Smetaju nam tuđe istine zato što svi govorimo iz neznanja no bitno je biti svjestan neznanja, to je već veliki korak naprijed

Zapravo nisi odgovorio na pitanje.

Korov se počupa i tačka.

Eto nadam se da sam ti sad odgovorio na tvoju zavrzlamu. Kažem zavrzlamu zato što ja tako ne razmišljam, da bih ti mogao odgovoriti na to tvoje pitanje.

vjestiji vrtlari skloni bioloskom uzgoju korov koriste kao izvor informacija na osnovu kojega planiraju vrste bilja i akcije koje ce poduzeti u vrtu.

tako da se nebih bas slozio s ovom tvrdnjom, korov ne raste gdje mu nije odgovarajuce tlo, a tlo se ne moze pocupati!

zelim naime reci da odnos prema korovu ovisi o kolicini znanja koje je provedivo u praksi.

nemam ja njivu, imam samo mali vrt

Dobar rod sa njive su lepe misli i osećanja, a kroz te lepe misli o osećanja i naočare za ružičastu pogled na svet.

Naš um filtrira realnost i ptikazuje nam svet onakvim kakav je on sam.

Dakle ako naš um boji svet u ružičasto biće namdoživljaj života lep ,a ako naš um oboji život u sive boje biće nam jako loše.

Grome molim te reci mi kakve veze ima to što to pričaš s ,gnozom.
Pa ti se slažeš s time da je iluzija stvarnost!
I svakim postom ti to jasno i glasno govoriš!
I to na temi "Gnostika"!
ovo je zaista presmješno
:lol::lol::lol:

Ne slažem se.
Sad si rekao da ga um može obojiti u ružičasto ili crno, dakle to nije stvarnost.


A nadilaženje uma?

Parabola o kočiji

Kako bi se predstavilo stanje u kome se čovjek danas nalazi, uTradiciji se on poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Ličnost) a u kociji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Duša).

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu u kom mu gospodar nalaže.

Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u večini slučajeva nije. Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš mora da ide da ga traži. Sama kočija se nalazi u stanju raspada, točkovi samo što nisu otpali a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako čistokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne popucaju. Kočijaš spava ljuljajući se u sjedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku.

Kočija se i dalje kreće pravcem i na način koji mnogo ne obećava. Sada je već sletjela sa puta, pa juri niz jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u svakom momentu ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da će ga zadesiti tužna sudbina.

Ovakva jedna slika je otprilike najbliža opisu stanja u kome se većina nas trenutno nalazi i svako od nas bi trebao da se malo dublje zamisli nad njom.

Šta je onda to - “Ja,” s kojim se poistovjećujemo; koje osjećamo u sebi kad kažemo: - “Ja”, - i za koje se toliko trudimo da mu damo neki kredibilitet, konzistenciju i kontinuitet?
Pa, ništa drugo do oni ‘željezni parčići’ koji ispunjavaju ‘posudu’ tj. čije se stanje neprestano mijenja, a mi pod pojmom “Ja” podrazumjevamo momentalno stanje tih željeznih parčića u zdjeli, tj. odnos u kome se oni momentalno nalaze jedni prema drugima.
Znači, mi se radamo, živimo i umiremo sa jednim “Ja,” koje nikada nije stabilno.

I ne samo što to Ja nije stabilno, nego se ono sastoji od najmanje tri čovjeka, koje smo prethodno pomenuli. To “Ja” može da se sastoji i iz cijele jedne armije “malih Ja.”

Sada, ako se ponovo vratimo na pitanje – ‘Šta je to čovjek?’ sa sigurnošću možemo da odgovorimo: - to je njegova Ličnost.

Znači, većina nas ima tendenciju da se identificira sa jednim “psiho-organizmom” koji obitava u nama i koji nema u sebi ništa stabilno ili u najmanju ruku, ima vrlo malo toga što bi se moglo smatrati stabilnim.
Taj organizam se mijenja u zavisnosti sa vanjskim utiscima i uslovima kojima je izložen, bilo da se oni mogu smatrati poželjnim ili nepoželjnim; ili kao odgovor na traume fizičke prirode, koje su mu nanesene.

[* U ovom kontekstu pokušaćemo uzeti u obzir i razumjeti ono čuveno: “Ko te udari u jedan obraz, okrenu mu i drugi.” Čini se da “okrenuti i drugi obraz” može samo neko ko je preuzeo vlast nad svojim instiktivnim reakcijama (“životinjske” prirode,) odnosno, čovjek kod kojeg je došlo do “fuzije” onih “željeznih parčića”. Vrlo je vjerovatno da će se ipak ono: “Oko za oko, zub za zub,” još prilično dugo zadržati na našoj ravni postojanja, uzimajući u obzir stepen primitivizma današnjeg čovjeka. Međutim, treba uzeti u obzir da će se probuđen čovjek veoma rijetko uopšte naći u situaciji da mu neko može nauditi na bilo kakav način.]

Prema Tradiciji, postoje 4 nivoa svijesti:

- Apsolutna Svijest
- Svijest istinskog Ja
- Budna svijest
- Podsvijest

Ako krenemo odozdo, podsvijest je vrsta svijesti koju ima svako živo biće i ona ne zavisi od njegove inteligencije ili kulturnog nivoa. Podsvijest neprekidno radi i nikada ne spava. Ona reguliše sve procese koji se odigravaju u našem organizmu i bilježi sve što se zbiva s nama.

Istinsko ‘Ja’

U nama postoji jedna stalna ‘tačka’, koja je skrivena iza naše promjenljive Ličnosti. Ona rijetko kada može da dođe do nekog izražaja jer je stalno gurana na stranu pod naletom bujice misli, strasti i osjećanja koji diriguju čovjekovim ponašanjem i često ga dovode u nezavidne situacije. Ta permanentna ‘tačka’ je ujedno i jedan nepristrasni Sudija koji obitava unutar nas i koji nam sudi za naše ponašanje. Glas tog Sudije je skoro nečujan usljed zaglušujuće buke koju u nama stvaraju određeni događaji i reakcije, međutim, iako slabašna i pasivna, ova istrajna svijest našeg istinskog ‘Ja,’ uvijek ostaje pravedna i objektivna. S obzirom na to da je ona uvijek prisutna u nama i da je njen glas ipak moguće čuti, čovjek se samim tim smatra i odgovornim za svoje ponašanje, odnosno greške koje eventualno počini kada se nađe u nekom iskušenju. Ta svijest našeg istinskog ‘Ja’ nas uvijek i na vrijeme upozorava na neku potencijalnu opasnost, odnosno, prije nego što smo naumili da napravimo neku glupost.

Njeno prisustvo unutar nas pruža nam jednu mogućnost da evoluiramo na ezoterični način prema (apsolutnoj) Svijesti.

~***~

U modernom životu čovjek rijetko kad uspije da ostvari kontakt sa svojim istinskim ‘Ja.’ Tako se čovjek ni ne ponaša u skladu sa sviješću istinskog ‘Ja,’ nego u skladu sa njegovom budnom sviješću koja pripada - ‘Ja’ - njegove Ličnosti.

Mi se stalno identificiramo sa malim ‘Ja,’ naše Ličnosti, ili bolje rečeno sa jednom grupom tih malih ‘Ja’, naše Ličnosti, tako da ti mali ‘Ja’, koji čine našu Ličnost odlućuju u nama nešto, a onda djeluju u skladu s tim šta su odlučili. Često se događa i da se onda jedna druga grupa tih malih ‘Ja’ u nama usprotivi onome što je odlučila i učinila prva grupa, pa nam se u momentima čini kako smo u nekim situacijama toliko pogrešno postupili, kao da to “nismo bili mi,” pogotovo ako smo “impulsivno” reagovali na “prvu loptu” i “bez razmišljanja.”
Neki onda požale, te kad je već kasno, kažu: “nisam samog sebe mogao/la prepoznati.”

Postoji jedan veliki procjep između onoga što čovjek podrazumjeva pod samim sobom, kad kaže: - Ja, i njegovog stvarnog, istinskog bića. Ostvarenje nivoa svijesti našeg istinskog ‘Ja,’ za većinu nas ostaje samo u domenu mogućnosti i nade. Tako se čovjek samo može pretvarati kako posjeduje nešto što u suštini ne posjeduje, a ukoliko bi to stvarno htjeo postići, onda bi on morao da uradi mnogo svjesnog i savjesnog posla na samom sebi.

Ako neko ima prilike da nabavi knjige od ovih metafizicara bilo bi dobro da ih procita i da donese svoj sopstveni sud ,mozda nece razumijeti ili se sloziti sa njihovim teorijama kreacije ali u svakom slucaju dobro su opisali put od covjeka "masine" do svjesnog covjeka iako se moze razlicito shvatiti zavisno od stepena predznanja koje osoba ima.
Ali recimo da nikada nismo nista od ovoga procitali i da nemamo ni jednu od ovih informacija koje trenutno imamo zar ne bi kad bi ozbiljno porazgovarali sami sa sobom se zapitali :
Zasto jedna civilizacija ili individue u toj civilizacije se nikada nisu ozbiljno zapitale ili potrudile da posvete vise vremena uzroku kreacije, zasto smo ovdje , kuda idemo , sta su sve ove zvijezde oko nas ?
Zasto ucimo u skoli sve moguce gluposti a ne ucimo misteriju covjeka, odakle potice ono sto se osjeca, odakle se ljuti, zasto je ljubomoran, zasto je pohlepan , zasto ratovi , moze li se drugacije ?
Kome je odgovaralo da to sve ne znamo i zasto ?
Mislim da je vecina ljudi bar jednom u zivotu osjecala neku melanhonliju u sebi da joj nedostaje prava kuca , ne shvatajuci koja je to prava kuca i kad bi dosao taj nemir onda je posezala za prvom zabavom koja joj je bila pri ruci da zaboravi taj osjecaj.
Ko je kreirao sve te zabave da bi covjek zaboravio sebe , da li je problem samo u materiji ili je problem i u nama.
Prema nekim duhovnim ucenjima kaze se da covjek moze da osjeti dusu kad dodje u stanje potpune tisine sa samim sobom.
Kako ce covjek da dodje do tisine kad ne moze ni za momenat da smiri svoje misli nego one konstantno kreiraju jednu za drugom imaginacijom.
Ko je onda taj sto kreira imaginaciju ako one ne dolaze od unutrasnjeg bica ?
Eto bezbroj neodgovorenih pitanja , dovoljno da bi shvatili da nista ne znamo a mislili smo da mnogo znamo jer smo u nekim momentima memorisali lekciju napisanu od tog i tog naucnika.
Ova sam sva pitanja gore napisala jer nekako se nije ni moguce probuditi dok ne pocnemo sebi postavljati pitanja ili biti malo vise radoznali o pravoj sustini naseg postojanja.
Recimo kad bi trebali iskreno priznati koliko nam je radoznalost isla u pravcu sta rade komsije, sta rade filmske i muzicke zvijeze a koliko sta je u nasoj unutrasnjosti, pretpostavljam da bi se vecinom zastidjeli svoje pogresne radoznalosti.
Kad covjek postane malo vise radoznao o samom sebi onda moze shvatiti i da spava i da je pod nekom vrstom hipnoze neizainteresovanosti o pravoj sustini svog bica.
Recimo u Pravoslavlju se kaze da treba da ocistimo srce da bi primili "Sveti Duh" sto covjek masina moze shvatiti na vise nacina a jedino svjestan covjek razumijeti da ciscenje srca podrazumijeva skidanje sa sebe svih onih "laznih licnosti" pa ce zapovijesti kao sto su "Voli bliznjega svoga kao samog sebe " biti normalno stanje svijesti a ne bezgranican napor masine.
Jer kako neko moze voljeti nekoga kao samog sebe kad ne zna sta je to "samog sebe".
I sta je "Sveti Duh" nego usadjivanje Bozije vise svijesti u bice covjeka , tako da teorija budjenja je manje vise ista svuda iako covjek masina ponekad misli da ce brze doci do nekih "rezultata" ako odradi neki obred mehanicki ne shvatajuci sta je bila svrha toga ili ce pod hipnozom uzeti iz nekog ucenja ono sto ce ga jos vise staviti u hipnozu.
Ako ne krenemo putem otkrivanja prostora pokrivenog debelim slojem laznih predstava o samom sebi nikada necemo znati sta se krije u tom prostoru i ko smo to "mi" i koje su nam mogucnosti i odakel smo istinski potekli.
Mislim da su znakovi uvijek bili pored puta jer na neki nacin u Univerzumu postoji zakonitost da se istina ne moze unistiti potpuno zato su simboli ostavljeni za one koji zele da ih prepoznaju.
Evo recimo sta su rekli oni koji su znali sta su pricali a sta je covjek izokrenuo na kraju koristeci razna organizovana dogmaticka ucenja i institucije manje vise zaduzene da se ljudskoj rasi sto vise zamazu oci jer su prakticno "mrtvi ljudi" bili na celu tih ucenja koji namjerno ili slucajno nisu shvatali da su u zabludi:

New Testament:
"The Kingdom of God is WITHIN you."(Bozije Carstvo je unutar tebe -da bi se ljudi na kraju molili nekom Bogu izvan a nikada ne trazili onog iznutra
Bhagavad Gita:
"The Supreme Reality exists WITHIN." (Ista Poruka kao ova iznad)
Robert Browning:
"Truth is WITHIN ourselves." (Istina je unutar nas)
Bhagavad Gita:
"I am the Self, seated in the Hearts of all creatures." (U srcu svih nas je vrhovna svijest i sam Bog)
New Testament:
"Know that you are God's Temple and that God's Spirit lives IN you." (Znaj da si ti Bozija crkva a i da Bozija dusa zivi u tebi- znamo dobro kako je ovo poslije izmanipulisano da bi se gradile mrtve gradjevine i stvarale imaginacije a covjek zaboravio da u sebi trazi istinu)
Swami Muktananda:
"There is a sublime place INSIDE us where love dwells."
Roy Eugene Davis:
"At the deepest level of your being, behind the screen of mind and personality, is the pure, immortal, true SELF you are."
(U najdubljem nivou tvog Bica, iza zavjese Uma i licnosti je cisti, besmrtni . onaj istiniti ti ---ovdje je izrecena sva istina u jednoj jednostavnoj poruci )

Isto tako se na mnogim mjestima govori bicu da se probudi, imalo je razloga zasto ...Hrist je rekao "Ne spavaj , nego radi, dok je dan jer kad noc dodje vise nece biti vremena "

Zasto je on rekao da ne spavamo ? Znaci li to da je smatrao da spavamo .
Dan je ovdje reprezentovan kao zivot a noc kao smrt , jer ako za ovog zivota se ne probudimo i ne sastavimo se kako treba , kad umremo idemo ponovo iz pocetka.
Znaci u manje vise svim porukama od bica koja su imala visu svjesnost je ista sustina , samo je to izokrenuto naopako i na pogresnu stranu.
Sa druge strane bice tek kad postane svjesno moze da shvati sustinu ovih poruka, moglo je naravno i da pocne da vjeruje duboko u ove poruke u pravom smislu njihovih znacenja i da uz srecu postane svjesno.
Ne osporavam da je to moguce.
Sljedeci put cu da nastavim o Gnostici i odredjenim konceptima koji su
zastupali pomenuti metafizicari, ovaj put sam htjela da naglasim da su poruke svuda, jedne te iste poruke, pokrivene prasinom lazi a opet vidljive onom ko je izostrio cula da ih vidi , kao i sto je nase bice pokrivene prasinom laznih licnosti pa kako istinu treba traziti ispod prasine lazi tako i nase bice treba traziti ispod svega onoga sto nismo a u iluziji materijalne percepcije i umne hipnoze mislimo da jesmo.
Isto tako se stvarala neka misterija oko puta totalnog prosvjetljenja kao jedino moguca nekim specijalnim zivotom i odricanja u hramovima a nedostupna obicnom covjeku koji zivi zivot medju ostalim svijetom pa su neki koji su negdje u dubini duse zeljeli da pronadju sebe zbog konflikta da ne mogu da prihvate ovu teoriju zalutali na pogresno mijesto.


Pozdrav !

Znanje i Razumijevanje

Čovjeku je najteže da razumije jednostavne stvari, jer sama komplikovanost našeg uma uzrokuje to da mi sve komplikujemo. A život upravo čine jednostavne stvari.

Kakva veza postoji između znanja i razumijevanja?
Mi možemo nešto znati a da istovremeno to ne razumijemo, međutim, mi ne možemo nešto razumjeti ukoliko mi to ne znamo. Odatle proizilazi da je razumijevanje znanje, kome je nešto nedokučivo dodano.

Iz znanja prelazimo u razumijevanje u onoj mjeri u kojoj smo u stanju da asimiliramo to znanje. Međutim, kapacitet za asimilaciju ima svoje granice; a sposobnost ‘sadržavanja’ razumijevanja razlikuje se od čovjeka do čovjeka.

Taj problem je više u vezi sa čovjekovim bićem. Čovjekovo biće ima nekoliko aspekata a očituje se njegovim kapacitetom za asimilaciju.
Znanje je naširoko rasprostranjeno i ono je za nas - vanjsko, dok se razumijevanje nalazi - unutar nas.

Čovjeku je najteže da razumije jednostavne stvari, jer sama komplikovanost našeg uma uzrokuje to da mi sve komplikujemo. A život upravo čine jednostavne stvari.

Ovo ja stalno tupim ali ne valja.

Grome možda je stvarno stvar u jednostavnosti, kratkom tekstu na jednom jeziku i pismu. Samo naprijed, učimo dok smo živi. Ja sam od tebe pokupio predivan opis, definiciju takoreći. Zasad jedan.