Citat:
Gurđijev: Put razvoja skrivenih potencijala je put protiv prirode, protiv Boga.
Citat:
Micro: Ovaj rad je stvarno borba protiv pridode i Boga,a istovremeno je borba ZA prirodu i ZA Boga.
Ovo bi bio lijep primjer akrobatike ličnosti koja je u stanju da svaki koncept izokrene ili nategne onako kako to njoj odgovara. Dakle, kad su ličnosti u pitanju, sve može. U ovom slučaju, ličnost bi kao da uradi nešto ali da se pri tome ne zamjeri „autoritetu odozgo“.
To naravno nije nikakvo čudo sve dok smo tzv. „vanjski ljudi“
Citat:
Gurđijev: "Ovaj ‘vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehaničkog čovječanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj što među ljudima koji mu pripadaju nema niti može biti zajedničkog razumijevanja. Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije.
Ovaj krug se ponekad naziva krugom ‘jezičke zabune’, tj. to je krug u kome svako priča svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju.
U ovom krugu jedno zajedničko razumijevanje između ljudi je nemoguće, osim u rijetkim slučajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg značaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja.“
S druge strane, navodno, postoji i mogućnost da postanemo „unutrašnji ljudi“
Citat:
Gurdjijev: „To su ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.
Ti ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”(...)
Dakle, to bi bili ljudi koji su postigli individualnost i ovladali „svim vrstama svijesti mogućim za čovjeka“.
Koje bi to „vrste svijesti“ mogle biti u pitanju?!
Ako se vratimo na onu istočnognostičku Parabolu o kočiji koja simbolizira ljudsko biće sa svim njegovim komponentama u smislu kočijaša (komponenta uma), konja (komponenta duha), putnika (komponenta duše) i samih kola (fizičko tijelo), onda bi se moglo reći da svaka od tih komponenti ima i svoju svijest. Njihovim ujedinjavanjem ljudsko biće bi ovladalo i „svim vrstama svijesti mogućim za čovjeka“. Tako i ono što se u istočnoj gnostici naziva „Putom“, podrazumijeva jedan proces povezivanja komponenti bića.
Taj proces može jedino da izvede kočijaš, odnosno, ličnost.
Ličnost je po samoj svojoj suštini vještačke prirode i predstavlja tzv. „lažno ja“ i njen jedini spas predstavlja povezivanje sa Istinskim ja, međutim, to za nju istovremeno podrazumijeva i gubitak kontrole nad kočijom, tako da će ona da se opire tome koliko god može. Situaciju otežava i to što su ličnosti, manje-više razvedene od realnosti, specijalizirale, magistrirale ili doktorirale na predmetu Laganje samih sebe (pa tako i drugih), tako da mogu veoma uspješno folirati neko buđenje ili duhovni napredak, odnosno, da drže situaciju pod kontrolom, pa tako pridaju sebi zasluge za sve što smatraju pozitivnim a kad zagusti, isti ti kočijaši imaju tendenciju da optužuju druge i da uskaču u krilo bogu, Isusu ili bilo kome drugom koga smatraju autoritetom i mole ga za spas.
Čini se da drugačije i ne može, sve dok kočijaš živi u stanju sna ili hipnotičkog transa!?
Citat:
Gurđijev: Većina ljudi na ovom svijetu provedu cijeli svoj život u jednom snu, neki se u svom snu mogu baviti i naukom, dok drugi čak pišu i knjige.
(Naravno, i mi spadamo u ove spavače, mada se u ovom momentu ne bavimo naukom, nego metafizikom i temom Gurđijeva a neki od nas će možda kasnije čak pisati i knjige!?)
Impuls za buđenje dolazi od strane Istinskog ja.
U dosta slučajeva, kočijaš osjeti taj impuls ali kao vještačka komponenta, programirana raznoraznim mentalnim programima, ona ga nije u stanju adekvatno racionalizovati i reagovati na njega, te će imati tendenciju da se eratično ponaša. Međutim, kako god da reaguje ili se ponaša, biće odgovorna i za posljedice koje idu zajedno s tim. S tim u vezi, molio se neki kočijaš ovom ili onom entitetu ili autoritetu, slijedio on ovoga ili onoga i šta god da radio, sve je to njegova lična stvar i odgovornost.
Sa stanoviša istočne gnostike, kočijaš ima posuđenu egzistenciju, on živi na kredit kojeg treba uložiti u svoje povezivanje sa ostalim komponentama bića kojeg predstavlja u ovoj realnosti. Ako to ne učini, on kao takav nestaje zauvijek (40 dana nakon smrti fizičkog tijela ili kočije koju je vozio u ovoj realnosti). Ako uspije da se poveže s Istinskim ja, on tek tada ulazi u jedan proces svjesne reinkarnacije i svjesnog življenja.
U istočnoj gnostici, ljudska ličnost se smatra i jednim monstrumom.
Citat:
Moravjev: Čovjek sada mora napraviti inventuru svog svojeg mentalnog inventara, jer sve do tog momenta, najveći dio te njegove svojine bio je izvan polja njegove opservacije, zaturen tamo negdje u arhivama podsvijesti. On će tako biti veoma iznenađen onim što će tamo zateći, od velikih herojskih podviga pa do najogavnijih kriminalnih djela.
Ukoliko čovjek pobjegne od ovog monstruma – u kojem on mora da prepozna samog sebe, to će podrazumijevati jedan pad koji je pun opasnosti svakojake vrste. On mora ovdje da zauzme jedan napadački stav, jer samo u tom slučaju Ličnost-monstrum će popustiti. U tom momentu čovjek će postati gospodar nad samim sobom.
LINK Ovo iznad se navodno dešava kod prelaska „drugog praga“ što ćemo dobiti priliku da provjerima ako stignemo do tamo.
***
Čini se da se u ovom vremenima nalazimo prilično blizu onog što je Gurđijev nazivao „raskrsnicom“ a bićemo u stanju da izaberemo pravi pravac samo ukoliko se povežemo s „putnikom“ u našoj kočiji. S tim u vezi, i propagandni rat u ovim vremenima doživljava kulminaciju kako be se što više kočijaša onesposobilo.
Gurđijev je još davno govorio da „entropične sile“ mogu da pobijede jer imaju pravo da se koriste SVIM sredstvima dok su kreativne sile u tom pogledu „ograničene“. Logički, entropične sile bi stalno pobjeđivale jer raspolažu naprednim oružjima i tehnologijom, međutim, ne mora da znači. Tu se radi o kočijašima koji u ovoj realnosti i nekim drugim, mogu imati prilično razvijen intelekt i dobre konje, mogu imati i dobra kola, ali nemaju - putnika. Njihov jedini „napredak“ ili „evoluciju“ može da podrazumijeva tzv. „transhumanizam“, spajanje s tehnologijom. Mentori i gospodari ovdašnjih kočija-bez-putnika, gnostički nazvanih „antropoidima“, to su već odavno postigli.
Međutim, tehnologija ih ne može snabdjeti energijom i vječnošću, što su neke od osobina koje pripadaju „putnicima“. Stoga, kočije-bez-putnika nemaju budućnost ukoliko ne porobe one kočije koje imaju „putnika“ kako bi ih iskorištavali i manipulisali za svrhu svoje vlastite egzistencije a ponekad i zabave radi.
Imajući na umu da se u međuvremenu ispostavilo da su „putnici“ u stanju uništiti svaku tehnologiju i entitete koji ih manipulišu ukoliko postignu dovoljan nivo svjesnosti, onda bi tzv, „unutrašnji ljudi“ mogli bi da se odupru svakom napadu ili da neutrališu svakog napadača, zajedno s njegovom tehnologijom. Takođe bi mogli prelaziti iz fizičke ili materijalne manifestacije u nefizičku ili jednostavno, postati nevidljivi kad god smatraju da je to potrebno. Tu bi se radilo o jednoj svjesnoj egzistenciji i dejstvovanju, što je poptuno suprotno od ovog života u snu, kojeg je Gurđijev pominjao i koji važi za nas.
Prema istočnoj gnostici, čovjekovo stanje se mijenja prilikom njegovog ezoteričkog razvoja, on kreće od čvrstog ili fizičkog, prema tečnom i završava ostvarenjem „gasovitog“ stanja koje se prema nekim drugim izvorima naziva i „talasnim“ a postiže se uz pomoć –
integracije komponenti bića.
(Ta integracija sa svojim vlastitim „svetim trojstvom“ ujedno podrazumijeva i jedino stanje u kojem se može proći i kroz one „iglene uši“ a takođe i ući u ono "carstvo nebesko", naravno, ukoliko to jedno svjesno ljudsko biće poželi.)
..