Mislim da sam bio jasan sa Uspenskim. Nisam rekao da je poistovjetio Četvrti put sa putem jogija. Rekao sam samo na neki način da je učitelj potrošna roba i da svatko sam mora doći tamo kuda je krenuo, nitko mu u tome ne može do kraja pomoći.
Gurđijev je čačkao po sebi i po drugima do kraja fizičkog života, nije našao cilj. Da ga je našao, mnoge stvari iz njegove biografije bi izgledale drugačije. Zapetljao se.
O prosvijetljenosti govorim zato jer je Gurđijev nije dosegao. Zvuči apsurdno, ali je tako. Prosvijetljenost donosi apsolutni mir i jasnost, koju razumiju samo oni koji su je dosegli. Iz njegove biografije je jasno da mir i jasnost nije našao do kraja. Ne govorim o njegovim knjigama i ostavštini. Može reći i napisati bilo što a da to nije ono što on jest. Tako i ja ovdje pišem bilo što, ali tko sam ja zapravo iz ovoga ne možeš zaključiti. Da znaš nešto o meni, onda bi imao bolju predodžbu što sam u prethodnom postu rekao.
Znanja nikad dosta. Ono "nešto drugo" je floskula. Kad god je nešto neodređeno i kad nešto naslućujemo a zapravo ne znamo, to znači da nam nedostaje ZNANJE. Pišem ZNANJE velikim slovima jer tu podrazumijevam sve, i iskustvo i jasnost u umu i uvid u suštinu a ne samo činjenično znanje. Ti si vjerojatno mislio na činjenično znanje.
Hoću reći, iako pišem na grupi Gurđijev, to ne znači da sam rob ezoterije. A pogotovo nisam rob bilo koje škole mišljenja i putovanja prema spoznaji. Odatle i moji zaključci koji nisu u skladu sa zaključcima ili uobičajenim mišljenjem koje ispada iz neke škole mišljenja. Na putu sam sam, koristim sve i ništa. Kad kažem ništa, onda mislim na sebe samog kao predmet izučavanja, bez korištenja vanjskih instrumenata znanja. Moj put je moj put i ničiji više. Svaki put je dobar. Na svakom putu učiš onaj segment stvarnosti koji ti nedostaje. U sljedećem životu, ako ga budeš trebao(fizički život), proširit ćeš svoje ZNANJE. Zato što igramo na kartu jedne škole mišljenja, zato smo svi ograničeni u razumijevanju stvarnosti. Zato me nije zadovoljila nijedna škola. U svakoj školi vidim njen nedostatak. A to je da se ultimativne istine zamagle na način da zapravo ne možeš doći do kraja i zapetljaš se u vječnu petlju iz koje nema izlaza. Zato naglašavam da je Uspenski u pravu kad kaže da u jednom času moraš napustiti učitelja i nastaviti sam. Ako ti učitelj svojim specijalnim moćima i pruži prodor u onostrano i izravan uvid, da li si doista do kraja razumio ono što si vidio?

Čitam mnoge forume i knjige i štošta drugo i radim na sebi na moj način koji nije baš prepričljiv. Dosta eksperimentiram, ne sa stimulansima.

Ne čitam samo knjige koje se tiču duhovnosti, čitam sve što se tiče stvarnosti. Dakle, i o Suncu, i o Keopsovoj piramidi, i o zvuku, i o eteru, prani, orgonu ili već s kojim imenom si familijaran, i o mitovima, legendama, kvantnoj fizici itd. Možeš dalje i sam nabrajati bilo što. Tek iz takve perspektive ti počne svitati. Ovdje ne govorim o činjeničnom znanju koje sam stekao, nego o znanju koje mi je omogućilo da steknem malo ZNANJA. Vidim da mi je pogled postao oštriji i da lako uočavam nesklad u školama mišljenja. Mislim na nesklad u samoj školi mišljenja, bez usporedbe sa drugima. Kad uspoređujem, onda uspoređujem sa svim onim što znam.
Ono što se preskače u mnogim školama je prisustvo "naših gospodara" koji su od ove planete napravili jedan od svojih mnogobrojnih "kokošinjaca" u ovom materijalnom svemiru. Škole mišljenja imaju petlju iz koje ne možemo izaći zato da nam nikad ne uspijemo da steknemo ZNANJE. Jer kad ga steknemo, gopspodari gube moć(pod tom riječju podrazumijevam jako puno znančenja) nad nama i odlaze jer ovdje više nemaju interesa. Ovaj kaos u ovom času na Zemlji je pokušaj gospodara da zadrže naše duhovno napredovanje zauvijek. Pokušavaju nas genetski promijeniti na način da smanje naš broj na pola do jedne milijarde(Kissinger, 1973.) i da nas pretvore u biološke, kontrolabilne robote sa dušom. To im neće uspjeti. Ako im i uspije, neće trajati vječno, jer smo mi vječni i ova stvarnost je vječna.

Bez uključivanja Zavjere u svoja znanja i posljedično u duhovna istraživanja, od ZNANJA nema ništa.

Naime, naši gospodari su toliko moćni u svojoj kontroli da utiču na sva duhovna znanja. U stanju su mijenjati vremenske linije prošlosti da bi dobili željene ishode. Naravno, ni oni ne mogu petljati po tim linijama beskrajno i nemaju apsolutnu moć nad našim svemirom u kojem živimo. Zato im plan neće uspjeti. Faktor neizvjesnosti, faktor dinamične neravnoteže, koji je u temelju stvarnosti, na kraju će im pomrsiti planove.
Naglašavam, bez faktora "Zavjera", nitko ne može raspetljati i razumjeti stvarnost. Gurđijev je znao da smo automati i da se moramo toga osloboditi, ali nije do kraja znao što se tu događa. Zato nije uspio doći do kraja. Imao je jako puno znanja, ali nedovoljno ZNANJA. Bavio se preuskim segmentom stvarnosti. Uspenski je u tom smislu bio uspješniji i zato bolji "učitelj" od Gurđijeva. Ne i najbolji. Najbolji ne postoji.

Treba čitati i Muravjeva. Ali ne bukvalno, za razumijevanje onoga što želi reći nije potrebna sva ona razrada koju je zapisao u svoje knjige. Dovoljno je reći ZVUK, REZONANCIJA, SVIJEST(energija, frekvencije, rezonancija, svijest). Treba razumjeti što proizlazi iz njegovog učenja. Naravno, prije ove trojke treba proučiti Taoizam i Budizam i njihovu suštinu a ne tumačenja. Zen budizam nije za baciti iako je dosta ograničen. Šteta. Zanimljiv je i vrlo, vrlo blizu istini. Vidiš, tamo se govori o prosvjetljenju - satori.

Samo, sa prosvjetljenjem priča ne završava nego tek počinje. Osim Uspenskog, ne sjećam se da sam našao da je netko shvatio da put nikad ne završava. Tj. može se reći da završava, ali tek kad naša duša shvati da je bog i da nikad nije ni bila ništa drugo nego bog sam. Dakle, prosvjetljenje je tek jedna razina na kojoj možeš reći da imaš nešto ZNANJA. Mnoge škole mišljenja imaju prosvjetljenje kao krajnji cilj ne shvaćajući da je to tek početak. Ovo do prosvjetljenja je samo batrganje i lutanje od nemila do nedraga. Pokušaj ćorave koke da nađe zrno. Tek nakon prosvjetljenja, koje ne mora doći poput bljeska, doživljaja, satorija, može doći i postepeno, shvatimo da smo tek na početku. Ako mislimo da smo na kraju, onda će nam trebati još najmanje jedan fizički život da shvatimo zabludu.

Ćaskam malo. Nadam se da mi nećeš zamjeriti.

Sent from my iPad using Tapatalk