dva glavna načina izvođenja telekineze: korištenje uma praćenog voljom i izravna manipulacija energijom.

Moguće je da su telekineza i telepatija poveznica empatije, no moguće je i da su uzrokovane drugim čimbenicima poput genetike ili utjecaja okoline.

Kod bioenergije: liječenje bioenergijom još uvijek nije široko prihvaćeno kao valjan oblik liječenja u glavnoj medicini. Jedan od glavnih razloga zašto liječenje bioenergijom nije šire prihvaćeno jest to što se ne može patentirati ili prodavati za zaradu poput tradicionalnih lijekova. Osim toga, puno se novca ulaže u farmaceutske tvrtke / ljekove, što otežava široko prihvaćanje novih i alternativnih oblika medicine (mentalitet štake).

Kvantna fizika objašnjava telekinezu i telepatiju kao moguće učinke ispreplitanja čestica, poznato kao Quantum-Touch. Prema teoriji kvantne isprepletenosti, dvije čestice koje su isprepletene postaju povezane na način da stanje jedne čestice utječe na stanje druge, bez obzira na udaljenost između njih. To znači da će, ako se jedna čestica pomakne ili manipulira, zapleteni partner također doživjeti odgovarajuću promjenu. Telekineza i telepatija potencijalno bi mogle biti posljedice ove isprepletenosti.