Večer.
Jučerašnji san bio je...drugačiji

, ipak malo drugačiji od ostalih drugačijih.
Krećem se prema budućnosti, svjesna sam da putujem kroz vrijeme i pitam se u snu; koji paradoks, putujem u 2011 da bih stanovnike jednog grada upozorila na nešto što sam saznala u 2010 da se već dogodilo u 2011..ajde ok, vrijeme je relativno znam. Stojim nasred ulice, zaustavljam žensku osobu duge tamne kose i upozoravam ju da se makne, da dolazi nešto što će ih sve ubiti i da im je već iznad glava. Gleda me u nevjerici kad joj govorim da putujem kroz vrijeme. Nešto se na ulici slavi, puno je ljudi, ja vičem, maknite se, sakrite se! Sada je već tu! Iznad vas je! Mislima pogledam ( ili kako već ) drugi kraj grada gdje ogromna zgrada već gori. Pokraj mene se stvara metalna, svjetlucava kutija no već u slijedećem trenutku kutija se uzdiže, hoću reći, iz nje raste, do oblaka, vrlo brzo nekakav robot, sa streljivom i počinje pucati na grad, odmah zatim stvara se ( iz ničega ) još jednan takav, ali sa drugačijim "komandama", također raste u visinu i počinje napadati ovog prvog. Meni kroz glavu prolazi SSS, majke ti Vjetre šta si mi dao za čitati

Ja bježim, nosim na rukama svoje dijete, gubimo patikicu, ulazimo u dućan da kupimo nove, kupujem, baš lijepo što su imali broj

. Pokušavam naći nekakav podrum, u zgradi, tamo u jednoj zamračenoj prostoriji sjede muškarci koji se, čini mi se, kartaju. Ja im vičem, mičite se, mičite se, više ništa neće biti isto, Srbi će klati Hrvate, Hrvati će klati Bosance, Bosanci će klati!!! E šta su me ovi blijedo gledali. Sad slijedi meni najčudnovatiji dio sna; odjednom se nađem, sama, unutar ogromne sive sfere, kamene..nasred nje Levitiraju orgulje. Njih uštimava osoba u bijelom, ja pomislim Bog... počinje svirati..savršenu glazbu, nešto predivno, nešto što na ovom svijetu nisam čula, i kako To nešto svira ja pomišljam sada će sve biti u redu, sada je Bog uzeo stvari u svoje ruke,..hoću reći nekakvom manipulacijom će održati ravnotežu-što se naravno i radi. Anyway; osjećaj je bio...uf.