Sector57
Što je najviši stupanj? Ono što je Gurđijev osobno definirao kao najviši stupanj? Jer takvih "naviših stupnjeva" ima ko pijeska u drugačijim učenjima.
Ako je cijela stvarnost prožeta jednom, nepodijeljenom sviješću i ako je naša pojedinačna svijest ista ta svijest, zašto onda ima toliko raznih učenja i koje je pravo?

Vidiš kako je lako bilo koji sistem srušiti samo odgovorom na moje pitanje. Ako je odgovor samo jedno izabrano učenje, zar su onda svi drugi heretici? Ostala učenja treba žaliti, samilosno voliti, prezirati, mrziti, ignorirati? Što od toga?
Onda ona tehnika "Put prekora" kojom učitelj, pa eto i Isus, izbjegava postati "centralna ličnost mojih snova"(The Beat Fleat iliti TBF). Da li je Isus govorio o toj tehnici? Gurđijev je svjesno provodio tu tehniku da bi se sačuvao kao fizička i duhovna osoba? Znači, lagao je? Kao i svi veći duhovnjaci iz prošlosti? Bio je licemjeran? A takva vrsta samoživosti se zove "Put prekora"? Tko je smislio taj "Put prekora"? Praktikanti "Puta prekora" su sve odreda veliki ljudi? Laž ili krivo predstavljanje je zbog stoke sitnog zuba, nas? Znači, laganje je dozvoljeno u svim duhovnim učenjima? I mi mali, stoka sitnog zuba, u stanju smo procijeniti da je laž dobra za nas pa je onda radosno prihvaćamo?
Čekaj, čekaj malo. Ako je slobodna volja apsolutna i ako mi neki više nismo automati, onda možemo lagati automatima? To je za njihovo dobro? A gdje je onda njihova slobodna volja? Ne zaslužuju je? Nju kotroliraju duhovne škole i represivna tijela pojedinih zajednica? Čekaj malo. Gdje je tu onda apsolutna slobodna volja koju je bog, po uzoru na sebe, podijelio svemu živome i neživome? Ne miriši li to onda na prevaru, vjekovnu prevaru, svih onih koji su dostigli nekakvi "najviši stupanj" nečega prema stoci sitnog zuba, nas?
Gdje je u svemu tome "duhovnost"?
Naravno da svaka duhovna škola sadrži veliki dio apsolutne istine. Ali ne sadrži CIJELU. Zar nije Gurđijev rekao da postoji na planeti samo izuzetno mali krug ljudi, par desetaka, koji imaju identično mišljenje koje se ne razlikuje niti u najmanjoj sitnici. Oni su navodno postigli "najviši stupanj", zar ne? Onda, znači, oni idu okolo i muljaju ljude za neko "više dobro"? Zašto se ti ljudi ne pojavljuju u javnosti? A ja velim, ako su doista takvi kako Gurđijev o njima govori, pa zašto bi se pojavljivali u javnosti? Tko bi ih mogao razumjeti? A zašto se onda Gurđijev ipak pojavio u javnosti i postao poznata ličnost? Onda znači da on NIJE postigao "najviši stupanj" već nečega?
Da li to onda znači da se i u mnogim drugim školama gdje se ljudi bave duhovnošću, razmišlja samo u okviru koji je postavio učitelj i onda se poput stoke sitnog zuba samo bleji i ponavlja ono što je ovaj ili onaj učitelj servirao na pladnju? Pritom je sitnozubi fasciniran nerazumljivom "dubinom" koju mu je učitelj servirao i radosno ponavlja urbi et orbi "čudesnu istinu". Po čemu se onda duhovne škole razlikuju od velikih religija? Zašto uopće postoje? Navodno su velike religije konstruirane da bi nas, stoku sitnog zuba, držale u neznanju i duhovnom ropstvu, a duhovne škole su nastale da bi nas oslobodile neznanja i religija.
Vjerujem da ćemo se svi složiti s time; bog je stvorio RAZNOLIKOST upotrijebivši uvredljivo jednostavne principe. Ako je neko učenje komplicirano, ima nerazumljivu terminologiju, ovisi o učiteljima koji jedini znaju "istinu", onda tu nešto jako smrdi. Ako ta učenja ne mogu razumjeti i oni najmanje obdareni inteligencijom(mislim na one koje smatramo uobičajno inteligentnima i psihički zdravima), ako se ta temeljna učenja ne mogu početi predavati u prostom obliku već u osnovnoj školi, onda je to neki čudan bog. S jedne strane, principi na kojima počiva stvarnost su uvredljivo jednostavni, a s druge strane, kad te principe prenose učitelji, onda su najčešće nerazumljivi ili barem teško razumljivi.
Rekao bih, u pitanju je nekakava zavjera. I znam da mi to nitko neće povjerovati, ali ja nisam učitelj pa ne moram lagati i mogu govoriti ono što je za mene istina: Zavjera doista postoji. O toj Zavjeri se pišu knjige, drže predavanja, raspravlja se o njoj... Zavjera je u srži i svakom detalju naše planete. ( Ovo sve govorim onima koji su svjesni da Zavjera postoji i znaju je prepoznati. ) Kako se onda dogodilo da su duhovne škole ostale pošteđene Zavjere i u njima se uči samo "istina"? Ili možda nisu ostale pošteđene? Ako je Gurđijev dostigao "najviši stupanj"(ma što to bilo) i ako je bio jedan od onih pedeset, to znači da je njegova škola od svih škola na planeti jedina do kraja istinita. Ako je tako, zašto se onda ponašao drugačije od onih 49? Zašto se jedino on izložio javnosti? Da li je on onda nešto poput Isusa?
Postavljati pitanja o "istini" i istini mogu danima. Zašto? Pa zato što sam se potrudio USPOREDITI učenja kojekakvih duhovnih škola i svih mogućih pojava koje čine našu stvarnost: bogumili, rozenkrojceri, masoni, templari, male i velike kršćanske misterije, pojedini autoriteti velikih sistema, zapadna filozofija, sve velike zapadne i istočne religije, Egipat, Kina, Indija, Japan, Mezopotamija, ezoterija, alkemija, kvantna fizika, UFO u svim njegovim najrazličitijim manifestacijama od pogona letjelica, otmica i zavjere, preko uloge vanzemaljskih rasa u povijesti ove planete, povijest naše galaksije i dominantnih civilizacija u našoj galaksiji(da, i toga ima), preko kojekakvih kanaliziranih tekstova koje sam uspoređivao sa duhovnim učenjima kroz prošlost... Dalje nabrajajte sami jer se mnoga područja preklapaju i teško je reći gdje nešto počinje a gdje završava.
Znam da oko mene ima znalaca koji su doktori po pitanju mnogih područja i da im nisam niti do članaka na nogama. Znam isto tako da je među takvima rijetka pojava da su pokušali vidjeti DOISTA cjelovitu sliku stvarnosti. Najčešće se zadovolje jednom opsežnom slikom koja je zadovoljila njihov apetit prema "istini" i misle da je gubljenje vremena baktati se velikim dijelom onih područja koja sam nabrojio(a nisam ni približno sve nabrojio). U toj potrazi za istinom ima još jedna kvaka koje su svi svjesni, ili skoro svi. A to je da osim činjeničnog znanja, treba imati i ZNANJE. ZNANJE je ono znanje koje je skoro neprepričljivo. Tko ga ima, lako ga prepoznaje kod drugoga. Ako ga nema, neće razumjeti niti učitelja svoje izabrane duhovne škole. Naime, ZNANJE je neprepričljivo samo iz jednog razloga, a to je naš zatvoreni i isprani i izbijeljeni um. Opa, eto nas na području Zavjere.
Moje dijete, koje se ozbiljno bavi duhovnošću kroz Art of living i postiglo je tamo velike rezultate u duhovnom obrazovanju i hijerarhiji same organizacije na svjetskoj razini, nikako ne razumije zašto se toliko zabavljam Zavjerom. Pa da si svjestan Zavjere, velim ja, teško da bi svoju potrebu za duhovnošću zadovoljavao kroz veliki sistem kakav je Art of living. Naime, iskrivljena istina je u svim sistemima koji poučavaju duhovnost. Pa tako i u učenju poštovanog Gurđijeva. Duhovne škole sadrže u velikoj mjeri istinu, ali uvijek u sebi imaju ugrađenu petlju zbog koje je nemoguće doći do potpune spoznaje koja je moguća u takvoj školi. Ako doista postoji pedesetak ljudi na planeti koji znaju cjelokupnu dostupnu istinu, što zvuči prilično realno, onda je logično da su sve škole duhovnosti u mnogim svojim segmentima i u samoj suštini iskrivljene. Naravno, u svima nama, unatoč velikom "radu na sebi", ostao je trun ega. Zato nam je, pogotovo kad smo tome posvetili jedan veliki dio života, potpuno neprihvatljivo da smo našu školu pohađali uzalud. Odmah da vas utješim, nije uzalud upravo zbog onoga što sam rekao ranije. Svaka duhovna škola sadrži veliki udio istine. Kvaka je u tome da tek sa uspoređivanjem raznih tumačenja stvarnosti počinjete, onaj tko može, uočavati podudarnosti i logiku kod tih škola i polako vam počne svitati jedna slika stvarnosti koja se nigdje ne uči i nije nigdje zapisana. Barem po mojim saznanjima.
Veliki je problem u tome što smo spremni mistificirati sami sebe ili bilo što i bilo koga u nastojanju da zadovoljimo žudnje našeg neumrlog ega. Ego je drag, neprimjetan kad ga pokušavamo kod sebe pronaći, govorit će nam da smo mi iznad drugih upravo zato jer ga nemamo, vrlo lako ćemo ga detektirati u drugim kolegama "duhovnjacima", ali nikad kod sebe. Jedini način da ga se riješimo je da ne obraćamo pažnju na njega(duhovne škole se prečesto njime bave i zapravo ga hrane) i da učimo i stičemo ZNANJE. ZNANJE je ono znanje koje smo usvojili i činjenično i organski. Trebali bi ga moći izgovoriti i trebali bi ga živjeti kao svoje najdublje uvjerenje. Pazi sad, to "najdublje uvjerenje" bi trebalo biti fleksibilno prema novim još dubljim spoznajama i mijenjati se kad je to potrebno. Najčešće, prethodno izrečeno je najveća moguća hereza. Što je veći sistem koji trguje duhovnošću to je veća hereza ono prije izrečeno.
Ovo sam sve napisao iz perspektive nekoga kome Gurđijev, a niti bilo koja ličnost ili sistem koji pomaže ljudima gladnim duhovnosti, nije certificirani autoritet za pitanja stvarnosti. Gurđijev je samo jedan od onih koji je, kao i svi mi ostali, posvetio veliki dio svojeg života istražujući i šireći svoje spoznaje o stvarnosti. Kao i mnogi pojedinci prije i poslije njega, napravio je divovski posao i ostavio nam sistem koji praktikantima njegovog sistema može jako ubrzati i produbiti duhovni razvoj. Ali smatrati ga vrhovnim i jedinim autoritetom za pitanja duhovnosti općenito, u najmanju ruku je pretjerivanje.
Sent from my iPad using Tapatalk